Forum Klix.ba

Posted: **25/02/2008 14:34**

Za svu djecu koja su rodjena i prezivjela 1970-te, 80-te i 90-te !!

original texta,s internta je copy/paste.

Za svu decu koja su rodjena i prezivela 1970-te, 80-te i 90-te !!

Prvo, preziveli smo i rodjeni normalni iako su nase majke kad ih je bolela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes

U to vreme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od domasaja dece" na bocicama sa lekovima, vratima i ormarima. Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali krevet.

Kao deca, vozili smo se u automobilima bez pojasa i vazdusnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolsulama.

Pili smo vodu iz creva za zalivanje baste a ne iz flasica kupljenih u supermarketu. Delili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i niko nije umro zbog toga.

Jeli smo mlecne sladolede, beli hleb i pravi puter, pili kole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli zato sto smo smo se STALNO IGRALI NAPOLJU.

Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se celi dan, sve dok se ne upale svetla na ulici, zmurke, planova, klisa, klikera, Partizana i Nemaca, kauboja i Indijanaca, zace i lopova, zaloga i svega ostalog sto je samo decija masta bila u stanju da smisli,

Neretko, niko nije mogao da nas nadje po celi dan.

I nikad nije bilo problema..

Provodili smo cele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako da resimo problem

Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole. Nama nisu prodavali drogu ispred skole...

Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva), nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms...
MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO ISLI NAPOLJE DA SE DRUZIMO SA NJIMA

Padali smo sa drveca, znali se poseci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, razbijali smo komsijske prozore loptama ali nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga.

Igrali smo se lukovima i strelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to preziveli bez vecih posledica!

Isli smo biciklom ili peske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!

Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon!

Mi nismo provodili jedan vikend sa mamom a jedan sa tatom. Mi smo imali jednu kucu i jednu porodicu.
------------------------------------------------------------------------

Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji covecanstva

Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje i naucnike do danas.

Imali smo slobodu, pravo na greske, uspeh i odgovornost.
I naucili smo da zivimo s tim !
I ti pripadas toj generaciji?
CESTITAM!

Posted: **25/02/2008 15:54**

Ponekad, samo ponekad, kad predam partiju koju s tugom tako pedantno igram, i kad uhvatim sebe kako vješto sakrivam suzu po suzu, od samoga sebe, čujem eho plitkih tenisica po grubom asfaltu, i očekujem pogodak od stativu, onaj što nam je svima najdraži bio.
Uhvatim se, ponekad kad dođem među vas, kako brojim ove humke. Postidim se brzo, jer dovraga, bilo nas je malo više nego što može stati u bilo koji park ili bilo koje groblje. Više nego što i jedna majka ima suza. Bilo nas je više nego što i jedna strana zemlja ima azila i zelenih kartona... Bilo nas je više od svih ludila koja su nas zadesila i više od svih prevara kojim su nas izvarali.
Glavne bitke, izvojevali ste vi, koji ležite tu. Poneku bitku dobili smo mi, koji smo ostali. Evo, cijelo desteljeće Neretva odnese svojim virovima, pa čak i ja pokopah onaj dio sebe, koji pogibe pomalo sa svakim od vas. Pokopah, tako i poneki san i poneku ljubav... Jedno ljeto i poneku svađu...
Umrije u tom dijelu mene i poneka uspomena, koja bijaše prebolna da njome nahranim srce... Dovraga, prijatelji stari... Ponekad poželim da zamjenimo mjesta...

Posted: **25/02/2008 16:01**

dobar text

Posted: **25/02/2008 16:05**

Sve tacno osim video rekordera, bogami njega smo imali vec osamdesetih.

Mi u Jugi zapravo nista nismo imali kad vidim sta sve ovi danasnji klinci imaju. Ali, imali smo pravo djetinjstvo, ma osamdesete su bile najbolje.

Posted: **25/02/2008 16:08**

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... highlight=

Posted: **25/02/2008 16:14**

Danas kada me boli glava pa kao osamuceni slon sjedim kuci i pokusavam provest vrijeme, ovaj tekst me vrlo jednostavno odusevio, hvala!

Podvukao bih ovaj dio...

Pili smo vodu iz creva za zalivanje baste a ne iz flasica kupljenih u supermarketu. Delili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i niko nije umro zbog toga.

Jeli smo mlecne sladolede, beli hleb i pravi puter, pili kole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli zato sto smo smo se STALNO IGRALI NAPOLJU.

Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se celi dan, sve dok se ne upale svetla na ulici, zace i lopova, zaloga i svega ostalog sto je samo decija masta bila u stanju da smisli,

Neretko, niko nije mogao da nas nadje po celi dan.
zmurke, planova, klisa, klikera, Partizana i Nemaca, kauboja i Indijanaca,
I nikad nije bilo problema..

