Forum Klix.ba

da li je ikad postojao, da li jos postoji i hoce li u buducnosti postojati nesto sto se naziva "dan gospodnji"? koji je dan gospodnji? da li je to nedjelja, subota ili mozda petak...ili su zaista svi dani isti...proteklih mjeseci u hrvatskoj vodila se velika rasprava o uvodjenju zakona o zabrani rada nedjeljom, koja jos nisam siguran kako je zavrsila...

za pocetak, evo uvodnog teksta interesantne studije jednog teologa (samo da naglasim, studija je pisana iz krscanske perspektive, ali dobronamjerni komentari i ucesce muslimana i svih ostalih je vise nego dobrodoslo):

UVOD

Sada¹nja kriza dana Gospodnjeg

Premda je niz od ¹est radnih dana i jednog dana za bogoslu¾je i poèinak nasljeðe hebrejske povijesti, on se s vremenom pro¹irio skoro po cijelom svijetu. Zapravo, ¾idovsko i kr¹æansko bogoslu¾je nalazi svoj stvarni izra¾aj u jednom danu koji se ponavlja tjedno kad se obustavom svjetovnih djelatnosti omoguæuje smislenije ¹tovanje Boga.

Meðutim, na¹e je dru¹tvo zbog svojih tehnolo¹kih, industrijskih, znanstvenih i svemirskih dostignuæa do¾ivjelo korjenite promjene. Suvremeni èovjek, tvrdi Joshua Heschel, “¾ivi pod tiranijom materijalizma”.1 Sve vi¹e slobodnog vremena zbog kraæega radnog tjedna ne potièe samo promjenu niza od ¹est radnih dana i jednog dana za poèinak, veæ i tradicionalnih religijskih vrednota kao ¹to je ¹tovanje dana Gospodnjeg. Stoga je dana¹nji kr¹æanin u isku¹enju da vrijeme smatra neèim ¹to pripada njemu, neèim ¹to on mo¾e koristiti za vlastito u¾ivanje. Obveza bogo¹tovlja, ako nije potpuno zanemarena, èesto se svodi na ovisnost o hirovima ¾ivota. Biblijsko poimanje “svete subote”, shvaæene kao vrijeme kad se obustavljaju svjetovne djelatnosti da bi se do¾ivjeli blagoslovi stvaranja i otkupljenja ¹tovanjem Boga i djelima milosrða, sve vi¹e i¹èezava iz kr¹æanskoga svjetonazora. Dosljedno tomu, uzmemo li u obzir pritisak koji ekonomske i industrijske institucije vr¹e da bi ostvarile najvi¹i stupanjiskoristivosti industrijskih potencijala programiranjem radnih smjena kojima se zanemaruju svi blagdani, lako je shvatiti za¹to bi model sedmodnevnog tjedna s danom odmora i bogoslu¾ja koji je nama darovan mogaodo¾ivjeti korjenite promjene.

Opæeprihvaæeno pogre¹no razumijevanje znaèenja Bo¾jega “svetog dana” èini problem jo¹ slo¾enijim. Mnogi dobronamjerni kr¹æani smatraju da se nedjelja svetkuje kao sat bogoslu¾ja, a ne kao sveti dan Gospodnji. Kad izvr¹e svoju obvezu bogo¹tovlja, oni mirne savjesti provode ostatak svoga nedjeljnog odmora u potrazi za u¾itkom ili zaradom.

Neki ljudi, koje zabrinjava ra¹ireno nepo¹tovanje dana Gospodnjeg, zahtijevaju dono¹enje graðanskog zakona kojim bi se zabranile sve djelatnosti koje nisu u skladu s duhom nedjelje.2 Da bi ovaj zakon bio prihvatljiv i nekr¹æanima, katkad se poziva na hitnu potrebu oèuvanja prirodnih bogatstava. Jedan dan potpunog odmora za ljude i strojeve pridonio bi oèuvanju energetskih zaliha i za¹titi okoli¹a.3 Meðutim, premda dru¹tvene i ekolo¹ke potrebe mogu biti poticaj za nedjeljni poèinak, one te¹ko mogu nekoga potaknuti na ¹tovanje.

Zar se ne bi mogli postiæi bolji rezultati edukacijom kr¹æanskih zajednica u razumijevanju biblijskog smisla i praktiènog iskustva Bo¾jeg “svetog dana”? Meðutim, da bi se to ostvarilo, prijeko je potrebno da se najprije jasno predoèi teolo¹ka osnova ¹tovanja nedjelje. Koji su biblijski i povijesni razlozi ¹tovanja nedjelje? Mo¾e li se ovaj dan smatrati legitimnom zamjenom za ¾idovsku subotu? Mo¾e li se pozivanjem na èetvrtu zapovijed nametnuti njezino ¹tovanje? Treba li nedjelju smatrati satom bogoslu¾ja umjesto svetim danom odmora Gospodnjega?4

Da bismo odgovorili na ova kljuèna pitanja, prijeko je potrebno da prvo utvrdimo “kada”, “gdje” i “za¹to” je nedjelja postala dan kr¹æanskog bogoslu¾ja. Tek kad rekonstruiramo ovu povijesnu sliku i prepoznamo glavne èinitelje koji su pridonijeli pojavi nedjelje, bit æe moguæe nastaviti sa zadaæom ponovnog utvrðivanja vrijednosti i znaèenja ¹tovanja nedjelje.

Problem i ciljevi ove studije

Problem podrijetla ¹tovanja nedjelje u ranom kr¹æanstvu nedavno je pobudio zanimanje struènjaka razlièitih vjerskih uvjerenja. Brojni znanstveni radovi, ukljuèujuæi i nekoliko doktorskih disertacija koje su napisane u posljednja dva desetljeæa, jasan su pokazatelj obnovljenog zanimanja i napora koji se ula¾u da bi se na¹ao zadovoljavajuæi odgovor na uvijek privlaèno pitanje vremena, mjesta i uzroka podrijetla ¹tovanja nedjelje.5 Meðutim, postoji sklonost da se ¹tovanje nedjelje u novijim radovima smatra ili iskljuèivom i izvornom tvorevinom apostolske zajednice u Jeruzalemu, 6 ili poganskom prilagodbom “dies solis”, “dana Sunca”, u vezi s kultom Sunca.7 Meðutim, svako istra¾ivanje i zakljuèak koji u obzir uzima samo nekoliko usputnih èinitelja jednostran je i nedovoljno uravnote ¾en. Ako, kao J. V. Goudoever, prihvatimo da su “od svih dijelova bogoslu¾ja blagdani mo¾da najotporniji na promjene, i da je praktièno nemoguæe promjeniti dan ili oblik blagdana”,8 treba oèekivati da su samo slo¾ene i duboke pobude mogle potaæi veæinu kr¹æana da odbace prastaru i prepoznatljivu ¾idovsku tradiciju ¹tovanja subote u korist novoga dana bogoslu¾ja. Stoga, pri svakom poku¹aju da se rekonstruira povijesni tijek podrijetla nedjelje, pozornost se mora posvetiti najveæem moguæem broju pridonosnih èinitelja - teolo¹kih, dru¹tvenih, politièkih i poganskih, koji su mogli u manjoj ili veæoj mjeri pridonijeti prihvaæanju nedjelje kao dana bogoslu¾ja.

Ova studija ima dva dobro odrediva cilja. Prvo, predla¾em da se ispita postavka, koju zastupaju brojni struènjaci, koja apostolima, ili èak Kristu, pripisuje inicijativu i odgovornost za odbacivanje ¹tovanja subote i uvoðenje ¹tovanja nedjelje. Prouèit æemo Kristovo nauèavanje o suboti, Njegovo uskrsnuæe i ukazanja, euharistijsko slavlje i kr¹æansku zajednicu u Jeruzalemu da bismo odredili koju su ulogu oni odigrali u ukorjenjivanju ¹tovanja nedjelje. Na¹a æe namjera biti da utvrdimo je li ¹tovanje nedjelje poèelo za ¾ivota apostola u Jeruzalemu ili ne¹to kasnije i negdje drugdje. Utvrðivanje povijesnog nastanka ¹tovanja nedjelje od velike je va¾nosti buduæi da to mo¾e otkriti ne samo korijene njezina podrijetla, veæ i njenu primjenjivost na dana¹nje kr¹æane. Ako je nedjelja doista dan Gospodnji, svi kr¹æani i cijelo èovjeèanstvo to bi trebali znati.

