#1 Jasmila Zbanic "Dok smo svi žrtve bićemo ovce sa kojima
Posted: 05/03/2008 11:45
kaže Jasmila Žbanić istaknuta bosanskohercegovačka rediteljka otvoreno ukazujući da Bošnjake danas pljačkaju Bošnjaci, te da je neophodno najprije početi od svoje avlije, osloboditi se Bošnjaka kriminalaca i krenuti u stvarno građansko društvo
Silovane žene žive još uvijek u užasu
Vaš film “Grbavica” (za kojeg ste dobili prestižne nagrade) progovora o tome, o dobru i zlu. On (film) tretira temu silovanja na jedan, rekao bih, iscjeljujući način. Katarza silovanih žena je, dakako, specifična?
- Mislim da u stvarnosti silovanih žena nije došlo do katarze.
Nažalost, silovane žene žive još uvijek u užasu. Grbavica je kroz kampanju za «Dostojanstvo preživjelih» pomogla da se donese zakon koji je silovane žene priznao kao civilne žrtve rata , ali one su osiromašene, psihički nestabilne, izmanipulisane, napuštene. Naše društvo uopšte ne brine o njima.
Cilj zločinaca (u ratu uBiH) bio je uništiti ponos i duhovni prkos žene. Da li svjesno ili ne?
- To morate pitati zločince. Svih ovih godina pokušavam razumjeti zlo koje se desilo, ali sada shvatam da ga ne mogu razumjeti. Zlo je neracionalno. Upravo čitam knjigu «Filozofija zla», Laš Svensen-a u kojoj između ostalog kaže da je «zlo» više nego što možemo da zamislimo i shvatimo. Razum pretpostavlja smisleni kontekst u kojem zlu nema mjesta. Svijet zla je potpuno izvan domašaja misli. Ali po meni to ne znači da ne treba na njega ukazivati, prepoznavati, mijenjati.
Glumica Mirjana Karanović koja je imala ulogu silovane Bošnjakinje u vašem filmu, u Beogradu je doživjela niz uvrjeda (po nacionalnoj osnovi). Šta biste rekli o toj i takvoj realnosti?
- Ja sam zaista za to da se svako bavi svojom realnosti. Mirjana se bori na svoj način sa onom beogradskom. Ja sam se u filmu bavila našom. Pitala sam se šta je danas pozicija «žrtve». Mislim da je užasno važno da svi naši narodi izađu iz pozicije žrtve. Kada čujem političare ili vjerske lidere koji govore o žrtvi odmah znam da je u njihovoj podsvjesti manipulacija i iskorištavanje ljudi. Niko dobronamjeran neće ljude držati u statusu žrtve, jer je to pozicija jada, bezumlja, beznađa, straha. Dok smo svi mi žrtve bićemo ovce kojima će se manipulisati. Kada prestanemo biti žrtve onda ćemo zahtijevati određene standarde života. Imam organsku odbojnost prema pojmu «žrtva»!
Da li se naše društvo dovoljno brine o silovanim ženama?
- NE. Kada ste govorili o svjesnom ili nesvjesnom zlu pitam se koliko je odnos bh društva nesvjesno, odnosno svjesno zlo koje činimo prema njima.
Na audiciji više od pola glumaca bilo vehabije
Žene u BiH nisu solidarne
Da li su žene danas kod nas dovoljno zastupljene (na funkcijama) u političkom i javnom životu? Kako vidite njihov angažman?
- Žene su malo ili nikako zastupljene. Žene prolaze kroz emancipirajući proces, ali on je dug i često pogrešno shvaćen. Nije ostvarenje ženske participacije kada se parlamentarka dere kao čobanica sa govornice. Ženski put je drugačiji. Žene moraju napraviti svoju strategiju. Šta nam je cilj ? Kakvu BIH želimo ? Koji ekonomski sistem nama odgovara ? Žene, vjekovima koncentrisane na uži krug porodice, tek od nedavno ( u nekim zemljama prije par vjekova u drugim od prije par godina) razvijaju grupe, struktuiraju ih, postavljaju ciljeve, uče kako postići te ciljeve. Žene u BIH su nedovoljno povezane i nedovoljno solidarne, ali postoje fantastične žene koje rade na tome da se takva slike promjeni.
Film na svojstven način odgaja. Kako, inače, vidite tu ulogu filma?
