Forum Klix.ba

Zemljo Kulinova, kroz stoljeća mnoga
nakaradnu stvori smo te bez straha od Boga
Kantona je deset, entiteta dva
tri su člana predsjedništva, bezbroj funkcija
I visoki predstavnik je najviši od svih
dobro nam ga čini svima, pa zasluži stih
Bosno mila mati, Hercegovino
oprosti nam mila mati što postojimo,
Ti ćeš zemljo vječna biti a mi gnojivo.

29 februar 2008

Djeco moja,
Nastavljujući tradiciju ono malo gradskog, normalnog da ne kažem antifašističkog (odmah bi mi prišili da sam za anamo onog tamo, da sam strani, ubačeni element, da su me organizovali i štatigajaznamveć), želio bih i ja da se priključim ovoj akciji blogera jer što kaže mi u mene nana:
- Ti si meni Hamdane i više od toga. Bloger ipo !
I evo me sada sitnu knjigu pišem…
Obraćam se tebi zastupniče. Tebi koji pojma nemaš.
Kako je biti ne primjećen u društvu u kojem si nekad bio neko i nešta.
Kako je pretkraj života koji ti je dat’ da proživiš jadno živit’ ispod časti.
Kako je teško gledati tebe kako mi uzimaš prvenstvo na pješačkom prelazu u svojoj limuzini kupljenoj od mojih para, jer me noge izdaju pa nisam plaho brz.
Kako je sastavljat’ kraj s krajem sa 200 (slovima dvije stotine) konvertibilnih maraka.
Kako je teško čitat’, a u ovim godinama me vid dobrano napustio, ne kaku knjigu, već jel’ baš moj lijek kojim me Bog zaduži pod stare dane, na tvojoj esencijalnoj listi.
Kako sad kad imam vremena, nemam para i kako nana i ja more vidjesmo posljednji put još za Titina vakta.
Kako jednu od rijetkih prilika da izađem međ’ svijet, a to je bilo bilvaktile kad su u preduzeću skupljali nas penzionere na nake godišnjice, si mi uskratio jer si preduzeće prodao nakom, što je iznajmio nakom pa sad više ni preduzeća nit’ ljudi nema.
Što si ovaj jadni i napaćeni grad pretvorio u šoping centar, pa nemam gdje unuke u park izvest’, nego se šetam mermernim zdanjima strepeći, nećel’ mi dijete zatražiti da mu dedo kupi šta.
Tebi se obraćam, tebi koji ste zaboravili na tradiciju kojom su vas dojili vaši roditelji.
Tebi koji si zabetonirao i onečistio sve izletišta gradskih što je bilo gdje smo nekad teferićili.
Tebi koji nema pojma da se snimanje, primjerice, magnetne rezonanse na Koševo, zakazuje godinu unaprijed, a da kad dođeš na red, izderu se na tebe jer nemaš pojma da se …“ima haman i dva mjeseca aparat pokvario …“
Da te i ne upitam, jel’ moguće da ova naša čaršija ima samo taj jedan jedini aparat.
Tebi koji si zaboravio šta je čaršijski red i mahalska kultura.
Tebi zastupniče koji pojma nemaš …
Da će i tvoje proć’ …
A da sve što sada praviš, dočekat’ će te, kad ne budeš više niko i ništa.
O strahu pred’ Bogom neću. Nije moje da ti sudim.
To ćeš ti nasamo s njim…a onda i sam sa sobom.

Hamdo Nuhić, penzioner
160:120
+ 10
Dvije žute, crvena i zelena