Drugo, svrha je ovog djela ocijeniti do koje su mjere neki èinitelji kao ¹to su protu¾idovski osjeæaji, represivne rimske mjere protiv ®idova, obo¾avanje Sunca sa svojim “danom Sunca” i neke kr¹æanske teolo¹ke pobude utjecali na veæinu kr¹æana da odbace subotu i prihvate nedjelju kao dan Gospodnji.

Ova je studija poku¹aj da se rekonstruira mozaik èinitelja u potrazi za toènijom slikom vremena i uzroka koji su pridonijeli prihvaæanju nedjelje kao dana bogoslu¾ja i poèinka. To je u skladu s prijedlogom C. W. Dugmorea da “je katkad vrijedno ponovno ispitati ono ¹to veæina ljudi smatra golim èinjenicama, èak ako se zapanjujuæi zakljuèci i ne mogu definitvno dokazati”.9 Ponovno ispitivanje prihvaæenih rje¹enja i postavki, njihovo ponovno podvrgavanje kritièkom ispitivanju nije samo akademska vje¾ba, veæ je to du¾nost koja se mora obaviti u slu¾bi istine.

Na¹a se studija ne bavi obrednim ili pastoralnim vidovima ¹tovanja nedjelje u ranom kr¹æanstvu s obzirom da su takvi problemi veæ isrcpno obraðeni u nekim novijim radovima.10 Mi æemo prouèiti iskljuèivo one tekstove koji poma¾u u odreðivanju vremena i uzroka, formalnih i materijalnih, izravnih i neizravnih, odrijetla ¹tovanja nedjelje. Na¹a je zada æa ogranièena na problem podrijetla.

S iznimkom nekoliko usputnih referenci na kasnije tekstove, dokumenti koje æemo istra¾ivati datiraju iz prva èetiri stoljeæa po Kristu. Prouèit æemo svjedoèanstva crkvenih otaca sve do ovoga kasnog razdoblja da bismo potvrdili povijesnu odr¾ivost motiva koji se pojavljuju u rijetkim dokumentima iz prve polovice drugog stoljeæa. To je razdoblje kad je ¹tovanje nedjelje od nejasnih poèetaka postalo uvrije¾ena praksa. Buduæi da je to razdoblje u kojem su crkvene ustanove u zaèetku, istra¾ivaè koji nekolicinu raspolo¾ivih dokumenata èita s ekleziolo¹kim kriterijima iz kasnijeg razdoblja lako mo¾e biti zaveden.

Izvori su ra¹èlanjeni prema kronolo¹kim, povijesnim i zemljopisnim èiniteljima. Va¾ni ulomci pomno su prouèeni buduæi da se njihovi tekstualni i kontekstualni problemi èesto zaobilaze ili pristrano tumaèe. Na primjer, to ostavlja neutemeljen dojam da od najranijih apostolskih dana postoji, kao ¹to tvrdi N. J. White, “neupitna i neprekinuta crkvena uporaba “ izraza “dan Gospodnji” koji se odnosi na nedjelju.11

Dokumenti koji stoje na raspolaganju za ovo istra¾ivanje po svojoj su naravi raznovrsni kao ¹to su poslanice, propovijedi i rasprave. Njihovo podrijetlo, izvornost i pravovjernost nisu uvijek pouzdani, ali buduæi da je to sve ¹to imamo, iz njih treba izvuæi sve ¹to je vrijedno. U skladu s naèelima znanstvenog istra¾ivanja mo¾e se prigovoriti uporabi dokumenata kao ¹to su, na primjer, Pseudo-Barnaba. Meðutim, kad bismo se ograni èili samo na ra¹èlambu arhivskih dokumenata, ili arheolo¹kih spomenika i druge graðe od neupitne autentiènosti, bilo bi nemoguæe uèiniti stvarni napredak zbog njihove manjkavosti. Stoga je nu¾no ispitati bogatu apokrifnu literaturu i spise crkvenih otaca pri èemu treba imati na umu njihova ogranièenja.

Da bi ova studija bila pristupaèna èitateljima laicima, novozavjetni tekstovi i djela crkvenih otaca navedeni su iz priznatih engleskih prijevoda. Koristi se Biblija u prijevodu Kr¹æanske sada¹njosti, a tamo gdje je to bilo potrebno, prilo¾eni su grèki tekstovi po E. Nestleu i K. Alandu. Kad su u pitanju posebno va¾ni tekstovi crkvenih otaca, prouèena su sva raspolo¾iva izdanja. Tamo gdje engleskog izdanja nije bilo ili nije zadovoljavalo, pisac je sam prevodio. Kljuène latinske i grèke rijeèi stavljene su u zagradu.

Èesto navoðenje novijih radova W. Rordorfa, F. A. Regana i C. S. Mosne pokazuje njihovu va¾nost, ali i potrebu da se dovedu u pitanje neki njihovi zakljuèci. Nesumnjivo je da æe radne postavke koje su omoguæile ovo istra¾ivanje, nakon ¹to proðu sito kritike, biti prilagoðene i dopunjene.

Ova studija skraæena je doktorska disertacija na talijanskom obranjena na Katedri za crkvenu povijest Pontifikalnoga sveuèili¹ta Gregoriana u Rimu. Graða je znatno skraæena i preureðena. Ova prerada potaknuta je ¾eljom da studiju razumiju i èitatelji laici. Da bi se to postiglo, rasprava o tehnièkim pitanjima èesto se nalazi u napomenama.

Nadam se da æe ovo djelo teolozima pru¾iti prijeko potrebne povijesne podatke za razmi¹ljanje o znaèenju nedjelje i da æe pobuditi zanimanje povjesnièara da ponovno razmotre pitanje podrijetla nedjelje u poku¹aju da se pribli¾e “istini”. Nadam se takoðer da æe svaki revni èitatelj biti potaknut da bolje razumije znaèenje svetog dana Gospodnjeg u potrazi za dubljom zajednicom s “Gospodarom subote” (Marko 2,28.)

_________________________

1 Abraham Joshua Heschel, The Sabbath, its Meaning for Modern Man, 1951., str. 10. Isti autor podvlaèi misao da je “¾idovstvo religija vremena èiji je cilj posvetiti vrijeme” (isto, str. 8.)

2 Za povijesni razvoj ozakonjenja nedjelje vidi: H. Huber, Geist und Buchstabe der Sonntagsruhe, 1958., koji skicira njezin razvoj sve do srednjeg vijeka. Slièno pristupa i J. Kelly u disertaciji Forbidden Sunday and Feast-Day Occupations, Catholic University of America, 1943. Za puritansko gledi¹te vidi J. Bohmer, Der Christliche Sonntag nach Ursprung und Geschichte, 1951. Ronlad Goetz u èlanku “An Eschatological Manifesto”, The Christian Century 76 (2. studenoga 1960.): 1275, dokazuje da zagovornici ozakonjenja nedjelje previðaju naèelo odvojenosti dr¾ave i crkve (usp. John Gilmary Shea, “The Observance of Sunday and Civil Laws for its Enforcement”, The American Catholic Quarterly Review, 8, (1883.): 152, navod iz napomene.


