Forum Klix.ba

neki dan je u na avaz.ba izasao sljedeci tekst

Kriminalac na Olimpijadi ispred BiH!
Od investitora također nije tražio da plaćaju dozvole, čime im je pribavio korist od 795.657 KM...
21.04.2008. 07:30
Tokom predstojećih Olimpijskih igara u Pekingu, predsjednik Olimpijskog komiteta BiH, nakon rotacije na čelu, bit će Siniša Kisić, bivši gradonačelnik Brčkog i osuđeni za krivično djelo zloupotrebe položaja!

Naime, Kisić je tokom svog gazdovanja u Brčkom potpisivao urbanističke saglasnosti i odobrenja za građenje, iako to nije bilo u njegovoj nadležnosti, pa čak ni u nadležnosti organa na čijem čelu je bio, što je krivično djelo. Od investitora također nije tražio da plaćaju dozvole, čime im je pribavio korist od 795.657 KM.

Na Osnovnom sudu, te na Apelacionom sudu u Brčkom, dokazana je Kisićeva krivica, a kažnjen je sa 20.000 KM.

Žalio se Ustavnom sudu BiH, ali je žalba je odbijena kao neosnovana.

Tekst je preuzet iz bh. dnevnika "as"....


Posto sve sto napise As treba i provjeriti, ja sam to ucinio, te sam na googlajuci nasao i presudu te je u narednim postovima citiram (u pdf-u je pa moram stranicu po stranicu)
Zaista je tacno ono sto pise u As-u s tim da je budžet Brckog vjerovatno ostecen i za vise od ovog sto pise u presudi, ali je ovo ono sto su uspjeli dokazati.

Dakle, ide presuda, a nek javnost zna ko predvodi BH sport

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža
Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1179/05, rješavajući apelaciju Siniše Kisića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Siniše Kisića, podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj Kž-105/04 od 27. decembra 2004. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH broj Kp-268/03 od 2. jula 2004. godine,
zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Siniša Kisić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa advokat Miloš
Stanimirović podnio je 17. maja 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Kž-105/04 od 27. decembra 2004. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Kp-268/03 od 2. jula 2004. godine.

2. Osnovni sud je presudom broj Kp-268/03 od 2. jula 2004. godine apelanta oglasio krivim zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja ili ovlašćenja iz člana 337.stav 4. u vezi sa stavom 3. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Krivični zakon) i osudio ga na novčanu kaznu u iznosu od 20.000,00 KM.

