#1 GRAĐANSKA INICIJATIVA
Posted: 09/02/2008 23:20
Evo uspjeli smo!
Okupljanje u samom centru Sarajeva je bilo zadovoljavajuće. Čuo sam komentare u povorci da se ovo u Sarajevu nije desilo od 1992.
Večeras slušam prof. Ugu Vlaisavljevića. Čovjek je potpuno svjestan situacije u kojoj se trenutno nalazimo za razliku od BH političara. Jedino ga čudi zašto čitavo Sarajevo nije bilo na ulicama jer je situacija zabrinjavajuća.
Da ovo sve nebi ostalo prazno slovo na papiru mislim da bi trebalo da napravimo više. Mnogi smatraju da smo se obraćali na krive adrese za vrijeme protesta ali moje je mišljenje da nismo.
Evo i zašto! Ovaj problem nije samo “Sarajevski” problem, on je prisutan u cijeloj BIH, a predsjedništvo predstavlja državu. Problem je prisutan u Bihaću, Mostaru, Banja Luci, Tuzli, Bijeljini, Zenici, Travniku itd. Neka se niko ne naljuti što njegov grad nije spomenut ili zbog redoslijeda nedaj Bože.
Konkretan prijedlog je sljedeći:
Donijeti zakon koji će sankcionirati nošenje oružja i to na sljedeći način...
Hladno oružje: 5-10 godina bez suđenja.
Vatreno oružje: 10-20 godina bez suđenja.
Evo zašto:
Niko me nemože ubijediti da mu treba nož ili pištolj ako navečer izlazi u grad, ili pak ide na posao, u školu, i slično. S ovakvim zakonom svaki onaj koji bi i pomislio o sličnom, tri puta bi razmislio...
Evo i moje razmišljanje kako bi to trebalo biti definirano.
Primjer: Nošenje oružja je dozvoljeno samo Policiji, Zaštitarima kod prevoza novca i obezbjeđenja novčarskih institucija, Poštarima kada dijele penzije i možda još nekom ko obavlja slične poslove a ima potrebu za nošenje oružja.
Za one koji posjeduju uredno registrirano vatreno oružje, mogu ga prenositi samo u koferu koji je zaključan i magazini za municiju prazni. Ukoliko se prenosi i odgovarajuća municija zajedno sa oružjem, onda ona mora biti upakovana tako da je nije moguće otvoriti u nekom zadanom roku i upotrijebiti, te uz prenos iste nisu dozvoljeni alati koji omogućavaju njeno otpakivanje.
Lovačko oružje je koliko znam dobro definirano zakonom i njegova upotreba ali i to treba pretresti ako nešto nije dobro.
Hladno oružje: Nije isto nositi nož u prirodu negdje na piknik ili u lov i imati ga u tramvaju, kafiću ili na nekom javnom mjestu. Nošenje hladnog oružja se može definirati tako dobro da se čak i nošenje običnog LEATHERMAN-a (više je alat nego oružje) može sankcionirati ako može biti upotrijebljeno kao oružje.
Isto tako bi se trebale regulirati i moguće zloupotrebe ovog zakona, od raznih strana.
Ovo je samo mali dio mog razmišljanja kako bi se ovo moglo sprovesti u djelo.
Eh sad, pošto ja nisam pravnik, a volio bih pomoći u radu na ovoj stvari, (a vjerujem da bi se među nama našlo još desetak volontera sa idejama koje bi se mogle upotrijebiti), trebalo bi nam par dobrovoljaca (pravnika) koji bi nam objasnili na koji način bi se mogao donijeti prijedlog zakona koji bi ovo regulirao.
Takođe pri izradi ovog nacrta, ,trebalo bi razgovarati sa ljudima iz struke (policijom) u kakvim okolnostima, gdje i kada nalaze oružje kod prestupnika što bi uvelike definiralo kako bi nacrt zakona izgledao i koliko bi bio primjenjiv u praksi.
Sljedeća stvar bi bila osiguranje institucija koje bi sankcionirale nositelje oružja, da se vlastodržci ne vade kako nemaju gdje sa njima.
JA bi prvi bio voljan dati procenat od svoje plate za izgradnju i održavanje istih.
Iako posljednji izvještaji o prikupljenom PDV-u govore da sredstava ima, ali od lopova i njihovih talova ništa ni nemože doći za ove potrebe.
Danas sam čuo komentar, niko nema interesa za to jer ovakva institucija ne donosi profit niti ko od političara i sličnih ni ne želi biti upravnik jer nema tala.
Poziv forumašima, pravnicima I onima koji znaju nešto više o ovoj tematici: Dajte savjete kako bi smo ovo mogli pokrenuti!!!
Smatram da ovaj zakon nebi nikome trebao smetati, jer je univerzalan i primjenjiv na sve. Obavezno bi morao biti donesen na nivou države, jer svi znamo da je iza rata ostalo jako puno oružja i problem se ne rješava na način, popravi u Sarajevu ostalo nije bitno. Da, itekako je bitno, jer kakva je korist ako ćemo se naviknuti da živimo mirno u Sarajevu i pri sljedećoj posjeti nekom drugom dijelu BiH biti žrtva slučajnog obračuna u nekom kafiću od zalutalog metka!