3 Harold Lindsell u svom uvodniku u Christianity Today od 7. svibnja 1976. pod naslovom “The Lord’s Day and Natural Resources” vrlo je blizu prijedlogu da nedjelja postane nacionalni dan poèinka. On dokazuje da je jedini naèin da se ostvari dvostruki cilj, ¹tovanje nedjelje i oèuvanje energije, “zakonska odluka koju æe provesti valjano izabrani narodni zastupnici”. Protivljenje poklonika subote ovom uvodniku, koji Lindsellov prijedlog smatraju kr¹enjem prava koja su Amerikancima zajamèena Prvim amandmanom Ustava, oèito je potaklo urednika da iznese drugi prijedlog u drugom uvodniku u istom èasopisu 5. studenog 1976. Prema Lindsellovom novom prijedlogu, trebalo bi nametnuti subotu, a ne nedjelju, kao dan poèinka za sve ljude. Adventisti sedmoga dana izrièito odbacuju èak i ovaj drugi prijedlog jer bi prisilno ¹tovanje bilo kojeg dana u tjednu stvorilo probleme, a neke segmente stanovni¹tva li¹ilo bi vjerske slobode (usp. Leo R. van Dolson, “Color the Blue Laws Green”, Liberty, 72, (1972.): 30).


4 W. Rordorf, Sunday. The History of the Day of Rest and Worship in the Earliest Centuries of the Christian Church, 1968. (u kasnijim navodima Sunday), str. 296, smatra da “sve do èetvrtog stoljeæa ideja o poèinku uopæe nije bila dio kr¹æanske nedjelje”. Buduæi da prema Rordorfovu mi¹ljenju nedjeljni poèinak nije bio prvobitni i neizostavni dio bogoslu¾ja nedjeljom, veæ imperijalni namet (str. 168), on postavlja pitanje “je li rje¹enje da se podudaraju dan odmora i dan bogoslu¾ja idealno” (str. 299). On nedjelji radije pripisuje iskljuèivu vjersku funkciju koja se mo¾e ostvariti okupljanjem kr¹æanske zajednice u bilo kojem trenutku dana na euharistijsko slavlje.


5 Neke od najnovijih i najznaèajnijih studija jesu: W. Rordorf, Sunday; isti pisac, “Le Dimanche, jour du culte et jour du repos dans l’.glise primitive”, Le Dimanche, Lex Orandi 39, 1965., str. 91-111 (u kasnijim navodima “Dimanche”); Sabbat et dimanche dans l’.glise ancienne (tekst kompiliran i ureðen), 1972. (u kasnijim navodima Sabbat); C. S. Mosna, Storia della domenica dalle origini fino agli inizi del V Secolo, Analecta Gregoriana sv. 170, 1969. (u kasnijim navodima Storia della domenica); J. Daniélou, “Le dimanche comme huitième jour”, Le Dimanche, Lex Orandi 39, 1965., str. 61-89; od istog pisca, The Bible and the Liturgy, 1964., str. 222-286; Pacifico Massi, La Domenica nella storia della salvezza, saggio pastorale, 1967. (u kasnijim navodima La Domenica); Francis A. Regan, “Dies Dominica and Dies Solis. The Beginning of the Lord’s Day in Christian Antiquity”, neobjavljena disertacija, Catholic University of America, 1961. (u kasnijim navodima Dies Dominica); H. Riesenfeld, “Sabbat et jour du Seigneur”, New Testament Essays. Studies in Memory of T. W. Manson, 1959., str. 210-218; ovaj se èlanak s manjim izmjenama pojavljuje kao poglavlje pod naslovom “The Sabbath and the Lord’s day” u The Gospel Tradition: Essays by H. Riesenfeld, 1970., str. 111-137; C. W. Dugmore, “Lord’s Day and Easter”, Neotestamentica et Patristica in honorem sexagenarii O. Cullmann, 1962., str. 272-281; Y. B. Tremel, “Du Sabbat au Jour du Seigneur”, Lumière et Vie 58, (1962.): str. 29-49; J. M. R. Tillard, “Le Dimanche, jour d’alliance”, Sciences Religieuses 16 (1964.): 225-250; od istog pisca, “Le Dimanche”, La Maison-Dieu 83 (1965.); Le Dimanche, Lex Orandi 39, 1965.; Ph. Delhaye - J. L. Lecat, “Dimanche et sabbat”, M.langes de Science Religieuse (1966.): 3-14 i 73-93; od istog pisca, “Le dimanche,” Verbum Caro (1966.); A. Verheul, “Du Sabbat au Jour du Seigneur,” Questions Liturgiques et paroissiales (1970.): 3-27; Pierre Grelot, “Du Sabbat juif au dimanche chr.tien”, La Maison-Dieu 123,124 (1975.): 79-107 i 14-54; drugi æe radovi biti navedeni tijekom ove studije.


6 Ovaj se iskljuèivi pristup, na primjer, odra¾ava u metodologiji W. Rordorfa kad ka¾e: “U naèelu postoje dva moguæa rje¹enja ovoga problema: ili æemo zakljuèiti da ¹tovanje nedjelje vuèe svoje podrijetlo iz kr¹æanstva, a u tom se sluèaju trebamo pitati koji su èinitelji pridonijeli njezinoj pojavi, ili smo uvjereni da je kr¹æanska Crkva odnekud preuzela ¹tovanje nedjelje. U na¹oj potrazi za podrijetlom kr¹æanskog ¹tovanja nedjelje moramo doæi do jednog ili drugog zakljuèka, jer je kr¹æani nisu mogli i izmisliti i preuzeti” (Sunday, str. 180). Rordorf uporno brani prvo rje¹enje, ali njegovu metodu i zakljuèke kritiziraju èak i C. S. Mosna, vidi napomenu br. 8. Slièno pi¹e J. Daniélou: “Nedjelja je u cijelosti kr¹æanska tvorevina povezana s povijesnom èinjenicom Gospodnjeg uskrsnuæa” (Bible and Liturgy, str. 222 i 242). Ovo se gledi¹te posebno razmatra u poglavljima 3, 5 i 9.


7 Vidi, na primjer, H. Gunkel, Zum religionsgeschichtlichen Verst.ndnis des Neuen Testaments, 1910., str. 74, navod iz napomene; A. Loisy, Les Mystères pa.ens, 1930., str. 223, navod iz napomene; takoðer Les .vangiles synoptiques, 1907., sv. I, str. 177, navod iz napomene; R. L. Odom, Sunday in Roman Paganism, 1944.; P. Cotton, From Sabbath to Sunday, 1933., str. 130, navod iz napomene.


8 J. V. Goudoever, Biblical Calendars, 1959., str. 151. C. S. Mosna kritizira W. Rordorfa ¹to “pojavi nedjeljnog blagdana pripisuje previ¹e pogansko podrijetlo, zanemaruju æi druge korisne elemente i izuzimajuæi ih iz njihovog ¾idovskog okru¾ja” (Storia della domenica, str. 41 i 5).


9 C. W. Dugmore (napomena 7), str. 274.


10 Za pastoralne vidove ¹tovanja nedjelje vidi V. Monachino, La Cura pastorale a Milano, Cartagine e Roma nel secolo IV, Analecta Gregoriana 41, 1947.; i S. Ambrogio e la cura pastorale a Milano nel secolo IV, 1973.; C. S. Mosna, Storia della domenica, dio IV, bavi se bogo¹tovnim i pastoralnim vidovima nedjeljnog poèinka, vidi H. Huber, Spirito e lettera del riposo domenicale, 1961.; J. Duval, “La Doctrine de L’Eglise sur le travail dominical et son .volution”, La Maison-Dieu 83 (1965.): 106, navod iz napomene; L. Vereecke, “Le Repos du dimanche”, Lumière et vie 58 (1962.): 72, navod iz napomene.


11 A Dictionary of the Bible, urednik James Hastings, 1911., vidi èlanak N. J. Whitea “Lord’s Day”.

petak po islamu nije dan neradan, vec blagoslovljen dan u kojem imaju odredjeni trenuci kada Svevisnji uslisava molitve.
Kolko znam zabranjeno je radit jedino u onom momentu kad se klanja dzuma, zapravo kazu da je haram ona para zaradjena u tom trenutku, a opet mnogi kazu da nije, a ostatak dana je dozvoljeno radit sve kao ostalim danima.
Dobro, ima sad tu da je lijepo izutra ustat ranije, ocistit kucu, okupat se, osjec nokte itd....