3. Protiv navedene presude Osnovnog suda, apelant je izjavio žalbu Apelacionom sudu koji je presudom broj Kž-105/04 od 27. decembra 2004. godine odbio žalbu kao neosnovanu i u odnosu na apelanta potvrdio presudu Osnovnog suda. U obrazloženju presude Apelacioni sud navodi da je Osnovni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primjenio materijalni propis. Isto tako, Apelacioni sud smatra ispravnim zaključak Osnovnog suda da je apelant krivično djelo izvršio sa umišljajem. Obrazlažući svoje zaključke Apelacioni sud navodi kako je apelant u svojstvu Predsjednika Izvršnog odbora Opštine Brčko i kao Gradonačelnik Brčko Distrikta BiH lično potpisivao urbanističke saglasnosti i odobrenja za građenje, iako taj dio posla ne spada u njegovu
isključivu nadležnost, niti u nadležnost organa na čijem je čelu bio, ali da je kao nosilac navedenih funkcija rukovodio i upravljao opštinskom upravom, odnosno da je vršio dužnost najvišeg rukovodioca svih javnih radnika zaposlenih u Brčko Distriktu BiH, pa je već i samim tim bio nadležan da obavi bilo koji posao iz nadležnosti organa uprave.Takvo ovlašćenje za apelanta je proizlazilo i iz člana 75. Statuta Opštine Brčko gdje se među dužnostima i ovlaštenjima Predsjednika Izvršnog odbora navodi da rukovodi u upravlja opštinskom upravom, što podrazumijeva da je bio i ovlašćen i nadležan da učestvuje u bilo kom poslu iz nadležnosti oragana uprave. Apelant je upravo
na osnovu tih ovlašćenja potpisao rješenja u odsutnosti Sekretara Sekretarijata za urbanizam, imovinsko-pravne poslove i privredni razvoj, odnosno Šefa Odjeljenja navedenog organa. Nadalje, Apelacioni sud smatra da je potpisivanjem akata koji su donešeni u organima, apelant aktivno učestvovao u upravnom postupku njihovog donošenja. Na navedeni način apelant je potpisao 38 rješenja o urbanističkoj saglasnosti i pet rješenja kojima je dozvoljeno investitorima nadziđivanje stanova na postojećem objektima u državnoj svojini u Brčkom. Na osnovu odredbi tada važećeg Zakona o nadziđivanju zgrada i pretvaranju zajedničkih prostorija u stanove u zgradama u društvenoj svojini investitor je za ustanovljenje prava za nadziđivanje bio dužan platiti naknadu, kao i posebnu naknadu za uređenje gradskog građevinskog zemljišta. Istim zakonom je regulisano da se iznos naknade utvrđuje rješenjem o urbanističkoj saglasnosti, te da se investitoru ne može izdati odobrenje za građenje ukoliko ne podnese dokaz da platio navedene naknade. I tada važeći Zakon o građevinskom zemljištu propisivao je naknadu za uređenje građevinskog zemljišta koju plaćaju investitori građevine koja se gradi na tom zemljištu, kao i da se ta naknada utvrđuje rješenjem o urbanističkoj saglasnosti. Odlukom o građevinskom zemljištu Opštine Brčko koja je važila u vrijeme kada je apelant potpisivao navedene akte regulisano je da je investitor prije dobijanja građevinske dozvole dužan podnjeti dokaz da je uplatio cjelokupan iznos naknade za uređenje građevinskog zemljišta. Protivno odredbama zakona i odluke koje se odnose na naknade, apelant je potpisivao urbanističke saglasnosti i odobrenja za građenje, bez određivanja obaveze plačanja naknada, odnosno bez dokaza da je investitor platio naknadu za ustanovljenje prava na građenje, čime je licima na koja su se odnosila, pribavio imovinsku korist u ukupnom iznosu od 795.657,00 KM. Apelacioni sud kao i Osnovni sud, smatra da je apelant bio svjestan svojih radnji i htio njihovo izvršenje, jer se radi o fakultetski obrazovanom čovjeku koji je bio na čelu izvršne vlasti Opštine i Brčko Distrikta BiH, pa je nesumnjivo da su mu bili poznati propisi koji su važili na teritoriji Opštine i Brčko Distrikta BiH, kao i da akti koje je potpisivao moraju biti u skladu sa tim propisima.

4. U apelaciji apelant, u većem djelu, ponavlja navode iz žalbe na presudu Osnovnog suda i osporava utvrđeno činjenično stanje, tvrdeći da su Apelacioni sud i Osnovni sud pogrešno i proizvoljno primjenili propise, čime je u odnosu na njega povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant tvrdi da uopšte nije izvršio krivično djelo za koje je osuđen. Ne osporava da je potpisivao sporna rješenja, ali osporava da je bio u svojstvu službenog lica koje iskorištavanjem svog službenog položaja drugom pribavlja imovinsku korist. Smatra da u svojstvu Predsjednika Izvršnog odbora Opštine Brčko i Gradonačelnika Brčko Distrikta BiH nije bio službeno lice nadležno da poduzima radnje u postupku donošenja rješenja te da stoga i nije mogao zloupotrebiti službeni položaj, koja ga okolnost oslobadja krivične odgovornosti.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b)
Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prim a facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne m ogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje
merituma apelacije nepotrebno.»

6. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke,
presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

7. Ustavni sud podsjeća na svoje ranije utvrđene stavove da nije njegov zadatak da preispituje zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Ustavni sud, pored toga, nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je zadatak upravo redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše ustavna prava (vidi već citiranu odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine).

8. U konkretnom slučaju nezadovoljan sudskim presudama apelant osporava utvrđeno
činjenično stanje, primjenu materijalnog prava i sugeriše zaključke suprotne od onih za koje se sud opredjelio. Međutim, apelant ne nudi dokaze ili činjenice iz kojih bi sa dovoljnom jasnoćom proizašao zaključak da su povrede prava koje navodi i stvarno moguće, pa stoga te povrede ne izgledaju vjerovatno. Naime, navode iznesene u apelaciji koji se odnose na utvrđivanje činjenica od kojih zavisi njegova krivična odgovornost, primjenu materijalnih propisa i utvrđivanje oblika vinosti u njegovim radnjama prilkom izvršenja krivičnog djela, apelant je iznosio tokom prvostepenog i drugostepenog postupka, pa su Apelacioni sud i Osnovni sud povodom tih navoda izvršili procjenu činjenica i dokaza i na osnovu te procjene primjenili materijalno pravo. Isto tako, sudovi su nezavisni u procjeni koje dokaze smatraju vjerodostojnim, pa se prigovor apelanta da ih sudovi nisu tumačili u njegovu korist, ne može smatrati osnovanim. Ustavni sud naglašava da je van njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne doima očigledno proizvoljnom, što nije slučaj u ovom predmetu.

9. Stoga, Ustavni sud smatra da je u cjelini postupak bio pravičan na način na koji to zahtijeva član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije i da apelant ni na koji način nije učinio mogućom ili vjerovatnom povredu prava na koje se poziva.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se
apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović

eto ljudi imate presudu crno na bijelo, a niko se ne pita kako ovakav covjek moze predstavljati BH sport, a cuo sam i da je neki visoki drzavni funkcioner.

Pa ovo je gore od Sade Bahtića (doduse nije veci papak od Sade)

ljudi koji vode bh.sport imaju najmanje veze sa sportom

Pravi sportista wrote:eto ljudi imate presudu crno na bijelo, a niko se ne pita kako ovakav
covjek moze predstavljati BH sport, a cuo sam i da je neki visoki
drzavni funkcioner.

Pa ovo je gore od Sade Bahtića (doduse nije veci papak od Sade)

Kako gore, kad ovaj bah(a)tić ima pored presude za prevaru i presudu za pokušaj ubistva, ? Ništa ovo nije čudo, zato što je ovdje presuda za zloupotrebu položaja preporuka a ne prepreka.

Ako moze da se ispravi naziv teme, jer "Olimoijski komitet BiH", koliko ja znam, ne postoji.

Davno je Ante Josipovic te iz OK nazvao kriminalcima, jos dok taj lik nije bio na poziciji.

zoom66 wrote:da malkice podignem temu up up up

Gazda bolje da si rekao, hura hura.Bolje se razumije...

Pa hajde nadjite na danasnjem vaktu lika na funkciji a da nije uvrno makar milion.
Rekorderi nasi dragi .

Nevjerovatno koliko smo oguglali na kriminal pa nema reakcija ni na ovakve vijesti.
Doduse "preskakanje" zakona je kod nas vrlo popularan i unosan sport.Neka nama Sinise i slicnih "sportista".Aferim!

Saznao sam sljedece (internet je cudo).

