Jucer u apoteci mi je prisla nana i zamolila me da joj dam marku za lijekove. Kupila sam joj Kafetin i Andol, samo to je trazila. Na moja pitanja treba li joj jos nesto rekla je da ne zna, iako je nabrojala neke boljke (koji star insan nije bolestan?). Toliko je valjda stid bilo, da je htjela odmah otici, ali joj nisam dala i malo sam je propitala. Nana zivi u Buca Potoku sa kcerkom. Rodom su od Visegrada odakle su u ratu protjerane. Presle su preko Grepka do Sarajeva i tad joj je kcerka nazalost ranjena u stomak i ostala invalid. Koliko sam skontala, u teskom je stanju, po naninim rijecima nabada, valjda jedva hoda, po kuci i ponekad malo prica kad je neko obraduje necim sto donese. Zive u tudjoj kuci ono sklepano od dasaka, ne zvuci bas dobro, i nana kaze da ne zna dokad ce im vlasnik dati da tu zive, nije da se bas boji, ali nije joj lako kad ne zna hoce li ih nekad istjerati odatle. Upitah imaju li struje, vode, na sta se griju - rece mi na drva (struju i vodu nije spomenula, pa pretpostavljam da ih ima, inace bi se valjda prvo na to zalila). Drva nema, jer nemaju para za njih, pa nana skuplja grancice negdje i tako se griju. Od primanja imaju neku penziju (ne znam ciju) 180KM cini mi se, ali ni to nisu dobile mjesecima. Tako da zive od onoga sto im ljudi daju. Uspjela sam na kraju zapisati njenu adresu i ime, da je mozemo nekad obici. Telefon nema. Zamolila je jedino da joj ne spominjem ime, jer je stid komsija i naroda, pa zato ovdje ne pisem nijedno. Dala sam joj na kraju nesto para i rekla da ja imam neke poznanike koji pomazu ljudima (ne bi razumjela sta su forumasi), na sto je nana rekla pa eto, pomozite sine meni ako mozete kako i rasplakala se. Cijela me prica dirnula, posebno jer mi je ispricala i da je zapravo dosla na Dobrinju (gdje sam je srela) da trazi nesto para od neke zene koju nije nasla i da joj je mene samo dragi Allah poslao.
Ja bih voljela nekad da odem i obidjem nanu i vidim stanje na licu mjesta. Ko ce sa mnom? Takodjer, ako neko zeli, moze dobiti podatke (adresu i imena nane i njene kcerke) na pp. Pare koje sam joj dala mogu joj potrajati bar sedmicu, dvije, tako da nije hitno, pa taman imamo vremena da se organizujemo. Da cujem komentare i prijedloge?