Židovi koliko mi je posnato imaju SABATH (neznam jesam li pravilno napisao). Taj Sabat nije samo subota več se počne več petak kad sunce zađe. Njima je tada zabranjen bilo kakav poso čak i kuhanje (zato dan prije skuhaju svu hranu).
Po mom mišljenju je petak taj dan.

Bosanac sa dna kace wrote:petak po islamu nije dan neradan, vec blagoslovljen dan u kojem imaju odredjeni trenuci kada Svevisnji uslisava molitve.
Kolko znam zabranjeno je radit jedino u onom momentu kad se klanja dzuma, zapravo kazu da je haram ona para zaradjena u tom trenutku, a opet mnogi kazu da nije, a ostatak dana je dozvoljeno radit sve kao ostalim danima.
Dobro, ima sad tu da je lijepo izutra ustat ranije, ocistit kucu, okupat se, osjec nokte itd....

ovo mi je toliko jasno, bas ko i ono poznato bosansko "moz' da bidne, al' ne mora da znaci".

WizzardFromBOZ wrote:

Bosanac sa dna kace wrote:petak po islamu nije dan neradan, vec blagoslovljen dan u kojem imaju odredjeni trenuci kada Svevisnji uslisava molitve.
Kolko znam zabranjeno je radit jedino u onom momentu kad se klanja dzuma, zapravo kazu da je haram ona para zaradjena u tom trenutku, a opet mnogi kazu da nije, a ostatak dana je dozvoljeno radit sve kao ostalim danima.
Dobro, ima sad tu da je lijepo izutra ustat ranije, ocistit kucu, okupat se, osjec nokte itd....

ovo mi je toliko jasno, bas ko i ono poznato bosansko "moz' da bidne, al' ne mora da znaci".

Da, ali samo tebi. Pozabavi se svojim umom.

IZVANZEMALJAC wrote:®idovi koliko mi je posnato imaju SABATH (neznam jesam li pravilno napisao). Taj Sabat nije samo subota veè se poène veè petak kad sunce zaðe. Njima je tada zabranjen bilo kakav poso èak i kuhanje (zato dan prije skuhaju svu hranu).
Po mom mi¹ljenju je petak taj dan.

shabat je ustvari znaci "dan odmora", a dan odmora je "dan gospodnji".
prema biblijskim tekstovima, njega nije uspostavio nijedan covjek, nego sam stvoritelj svijeta.

elSaik wrote:

WizzardFromBOZ wrote:

Bosanac sa dna kace wrote:petak po islamu nije dan neradan, vec blagoslovljen dan u kojem imaju odredjeni trenuci kada Svevisnji uslisava molitve.
Kolko znam zabranjeno je radit jedino u onom momentu kad se klanja dzuma, zapravo kazu da je haram ona para zaradjena u tom trenutku, a opet mnogi kazu da nije, a ostatak dana je dozvoljeno radit sve kao ostalim danima.
Dobro, ima sad tu da je lijepo izutra ustat ranije, ocistit kucu, okupat se, osjec nokte itd....

ovo mi je toliko jasno, bas ko i ono poznato bosansko "moz' da bidne, al' ne mora da znaci".

Da, ali samo tebi. Pozabavi se svojim umom.

hvala na komentaru. ocigledno je da ti nemas nista drugo reci sto ce doprinijeti pozitivnoj diskusiji. ja sam napisao kako sam napisao jer mi u tih nekoliko recenica maletene nista nije jasno. u jednoj se kaze npr. da petak po islamu nije neradan, ali je zato "blagoslovljen" (valjalo bi objasniti na cemu pociva taj blagoslov). izgleda to sto u njemu postoje neki trenutci (da li je znano kada i koji) kada svevisnji uslisava molitve. osim toga, istina kao vlastito misljenje, kaze se da je zabranjeno raditi samo u vrijeme kad se klanja dzuma (tu bi onda moglo doci pitanje da li se odnosi na lokalno vrijeme ili na vrijeme u meki, npr.)...onda "neki" kazu da je "haram" (sto ce reci stetno i grijeh) zaradjivati novac u to vrijeme (zanima me koliko se muslimana toga pridrzava). najvise mi se dopada posljednja recenica koja kaze da je "lijepo izutra ustat ranije, ocistit kucu, okupat se, osjec nokte itd"....
naravno, slazem se s posljednjom recenicom, a sto se tice ostalih, kao sto vec rekoh malo sta mi je jasno. zbog toga i napisah dosta toga u zagradama.

inace, drago mi je sto izgleda ima onih kojima je ovo (da ne kazem sve) jasno, jedino mi nije drago sto ocito nisu spremni svoje znanje podijeliti i s onima koji ne znaju.

ako vjerujemo da postoji jedno univerzalno i svemocno bice, onda je irelevantno sta ustvari mislimo mi, crvici sa sitne kuglice na malenom corsokaku odnosno raskrsnici na mlijecnom putu...

da nastavimo:

Izraz “dan Gospodnji” koji se krajem drugog stoljeæa prvi put pojavljuje kao neprijeporan naziv za nedjelju, oznaèuje dan koji iskljuèivo pripada “Gospodinu.”1 Buduæi da mnogi kr¹æani tradicionalno nedjelju smatraju danom kojem je Krist Gospodar i koga je On posvetio, bilo bi dobro da na¹e povijesno istra¾ivanje o podrijetlu ¹tovanja nedjelje poènemo time ¹to æemo utvrditi je li Krist unaprijed predvidio uvoðenje novog dana bogoslu¾ja koji bi iskljuèivo bio posveæen Njemu.

Kristovi govori u evanðeljima ne sadr¾e izraz “dan Gospodnji”. Ipak, sinoptièka evanðelja (Matej 12,8; Marko 2,28; Luka 6,5) sadr¾e slièan izraz, “gospodar subote”, koji je Krist uporabio na kraju rasprave s farizejima o pitanju dopu¹tenih subotnjih djelatnosti. Razlièiti su autori nastojali utvrditi uzroèni odnos izmeðu èinjenice da je Krist sebe proglasio “gospodarom subote” i utemeljenja nedjelje kao “dana Gospodnjeg”. C. S. Mosna, na primjer, izrièito tvrdi da “se Krist proglasio gospodarom subote iskljuèivo zbog toga da bi èovjeka oslobodio formalnih optereæenja, poput subote, koja vi¹e nije bila potrebna.”2 On u ovoj izjavi vidi Kristovu namjeru da uspostavi svoj novi dan bogoslu¾ja. I Wilfrid Stott tumaèi Kristove rijeèi kao pre¹utnu potvrdu nedjelje: “On je Gospodar subote, a u ovom izrazu, koji navode sva tri pisca sinoptièkih evanðelja, nalazi se prikrivena aluzija na dan Gospodnji. On, Gospodar, bira svoj vlastiti dan.”3

Da bismo utvrdili valjanost ovih pretpostavki, moramo odrediti Kristov osnovni stav prema suboti. Je li Krist, otvoreno govoreæi, istinski svetkovao subotu ili ju je smi¹ljeno kr¹io? Ako je ovo potonje, onda trebamo saznati je li Krist svojim rijeèima ili djelima namjeravao polo¾iti temelje novom danu bogoslu¾ja koji bi naposljetku zamijenio subotu.

Veoma zanimljiv topic i jedan od sveobuhvatnijih po ovom pitanju koji sam imao prilike vidjeti na forumima.

