Forum Klix.ba

U UTORAK navečer u zagrebačkoj bolnici Rebro preminula je glumica Semka Sokolović-Bertok, hrvatskoj publici najpoznatija po ulogama u brojnim filmskim i TV komedijama. Njen sin Mario medije je obavijestio kako je glumica preminula od posljedica moždanog udara i krvarenja koje je uslijedilo, zbog čega je prije nekoliko dana i hospitalizirana.

Semka Sokolović-Bertok, rođena Sarajka, koja je veći dio svoje bogate karijere provela u Zagrebu, preminula je u 72. godini života. Njena obitelj te brojne kolege, s kojima je surađivala, oprostit će se s njom u ponedjeljak, 10. ožujka, na zagrebačkom Mirogoju. Prema riječima njenog sina Marija, stanje se glumici naglo pogoršalo zbog čega je cijela obitelj, a prvenstveno njen suprug, u potpunom šoku.

Sretni spoj bosanskog humora i inteligentnog sarkazma

Semka Sokolović-Bertok glumila je u gotovo stotinu televizijskih i filmskih projekata, a karijeru je započela 1956. godine u filmu "U mreži". Glumila je u gotovo svim filmskim i(li) televizijskim projektima koji danas pripadaju analima hrvatske, pa čak i balkanske kinematografije. "Kuda idu divlje svinje", "U registraturi", "Roko i Cicibela" i "Velo misto" samo su neki od projekata u kojima je pažnju plijenila nesvakidašnjim smislom za humor, kojeg su mnogi nazivali "spojem tipičnog bosanskog humora i inteligentnog sarkazma".

Pripadnici mlađe generacije sjećaju je se iz humorističnog serijala "Jel' me netko tražio", a raspadom Jugoslavije glumica je nastavila podjednako djelovati i u Hrvatskoj i u rodnoj Bosni, ističući kako "umjetnost nema granice, a pogotovo ne ove jadne, balkanske". Posljednju ulogu odigrala je prošle godine u srpskom filmu "Ljubav i drugi zločini", a hrvatsko izdanje magazina Hollywood svrstalo ju je na deseto mjesto najlegendarnijih hrvatskih glumica svih vremena.

STETA VELIKA
RIP

sinoc je gledam u nekoj seriji, i bas razmisljam o tome kako je rado gledam...

aaaaaaaaaaaaa

Saian wrote:aaaaaaaaaaaaa

i mene je bas pogodilo! :(:(:(:(
bila je samo svoja, orginalna i sa odlicnim smislom za humor. podsjecala me je na Helen Mirren, glumom i pojavom! :(:(:(

Allah joj rahmetelje
Odmah se sjeti kako je viklerom u filmu "Kod amidze Idriza" spremala jabuke. Bas mi je zao

Allah rahmetile. Velika zena, veliki sahista, velika glumica, velika Bosanka...

Otišla je jedina prava "direktorka" i jedina prava "tetka iz bosanske krupe".

Pokoj joj duši ,možda od retkih glumica sa ovih prostora koja je imala karakter i stav!!!
RIP

i da se ne zaboravi
8 puta prvakinja Hrvatske u sahu
i clanica reprezentacije u bridge-u

Respekt prema djelu i licnosti gospodje Sokolovic-Bertok.
Selam nasoj Semki.

Evo divan tekst o S.S.B. koji je objavljen u kolumni zagrebačkog Jutarnjeg lista. Autor M.Jergović:

"U Sarajevu se sve do pred rat, među ljudima koji su svoju najljepšu mladost odživjeli pedesetih i šezdesetih, pričalo kako taj grad u svojoj povijesti nije vidio ljepše žene od Bademe Sokolović. Bila je mezzosopranistica u sarajevskoj Operi, a onda se preselila u Zagreb. Umrla je mlada, s navršenih četrdeset. Otišla je pod sam kraj 1969, ali je se sljedećih dvadeset godina, uz uzdah i trenutak šutnje, u usputnim i svakodnevnim razgovorima sjećalo i muško i žensko. Ljepota Bademina postala je mitska, a svojom je tihom veličinom obilježila živote onih koji tu ženu nisu vidjeli ni upamtili, no dubina uzdaha za njom i šutnja u društvu, taman toliko duga da Bademin anđeo preleti iznad nas, činili su kolektivnu uspomenu na nju.

