Pozoriste u Tesnju slavi ove godine, bas u martu, 143 godine prve postavljene predstave. Tokom dugog niza godina gostovali su u skoro svakom gradu u bivsoj Jugoslaviji, sudjelovali u raznim takmicenjima i nerijetko nosili kuci nagrade. U poslijeratnom periodu, ta tradicija se nastavila: i pozorista i gostovanja. Tako je gostovalo u Gorazdu na Medjunarodnom festivalu prijateljstva 2005. godine, te na festivalima u Konjicu 2006.-te i Konjicu i Mostaru 2007- godine.
U Tesnju-gradu- rijetko je naici na porodicu u kojoj makar neki (vise-manje blizak) clan porodice nije na neki nacin bio neko vrijeme angazovan u pozoristu: kao glumac, reziser, ton majstor, scenograf,kostimograf, inspicijent ili sl.
Pozoriste u Tesnju je uvijek imalo status amaterskog pozorista, gdje su se ljudi iskljucivo skupljali zbog ljubavi prema daskama, druzili, cesto citali poeziju, i uzivali. Iako je to neprofitno udruzenje cesto su se pojavljivali tu i poznatija lica koja su glumila (Enis Beslagic) ili rezirala (Gradimir Gojer) i sl.
U proteklih par godina, pozoriste je ostvarilo zavidnu suradnju sa Gimanzijom Musa Cazim Catic u Tesnju, ciji su ucenici igrali u nekoliko predstava te postali pravi podmladak u tom udruzenju.
Cesto se sjetim onih ratnih godina kada se u pozoristu spremalo predstava "Bojim se zamrijeti". Moj pokojni otac je igrao Becira, pa smo se cesto kod kuce slatko smijali ulozi i njegovom zaboravljanju teksta. Kasnije sam i sama glumila u "Pokajanju" te bila inspicijent u "Mrakusi" te bih vjerovatno do danas ostala aktivan clan, da se nisam igrom slucaja preselila u Sarajevo.
Uglavnom, svim clanovima, bivsim, sadasnjim i buducim, zelim puno srece u radu i od srca zalim sto nisam tu da uzivam sa vama. Pusa!