Što se tiče dana, stanje je jasno: subota je dan koji je Bog posvetio i naložio ljudima da se u njega odmaraju i da ga drže svetim po uzoru na Njega. On je vezan za stvaranje svijeta i na taj način za svakog čovjeka a ne pojedinu religiju. Nedjelja, kao što ovaj tekst na jednom mjestu spominje, ulazi u hrišćanstvo tek u 3. vijeku sa jednim od rimskih careva. A i Kur'an spominje da je onima kojima je knjiga prije njih data naloženo da svetkuju subotu u protivnim su "majmuni prezreni." I danas postoje oni koji se drže Biblije i njenog učenja te taj dan, subotu, drže svetom, upravo onako kako to Biblija nalaže u Deset zapovijesti i na mnogo drugih mjesta.

walt wrote: Veoma zanimljiv topic i jedan od sveobuhvatnijih po ovom pitanju koji sam imao prilike vidjeti na forumima.

hvala na pozitivnom komentaru. iskreno se nadam da ce ova tema potaknuti malo sire razmisljanje nego samo koja je vjera "prava".

walt wrote: A i Kur'an spominje da je onima kojima je knjiga prije njih data nalo¾eno da svetkuju subotu u protivnim su "majmuni prezreni."

nadam se da ovo nece biti povod upotrebe teskih rijeci i eventualnog zakljucavanja teme (sad znate sta trebate uraditi ako zelite da se tema sto prije zakljuca):)

walt wrote:I danas postoje oni koji se dr¾e Biblije i njenog uèenja te taj dan, subotu, dr¾e svetom, upravo onako kako to Biblija nala¾e u Deset zapovijesti i na mnogo drugih mjesta.

o ovome bi se posebno moglo raspravljati, ali ja sad pokusavam dodavati dijelove pomenute teoloske studije kako bi mogli pratiti historijski razvoj "dana gospodnjeg".

cini mi se da bi uskoro ovo pitanje moglo biti od prvorazrednog znacaja, makar se ono uvijalo u raznorazne oblande religijskog, dnevnopolitickog i ekonomskog (primjer hrvatske) bitisanja...

odlična tema i idea...

pretpostavljam da je prilično obimna, ...bar prema navedenim izvorima, i ja lično se njom radujem i nadam da ćeš sve postirati.

U Bibliji ne postoji NIJEDAN stih koji ukazuje na promjenu dana sa subote na nedjelju. To potvrđuju i mnogi katolički autori koji promjenu dana bogosluženja sa subote na nedjelju vide kao jasan znak autoriteta crkve. ( Katolicka enciklopedija tvrdi da papa “ima toliku vlast i moc da moze promeniti i Bozji zakon, jer njegova vlast nije ljudska nego Bozja i on postupa kao Bozji namesnik na zemlji sa punom vlascu da veze i razvezuje svoje stado.” (Prompta Biblioteka, Vol. VI pp. 25-29))

Katolicki pisac Dzon A Obrajn zakljucio je: “Posto je Subota, a ne nedelja, poimenice oznacena u Bibliji, zar nije neobicno da nekatolici koji tvrde da su svoju veru preuzeli iz Biblije, a ne od crkve, svetkuju nedelju umesto Subote? Da, svakako, to je nedosledno... Svetkovanje nedelje pociva na autoritetu Katolicke crkve, a ne na nekom izricitom tekstu Biblije.

Nadbiskup grada Redjija, Gaspar del Foso, 18. januara 1562. godine na Tridentinskom koncilu rekao je: “Subota, najistaknutiji dan u Zakonu, promenjen je u nedelju... Ovaj i slicni propisi nisu ukinuti Hristovom izjavom, jer sam kaze da nije dosao da promeni zakon vec da ga ispuni, nego su promenjeni vlascu Crkve.” (The Prophet’s Faith of Our Fathers, I p. 478)

“Nedelja je katolicka ustanova i njeno svetkovanje jedino se moze definistati katolickim principima... Od pocetka do kraja Svetoga pisma nema nijednoga teksta koji bi opravdao promenu sedmoga dana bogosluzenja od poslednjeg dana sedmice u prvi.” (The Catholic Press, Australian, Sidney, August, 1900)

“Postojala je i postoji zapovest koja zahteva svetkovanje dana od odmora, ali taj dan nije nedelja. Medjutim, obicno se kaze da je subota promenjena od sedmog u prvi dan sedmice, sa svim obavezama, prednostima i svetoscu. Celim srcem zeleo sam i trudio se da pronadjem dokaze o ovoj promeni. Pitao sam se gde da pronadjem dokaze o toj promeni? Ne u Novom zavetu - apsolutno ne! Ne postoji dokaz u Svetome pismu koji bi potvrdio promenu subote od sedmoga u prvi dan sedmice.” (dr Hiscox, author of the Baptist Manual)

To potvrdjuje i katolicki kardinal Dzejms Gibons: “Mozete citati Bibliju od Prve knjige Mojsijeve do Otkrivanja, i necete naci ni jedan jedini stih koji odobrava svetkovanje nedelje. Sveto pismo namece svetkovanje Subote.” (The Faith of Our Fathers, p 111,112)

nastavak:

Dobro mjesto za poèetak na¹eg istra¾ivanja Kristovog stava o suboti jest èetvrto poglavlje Evanðelja po Luki. Ovdje nalazimo izvatke iz Kristove propovijedi koju je odr¾ao u nazaretskoj sinagogi u subotu prigodom sveèanog poèetka svoje javne slu¾be. Valja zamijetiti da Kristova slu¾ba prema Evanðelju po Luki ne samo da poèinje u subotu, na dan koji je Krist prema Luki (4,16) obièavao svetkovati, veæ i zavr¹ava na “dan priprave, i subota je veæ osvitala” (23,54). Isusova slu¾ba subotom, koja je izazvala uèestalo protivljenje (Luka 4,29; 13,14.31; 14,1-6), bila je, kako prikazuje Luka, uvod u konaèno odbacivanje Krista i Njegovu ¾rtvu.

Krist u svojoj nastupnoj propovijedi navodi Izaiju 61,1-2 (usp. 58,6) i ka¾e: “Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim osloboðenje zarobljenicima i vraæanje vida slijepcima, da oslobodim potlaèene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.” (Luka 4,18-19)

Gotovo se svi komentatori sla¾u da se “godina milosti Gospodnje” (4,19), za koju je Krist bio poslan (“pomazan”) da je objavi, odnosi na subotnju godinu (to jest sedmu godinu) ili jubilejsku godinu (pedesetu godinu, nakon sedam subotnjih godina).8 Tijekom ovih godi¹njih blagdana subota je postala osloboditelj potlaèenih u hebrejskom dru¹tvu. Zemlja je trebala ostati neobraðena da bi donijela rodove siromasima, beskuænicima i ¾ivotinjama.9 Robovi su, ako su to ¾eljeli, bili oslobaðani, a opra¹tani su i dugovi koje su Hebreji imali.10 U jubilejskoj se godini posjed trebao vratiti prvobitnom vlasniku.11 Da se tekst iz Izaije, koji je Krist proèitao, odnosi na ustanovu subote, jasno je iz konteksta koji govori o oslobaðanju “siromaha, zarobljenih, su¾njeva i potlaèenih”.

Znaèajno je to ¹to Krist u svom nastupnom govoru objavljuje svoje mesijansko poslanje rijeèima subotnje, oprosne godine. Njegov je kratak komentar o ovom ulomku najvjerodostojniji: “Danas se ovo Pismo, koje ste èuli svojim u¹ima, ispunilo.” (4,21) P. K. Jewett prikladno primjeæuje: “Velika jubilejska subota postala je stvarnost za sve one koji su osloboðeni od svojih grijeha dolaskom Mesije i u Njemu na¹li svoju ba¹tinu.”12

Mo¾da se mo¾emo pitati za¹to je Krist objavio svoju zadaæu kao ispunjenje subotnjih obeæanja o osloboðenju? Je li On namjeravao objasniti, mo¾da na neki prikriven naèin, da je utemeljenje subote bila slika koja se ostvarila u Njemu, Antitipu, te je stoga obveza njezina dr¾anja ukinuta? (U tom sluèaju Krist bi pripravio put za zamjenu subote nekim novim danom bogoslu¾ja.) Ili je Krist poistovjetio svoju zadaæu sa subotom da bi ovaj dan uèinio prikladnim spomenikom svoje otkupiteljske djelatnosti?

