Forum Klix.ba

ALAH STVARA
"Alah je stvoritelj svega i On upravlja svim."
"To je Alahovo stvaranje, a pokažite Mi šta oni mimo Njega stvoriše!"

„MI“ STVARAJU
"Mi smo Nebesa i Zemlju mudro stvorili."
"Mi vas stvaramo - pa zašto ne povjerujete?"
"Mi, zaista, dajemo život i dajemo smrt!"
"Mi ćemo, zaista, mrtve oživjeti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali."

ALAH OBJAVLJUJE
"Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri! Mi ti (Muhamedu), doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato se klanjaj samo Allahu iskreno Mu ispovijedajući vjeru!"
"On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je još prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine."

„MI“ OBJAVLJUJU
„A oni kojima smo Mi dali Knjigu dobro znaju da Kuran objavljuje Gospodar tvoj istinito, zato ti ne sumnjaj nikako!“
"Mi, uistinu, Kuran objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti! I samo Mi dajemo život i smrt, i samo smo Mi vječni, i samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji će poslije doći, a On, Gospodar tvoj će ih, zaista, sve sabrati. On je mudar i sve zna."
"Mi tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da ljudima sudiš onako kako ti Alah objavljuje."
"Ne objavljujemo Kuran da se mučiš, već da bude pouka onome koji se boji, objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih."
"Tako Mi Knjige jasne, Mi je objavljujemo kao Kur’an na arapskom jeziku, da biste razumjeli, a on je u Glavnoj Knjizi, u Nas, cijenjen i pun mudrosti."

„MI“ ŠALJU POSLANIKE
"Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju. A nevjernici se raspravljaju, služeći se neistinama, da bi time opovrgnuli istinu, i rugaju se dokazima Mojim i Mojim opomenama."
"A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Alahovom naređenju, pokoravali."
"Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči."
"Mi smo, zaista, slali poslanike kao milost Gospodara tvoga, On, uistinu, sve čuje i sve zna, Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih - ako čvrsto vjerujete, drugog boga osim Njega nema!"

Necu da ogrijesim, ali bih rekao da se na arapskom "mi" upotrebljava kao "vi" u licnoj formi, dakle da u spomenutim ajetima Allah dz.s. govori o samome Sebi. Sa druge strane kada Mu se vjernici obracaju uvijek govore Ti.

o tome napsiasni elaborati na ovom forumu

Bosanac sa dna kace wrote:o tome napsiasni elaborati na ovom forumu

Bio bih ti zahvalan i zamolio te da me pobliže uputiš (ako ti je poznao) gdje da pogledam bilo šta napisano na forumu o 'Mi'. Pregledao sam dobar dio podforuma 'filozofija i religija' (možda prebrzo - gledao sam samo ono za što mi se činilo da bi moglo biti 'dodirno' sa 'MI') al' nisam uspio da pronađem što takvo.

Pozdrav,
Hvala!

planamac wrote:

Bosanac sa dna kace wrote:o tome napsiasni elaborati na ovom forumu

Bio bih ti zahvalan i zamolio te da me pobliže uputiš (ako ti je poznao) gdje da pogledam bilo šta napisano na forumu o 'Mi'. Pregledao sam dobar dio podforuma 'filozofija i religija' (možda prebrzo - gledao sam samo ono za što mi se činilo da bi moglo biti 'dodirno' sa 'MI') al' nisam uspio da pronađem što takvo.

Pozdrav,
Hvala!

bile su ja mislim 2 teme o upotrebi mnozine u Kuranu, otidji na teme starije od prije godinu.....

najplastičniji primjer je sljedeći:

da bi napravio nešto tebi kao ljudskom biću trebaju sastavni elementi.....
Svemogućem ne trebaju, on kaže Budi! ono bude.....

da bi napravio djete trebaš dva spola, Muški i Ženski, (iako kažu da to više nije potrebno?????).....
Svemogući je to odradio od blata i rebra (blagoslovljeni smo što nas je obavjestio o tome, životinjama nije omogućio to), a mogao je da je htjeo i od drveta, čelika, kamena, ničega, jer je Bog svemoguć.....

a najbolji primjer je:
kad ti se rodi djete, prilikom odgoja majka se odnosi zaštitnički prema muškom djetetu, sve bi mu dozvolila, a otac mu ne dozvoljava baš sve..... kod ženskog je obrnuto otac bi mu dozvolio sve, a majka spriječava jer zna čemu šta vodi.....