Neki dan u Zagrebu je umrla i Bademina mlađa sestra Semka. Ona čije bi pojavljivanje na televizijskome ekranu vazda bilo popraćeno riječima: evo, Bademina… Tek kada je jedna generacije polako zašla za horizont, ili kad ih je rat naveo da počnu zaboravljati svaku ljepotu, Semka Sokolović ostala je sama sa sobom, u svojim filmskim ulogama. Izgubila je tako važan dio konteksta u kojemu je živjela, kao mlađa sestra i kao glumica koja nije igrala glavne uloge. Ali tih je uloga bilo toliko, a ona ih je tako igrala, da je svojim licem, figurom i glasom zauzela golemo mjesto u našem imaginariju i u našem sentimentalnom odgoju.
Kroz naše svakodnevice prošle su tisuće sredovječnih i postarijih žena, često upečatljivih baš po svojoj bezličnosti, a tolike od njih imale su lice Semke Sokolović. Ili ih je ona u svojim ulogama odigrala, ili bi ih samo ona znala odigrati. Mudra je smrt ako nam je samo jednim potezom mogla toliko žena uzeti.

Semka je u Zagrebu živjela više od pedeset godina, ali nikada nije uspjela progovoriti bez onoga sarajevskog naglaska i intonacije. To bi za svakoga glumca bio golem problem, jer se glumcu ne smije čuti da je stranac. Njoj se čulo i nije joj smetalo. Katkad je umjetniku potreban neki takav nedostatak, neka takva falinka, po kojoj će se vidjeti koliko je umjetnik velik kad je i tu falinku u stanju poništiti. Bio je užitak slušati Semku Sokolović kako govori, jer su taj naglasak i intonacija pripadali jednom davno prošlom vremenu. U Sarajevu više nitko nije tako govorio. Njezin se govor konzervirao, jer je živjela u nekom drugim govoru.

Jednu od svojih posljednjih uloga odigrala je u filmu Pjera Žalice “Kod amidže Idriza”. U tom malom, intimističkom i po svojim pretenzijama izrazito lokalnom filmu Semka je igrala ženu s Hrida (padinska sarajevska mahala) koja je u ratu izgubila sina. Takvih finih, snebljivih i beskrajno delikatnih muslimanki - čija se sva agresivnost manifestira u tome što, bez obzira na sve molbe, zamute prejak sok od onog gostinskog Lero sirupa - čovjek koji je živio u Sarajevu imao bi po nekoliko u prvome susjedstvu, ali nikada nijednu, sve do Semke Sokolović, nismo vidjeli na filmu. To je ona vrsta ljudskoga stvora koju nije lako uosobiti u filmski lik, jer je u stvarnosti daleko od svake patetike i lažnoga osjećaja, ali u fikciji trenutačno klizne u najgoru patetiku i folklorni kliše.
Nevjerojatno kako je Semka uspjela odigrati takvu ulogu, a da tu ženu, i sve te žene u kojima se ogledala, nijednoga časa ne iznevjeri. Glumila je u Žaličinom filmu kao što glume samo naturščici, iz vlastitoga životnog iskustva i iz biografije. Veličanstveno je to nakon pedeset godina profesionalne glume. Jedne ljetne noći, nakon sarajevske premijere, održane u bivšem školskom dvorištu slavne Prve gimnazije, pred najvećim filmskim platnom u jugoistočnoj Europi, čovjek je bio siguran kako bi Semka Sokolović, da su joj se stvari drukčije u životu posložile, bila lik iz vlastitoga filma. Razvlačila bi jufke za pitu, tamo visoko gore, na Hridu ili Sedreniku.

Semka Sokolović Bertok dugo je bila glumica Dramskoga kazališta Gavella, poluprofesionalno je igrala šah i bridž, a u socijalističkim vremenima bila je aktivna u političkim forumima. Tragikomičnu stranu takvoga aktivizma protumačila je u filmu Gorana Markovića “Majstori, majstori”, igrajući ulogu školske direktorice. Bila je uvažavana i poštovana, ali ne koliko je zasluživala.

Imala je, kao i Badema, lijepo ime, ali u Zagrebu ga većinom nisu točno izgovarali. Semku valja izgovoriti s jako kratkim e. Kratkim kao sam život."

...predivan tekst...ovo me totalno razoruzalo:

Takvih finih, snebljivih i beskrajno delikatnih muslimanki - čija se sva agresivnost manifestira u tome što, bez obzira na sve molbe, zamute prejak sok od onog gostinskog Lero sirupa - čovjek koji je živio u Sarajevu imao bi po nekoliko u prvome susjedstvu, ali nikada nijednu, sve do Semke Sokolović, nismo vidjeli na filmu.

Ivy wrote:...predivan tekst...ovo me totalno razoruzalo:

Takvih finih, snebljivih i beskrajno delikatnih muslimanki - čija se sva agresivnost manifestira u tome što, bez obzira na sve molbe, zamute prejak sok od onog gostinskog Lero sirupa - čovjek koji je živio u Sarajevu imao bi po nekoliko u prvome susjedstvu, ali nikada nijednu, sve do Semke Sokolović, nismo vidjeli na filmu.

jako, jako lijepo sjećanje na semku... kapa dolje, miljenko