Da bismo odgovorili na ovu dvojbu, prvo se moramo podsjetiti na mesijanski, otkupiteljski smisao subote. Nerazdvojni je dio subotnje ustanove obeæanje o njezinom bo¾anskom blagoslovu: “I blagoslovi Bog sedmi dan” (Postanak 2,3; usp. Izlazak 20,11). Starozavjetno poimanje “blagoslova“ konkretno je i izra¾ava se u cjelovitom i obilnom ¾ivotu. Blagoslov subote u izvje¹taju o stvaranju (Postanak 2,3) slijedi nakon blagoslova nad ¾ivim stvorenjima (Postanak 1,22) i èovjekom (Postanak 1,28.). Stoga on izra¾ava Bo¾ji konaèni i potpuni blagoslov nad Njegovim dovr¹enim i savr¹enim stvaranjem (Postanak 1,31). Bog je, blagoslivljajuæi subotu, obeæao da æe biti èovjekov dobroèinitelj tijekom cijele ljudske povijesti.13

Blagoslovi subote u razvoju povijesti spasenja postaju odreðenije povezani s Bo¾jim spasonosnim djelima. Na primjer, u zapovijedima u Izlasku Jahve se predstavlja kao milostivi Otkupitelj koji je izveo Izrael “iz zemlje egipatske, iz zemlje ropstva” (Izlazak 20,2). Da bi zajamèio tek darovanu slobodu svim èlanovima hebrejskog dru¹tva, zapovijed o suboti zahtijeva da se odmor daruje svima, èak i ¾ivotinjama (Izlazak 20,10). U deset zapovijedi u knjizi Ponovljeni zakon motiv otkupljenja ne pojavljuje se samo u uvodu (Ponovljeni zakon 5,6) svih zapovijedi (kao u Izalsku 20,1), veæ je jasno ugraðen u samu zapovijed o suboti. Da bi se Izraelcima i buduæim nara¹tajima duboko usadila neposredna va¾nost zapovijedi o suboti, u ovom ponavljanju zapovijedi subota nije utemeljena na Bo¾jem djelu stvaranja svijeta (kao u Izlasku 20,11), jer ne progovara uvijek o èovjekovim neposrednim potrebama, veæ u bo¾anskom èinu otkupljenja: “Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispru¾enom mi¹icom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da dr¾i¹ dan subotni.” (Ponovljeni zakon 5,15)14

Ovdje je razlog za ¹tovanje subote, kao ¹to dobro ka¾e Hans Walter Wolff, u “potvrdi koja je bila apsolutno temeljna za Izrael, naime, da je Jahve izbavio Izrael iz Egipta. Izrael se svake subote treba sjeæati da je njegov Bog izbavitelj.”15 Ovaj poziv da se subotom sjeæaju izlaska i izbavljenja za Izraelce je bilo opipljivo iskustvo koje je obuhvaæalo preno¹enje subotnjeg poèinka na sve one koji nisu bili slobodni da bi je mogli svetkovati. Meðutim, namjena subotnjeg poèinka nije bila da bude puko pomagalo koje æe Izraelcima pomoæi da se podsjete povijesnog izbavljenja u izlasku, veæ je to, kao ¹to primjeæuje Brevard Childs, znaèilo do¾ivljavanje pro¹le povijesti spasenja u sada¹njosti.16

A. M. Dubarle potvrðuje ovo tumaèenje kad pi¹e da je ¹tovanjem subote “izbavljenje koje je po prvi put ostvareno u mjesecu abibu djelotvorno obnavljano i zbiljski do¾ivljavano tijekom cijelog vremena. Meðutim, to nije bilo samo pitanje prisjeæanja na jednu puku uspomenu, veæ pitanje radosti koja je dolazila iz neprekidnog obnavljanja prvobitnog blagoslova.”17

Mo¾da mo¾emo reæi da je djelokrug subote trostruk: ona podsjeæa na pro¹lo, sada¹nje i buduæe izbavljenje. Tjedno oslobaðanje od tereta ¾ivota koje su Izraelci do¾ivljavali u sada¹njosti takoðer je sa¾imalo pro¹lu Pashu izbavljenja kao i buduæe mesijansko otkupljenje. Zbog svoje bliske veze i Pasha i subota mogu simbolizirati buduæe mesijansko izbavljenje. (Valja zamijetiti da kao ¹to je subota ®idovima postala tjedni nastavak godi¹nje Pashe, tako je nedjelja kasnije za mnoge kr¹æane postala tjedna proslava uspomene na godi¹nju uskrsnu nedjelju.)

Otkupiteljska funkcija subote unaprijed je slikovito predoèavala Mesijinu zadaæu. Smatralo se da osloboðenje od tereta rada i dru¹tvenih nejednakosti, koje je i tjedna i godi¹nja subota pru¾ala svim èlanovima ¾idovskog dru¹tva, nagovje¹tava cjelovitije otkupljenje koje æe Mesija jednog dana donijeti svom narodu. Mesijansko doba okupljanja svih naroda opisano je u Izaiji kao vrijeme kad æe “od subote do subote dolaziti svi ljudi da se poklone pred licem mojim” (66,23). Izaija takoðer opisuje Mesijinu zadaæu (isti ulomak koji je Isus primijenio na sebe u svom nastupnom govoru - Luka 4,18-19) rjeènikom subotnje godine (61,13). P. K. Jewett prikladno komentira da se Bog u èinu otkupljenja i obnove subotnje i jubilejske godine “ponovno pojavljuje kao Otkupitelj koji jamèi pojedincu njegovu osobnu slobodu i èuva za siromahe udio u nasljedstvu svoga naroda. To nipo¹to nije vremensko, obredno poimanje jer se Bog oèitovao kao Otkupitelj u Kristu Posredniku, Sinu koji nas je zaista oslobodio (Ivan 8,36).”18

Druga znaèajna mesijanska tipologija subote mo¾e se vidjeti u iskustvu subotnjeg poèinka - menuhah koji A. J. Heschel definira “kao sreæu, mir i sklad”.19 Theodore Friedman u svom struènom èlanku uvjerljivo pokazuje da se subotnji mir i sklad u proroèkim spisima i talmudskoj literaturi èesto poistovjeæuju s mesijanskim razdobljem koje se obièno naziva posljednjim vremenom ili buduæim svijetom. On, na primjer, zapa¾a da “Izaija koristi rijeèi ‘milina’ (oneg) i ‘èastan’ (kaved) u svom opisu subote i posljednjih dana (tj. mesijanskog doba) (58,13: ‘Nazove¹ li subotu milinom a èasnim dan Jahvi posveæen’). Smisao je jasan. Subota nam veæsada pru¾a milinu i radost koje æe obilje¾iti posljednje dane.”20

Friedman takoðer iznosi pouèan uzorak rabinskih izreka gdje je “subota oèekivanje, predokus, primjer ¾ivota u svijetu koji æe doæi (mesijanskom dobu)”.21 Slièno tumaèenje subote nalazi se u kasnoj ¾idovskoj apokaliptièkoj literaturi gdje se trajanje svijeta raèuna “svemirskim tjednom “ od ¹est tisuæugodi¹njih razdoblja nakon kojega slijedi subota kraja vremena. Velika veæina ulomaka izrièito nauèava da ova eshatolo¹ka subota prikazuje mesijanske dane koji ili prethode ili se poistovjeæuju s obnovljenim rajem.22

Tema subotnjeg odmora koja se spominje u Hebrejima 3 i 4 mo¾da prikazuje jo¹ jednu nit mesijanske tipologije preuzetu iz Starog zavjeta. G. von Raad prati razvoj teme “poèinka” u Starom zavjetu iz koncepta nacionalnog i politièkog mira (Ponovljeni zakon 12,91; 25,19) u duhovan i “potpuno osoban ulazak u Bo¾ji pokoj” (usp. Psalmi 95,11).23 Ovaj koncept, kao ¹to æemo vidjeti kasnije, ponovno se predla¾e u Hebrejima gdje je Bo¾ji narod pozvan da uðe u “subotni poèinak” (4,9) vjerovanjem (4,3), poslu¹no¹æu (4,6.11) i prihvaæanjem Bo¾je “Radosne vijesti” “vjerom “ (4,1-2). Pisac odbacuje prolaznu narav subotnjeg poèinka shvaæenog kao ulazak u Kanaan (Ponovljeni zakon 12,9; 25,19) buduæi da dokazuje da zemlja koju je Jo¹ua dao Izraelcima (4,8.) nije onaj “subotni poèinak” (4,9) koji je Bog dao svom narodu pri stvaranju (4,3.4.10). Ovo potonje mo¾e se iskusiti prihvaæanjem “danas” (4,7) “Radosne vijesti” (4,2,6.) spasenja. Da se ovdje smjera na Krista potpuno je jasno. U Njemu starozavjetni subotnji poèinak nalazi svoje ispunjenje, a svi ga vjernici mogu sada iskusiti po Njemu.24