Svemogući je jedan, istovremeno je i Stvoritelj, Najupućeniji, Onaj koji sve zna i određuje, Uputitelj, Onaj koji daje, Onaj koji uzima......

zašto plural, zašto MI ili kako neko dobro opisa VI u jednini,
moje mišljenje je a to automatski znači da ne mora biti ispravno možda i griješim i dušu i svašta nešto da je taj način postavljen da bi se opisalo:
Svevišnji Uzvišeni Jedan Jedini u svakom od tih slučaja je imao, ima, imati će više razloga zbog kojih djeluje.....

(moraš priznati da je zeznuto, zar ne)

ovo je moj drugi post.....

Bosanac sa dna kace wrote:

planamac wrote:

Bosanac sa dna kace wrote:o tome napsiasni elaborati na ovom forumu

Bio bih ti zahvalan i zamolio te da me pobliže uputiš (ako ti je poznao) gdje da pogledam bilo šta napisano na forumu o 'Mi'. Pregledao sam dobar dio podforuma 'filozofija i religija' (možda prebrzo - gledao sam samo ono za što mi se činilo da bi moglo biti 'dodirno' sa 'MI') al' nisam uspio da pronađem što takvo.

Pozdrav,
Hvala!

bile su ja mislim 2 teme o upotrebi mnozine u Kuranu, otidji na teme starije od prije godinu.....

slažem se...ili ako te baš dublje zanima...kontaktiraj nekog profesora arapskog jezika on će ti najbolje objasniti!

PS. Preporučujem ti uvaženog profesora Esada Durakovića...Allah s.w.t izaziva ljude na svakom polju, pa čak i smutljivce ali ih takođe opominje bolnom kaznom, ukoliko se iskreno ne pokaju i Pravim putem krenu!

U Takvimu (hidžretski kalendar) za 2004. godinu, koji je objavio Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, pronašao sam tekst u kojem njegov autor (akademik doktor Esad Duraković) pokušava objasniti vjernicima zašto Bog u Kuranu osim zamjenice Ja za Sebe koristi i zamjenice Mi i On (Njega, Njegovo, Njemu…) i zašto kada govori o Sebi, govori kao da se radi o nekom drugom (umjesto Moje stvaranje kaže Alahovo stvaranje, umjesto Ja kaže Gospodar tvoj, umjesto Mojom voljom kaže Njegovom voljom). Smatram da je u pitanju poučno štivo, pa vam zato preporučujem da ga, ako ikako možete, obavezno na prazan stomak, pročitate nekoliko puta.

BOŽANSKA UPOTREBA LIČNIH ZAMJENICA U KUR'ANU

Kao i u prethodnim svojim tekstovima posvećenim stilističkoj interpretaciji Kur'ana, namjeravam pokazati kako se obične gramatičke kategorije neobično preobražavaju u gorostasne stileme, a ovi u krajnjem rezultatu postaju kognitivni, budući da me stilistička interpretacija Kur'ana uvijek dovodi do zaključka o njemu kao o revelacijskoj argumentativnoj tvorevini, a ne kao o djelu koje konačan smiraj postiže u sferama estetike.

Vjerovatno nema čitaoca Kur'ana koji nije bio začuđen načinom na koji Allah koristi lične zamjenice za Sebe. Allah povremeno koristi prvo lice jednine (Ja), zatim prvo lice množine (Mi); naravno koristi i treće lice jednine (On), ali ne i treće lice množine, iz razloga koje ću kasnije objasniti. Kur'an obiluje tom smjenom zamjenica njihovom imenicom, često na malome prostoru i bez sistema koji bi se dao uočiti već na prvi pogled. Nad takvim postupkom ne zastajemo začuđeni samo pri prvome čitanju teksta već on i pri svakom narednom čitanju privlači pažnju: uvijek se pitamo zašto se upravo sada, na ovome mjestu i na ovaj način, smjenjuju zamjenice?! Time se postiže prvi efekat: začudnost je optimalna, jer takva upotreba zamjenica djeluje začuđujuće. Istovremeno i ne slučajno naša maksimalna pažnja, ili začudnost, vezuje se za Božije Biće, jer se ovakva smjena zamjenica ne koristi ni za jedno drugo biće. Dakle, čitalac se u čudu pita zašto se različite zamjenice koriste samo za Allaha.