Provodili smo cele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako da resimo problem

Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole. Nama nisu prodavali drogu ispred skole...

Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva), nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms...
MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO ISLI NAPOLJE DA SE DRUZIMO SA NJIMA

Posted: **25/02/2008 16:17**

istina i nista vise.

Posted: **25/02/2008 16:19**

Ja sam negdje na granici ka devedesetim al ipak se pikam

Ne bih znala kako je bilo u to vrijeme, ja sam svoje djetinjstvo provela u podrumu gledajuci godinama u jedan prozorcic mali sa zeljeznim resetkama i slusajuci "neku buku vani"
Zao mi je sto veliki broj nas koji smo rodjeni krajem 80ih nismo imali djetinjstvo. To nam je bilo oduzeto nazalost, a to ej vazan dio covjekovog zivota.
Ali istina je da kada smo krenuli u osnovnu uvijek je bilo djece u mahalama, ulicama, pred zgradama koja su se igrala skole, gume, ganje, zmire...isli u "pljacke" vocki..
Ja sam se toga igrala 96,97...10ak godina poslje toga vise toga nema

Ne znam sta se desilo, al u mojoj ulici recimo ima dosta male djecice a vec godinama ulica je tako prazna i nista se ne cuje...naopako doba doslo, djeca samo sjede uz kompjutere i tv-e

Steta...

Posted: **25/02/2008 16:46**

ladyblue18 wrote:Ja sam negdje na granici ka devedesetim al ipak se pikam
Ne bih znala kako je bilo u to vrijeme, ja sam svoje djetinjstvo provela u podrumu gledajuci godinama u jedan prozorcic mali sa zeljeznim resetkama i slusajuci "neku buku vani"
Zao mi je sto veliki broj nas koji smo rodjeni krajem 80ih nismo imali djetinjstvo. To nam je bilo oduzeto nazalost, a to ej vazan dio covjekovog zivota.
Ali istina je da kada smo krenuli u osnovnu uvijek je bilo djece u mahalama, ulicama, pred zgradama koja su se igrala skole, gume, ganje, zmire...isli u "pljacke" vocki..
Ja sam se toga igrala 96,97...10ak godina poslje toga vise toga nema
Ne znam sta se desilo, al u mojoj ulici recimo ima dosta male djecice a vec godinama ulica je tako prazna i nista se ne cuje...naopako doba doslo, djeca samo sjede uz kompjutere i tv-e
Steta...

Istina, jos na pocetku 2000-ih ja sam non-stop prolazio pored djece koja su pucala loptu sa dva kartona kao stative, igrala klikera uz zid ili zmurke trazeci jedni druge po cijeli dan... Sad na tim istim mjestima klinci, mozda ta nekadasnja djeca, stoje i puse a novoj djeci ni traga... Sada, mozda je slucaj moje okoline jedinstven...

Posted: **25/02/2008 16:58**

Samo da se tuspasim kao djete sedamdesetih i momcurak osamdesetih,a dobio sam ovaj tekst od raje preko MSN-a

inace bilo je sredinom osamdesetih ludila,pokupimo se u friziranom fići usred noći iz diskoteke i pravac za Primošten preko Livna i Duvna,a tamo nas cekaju Primoštanke

eeeeeeee i ja nisam znao šta valja

Posted: **25/02/2008 17:10**

Joj text je prva liga! Kad se samo sjetim tog vremena covjece. Izadjem ujutro i oko 3 ujutro tokom ljetnog raspusta nana me pocne traziti jer skonta da nisam kuci

I nikad nikakvih problema nije bilo!
Ja samo kazem da ova djeca neznaju sta je djetinjstvo, a zato su krivi njihovi roditelji, koji su imali drugacije djetinjstvo, ali eto, dosla demokratija pa sad mogu birati!

Posted: **25/02/2008 17:43**

lijepa stara vremena...

fakat djeca ne igraju vise ni lopte i kosarke, a kamoli hokeja, bejzbola i cega sve nismo mi sutali po cjeli boziji dan...

al eto valjda to tako treba.. zao mi sto moje djete nece imati ni priblizno ono sto sam imao ja...

Posted: **25/02/2008 17:54**

star tekst/fora ko grcka... ali istina

Posted: **25/02/2008 17:59**

suncokret13 wrote:Za svu djecu koja su rodjena i prezivjela 1970-te, 80-te i 90-te !!

original texta,s internta je copy/paste.

Za svu decu koja su rodjena i prezivela 1970-te, 80-te i 90-te !!

Prvo, preziveli smo i rodjeni normalni iako su nase majke kad ih je bolela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes

U to vreme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od domasaja dece" na bocicama sa lekovima, vratima i ormarima. Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali krevet.