Film je jako širok pojam. Suzila bih ga na umjetnički film. Umjetnički film ne smije biti didaktičan, on nas čini boljim ljudima ne zato što nam kaže kako treba, nego zato što postavlja pitanja na koja odgovore dajemo sami sebi. Umjetnički film zahtijeva punu participaciju publike koja se tim filmom mijenja. On nikada ne smije podrazumijevati da ja stojim na poziciji moći u kojoj ću nekome reći šta je dobro ili zlo. To je put u autoritativnost, to je put u demagogiju, ideologiju. Umjetnost je put u samospoznaju, traženje vlastite istine, poboljšavanja sebe.
Bogatstvo zbunjujućih spojeva
Sačinili ste scenarij za animirani film o Edi Majki. Film, koliko sam upoznat, govori u načelu kako je ovaj reper muzikom pobijedio nacionalizam. Na koji način?
- Evo vam jednog detalja iz života : Ekipa prijatelja je radila video-radionice sa djecom srpske nacionalnosti u Srebrenici. Naišli su na nepovjerenje i predrasude. Djeca jednostavno nisu htjela ili nisu smjela učestovati. Sve do jednog dana kada je zazvonio telefon a na displeju mobilnog pisalo da zove EDO MAAJKA. Iste sekunde djeca su zavrištala Zar vi znate Edu Maajku ? Od tada su naši prijatelji postali i njihovi. Edo je definitivno omogućio novim generacijama da prijeđu zid. On je pobijedio nacionalizam prvo u sebi a onda i u drugima.
Mi jesmo za građansko društvo, ali kako to ostvariti kada oni agresivni i ostrašćeni vuku na svoju stranu. Poznata je ona izreka-dođoše divlji-otjeraše pitome?
- Pod MI vi pretpostavljam podrazumijevate Bošnjake ?
U vašem pitanju osjećam klasičnu aktivnost bošnjačkog mehanizma prebacivanja krivice na drugoga. Taj način razmišljanja, oprostićete mi što se ne slažem s Vama, predstavlja zamku.Nemojte da idemo do Kosovske bitke! Nemojte da pravimo teorije zavjere! Prvo treba pospremiti u svom dvorištu. Bošnjake danas pljačkaju Bošnjaci, Bošnjake lažu Bošnjaci, Bošnjake manipulisu Bošnjaci, Bošnjake truju Bošnjaci. Hajmo ne govoriti o onom drugom. Inače će Bošnjaci postati psihijatrijski slučajevi zaljubljeni u ulogu žrtve, nepovezani, neorganizovani, neobrazovani. Prije svega Bošnjaci se trebaju osloboditi Bošnjaka kriminalaca da bi krenuli u stvarno građansko društvo.
Procitaj cijeli intervju sa Jasmilom
Silovane žene žive još uvijek u užasu
Vaš film “Grbavica” (za kojeg ste dobili prestižne nagrade) progovora o tome, o dobru i zlu. On (film) tretira temu silovanja na jedan, rekao bih, iscjeljujući način. Katarza silovanih žena je, dakako, specifična?
- Mislim da u stvarnosti silovanih žena nije došlo do katarze.
Nažalost, silovane žene žive još uvijek u užasu. Grbavica je kroz kampanju za «Dostojanstvo preživjelih» pomogla da se donese zakon koji je silovane žene priznao kao civilne žrtve rata , ali one su osiromašene, psihički nestabilne, izmanipulisane, napuštene. Naše društvo uopšte ne brine o njima.
Cilj zločinaca (u ratu uBiH) bio je uništiti ponos i duhovni prkos žene. Da li svjesno ili ne?
- To morate pitati zločince. Svih ovih godina pokušavam razumjeti zlo koje se desilo, ali sada shvatam da ga ne mogu razumjeti. Zlo je neracionalno. Upravo čitam knjigu «Filozofija zla», Laš Svensen-a u kojoj između ostalog kaže da je «zlo» više nego što možemo da zamislimo i shvatimo. Razum pretpostavlja smisleni kontekst u kojem zlu nema mjesta. Svijet zla je potpuno izvan domašaja misli. Ali po meni to ne znači da ne treba na njega ukazivati, prepoznavati, mijenjati.
Glumica Mirjana Karanović koja je imala ulogu silovane Bošnjakinje u vašem filmu, u Beogradu je doživjela niz uvrjeda (po nacionalnoj osnovi). Šta biste rekli o toj i takvoj realnosti?