Ovaj sa¾eti pregled dostatno je dokazao postojanje starozavjetne subotnje tipologije koja ukazuje na Mesiju. U svjetlu ove èinjenice tvrdnja koju je Krist iznio u svom nastupnom govoru, da je On ispunjenje otkupiteljske funkcije subote, dobiva dodatnu va¾nost. Krist je, poistovjetiv¹i se sa subotom, potvrdio svoje mesijansko poslanje. Ovo obja¹njava za¹to je Krist, kako æe se kasnije vidjeti, svojom slu¾bom u subotu na poseban naèin otkrio svoje mesijansko poslanje.25 Na primjer, optu¾ba ¾idovskih voða koju su iznijeli protiv Krista dokazuje da je to bilo dobro shvaæeno: “Jer je ne samo kr¹io subotu nego i Boga nazivao svojim Ocem, izjednaèujuæi sebe s Bogom” (Ivan 5,18.). Tijekom samog suðenja protiv Njeganije iznesena optu¾ba da je kr¹io subotu. Oèito je, kao ¹to W. Rordorf dobro primjeæuje, “da su se Njegovi potivnici radije usredotoèili na Njegovo svojatanje mesijanstva koje je proizlazilo iz Njegovog kr¹enja subote.“26

nadam se da ovo nece biti povod upotrebe teskih rijeci i eventualnog zakljucavanja teme (sad znate sta trebate uraditi ako zelite da se tema sto prije zakljuca)Smile

daleko bilo .... samo sam citirao tekst kako stoji u Kur'anu... bar po sjećanju. Želim ispravku ako sam pogrešan navod dao.

Iako ne volim velike i duge tekstove evo ...

U svom apostolskom pismu jula 1998. upucenom biskupima, svestenicima i vernicima, papa Jovan Pavle II naglasio je da je “Nedelja Dan Gospodnji i da je tako nazvan od apostolskog vremena.” (Apostolsko pismo str. 1.) Nijedan biblijski tekst ne potvrdjuje ovu izjavu.
U pocetku pisma papa je upotrebio tekst iz Markovog Jevandjelja 16,2. “Vrlo rano u prvi dan posle subote” zene sa Marijom dosle su da vide Hristov grob. Odmah posle ovog citata, papa je istakao da je Drugi vatikanski koncil naglasio: “Svakog sedmog dana Crkva slavi tajnu vaskrsenja. Ovaj obicaj seze do apostola, uzimajuci svoje poreklo od stvarnog dana Hristovog vaskrselja - dana koji je dostojno odredjen ’Dan Gospodnji’. (Isto) Moze li nedelja biti prvi dan posle sedmog dana Subote i Dan Gospodnji?
Apostol Jovan je primio svoju viziju u “Dan Gospodnji”. (Otkrivenje 1,10) U svom Jevandjelju 21,1, apostol Jovan nedelju naziva “prvim danom sedmice”. Isus je rekao da je “Subota nacinjena coveka radi, dakle je gospodar sin coveciji od Subote”. (Marko 2,27.28) Ovim je Isus sebe nazvao gospodarom Subote. U cetvrtoj zapovesi Bog je oznacio da je Subota sedmi dan. “A sedmi je dan subota Gospodu Bogu tvojemu.” (2. Mojsijeva 20,10) U knjizi proroka Isaije 58,13. Bog Subotu naziva “Moj sveti dan i danom Gospodnjim”. Iz svega ovoga dolazimo do zakljucka da nedelja nije dan Gospodnji, vec Subota. Istina je da je Isus vaskrsao u nedelju, ali i posle Njegovog vaskrsenja nedelja je i dalje nazivana prvim danom, a ne sedmim, i nikad se nije zvala danom Gospodnjim.
Kada papa naglasava: “Hristovi ucenici su pozvani da izbegnu konfuziju izmedju slavljenja nedelje, sto zaista treba da bude drzanje Dana Gospodnjega...”, slaze li se on sa evandjeoskim ucenjem, ucenjem apostola i prvih hriscana?
“Gospod blagoslovi sedmi dan i posveti ga.” (1. Mojsijeva 2,3), istice se dalje u Pismu. Posle ovog biblijskog teksta sledi: “Propis subote, koji je u prvom Zavetu priprema za nedelju u novom i vecnom Zavetu, duboko je ukorenjen u Bozjem planu.” (Isto, str. 6) Istina je da je Gospod “blagoslovio sedmi dan”, ali sedmi dan je Subota, a nedelja je prvi. Biblija svedoci: “Sedmi dan je subota.” (2. Mojsijeva 31,15) “A posle subote na osvitak prvoga dana nedelje...” (Matej 28,1)

“Nedelja je dan odmora zato sto je dan koji je Gospod ’blagoslovio i posvetio’, odvojio ga od drugih dana, izmedju svih, ’Dan Gospodnji’. (Pismo) Kljucni problem je u tome sto Bog nikada nikakvim aktom ili cinom nije blagoslovio prvi dan sedmice niti ga je odvojio od drugih, a jos manje posvetio. Pogresno je obelezje “blagoslovi, odmori se i posveti”, pripisati nedelji kad Biblija jasno svedoci da je time Subota odvojena od drugih dana sedmice. Isto tako nedelja nikad nije nazvana danom Gospodnjim, a Subota jeste.
Papa citira i cetvrtu zapovest: “Seti se dana subotnog da ga drzis svetim.” (2. Mojsijeva 20,8) Inspirisani tekst iznosi i razloge, podsecajuci na dela Gospodnja: “Jer je za sest dana Gospod stvorio nebo, zemlju i more i sve sto je u njima, i odmorio se sedmog dana; zato je Gospod blagoslovio dan subotni i posvetio ga.” (stih 11) (Pismo str. 7) Bog je na kraju sedmice stvaranja izdvojio sedmi dan Subotu, prestankom stvaranja, blagoslovio ga i posvetio. Svakako da se Gospod nije najpre odmarao prvoga dana pa posle odmora poceo da stvara. Bogu nije ni bio potreban odmor, ali ovim je dao primer coveko koji dan je odredjen za odmor koji treba da svetkuje i prima posebne blagoslove. Zato je Isus i rekao: “Subota je nacinjena coveka radi.” (Marko 2,27)
Papa zakljucuje da su “hriscani... ucinili prvi dan posle subote praznicnim danom, jer to je dan u koji je Hristos vaskrsao”. (Pismo str.7) Prvi hriscani nikad nisu svetkovali nedelju umesto Subote. Ova promena bila je nepoznata apostolima i hriscanima prva tri veka. Ne treba da nas zbunjuje sto su se hriscani sastajali na proucavanje i planiranje evandjeoskog zadatka Crkve i u nedelju; oni su se sastajali svakog dana u sedmici, ali samo je Subota ostala sedmi dan, izdvojen, blagosloven i posvecen. U Novom zavetu koji je pisan u razdoblju od sedamdeset godina posle Hristovog vaskrsenja nigde ne pise da su hriscani umesto Subote svetkovali nedelju. Hristovo vaskrsenje vazno je za hriscane, ali prvi hriscani nisu slavili dan vaskrsenja, nego su propovedali vaskrslog Spasitenja.
Papa usporedjuje sedmicu stvaranja sa Hristovim vaskrsenjem. Istina je da su oba dogadjaja vazna ne samo za hriscane, nego i za ceo svet; medjutim, kao sto je Bog prvi dan sedmice stvaranja poceo radom, a ne odmorom, tako i Hristos kao i njegova majka Marija i druge zene, “u subotu ostase na miru po zakonu,” (Luka 23,56), a prvi dan sedmice poceo je radom pobede nad smrcu - vaskrsenjem. Da je bilo potrebno da od tada hriscani odbace Subotu koja je deo vecnog Bozjeg zakona i da umesto nje svetkuju nedelju, zar Isus posle vaskrsenja ne bi to rekao svojim ucenicima?
Medjutim, nemamo nikakav izvestaj u Novom zavetu o bilo kakvim promenama. Isus je pre raspeca i vaskrsenja jasno objasnio: “Ne mislite da sam ja dosao da pokvarim zakon ili proroke; nisam dosao da pokvarim, nego da ispunim.” (Matej 5,17)