Okupljanje u samom centru Sarajeva je bilo zadovoljavajuće. Čuo sam komentare u povorci da se ovo u Sarajevu nije desilo od 1992.
Večeras slušam prof. Ugu Vlaisavljevića. Čovjek je potpuno svjestan situacije u kojoj se trenutno nalazimo za razliku od BH političara. Jedino ga čudi zašto čitavo Sarajevo nije bilo na ulicama jer je situacija zabrinjavajuća.
Da ovo sve nebi ostalo prazno slovo na papiru mislim da bi trebalo da napravimo više. Mnogi smatraju da smo se obraćali na krive adrese za vrijeme protesta ali moje je mišljenje da nismo.
Evo i zašto! Ovaj problem nije samo “Sarajevski” problem, on je prisutan u cijeloj BIH, a predsjedništvo predstavlja državu. Problem je prisutan u Bihaću, Mostaru, Banja Luci, Tuzli, Bijeljini, Zenici, Travniku itd. Neka se niko ne naljuti što njegov grad nije spomenut ili zbog redoslijeda nedaj Bože.
Konkretan prijedlog je sljedeći:
Donijeti zakon koji će sankcionirati nošenje oružja i to na sljedeći način...
Hladno oružje: 5-10 godina bez suđenja.
Vatreno oružje: 10-20 godina bez suđenja.
Evo zašto:
Niko me nemože ubijediti da mu treba nož ili pištolj ako navečer izlazi u grad, ili pak ide na posao, u školu, i slično. S ovakvim zakonom svaki onaj koji bi i pomislio o sličnom, tri puta bi razmislio...
Evo i moje razmišljanje kako bi to trebalo biti definirano.
Primjer: Nošenje oružja je dozvoljeno samo Policiji, Zaštitarima kod prevoza novca i obezbjeđenja novčarskih institucija, Poštarima kada dijele penzije i možda još nekom ko obavlja slične poslove a ima potrebu za nošenje oružja.
Za one koji posjeduju uredno registrirano vatreno oružje, mogu ga prenositi samo u koferu koji je zaključan i magazini za municiju prazni. Ukoliko se prenosi i odgovarajuća municija zajedno sa oružjem, onda ona mora biti upakovana tako da je nije moguće otvoriti u nekom zadanom roku i upotrijebiti, te uz prenos iste nisu dozvoljeni alati koji omogućavaju njeno otpakivanje.
Lovačko oružje je koliko znam dobro definirano zakonom i njegova upotreba ali i to treba pretresti ako nešto nije dobro.
Hladno oružje: Nije isto nositi nož u prirodu negdje na piknik ili u lov i imati ga u tramvaju, kafiću ili na nekom javnom mjestu. Nošenje hladnog oružja se može definirati tako dobro da se čak i nošenje običnog LEATHERMAN-a (više je alat nego oružje) može sankcionirati ako može biti upotrijebljeno kao oružje.
Isto tako bi se trebale regulirati i moguće zloupotrebe ovog zakona, od raznih strana.
Ovo je samo mali dio mog razmišljanja kako bi se ovo moglo sprovesti u djelo.
Eh sad, pošto ja nisam pravnik, a volio bih pomoći u radu na ovoj stvari, (a vjerujem da bi se među nama našlo još desetak volontera sa idejama koje bi se mogle upotrijebiti), trebalo bi nam par dobrovoljaca (pravnika) koji bi nam objasnili na koji način bi se mogao donijeti prijedlog zakona koji bi ovo regulirao.
Takođe pri izradi ovog nacrta, ,trebalo bi razgovarati sa ljudima iz struke (policijom) u kakvim okolnostima, gdje i kada nalaze oružje kod prestupnika što bi uvelike definiralo kako bi nacrt zakona izgledao i koliko bi bio primjenjiv u praksi.
Sljedeća stvar bi bila osiguranje institucija koje bi sankcionirale nositelje oružja, da se vlastodržci ne vade kako nemaju gdje sa njima.
JA bi prvi bio voljan dati procenat od svoje plate za izgradnju i održavanje istih.
Iako posljednji izvještaji o prikupljenom PDV-u govore da sredstava ima, ali od lopova i njihovih talova ništa ni nemože doći za ove potrebe.
Danas sam čuo komentar, niko nema interesa za to jer ovakva institucija ne donosi profit niti ko od političara i sličnih ni ne želi biti upravnik jer nema tala.
Poziv forumašima, pravnicima I onima koji znaju nešto više o ovoj tematici: Dajte savjete kako bi smo ovo mogli pokrenuti!!!
Smatram da ovaj zakon nebi nikome trebao smetati, jer je univerzalan i primjenjiv na sve. Obavezno bi morao biti donesen na nivou države, jer svi znamo da je iza rata ostalo jako puno oružja i problem se ne rješava na način, popravi u Sarajevu ostalo nije bitno. Da, itekako je bitno, jer kakva je korist ako ćemo se naviknuti da živimo mirno u Sarajevu i pri sljedećoj posjeti nekom drugom dijelu BiH biti žrtva slučajnog obračuna u nekom kafiću od zalutalog metka!