Nedobronamjerni, pa i nedovoljno obrazovani i nesenzitivni čitaoci, posebno iz kruga orijentalista, posežu za ovom sinonimijom kao važnim argumentom, navodno, o jezičkoj, stilskoj pa i logičkoj neuređenosti Kur'ana. No, postoji niz veoma uočljivih elemenata stilske i općenito strukturalne uređenosti kur'anskoga teksta, pa se razložno postavlja pitanje: Otkuda ova potpuno iznenadna smjena zamjenica za imenicu u jednini?! Primjera ima mnogo, ali ću za potrebe ove analize navesti samo sljedeće:

U suri 25. od ajeta 45. do 55. zatičemo izvanredno dinamičnu smjenu imenica i njihovih zamjenica/upućenica:
"Zar ne vidiš kako Gospodar tvoj rasprostire sjenu – a kada bi htio, mogao bi je nepokretnom učiniti – te kako smo Sunce njenim vodičem učinili;
Potom s lahkoćom k Sebi uzimamo je!
On je Taj Koji za vas noć kao pokrivku i san za smiraj dao je, a dan je dao za ustajanje;
On je Taj Koji vjetar kao radovjesnika odašilje ispred Milosti Svoje i Mi s neba spuštamo vodu koja čista je;
Da predio mrtvi oživimo njome i da napojimo stoku koju stvorili smo, te mnoge ljude;
I njima raspodijelili smo je zato da bi opametili se, ali većina ljudi osim nevjerništva odbija sve;
A kada bismo htjeli, poslali bismo opomenitelja u svako naselje."

Naprosto nismo u stanju do kraja pročitati ovaj dio teksta a da nas smjena gramatičkih lica i imenica ne zapanji sinonimijom. Dramatiku djelovanja u Univerzumu o čemu govore ovi ajeti prati potpuno neuobičajena izmjena zamjenica i imenica, tako da upravo ta izmjena, odnosno sinonimija lica, postaje izvanredno sredstvo za postizanje napregnute jezičke i stilske dramatike; stilska uzbudljivost teksta premašuje sva očekivanja, utoliko više što izvanredno sarađuje u predstavljanju sadržine.

Citirani tekst je smisaono uređen, konzistentan i logičan, pa u takvome tekstu smjena lica ne može biti haotična, već je kristalno jasna i logički konzistentna. Činjenica da se ta gramatička lica ipak neuobičajeno smjenjuju signalizira da je potrebno tragati za svrhovitošću ovakvoga postupka. Sinonimija o kojoj je riječ zapravo potencira sadržinu teksta, odnosno njegov ideologijski sloj, pored toga što cijeli tekst stilski veoma snažno markira, jer se pažljivome čitaocu zapravo nameće saznanje o sakralnosti u kojoj tako sjajno i namjeravano funkcionira sinonimija imenica (Gospodar, Allah,) i njihovih upućenica (On, Mi, Sebi, Svoje i sl.). Da je u ovome fragmentu upotrebljavana samo jedna imenica ili samo jedna zamjenica, tekst ne bi bio stilogen kao što jest, ne bi bio na istoj razini dramatike koju realizira sinonimija svih ovih gramatičkih lica za jednu imenicu i čitalac ne bi bio u poziciji da se začuđeno zapita: Šta se krije iza te svekolike sinonimije; kakav je to Gospodar, zapravo, kad za Sebe upotrebljava sve te imenice i zamjenice?! Sakralnost teksta bila bi, očito, znatno reducirana. S druge strane, nezamislivo je da tzv. običan, nesakralni tekst, tekst iz pera ljudskoga bića, na ovakav način koristi imenice i njihove upućenice i da ga pri tome prihvaćamo kao suvisao tekst. Želim reći da je ovo jedan od naročitih faktora izgradnje sakralnoga stila te da s tim sredstvom Kur'an snažno i nužno diferencira u odnosu na iskustva tradicije općenito, kao i u odnosu na tekstove profetskoga karaktera; njegova neponovljenost i neponovljivost ovdje su očigledni.