Kao deca, vozili smo se u automobilima bez pojasa i vazdusnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolsulama.Pili smo vodu iz creva za zalivanje baste a ne iz flasica kupljenih u supermarketu. Delili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i niko nije umro zbog toga.

Jeli smo mlecne sladolede, beli hleb i pravi puter, pili kole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli zato sto smo smo se STALNO IGRALI NAPOLJU.

Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se celi dan, sve dok se ne upale svetla na ulici, zmurke, planova, klisa, klikera, Partizana i Nemaca, kauboja i Indijanaca, zace i lopova, zaloga i svega ostalog sto je samo decija masta bila u stanju da smisli,

Neretko, niko nije mogao da nas nadje po celi dan.

I nikad nije bilo problema..

Provodili smo cele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako da resimo problem

Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole. Nama nisu prodavali drogu ispred skole...

Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva), nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms...
MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO ISLI NAPOLJE DA SE DRUZIMO SA NJIMA

Padali smo sa drveca, znali se poseci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, razbijali smo komsijske prozore loptama ali nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga.

Igrali smo se lukovima i strelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to preziveli bez vecih posledica!

Isli smo biciklom ili peske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!

Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon!

Mi nismo provodili jedan vikend sa mamom a jedan sa tatom. Mi smo imali jednu kucu i jednu porodicu.
------------------------------------------------------------------------

Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji covecanstva

Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje i naucnike do danas.

Imali smo slobodu, pravo na greske, uspeh i odgovornost.
I naucili smo da zivimo s tim !
I ti pripadas toj generaciji?
CESTITAM!

meni je ovaj dio teksta digao tlak na 200, iako sam ovo nekada veoma davno procitala na nekom roditeljskom forumu:oops:

majke vam, zar je ovaj OK (mislim na ovaj uvecani dio)

Posted: **25/02/2008 17:59**

Procitala sam ovaj tekst davno,na vise foruma i uvjek sam mislila isto-tacno i lijepo receno!

Posted: **25/02/2008 18:05**

ja mislim da je ovaj tekst pun ublehasko-nostalgicarskih ubleha.
u kakvom su zdravstvenom stanju nase mame danas?

jedino za cim treba zaliti je sto se djeca ne igraju vani kao nekad. ulice na kojima sam ja odrastao u sarajevu danas zjape prazne. ruku na srce, djeca se i ne bi imala gdje igrati od silnih auta parkiranih svuda.

Posted: **25/02/2008 18:05**

Teuta wrote:Sve tacno osim video rekordera, bogami njega smo imali vec osamdesetih. Mi u Jugi zapravo nista nismo imali kad vidim sta sve ovi danasnji klinci imaju. Ali, imali smo pravo djetinjstvo, ma osamdesete su bile najbolje.

Merry me please!

Posted: **25/02/2008 18:07**

procitam li ovu hippie - naricaljku neutjeshnog srednjovjechnog melanholika josh jednom ima da mi nesto bude, dole spameri

Posted: **25/02/2008 18:09**

Saian wrote:procitam li ovu hippie - naricaljku neutjeshnog srednjovjechnog melanholika josh jednom ima da mi nesto bude, dole spameri

Citat:
Za svu decu koja su rodjena i prezivela 1970-te, 80-te i 90-te !!

Prvo, preziveli smo i rodjeni normalni iako su nase majke kad ih je bolela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes

U to vreme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od domasaja dece" na bocicama sa lekovima, vratima i ormarima. Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali krevet.

Kao deca, vozili smo se u automobilima bez pojasa i vazdusnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolsulama.

Pili smo vodu iz creva za zalivanje baste a ne iz flasica kupljenih u supermarketu. Delili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i niko nije umro zbog toga.

Jeli smo mlecne sladolede, beli hleb i pravi puter, pili kole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli zato sto smo smo se STALNO IGRALI NAPOLJU.

Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se celi dan, sve dok se ne upale svetla na ulici, zmurke, planova, klisa, klikera, Partizana i Nemaca, kauboja i Indijanaca, zace i lopova, zaloga i svega ostalog sto je samo decija masta bila u stanju da smisli,

Neretko, niko nije mogao da nas nadje po celi dan.

I nikad nije bilo problema..

Provodili smo cele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako da resimo problem

Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole. Nama nisu prodavali drogu ispred skole...

Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva), nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms...
MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO ISLI NAPOLJE DA SE DRUZIMO SA NJIMA

Padali smo sa drveca, znali se poseci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, razbijali smo komsijske prozore loptama ali nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga.

Igrali smo se lukovima i strelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to preziveli bez vecih posledica!

Isli smo biciklom ili peske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!

Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon!

Mi nismo provodili jedan vikend sa mamom a jedan sa tatom. Mi smo imali jednu kucu i jednu porodicu.