Osim visoke funkcije u Olimpijskom komitetu BiH, Sinisa Kisic trenutno obavlja dužnost koordinatora Ureda Brčko Distrikta pri Vijeću ministara BIH, a na ovu poziciju ga je imenovala ex Supervizorica Brčko Distrikta Susan Johnson. Datum njegovog imenovanja za tu poziciju je 04.04.2006.g. što je ipak prije donošenja Presude Ustavnog suda BiH pa se može reći da u tom momentu prethodne presude sudova iz Brčko Distrikta nisu bile pravosnažne (ali su ipak postojale)

Ono što se pitam je: da li i dalje, obzirom na presudu Ustavnog suda BIH, Siniša Kisić može obavljati dužnost pri jednoj državnoj instituciji? Koliko ja znam, svi dužnosnici prije imenovanja prolaze provjere u OHR-u. Upitno je da li je i kako Kisić prošao tu provjeru (možda i jeste ako prethodne presude nisu bile upisane u kaznenu evidenciju obzirom da tada još nisu bile pravosnažne. Podsjetit ću da je krajem 2003. godine Kisić bio smjenjen sa mjesta gradonačelnika Brčko Distrikta kada je protiv njega samo bila podignuta optužnica za navedeno djelo za koje je kasnije i osuđen. Tim prije mi nije jasno i logično da dotična osoba sada zastupa Distrikt Brčko u Vijeći Ministara BiH.

Stvarno bruka. Ljude smjenjuju jer im je punac u tamo nekoj firmi koja posluje sa drzavom, a biti osudjen (potvrdjeno od najvise sudske instance u drzavi) nije razlog za smjenu.

Po sadasnjim zakonima covjek ne moze registrovati firmu niti se zaposliti u drazavnoj firmi/instituciji ako se protiv njega vodi krivicni postupak (tj. ako je potvrdjena optuznica pred sudom). Ali zato moze voditi drzavu i predstavljati Distrikt Brcko covjek kojeg je zavrsen krivicni postupak i koji je u tom postupku pravosnazno osudjen.

Ja drzave i vannago. I kladim se da Lajcak i Gregorian znaju za ovo.

pa ovo je stvarno bruka. Ima li taj Kisic morala imalo?

onaj kongresmen u Americi sto je uhvacen sa prostitutkom (to je prije prekrsaj nego krivicno djelo) je sam podnio ostavku iz moralnih razloga. Kisic sigurno i ne pomislja na to.

Treba obavjestiti MOK da je on osudjeni kriminalac.

lutko wrote:pa ovo je stvarno bruka. Ima li taj Kisic morala imalo?

onaj kongresmen u Americi sto je uhvacen sa prostitutkom (to je prije prekrsaj nego krivicno djelo) je sam podnio ostavku iz moralnih razloga. Kisic sigurno i ne pomislja na to.

Treba obavjestiti MOK da je on osudjeni kriminalac.

Svi, znači ponavljam svi od reda političari u BiH koji su na sceni nekad od 89 ili 90 godine nemaju niti trunke obraza ili morala, drugim riječima da se izrazim.. oni nemaju nadležnost za moral... niti znaju da objasne značenje samog pojma MORAL !!!

uvjek dobar gost wrote:

lutko wrote:pa ovo je stvarno bruka. Ima li taj Kisic morala imalo?

onaj kongresmen u Americi sto je uhvacen sa prostitutkom (to je prije prekrsaj nego krivicno djelo) je sam podnio ostavku iz moralnih razloga. Kisic sigurno i ne pomislja na to.

Treba obavjestiti MOK da je on osudjeni kriminalac.

Svi, znači ponavljam svi od reda političari u BiH koji su na sceni nekad od 89 ili 90 godine nemaju niti trunke obraza ili morala, drugim riječima da se izrazim.. oni nemaju nadležnost za moral... niti znaju da objasne značenje samog pojma MORAL !!!

Goste idemo li ? Moramo razbijat foteljasku bagru.. ima ih u tvom komsiluku..