Iz mnoštva primjera kur'anske sinonimije lica možda bih mogao navesti dva ajeta koji, budući da slijede jedan za drugim, na veoma malom prostoru realiziraju ovu gramatičku dramatiku, postižući optimalnu stilogenost, jer je očito da u tome kratkom tekstu učestala smjena lica i imenica ne može biti posljedica nepažnje ili haotičnosti:
"Nebesa je stvorio bez stupova koje vidjeti mogli biste, a u zemlju je čvrsto usadio planine da vas ona ne potrese i razasuo je po njoj životinje svake vrste; s neba smo spustili i vode te učinili da po njoj niče svakovrsno plemenito bilje.
To je Allahovo stvaranje, a pokažite Mi šta oni mimo Njega stvoriše! Ne, nego su oni nasilnici sred zablude očite!"

Pošto je tekst Kur'ana zapravo veoma dobro uređen (to je brižljivo rimovana i ritmizirana proza), onda se smjena imenica i zamjenica o kojima je ovdje riječ predstavlja kao (prividno) odstupanje od te uređenosti, ukazujući na taj način, na jednoj strani, na ljepotu uređenosti teksta, a na drugoj strani usredsređuje se pažnja upravo na tu sinonimiju kao na nešto što na prvi pogled remeti opći sklad i uređenost teksta i čiji smisao treba odgonetati, budući da stilogenost zapravo nastaje u stalnoj "borbi" uređenosti i neuređenosti. U ovome slučaju sinonimija imenica i zamjenica za Allaha te njihovo neočekivano izmjenjivanje funkcionira na dvije razine stilogenosti: na jednoj razini odmah ističe stilsku uređenost okruženja, a na drugoj i višoj razini objavljuje se i njihova stilogenost, u toliko veća što je neočekivana, što se od nas stalno zahtijevalo da tragamo za svrhovitošću takve upotrebe te što je potpuno oneobičena u iskustvu tradicije općenito.

Nadam se da sam pokazao kako je sasvim neobična smjena ovih gramatičkih kategorija prerasla u snažna stilska obilježja sakralnoga teksta. Međutim ranije sam rekao da stilogenost nije krajnji cilj ovakve upotrebe zamjenica i imenica (onih koji se odnose na Allaha), već da iza toga stoji svojevrsna spoznajna vrijednost dostojna ovoga teksta i stepena njegove oneobičenosti. Treba dodati da ni u ovoj posljednjoj fazi, u fazi kognitivne vrijednosti sinonimije imenica i lica njihovo stilsko stasanje ne zaustavlja se, naprotiv mislim da upravo u toj fazi kulminira. No, prije toga završnog razmatranja, čini mi se potrebnim da izložim još jedno zapažanje o upotrebi ličnih zamjenica za Allaha.

Tragajući za smislom i sistemom u ovakvoj upotrebi ličnih zamjenica, uočio sam važno pravilo. Naime, prvo lice množine (Mi, Nas i sl.) Allah koristi samo onda kada govori o Svojim "aktivnostima", o Svome "odnosu" prema čovjeku, upravo na relaciji Bog-čovjek. Dakle, Allah se u strogo određenim situacijama obraća čovjeku s pozicije množine, a pošto se zamjenice inače koriste situacijski i kao upućenice na imenicu, iz konteksta je potpuno jasno da se radi zapravo o jednini (Allah), koja je sudbinski važna za cijeli tekst. Na taj način dospijevamo u fazu izvanrednog stilskog oneobičavanja zamjenica.

Međutim kada Kur'an govori o kvalitetu i složenosti obrnute relacije (čovjek-Bog), ne upotrebljava pluralnu zamjenicu koja bi makar i u primisli mogla podstaknuti na sumnju u Allahovo Jedinstvo: nikada Allah ne kaže, na primjer, Obožavajte Nas, nego: Obožavajte Mene; Obožavajte Ga i sl.; ne upućuje čovjeka da Mu se obraća riječima Vas obožavamo, nego riječima Tebe obožavamo. Ni u kakvome kontekstu nije moguće reći, misleći pri tome na Allaha: Mi obožavamo njih, ili Naređeno nam je da ih obožavamo i sl.

