#1 Troje djece u podrumu
Posted: 13/02/2008 08:56
Clanak iz Oslobodjenja, sep, 2007.
S troje djece, bez hrane i struje
Zamislite život s troje maloljetne djece, 84 marke dječijeg doplatka mjesečno, bez struje i hrane, bez kupatila, bez ičega, a sve to u suterenskih 30 kvadratnih metara. Upravo u takvim uslovima, u Ulici Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka 1, već deset godina živi Kadira Brutus, samohrana majka Edina, Elvire i Eldine. Čitav rat provela je zarobljena u Semizovcu. Radila je u Osnovnoj školi "Petar Kočić", gdje je nakon rata dobila otkaz, uz objašnjenje da joj je to donio Dejtonski sporazum. Od tada ne radi, bolesna je i ne čuje dobro, a uskoro će na operaciju. Suprug je napustio i nju i djecu. Nikada je ne obiđe da upita kako je, kako su djeca. A nisu dobro. Žive u vlažnom prostoru nečega što bi trebao biti stan. Nedavno je pukla i vodovodna cijev, pa su zidovi mokri. Zvala je Vodovod, rekli su da će doći, ali da imaju još intervencija. Tu joj je umrlo dijete.
"Prije osam godina od upale pluća i bronhitisa. Imao je dvije godine. Troje djece koja su mi ostala su bolešljiva. I ne bila u kakvim uslovima živimo. Neko nam pomogne, donese hrane, uzmemo hljeba iz narodne kuhinje. Općina Centar nam ponekad da koji dinar, dali su djeci besplatne knjige za školu, oni uče i trude se, ali...", kazala nam je Kadira.
Najteže joj pada što nema struje. Bivši stanar je prije deset godina umro i ostavio neplaćen račun od hiljadu i trista maraka. Elektroprivreda ne želi uključiti struju dok se dug ne plati. Po zakonu sigurno, ali moralno nikako. Neće Elektroprivreda propasti bez te hiljade maraka, neće ni bez milion, ali uporni su - nema para, nema struje. Dolazi zima, nema drva, jer je cijelo ljeto morala ložiti. Kadira očekuje da će neko čuti njenu tužnu priču, da će neko u mjesecu Ramazana pokazati humanost. Svi koji joj žele pomoći mogu to uraditi lično na gore pomenutu adresu ili broj (koji je dobila od komšinice) 062-071-009.
Jucer u dnevnim novinama SAN je izasao clanak o ovoj zeni, medjutim male su razlike u informacijama. U ovom clanku iz SAN-a stoji da je sin koji je umro (Almedin) imao 9 godina, da ona prima 56KM djecijeg doplatka i subvenciju za grijanje od KS u iznosu od KM 50, kao i da od opcine Novo Sarajevo primi jednokratnu pomoc svake godine u iznosu od KM 300. Struje nemaju, pa je dovukla od komsinice. Ni vrata nemaju. Hrane se u javnoj kuhinji.
Vidim da se ona obracala i Nasoj realnosti za pomoc u hrani 2006. godine, to sam nasla na internetu.
Posto zive na Kosevu, super bi bilo da neko ko zivi blizu svrati i vidi situaciju, jer ovo troje djece su trenutno bolesni zbog ove vlage i hladnoce, a ona nema pare ni za lijekove. Dali su i neki broj ziro racuna u Raiffeisen banci, ali mi se cini nekompletan, pa bi i to trebalo provjeriti licno.
S troje djece, bez hrane i struje
Zamislite život s troje maloljetne djece, 84 marke dječijeg doplatka mjesečno, bez struje i hrane, bez kupatila, bez ičega, a sve to u suterenskih 30 kvadratnih metara. Upravo u takvim uslovima, u Ulici Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka 1, već deset godina živi Kadira Brutus, samohrana majka Edina, Elvire i Eldine. Čitav rat provela je zarobljena u Semizovcu. Radila je u Osnovnoj školi "Petar Kočić", gdje je nakon rata dobila otkaz, uz objašnjenje da joj je to donio Dejtonski sporazum. Od tada ne radi, bolesna je i ne čuje dobro, a uskoro će na operaciju. Suprug je napustio i nju i djecu. Nikada je ne obiđe da upita kako je, kako su djeca. A nisu dobro. Žive u vlažnom prostoru nečega što bi trebao biti stan. Nedavno je pukla i vodovodna cijev, pa su zidovi mokri. Zvala je Vodovod, rekli su da će doći, ali da imaju još intervencija. Tu joj je umrlo dijete.
"Prije osam godina od upale pluća i bronhitisa. Imao je dvije godine. Troje djece koja su mi ostala su bolešljiva. I ne bila u kakvim uslovima živimo. Neko nam pomogne, donese hrane, uzmemo hljeba iz narodne kuhinje. Općina Centar nam ponekad da koji dinar, dali su djeci besplatne knjige za školu, oni uče i trude se, ali...", kazala nam je Kadira.
Najteže joj pada što nema struje. Bivši stanar je prije deset godina umro i ostavio neplaćen račun od hiljadu i trista maraka. Elektroprivreda ne želi uključiti struju dok se dug ne plati. Po zakonu sigurno, ali moralno nikako. Neće Elektroprivreda propasti bez te hiljade maraka, neće ni bez milion, ali uporni su - nema para, nema struje. Dolazi zima, nema drva, jer je cijelo ljeto morala ložiti. Kadira očekuje da će neko čuti njenu tužnu priču, da će neko u mjesecu Ramazana pokazati humanost. Svi koji joj žele pomoći mogu to uraditi lično na gore pomenutu adresu ili broj (koji je dobila od komšinice) 062-071-009.
Jucer u dnevnim novinama SAN je izasao clanak o ovoj zeni, medjutim male su razlike u informacijama. U ovom clanku iz SAN-a stoji da je sin koji je umro (Almedin) imao 9 godina, da ona prima 56KM djecijeg doplatka i subvenciju za grijanje od KS u iznosu od KM 50, kao i da od opcine Novo Sarajevo primi jednokratnu pomoc svake godine u iznosu od KM 300. Struje nemaju, pa je dovukla od komsinice. Ni vrata nemaju. Hrane se u javnoj kuhinji.
Vidim da se ona obracala i Nasoj realnosti za pomoc u hrani 2006. godine, to sam nasla na internetu.
Posto zive na Kosevu, super bi bilo da neko ko zivi blizu svrati i vidi situaciju, jer ovo troje djece su trenutno bolesni zbog ove vlage i hladnoce, a ona nema pare ni za lijekove. Dali su i neki broj ziro racuna u Raiffeisen banci, ali mi se cini nekompletan, pa bi i to trebalo provjeriti licno.
), i ne bih mogla doprinjeti. Ali eto, kad se vi dogovorite, ja mogu poci sa vama kao moralna podrska i kupila bih djeci cokolade