Prvi hriscani nikad nisu svetkovali nedelju umesto Subote.

pitanje: tko su to bili "prvi krscani"? i do kada su "potrajali" ti prvi krscani?
da li su to samo oni koji su bili sa isusom, da li oni koji su postali krscani poslije njega, da li samo oni u prvom stoljecu n.e. ili su prvi krscani i oni iz drugog stoljeca. da ne spominjem jos trece i cetvrto...

smatram, obzirom da tada nije bilo ni interneta, ni televizije, ni radija, ni novina, da su se neke stvari odrzavale duze vremena a neke opet lakse mijenjale upravo zahvaljujuci tome sto nije bilo nekog opceg prenosa informacija kao danas sto postoji. mislim (a to potvrdjuje i studija koju sam zapoceo postirati) da su se neke stvari (ukljucujuci tu i pitanje subote) pocele pomalo mijenjati vec sa smrcu apostola, a posljednji (i jedini koji je umro prirodnom smrcu) bio je apostol ivan jedva da je dozivio kraj prvog stoljeca. svih ostalih 11 apostola (ne racunajuci tu judu koji je izvrsio samoubojstvo) zavrsili su tragicno, na nacin sto su umrli mucenickom smrcu.

WizzardFromBOZ wrote:
pitanje: tko su to bili "prvi krscani"? i do kada su "potrajali" ti prvi krscani?
da li su to samo oni koji su bili sa isusom, da li oni koji su postali krscani poslije njega, da li samo oni u prvom stoljecu n.e. ili su prvi krscani i oni iz drugog stoljeca. da ne spominjem jos trece i cetvrto...

smatram, obzirom da tada nije bilo ni interneta, ni televizije, ni radija, ni novina, da su se neke stvari odrzavale duze vremena a neke opet lakse mijenjale upravo zahvaljujuci tome sto nije bilo nekog opceg prenosa informacija kao danas sto postoji. mislim (a to potvrdjuje i studija koju sam zapoceo postirati) da su se neke stvari (ukljucujuci tu i pitanje subote) pocele pomalo mijenjati vec sa smrcu apostola, a posljednji (i jedini koji je umro prirodnom smrcu) bio je apostol ivan jedva da je dozivio kraj prvog stoljeca. svih ostalih 11 apostola (ne racunajuci tu judu koji je izvrsio samoubojstvo) zavrsili su tragicno, na nacin sto su umrli mucenickom smrcu.

ne volim se izražavati dok ne pročitam cijeli taj studij, samo neke pojedinosti, koje su meni zanimljive...

po mojem mišlenju - sigurni u tome što je „pravo krščanstvo“, ili "prvi krščani"... možemo biti stvarno samo do smrti apost. Ivana, jer Biblija govori da će nakon apostola doći do „otpada“ - to se vidi iz riječi Pavla u Djelima 20:29,30, gdje piše da će doći „vukovi koji se trude da odvuče stado“. I Ivan u svojim poslanicama upozorova na neke pojedince u tom smislu 1.Ivanova 2:26, 3.Iv.9,10.. ima još dosta textova samo sad nemam puno vremena za to.

Prema nekim komentatorima taj utjecaj o kojem se piše da „zadržava djelovanje bezakonja“ /2.Solunj.2:7/ bili su upravo apostoli.

ukazao se i ovaj Walt...ionako mi je postalo zlo čitajući politiku u dokolici,a vidim da vas je krenulo neka ..

Glede teme..imam za primjetiti da se radi o jednom od zaista ključnih pitanja u istoriji religije,preciznije kršćanstva.Kroz zapovjed o Suboti razvile su se najveće teološke rasprave između Katoličke i Adventističke crkve,pri čemu su Adventisti samo slijedili prostu logiku Pisma,a katolički teolozi su na koncu jednostavno utvrdili da je za njih autoritet crkvenih otaca i Pape presudan po defaultu i Vjerovanju i da svako uplitanje u odluke Kongregacije za vjeru ,te samog Pape znači izraz neposlušnosti i unižavanja crkvene vlasti .
dakle,koliko ja znam,priča zvuči jednostavno,a oko nje se isplelo toliko providnih pokušaja pravdanja izmjene Zapovjedi ,da je postalo maltene smiješno.Ista stvar se desila i sa pitanjem idolatrije,gdje je puka zabrana slika samo površinski smisao,i upućuje na neke mnogo dublje stvari da ne duljim sad odviše...međutim iz čisto finansijskih razloga odavno je unutar velikih crkava ugušena i svaka pomisao na vraćanje izvornom učenju.
Jednostavno,stvar je davno izvrnuta naopačke,i čitav temelj nekih dogmi bi morao biti srušen,čime bi se podiglo previše prašine i izgubilo dosta autoriteta.
Naravno da je to licemjerje ali je u ovom svijetu to pragmatična politika i tako dođemo do toga da se ljudi jave sa prostim pitanjem autentičnosti samog teksta,jer isti oni koji se deklarišu kao kršćani,zaboga,ne slijede upute iz hiljadu i jednog iskonstruisanog razloga.

Najčešće se svaka rasprava završi proglašavanjem reformatora sektašima i otpadnicima od vjere,a nakon toliko vremena izgleda ekscentrično u tradicionalnim i konzervativnim kršćanskim sredinama,svetkovati ono što je dato kao Dan odmora..šta god ko rekao..ja ne nađoh da je ta zapovjed igdje izmjenjena ili ukinuta,a ostalo sam sklon proglasiti čistim pragmatizmom vjerskih zajednica koje poštuju nedjelju ne zamjerite na greškama,užasno sam umoran

p.s.Walt kad si već započeo priču,nemoj mi se otpiliti u nigdje,jer ima evo ljudi koji troše vrijeme na temi Fia odprve,Wizzard razrađuje svoje,a slutim da će i Borg odnekud bahnut .Uostalom i vrijeme je za edukativne dijaloge nakon onih trakavica i polemika...ko je lijen nek se gnijezdi uz daljinski i kokice,al nemojte i vi sad stat kad je krenulo

Mislim da je ovo tema od koje ovisi opstojnost vaskolike vjerničke zajednice , diljem dunjaluka

pa ovako...
petak je valjda po islamu - meni je to dan Gospodnji jer je kraj radne sedmice...
subota je prvi dan vikenda - meni dan Gospodnji mogu spavati do mile volje...
nedjelja ala je nedjelja mrtav dan - a dan Gospodnji za Katolike... misa i sl...

svaki je dan, dan gospodnji..

Ahmmed wrote:Mislim da je ovo tema od koje ovisi opstojnost vaskolike vjerničke zajednice , diljem dunjaluka

Irm@ wrote:pa ovako...
petak je valjda po islamu - meni je to dan Gospodnji jer je kraj radne sedmice...
subota je prvi dan vikenda - meni dan Gospodnji mogu spavati do mile volje...
nedjelja ala je nedjelja mrtav dan - a dan Gospodnji za Katolike... misa i sl...

Na ovo mogu samo jos dodati svaki 15. u mjesecu, tj. dan kad mi plata dolazi na racun