Već sam rekao da je smjena lica u Kur'anu neočekivano česta zatičemo je čak u jednome ajetu i da se na prvi pogled ne da uočiti sistem po kome se vrši ta smjena. Međutim kada se uoči temeljno pravilo na koje sam upravo ukazao onda se otkriva zapanjujuća dosljednost u diferenciranju ovih zamjenica u Kur'anu: ono što se u prvi mah moglo učiniti haotičnim, pažljiva analiza pobija i otkriva izvanredan sistem, na šta ću ukazati u nastavku izlaganja.

Diferencirajući na izloženi način i nepogrešivo upotrebu zamjenica jednine i množine, Kur'an zapravo afirmira Allahovu Singularnost, podcrtava Njegovo Jedinstvo i Jedinstvenost. Briljantno je to što afirmaciju Božijeg Jedinstva Kur'an ne postiže samo brojnim eksplikacijama i imperativima tipa Reci: Allah je jedan, nego tu eksplicitnost podržava krajnje neobičnom upotrebom zamjenica, a efekti te potpore u toliko su veći što dolaze otuda odakle se uopće ne očekuju: iz prividno nesistematične upotrebe zamjenica među kojima je tako česta pluralna zamjenica koju Allah koristi za Svoje Biće. Allahova Singularnost obrazlaže se i pluralnom zamjenicom zahvaljujući njenom dosljednom diferenciranju sa singularnim zamjenicama koje se također koriste za Božije Biće. To je potpuno frapantno! Stilogenost zamjenica ovdje je iznad očekivanja i, prema mojim saznanjima, mimo svakog tradicijskoga iskustva.

Rezimirajući ovaj aspekt stilogenosti zamjenica upotrijebljenih u Kur'anu za Allaha, želim podvući dvije stvari.
Prvo, obrazložena upotreba ličnih zamjenica u Kur'anu – uprkos oblicima množine pa i povremenoj impersonalnosti afirmira temeljni princip Kur'ana: monoteizam. U islamu je najveći grijeh pripisati druga ili partnera Allahu (širk), zapravo to izvodi iz islama pa je stoga, naravno, osnovni cilj kur'anskoga teksta da uvjerava u monoteizam. Dok nisam pristupio analizi upotrebe ovih zamjenica (snažan signal upućivala mi je njihova neobična izmjena), nisam mogao ni naslutiti da one tako čudesno sarađuju sa cijelim tekstom na istome zadatku.
Drugo, u dosadašnjem izlaganju koristio sam pozajmljeni termin sinonimija lica za pojavu koju razmatram, uvjeren da je termin veoma podesan za moje prethodno razmatranje. Međutim termin sinonimija lica pokazuje se samo privremeno podobnim za moju analizu.
Naime, u postupnoj analizi upotrebe zamjenica Ja, MI, On i sl. , koje Allah koristi za Svoje Biće činilo se da imamo pravu sinonimiju i da je zapravo nebitno koja zamjenica je gdje upotrijebljena, jer uvijek nedvosmisleno upućuju na Allaha. Međutim upravo utvrđena činjenica o njihovom diferenciranju u vezi s relacijama Bog-čovjek i čovjek-Bog, odnosno u vezi s njihovim funkcioniranjem u afirmaciji (islamskoga) monoteizma, pokazuje da u krajnjem rezultatu nema prave sinonimije u upotrebi ovih zamjenica, jer bi njihovo nesistematsko premještanje, ili zamjenjivanje njihovih pozicija, dovelo do haosa na ideologijskoj ravni, ili na ravni značenja; njihov optimalno otežali smisao upravo je u tome što sa pozicija na kojima se nalaze suštinski participiraju u izgradnji i afirmaciji glavne Ideje Teksta monoteizma. Najzad i naizgled paradoksalno njihova prvoizgledana sinonimičnost preobrazila se u diferenciranje: one funkcioniraju samo ako ostanu na stabilnim, na precizno utvrđenim pozicijama u tekstu; brkati se ne smiju.