Posted: **25/02/2008 21:44**

jefferson wrote:Joj text je prva liga! Kad se samo sjetim tog vremena covjece. Izadjem ujutro i oko 3 ujutro tokom ljetnog raspusta nana me pocne traziti jer skonta da nisam kuci
I nikad nikakvih problema nije bilo!
Ja samo kazem da ova djeca neznaju sta je djetinjstvo, a zato su krivi njihovi roditelji, koji su imali drugacije djetinjstvo, ali eto, dosla demokratija pa sad mogu birati!

Nema to nista sa politickim uredjenjem, vec sa vremenom...

Posted: **25/02/2008 22:52**

Saian wrote:procitam li ovu hippie - naricaljku neutjeshnog srednjovjechnog melanholika josh jednom ima da mi nesto bude, dole spameri

Meni ne da pozli od ovakvih superlativnih tekstova i romantiziranja, vec se pocnem prevrtati kao kornjaca sa glavnom u lavoru.

Posted: **25/02/2008 22:52**

simpa tema, a mail star k'o Grcka

sastali se net-junkeyi, muhabete i uzdisu za vremenom kad nije bilo neta i kompjutera

Posted: **25/02/2008 22:59**

basta sljezove boje wrote:simpa tema, a mail star k'o Grcka

sastali se net-junkeyi, muhabete i uzdisu za vremenom kad nije bilo neta i kompjutera

Neka, neka...

Svi treba da znadu da vise nikad nece biti onako fino kao sto je bilo u ona stara dobra vremena...

Posted: **25/02/2008 23:06**

suncokret13 wrote:Za svu djecu koja su rodjena i prezivjela 1970-te, 80-te i 90-te !!

original texta,s internta je copy/paste.

Za svu decu koja su rodjena i prezivela 1970-te, 80-te i 90-te !!

Prvo, preziveli smo i rodjeni normalni iako su nase majke kad ih je bolela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes

U to vreme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od domasaja dece" na bocicama sa lekovima, vratima i ormarima. Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali krevet.

Kao deca, vozili smo se u automobilima bez pojasa i vazdusnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolsulama.

Pili smo vodu iz creva za zalivanje baste a ne iz flasica kupljenih u supermarketu. Delili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i niko nije umro zbog toga.

Jeli smo mlecne sladolede, beli hleb i pravi puter, pili kole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli zato sto smo smo se STALNO IGRALI NAPOLJU.

Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se celi dan, sve dok se ne upale svetla na ulici, zmurke, planova, klisa, klikera, Partizana i Nemaca, kauboja i Indijanaca, zace i lopova, zaloga i svega ostalog sto je samo decija masta bila u stanju da smisli,

Neretko, niko nije mogao da nas nadje po celi dan.

I nikad nije bilo problema..

Provodili smo cele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako da resimo problem

Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole. Nama nisu prodavali drogu ispred skole...

Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva), nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms...
MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO ISLI NAPOLJE DA SE DRUZIMO SA NJIMA

Padali smo sa drveca, znali se poseci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, razbijali smo komsijske prozore loptama ali nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga.

Igrali smo se lukovima i strelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to preziveli bez vecih posledica!

Isli smo biciklom ili peske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!

Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon!

Mi nismo provodili jedan vikend sa mamom a jedan sa tatom. Mi smo imali jednu kucu i jednu porodicu.
------------------------------------------------------------------------

Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji covecanstva

Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje i naucnike do danas.

Imali smo slobodu, pravo na greske, uspeh i odgovornost.
I naucili smo da zivimo s tim !
I ti pripadas toj generaciji?
CESTITAM!

Svaka ti cast za tekst,koda je bilo juce,nesto me podmladi dobro.... evo sve nesto kontam kako je bilo ...

Posted: **25/02/2008 23:10**

Cijela stvar stoji, stvarno, ne moze se poreci.
Ali, ne moze se poreci ni ono sto je Fredy htio reci - ponekad je bolje imati furku "these ARE the days of our lives",a ne"those WERE the days of our lives".

Prosla vremena su bila divna, ali bolje od nostalgije je nastojanje da ih se i sada primijeni i ozivi. na kraju, to zavisi u dobroj mjeri od nas...

Forum Klix.ba

Za svu dJecu koja su rodjena i prezivjela 1970-te, 80-te

#1 Za svu dJecu koja su rodjena i prezivjela 1970-te, 80-te

#2

#3

#4

#5

#6 Re: Za svu dJecu koja su rodjena i prezivjela 1970-te, 80-te

#7

#8

#9

#10

#11

#12

#13

#14 Re: Za svu dJecu koja su rodjena i prezivjela 1970-te, 80-te

#15

#16

#17

#18

#19

#20

#21

#22

#23

#24 Re: Za svu dJecu koja su rodjena i prezivjela 1970-te, 80-te

#25