#1 Islamizacija Sarajeva
Posted: 28/03/2008 19:41
Prolazim maloprije i vidim novoograđeni prostor za gradnju nove džamije na Ciglanama.
Isto tako je ograđen prostor u Prešernovom parku i u parku pokraj Papagajke ko fol za neke arheološke radove, nakon što su dovedene vehabije da klanjaju na tim mjestima a sve u cilju gradnje novih džamija kako čitam u dnevnim novinama neki dan.
I uvijek se naglašava izgovor da je to ostvarivanje prava vjernika na svoje religijske objekte.
I da su većinom finasirane od strane stranih investitora (Arapa).
A zbog čega onda općine i kanton izdvajaju svako malo sredstva poreznih obveznika, naša sredstva, za finansiranje vjerskih zajednica. U kantonu Sarajevo se zna da većina ide najvećoj.
Pa dobro - hoćemo li po tom principu ostvarivati pravo na škole, vrtiće i parkove i slobodne površine (koji nam se nemilosrdno otimaju za gradnju navedenih). Pa zar islamski vjernici klanjači i vehabije imaju eskluzivno pravo da mogu graditi gdje god hoće i na svakim malo kvadratnih metara u odnosu na ostale građane ovog nazovi "multietničkog" grada. Prije rečeno islamskog grada.
Ma nije samo broj vjerskih objekata (stotinu džamija plus po koja crkva) ono što čini materijalnu kulturu ovog grada. Pa šta je sa spomenicima uglednika?
Zbog čega u ovolikom broju, kako tumačiti navedeni trend, kakva nam budućnost slijedi??
Znači moram praviti/rađati djecu da bi mogla slušati vjeronauku još od vrtića, na svakoj pauzi da može svratiti u obližnju džamiju koja je izgrađena na samo nekoliko metara od škole, prilagođavati život po 5 rekjata namaza...
Šta je sa prostornim planovima ovog grada?
Pa nije prije rata vladao haos da se nije projektiralo gdje će se šta graditi?
Kada su izmijenjeni ako su ikako?
Ko je direktor Ureda za urbanizam i izgradnju ovog grada na nivou grada i kantona?
Ko ovo se odobrava i u čijem se vlasništvu ovi objakti nakon izgradnje?
Isto tako je ograđen prostor u Prešernovom parku i u parku pokraj Papagajke ko fol za neke arheološke radove, nakon što su dovedene vehabije da klanjaju na tim mjestima a sve u cilju gradnje novih džamija kako čitam u dnevnim novinama neki dan.
I uvijek se naglašava izgovor da je to ostvarivanje prava vjernika na svoje religijske objekte.
I da su većinom finasirane od strane stranih investitora (Arapa).
A zbog čega onda općine i kanton izdvajaju svako malo sredstva poreznih obveznika, naša sredstva, za finansiranje vjerskih zajednica. U kantonu Sarajevo se zna da većina ide najvećoj.
Pa dobro - hoćemo li po tom principu ostvarivati pravo na škole, vrtiće i parkove i slobodne površine (koji nam se nemilosrdno otimaju za gradnju navedenih). Pa zar islamski vjernici klanjači i vehabije imaju eskluzivno pravo da mogu graditi gdje god hoće i na svakim malo kvadratnih metara u odnosu na ostale građane ovog nazovi "multietničkog" grada. Prije rečeno islamskog grada.
Ma nije samo broj vjerskih objekata (stotinu džamija plus po koja crkva) ono što čini materijalnu kulturu ovog grada. Pa šta je sa spomenicima uglednika?
Zbog čega u ovolikom broju, kako tumačiti navedeni trend, kakva nam budućnost slijedi??
Znači moram praviti/rađati djecu da bi mogla slušati vjeronauku još od vrtića, na svakoj pauzi da može svratiti u obližnju džamiju koja je izgrađena na samo nekoliko metara od škole, prilagođavati život po 5 rekjata namaza...
Šta je sa prostornim planovima ovog grada?
Pa nije prije rata vladao haos da se nije projektiralo gdje će se šta graditi?
Kada su izmijenjeni ako su ikako?
Ko je direktor Ureda za urbanizam i izgradnju ovog grada na nivou grada i kantona?
Ko ovo se odobrava i u čijem se vlasništvu ovi objakti nakon izgradnje?