Opet smo se zatekli u stanju začudnosti: tek što pomislimo da smo stigli do kraja, na obzorju nam se otvori novi pejzaž stilogenosti. Valja načiniti završni korak u tome pravcu.
Lingvisti tradicionalno definiraju zamjenice kao riječi koje se koriste situacijski, u smislu da mogu uslijediti tek iza naziva na koji potom upućuju; samostalne i izvan situacije, one nemaju značenje, a i kada ga steknu uvođenjem u situaciju i nakon navedene imenice, one nisu sam naziv već su zamjenice za njega, ili upućenice na naziv.

Upotreba ovih ličnih zamjenica u Kur'anu, međutim, postiže drukčije efekte i izražava poseban sadržaj. U tekstu Kur'ana zatičemo jedinstvenu situaciju u kojoj jedan te isti Subjekt koristi za Sebe i singularne i pluralne oblike ličnih zamjenica. Ne vjerujem da se može dati konačan i potpuno obuhvatan odgovor zašto je to tako, ali jedan od mogućih odgovora dao bi se sažeti u sljedećem: Sasvim oneobičena upotreba gramatičkih lica za jedan te isti Subjekt treba da ukaže na to da je taj Subjekt, zapravo, neuhvatljiv gramatičkim licima. Za ljude je jedino suvislo da konzistentnom upotrebom izabrane zamjenice na adekvatan način i potpuno zasićeno izražavaju sami naziv na koji zamjenica upućuje: ja, mi ili neka druga zamjenica uvijek je kadra da s obzirom na stepen konvencionalnosti zamijeni neku imenicu, izražavajući je zamjenički bez ostatka. Međutim kada je riječ o Allahu – kao o ne bilo kojoj imenici – ove gramatičke kategorije nisu u stanju izraziti/zamijeniti Neobuhvatljivost i Suštinu Njegovog Bića. Upravo ovakvom upotrebom zamjenica želi se reći kako Allah nije, zapravo, ni Ja, ni Mi, ni On, već je sve to zajedno i istovremeno je nešto izvan toga; On nije ni u čistoj singularnosti niti u čistoj pluralnosti na način na koji smo navikli da zamjenice izražavaju ljudsku jedninu ili množinu. Drugim riječima – i upravo imajući u vidu raniju elaboraciju funkcioniranja ovih zamjenica kao naročito argumentiranje monoteizma – Allah jest jedan, ali Njegova Jednost nije ista kao jednost u svijetu koji mi poznajemo ona je drukčija u tolikoj mjeri da gramatička lica nisu u stanju izraziti je. Dakle, ovakva upotreba ličnih zamjenica ne samo da argumentira monoteizam već istovremeno argumentira Allahovu Jedinstvenost u smislu da nije moguće izraziti je potpuno u jeziku. Upotreba gramatičkih lica u Kur'anu na opisani način (odnosno zamjenica koje su predmet moga razmatranja) nudi "nad gramatičke" informacije.

Dvojaki su efekti ovakvog dinamiziranja gramatičkih kategorija, o čemu sam ranije govorio kao o napregnutoj dinamici gramatike.
Prvo, recipijent/vjernik se na neki način, Božijom voljom, smješta na distancu u odnosu na Božije Biće, ali istovremeno ma koliko to izgledalo paradoksalno Allah ga unekoliko približava k Sebi upotrebom "ljudske" zamjenice Ja.
Drugo, očito je da ovakva upotreba zamjenica proizvodi svojevrsnu emfazu koja, s jedne strane, silno obogaćuje stilogenost ovoga sakralnog teksta, a s druge strane svjedoči o čovjekovoj i ništavnosti i važnosti u odnosu na Boga.
Najzad, valja ponuditi odgovor na implicirano pitanje o tome kako se kur'ansko funkcioniranje ličnih zamjenica odnosi prema tradicionalnom shvaćanju lingvista po kome one nemaju samostalno značenje i javljaju se samo kao upućenice na prethodeću imenicu. Jer meni se čini da cjelokupno prethodno izlaganje dopušta mogućnost da se ovakav stav lingvista relativizira naravno, kada je u pitanju sakralni tekst koji analiziram.