Olimpijada srama

"Umjesto da Olimpijskim komitetom Bosne i Hercegovine upravljaju zlatni, srebrni i bronzani olimpijci, u rukovodećim organima sjede likovi sumnjive prošlosti", kaže proslavljeni veteran bosanskohercegovačkog rukometa i (odavno) bivši član Izvršnog odbora Olimpijskog komiteta BiH Milorad Karalić. Stariji čitatelji se sigurno sjećaju sjajne rukometne reprezentacije Jugoslavije, koja je na olimpijadi u Münchenu, predvođena Karalićem, zaslužila najviše odličje - zlatnu medalju. No, Karalić je samovoljno istupio iz Olimpijskog komiteta BiH, ali je bolje reći da je iz njega bio istjeran, zajedno s još sedam vrhunskih olimpijaca.

"To je razlog i što sam, zajedno s kolegama koje smatram časnima, napustio to leglo kriminala, lobiranja i namještanja", kaže Karalić. U pismu kojeg je predsjedniku Međunarodnog olimpijskog komiteta Jacquesu Roggeu prošle godine uputila grupa vrhunskih i olimpijskim medaljama okićenih bh. sportista izneseno je niz činjenica koje teško diskreditiraju sadašnje rukovodstvo OK BiH. "Gospodine predsjedniče, kao što vidite, ima mnogo tuge u našem obraćanju Vama. Molimo Vas da ovo ne shvatite samo kao čin povrede naše lične sujete niti borbe za bilo kakve pozicije i privilegije u Olimpijskom komitetu BiH", napisali su sportisti. "Nekada smo bili uzor mladima i primjer kako i koliko treba odricanja da se ostvari ono što je vječiti ideal mladih, pogotovu sportista", opominju potpisnici pisma i objašnjavaju: "Na Izbornoj skupštini Olimpijskog komiteta, održanoj 5. 2. 2007. u Sarajevu, povrijeđena su i grubo prekršena sva pravila i etičke norme olimpizma. (...) Uslijed agresivnog pritiska vansportskih lobija, nismo bili čak ni u mogućnosti da predlažemo programska i personalna rješenja koja su u interesu sporta u Bosni i Hercegovini. Nadvladale su destruktivne snage..."

Pismo su, pored Karalića, potpisali Abas Arslanagić, osvajač zlatne medalje u Münchenu 1972, Slađana Golić, osvajačica srebrene medalje u Seoulu 1998, Ante Josipović, zlatni olimpijac iz Los Angelesa 1984, Đorđe Lavrnić, zlato iz 1972, Zdravko Rađenović, zlato iz LA 1984, te Velimir Somborac, osvajač zlata u Rimu 1960. Svi su nakon incidentne sjednice zauvijek napustili OK BiH, a kao glavne krivce Karalić ističe Sinišu Kisića, Marijana Kvesića i Izeta Rađu - odnosno čelnike OK BiH, koji tamo "vedre i oblače", iako nemaju nikakvih olimpijskih dostignuća. Primjer: kandidate za članove Predsjedništva OK BiH predlagao je nepostojeći sanjkaški savez, što je bilo dovoljna preporuka kao vrhunskih sportista, iako su se u životu bavili drugim sportovima.

Svjež je primjer generalnog sekretara OK BiH Sejdalije Mustafića, koji je, ustvrdio je Karalić, nezakonito dobio otkaz, i to po drugi put, usprkos relevantnoj sudskoj presudi kojom je Mustafić vraćen na posao. No, o ozbiljnijem kriminalu u Olimpijskom komitetu postoji obimna dokumentacija, a vrlo brzo će se ispostaviti da se radi o višemilionskim iznosima. (E.Ha.)

izvor

Sto se tice sportskih dometa Kisic cak ima najbolje sportske domete od sve trojice izabranih u Predsjednistvo. Bio je reprezentativac ex Yu u odbojci mada ne vjerujem da ucestvovao na Olimpijadi.

Ali sto se tice morala i njegove proslosti....

prava vijest u BiH bi bila nešto vako

Na poziciji predsjednika OK BiH ne sjedi više kriminalac

komi wrote:prava vijest u BiH bi bila nešto vako

Na poziciji predsjednika OK BiH ne sjedi više kriminalac

plah vakat za pogane insane