- Ja sam zaista za to da se svako bavi svojom realnosti. Mirjana se bori na svoj način sa onom beogradskom. Ja sam se u filmu bavila našom. Pitala sam se šta je danas pozicija «žrtve». Mislim da je užasno važno da svi naši narodi izađu iz pozicije žrtve. Kada čujem političare ili vjerske lidere koji govore o žrtvi odmah znam da je u njihovoj podsvjesti manipulacija i iskorištavanje ljudi. Niko dobronamjeran neće ljude držati u statusu žrtve, jer je to pozicija jada, bezumlja, beznađa, straha. Dok smo svi mi žrtve bićemo ovce kojima će se manipulisati. Kada prestanemo biti žrtve onda ćemo zahtijevati određene standarde života. Imam organsku odbojnost prema pojmu «žrtva»!
Da li se naše društvo dovoljno brine o silovanim ženama?
- NE. Kada ste govorili o svjesnom ili nesvjesnom zlu pitam se koliko je odnos bh društva nesvjesno, odnosno svjesno zlo koje činimo prema njima.
Na audiciji više od pola glumaca bilo vehabije
Žene u BiH nisu solidarne
Da li su žene danas kod nas dovoljno zastupljene (na funkcijama) u političkom i javnom životu? Kako vidite njihov angažman?
- Žene su malo ili nikako zastupljene. Žene prolaze kroz emancipirajući proces, ali on je dug i često pogrešno shvaćen. Nije ostvarenje ženske participacije kada se parlamentarka dere kao čobanica sa govornice. Ženski put je drugačiji. Žene moraju napraviti svoju strategiju. Šta nam je cilj ? Kakvu BIH želimo ? Koji ekonomski sistem nama odgovara ? Žene, vjekovima koncentrisane na uži krug porodice, tek od nedavno ( u nekim zemljama prije par vjekova u drugim od prije par godina) razvijaju grupe, struktuiraju ih, postavljaju ciljeve, uče kako postići te ciljeve. Žene u BIH su nedovoljno povezane i nedovoljno solidarne, ali postoje fantastične žene koje rade na tome da se takva slike promjeni.
Film na svojstven način odgaja. Kako, inače, vidite tu ulogu filma?
Film je jako širok pojam. Suzila bih ga na umjetnički film. Umjetnički film ne smije biti didaktičan, on nas čini boljim ljudima ne zato što nam kaže kako treba, nego zato što postavlja pitanja na koja odgovore dajemo sami sebi. Umjetnički film zahtijeva punu participaciju publike koja se tim filmom mijenja. On nikada ne smije podrazumijevati da ja stojim na poziciji moći u kojoj ću nekome reći šta je dobro ili zlo. To je put u autoritativnost, to je put u demagogiju, ideologiju. Umjetnost je put u samospoznaju, traženje vlastite istine, poboljšavanja sebe.
Bogatstvo zbunjujućih spojeva
Sačinili ste scenarij za animirani film o Edi Majki. Film, koliko sam upoznat, govori u načelu kako je ovaj reper muzikom pobijedio nacionalizam. Na koji način?
- Evo vam jednog detalja iz života : Ekipa prijatelja je radila video-radionice sa djecom srpske nacionalnosti u Srebrenici. Naišli su na nepovjerenje i predrasude. Djeca jednostavno nisu htjela ili nisu smjela učestovati. Sve do jednog dana kada je zazvonio telefon a na displeju mobilnog pisalo da zove EDO MAAJKA. Iste sekunde djeca su zavrištala Zar vi znate Edu Maajku ? Od tada su naši prijatelji postali i njihovi. Edo je definitivno omogućio novim generacijama da prijeđu zid. On je pobijedio nacionalizam prvo u sebi a onda i u drugima.
Mi jesmo za građansko društvo, ali kako to ostvariti kada oni agresivni i ostrašćeni vuku na svoju stranu. Poznata je ona izreka-dođoše divlji-otjeraše pitome?
- Pod MI vi pretpostavljam podrazumijevate Bošnjake ?
U vašem pitanju osjećam klasičnu aktivnost bošnjačkog mehanizma prebacivanja krivice na drugoga. Taj način razmišljanja, oprostićete mi što se ne slažem s Vama, predstavlja zamku.Nemojte da idemo do Kosovske bitke! Nemojte da pravimo teorije zavjere! Prvo treba pospremiti u svom dvorištu. Bošnjake danas pljačkaju Bošnjaci, Bošnjake lažu Bošnjaci, Bošnjake manipulisu Bošnjaci, Bošnjake truju Bošnjaci. Hajmo ne govoriti o onom drugom. Inače će Bošnjaci postati psihijatrijski slučajevi zaljubljeni u ulogu žrtve, nepovezani, neorganizovani, neobrazovani. Prije svega Bošnjaci se trebaju osloboditi Bošnjaka kriminalaca da bi krenuli u stvarno građansko društvo.
Procitaj cijeli intervju sa Jasmilom
chudna je to sorta 