Da kur'anski tekst konzistentno koristi jednu ličnu zamjenicu kao što je slučaj u djelima ljudskoga uma i duha spomenuta lingvistička definicija bi je potpuno obuhvatila. Međutim upotreba ličnih zamjenica na opisani način relativizira navedenu definiciju, jer zahvaljujući tome što se ove zamjenice javljaju u neočekivanoj sumi one upravo kao suma dobivaju i samostalno značenje, ali, naravno, u nekom širem kontekstu – u kontekstu Kur'ana. Naime, kada u jednom ajetu, ili u nekoliko uzastopnih ajeta utvrđujemo smjenu ovih zamjenica, pokazuje se da one upravo smjenom u oneobičenom zbiru dopuštaju odsustvovanje imenice, budući da je jasno da tako može govoriti samo Bog. Dakle, ove zamjenice u oneobičenom zbiru teže da se predstave kao sami naziv, a ne kao zamjenica za njega na način na koji to jesu zamjenice u nesakralnome tekstu.
Sakralnome tekstu uvijek predstoji veliko naprezanje: da argumentativno izlaže o Božijem Biću čovjeku, koji Ga svojim znanjem i iskustvom ne može sasvim obuhvatiti; da biva u jeziku koji nije kadar izraziti bez ostatka uzvišene sadržine Onostranosti; da sve to postiže stilom koji će plijeniti pažnju čitalaca i vjernika, čak čitaoca i vjernika u jednome licu. Takav tekst dvojako djeluje: čitaocu priređuje veliku radost upućivanjem u vlastitu stilsku raskoš, a ako je čitalac i vjernik usrećuje ga sa znanjem o božanskom ishodištu teksta s kojim uspijeva pozitivno i ushićeno komunicirati.

Analiza funkcioniranja ličnih zamjenica u Kur'anu pokazuje da on na mnoštvo načina komunicira s ljudskim iskustvom općenito, te da je njegova kontekstualnost, kao važan uvjet za razumijevanje, uvijek impresivna, ali u tome komuniciranju redovno se ukazuje njegova superiornost u odnosu na zatečeno iskustvo čije granice stalno razmiče, čak i sredstvima od kojih se to ne očekuje.
Vjerovatno je ovaj prilagođeni ispis Kur'ana u cjelini, sa svim svojim neočekivanim ljepotama, jedna vrsta zamjenice – upućenice za ljepotu Apsolutnog Izvornika na Brižno čuvanoj ploči, na Levhimahfuzu.

Akademik doktor Esad Duraković

Allahova dž.š. lijepa imena (El-esmaul-husna)





Vlastito Božije ime je Allah. Ono označava Stvoritelja svega što postoji.
Ono je u Kur'anu spomenuto 2698 puta.
Pored ovog imena, koje se najčešće spominje, postoje i druga Allahova lijepa imena - El-esmau-l husna, o čemu Kur'an a.š. kaže:



"Allah ima svoja lijepa imena, pa Ga po njima zovite" (El Earaf, 180).

Muhammed a.s. kaže :“Allah dž.š. ima 99 imena i ko ih "dostigne" ući će u Džennet“

. O značenju ovog hadisa islamski učenjaci zauzimaju različite stavove. Jedni smatraju da "dostići" Božija imena znači naučiti ih napamet, drugi misle da se hadis odnosi na one koji shvate njihov smisao i značenje, dok treći smatraju da "dostići" lijepa Allahova imena znači primijeniti njihov smisao i sadržaj, koliko je moguće, u svome životu i ponašanju.

Da bismo Allahova imena lakše zapamtili i po njima se vladali, navodimo ih s prijevodom:





