Šandor wrote:Prošlost jeste veoma važna. Htio sam reći da su tvoji postovi na ovoj temi pusti snovi. Želja koja nikada neće biti ostvarena. Rješenje nisi ponudila....ne zato što si nesposobna....već zato što rješenje vjerovatno i ne postoji.
Jedini način bio bi da sve strane prevaziđu prošlost. I da se okrenu ka zajedničkoj budućnosti. Da uče svoju djecu onome čemu ih očito nikad nisu ni učili.
ja sam ponudila rijesenje za skolski sistem....drzavni...drzava je duzna da ponudi djeci najbolji moguci obrazovni sistem....roditelje te djece su duzni da se bore da im djeca imaju najbolji moguci obrazovni sistem....jer se djeca sama ne mogu za to boriti....
znas koliko god to nama bilo nevjerovatno postoji dosta drzava na svijetu gdje je istorija dio izborne nastave

svako od nas ima svoju istinu sta se desilo izmedju '91-'95...zasto to ne bi bila sloboda i izbor roditelja sta i kako ce svoje dijete uciti o tom periodu? nemoj me pogresno shvatiti....ni u jednom momentu ne umanjujem znacaj, tugu, tragediju onog sto se desavalo pune 4 duge, mukotrpne godine....ali kada to pretocis u lekcije, to su mozda nekih 2-3 casa na predmetu istorije...pa eto recimo da je i nekih 10 casova....u poredjenju sa znanjem koji taj isti sistem treba da ponudi u sklopu 12 godina svog djelovanja (eto ne racuna univerzitete u ovom momentu, ovo moje se odnosi na ono osnovno) koji je to procenat? Zar nije vaznije suociti se s problemom sastavljanja funkcionalnog i efikasnog obrazovnog sistema (a i puno sredjenije drzave cesto imaju problema s tim) nego se konstantno fokusirati na politiku obrazovanja?
ako hoces odgovore, oni bi konkretno glasili ovako:
- pri izradi nastavnog plana i programa konsultovati naucna istrazivanja sprovedena u drugim zemljama (mnogo materijala je dostupno kako na engleskom tako i na njemackom i francuskom, a i na drugim svjetskim jezicima), prijedloge pedagoga, nastavnika, psihologa, sociologa i ostalih strucnjaka iz ove oblasti...
- isto vrijedi za pisanje udzbenika....mislim najlakse je zapaliti, unistiti, obezvrijediti sve sto je postojalo do tada, i kreirati svoje od nule, ali to svjeze kreirano nije cesto najkvalitetnije
- sto se tice pravljenja plana i programa za predmet poducavanja jezika ako treba da se niko ne osjeca ugrozenim a onda posjesti strucnjake za sva tri jezika pa nek sastave udzbenike u kojima su podjednako zastupljena sva 3 jezika....ako treba nek i procenat koristenja rijeci iz svakog bude podjeljen na jednake djelove, tj trecine....za potrebe ostalih predmeta svakom dijetetu bi bilo dozvoljeno da se koristi onim jezikom koji zeli sve dok je koristenje istim gramaticki i knjizevno ispravno....mislim znam ja da smo mi stvarno toliko "posebni" sa svoja "tri jezika", ali razlike izmedju nasa tri jezika nisu nista vece izmedju australijskog, britanskog i kanadskog engleskog, pa opet ne znam da ijedno dijete koje dodje iz australije ili velike britanije mora nesto drasticno da mjenja u nacinu na koji se koristi jezikom da bi uspjesno ucestvovalo u nastavi....
- i zadnje i najbitnije trebalo bi se pobrinuti da je nastavni kadar koji treba da to znanje prenese djeci:
1) pismen
2) adekvatno upoznat sa principima pedagogije i psihologije u svrhe rada s djecom
3) ima adekvatno znanje iz oblasti tj predmeta koji predaje djeci
mislim da trenutno imamo problema sa sve 3 godine navedene stavke....
naravno svjesna sam da posto smo strucnjaci u izmisljanju problema da bi vjerovatno i u ovom planu i programu koji ja predlazem ugrozeni nasli puno puno problema....npr. da li su "njihovi" pjesnici i pisci zastupljeni u udzbenicima jednako kao i pjesnici i pisci onih "drugih"....je li u knjizi hemije ili fizike koristeno vise ovih ili onih termina....o "cijim" herojima djeca vise uce...itd itd...naravno jos kad bih rekla da bi trebalo ukinuti sve vidove vjerskog obrazovanja i obiljezja u drzavnim skolama, znam da bih posebno onda zaradila "poene popularnosti" kod mnogih