1) Allah - Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema
2) Er-Rahman - Blagi
3) Er-Rahim - Milostivi
4) EI-Meliku - Vladar
5) EI-Kuddusu - Sveti
6) Es-Selamu - Čist od mana
7) EI-Mu'minu - Koji potvrđuje obećanja
EI-Muhejminu - Koji daje sigurnost
9) EI-Azizu - Koji sve pazi i prati
10) EI-Džebbaru - Snažni
11) EI-Mutekebbiru - Silni
12) EI-Haliku - Stvaralac
13) EI-Bari'u - Koji divno stvara
14) EI-Musavviru - Koji likove daje
15) EI-Gaffaru - Koji mnogo prašta
16) EI-Kahharu - Koji nadvladava
17) EI-Vehhabu - Koji mnogo poklanja
18) Er-Rezzaku - Koji obilnu opskrbu daje
19) EI-Fettahu - Koji sve rješava i otvara
20) EI-Alimu - Koji sve zna
21) EI-Kabidu - Koji steže
22) EI-Basitu - Koji pruža
23) EI-Hafidu - Koji spušta
24) Er-Rafiu - Koji diže
25) EI-Muizzu - Koji uzvisuje
26) EI-Muzillu - Koji ponizuje
27) Es-Semiu - Koji sve čuje
28) EI-Besiru - Koji sve vidi
29) EI-Hakemu - Sudac
30) EI-Adlu - Pravedni
31) EI-Latifu - Dobri
32) EI-Habiru - O svemu obaviješteni
33) EI-Halimu - Blagi
34) EI-Azimu - Veliki
35) EI-Gaffuru - Koji prašta
36) Eš-Šekuru - Koji je zahvalan
37) EI-Alijju - Visoki
38) EI-Kebiru - Veliki
39) EI-Hafizu - Koji čuva
40) EI-Mukitu - Koji pazi i uzdržava
41) EI-Hasibu - Koji obračun svodi
42) EI-Dželilu - Veličanstveni
43) EI-Kerimu - Plemeniti
44) Er-Rekibu - Koji motri na svaki pokret
45) EI-Mudžibu - Koji molbe prima
46) EI-Vasiu - Koji milošću i znanjem sve obuhvata
47) EI-Hakimu - Mudri
48) EI-Vedudu - Koji voli
49) EI-Medžidu - Slavljeni
50) EI-Baisu - Koji proživljuje
51) Eš-Šahidu - Koji je o svemu svjedok
52) EI-Hakku - Vrhovna Istina
53) EI-Vekilu - Sveopći Staratelj
54) EI-Kavijju - Moćni
55) EI-Metinu - Čvrsti
56) EI-Velijju - Zaštitnik
57) EI-Hamidu - Hvaljeni
58) EI-Muhsi - Koji i sitnice obuhvata i broj im zna
59) EI-Mubdiu - Koji je početni Stvaralac
60) EI-Muidu - Konačni proživitelj
61) EI-Muhji - Koji život daje
62) EI-Mumitu - Koji smrt daje
63) EI-Hajju - Živi
64) EI-Kajjiimu - Koji sve obdržava
65) EI-Vadžidu - Imućni
66) EI-Madžidu - Slavni
67) EI-Vahidu - Jedini
68) Es-Samedu - Kome se svako obraća
69) EI-Kadiru - Svemoćni
70) EI-Muktediru - Koji sve može
71) EI-Mukaddimu - Koji unapređuje
72) EI-Mu'ehhiru - Koji zapostavlja
73) EI-Evvelu - Prvi
74) EI-Ahiru - Posljednji
75) Ez-Zahiru - Jasni
76) EI-Batinu - Skriveni
77) EI-Valiju - Koji upravlja
78) EI-Mutealiju - Svevišnji
79) EI-Berru - Dobročinitelj
80) Et- Tevvabu - Koji kajanje uslišava
81) EI-Muntekimu - Koji ne ostaje dužan
82) EI-Afuvvu - Koji oprašta
83) Er-Reufu - Samilosni
84) Maliku-I-mulki - Gospodar svih svjetova
85) Zul-Dželali ve-I-Ikrami - Najveličanstveniji i Najčasniji
86) EI-Muksitu - Sveopći djelitelj pravde
87) EI-Džami'u - Koji sve okuplja
88) EI-Ganijju - Koji je bogat
89) EI-Mugni - Koji daje bogatstvo
90) EI-Mani'u - Koji oduzima bogatstvo
91) Ed-Darru - Koji stvara štetu
92) En-Nafi'u - Koji stvara korist
93) En-Nuru - Sveopće svjetlo
94) EI-Hadi - Koji upućuje
95) EI-Bedi'u - Stvoritelj (Prapočetak svega)
96) El-Baki - Vječiti
97) EI-Varisu - Konačni nasljednik svega
98) Er-Rešidu - Upućivač na dobro
99) Es-Saburu - Strpljivi, Koji ne hiti sa obračunom

Allahu Ekber!