Forum Klix.ba

obuca wrote:smartexe sta ba bi kad si se probudio

Smartex wrote:Razlog smanjenja emigracije pogotovo mladjeg stanovnistva iz Bosne jeste i taj sto se u Bosni sve bolje zivi i napreduje pa i u ekonomskom pogledu, prosjecna plata u BiH sada vec iznosi oko 2 400 svedskih kruna.
Pocele su vizne olaksice, uskoro sa BH pasosom ce se moci putovati u bilo koju zapadnoevropsku zemlju bez viza, sto je samo do neku godinu prije bio nezamislivi san.
Kupiti stan ili auto prosjecnom bosanskom mladom porodicnom paru vise nisu samo pusti snovi, sada kao i na zapadu siroko su dostupni mnogobrojni i raznovrsni krediti, tako da se naveliko u Bosni kupuju kako novi stanovi tako i auta.
Sada kada bi se provela anketa medju mladima od recimo 20 - 30 god. starosti sa pitanjem "Ukoliko vam se ukaze prilika da li bi napustili BiH?"
vjerujem da bi 90% odgovora bilo NE!
Jedini problem koji Bosnu jos muci jeste politicka situacija, a ako se i to u dogledno vrijeme sredi misljenja sam da ce poceti masovni povratak ljudi koji su trbuhom za kruhom otisli 90-tih iz BIH. To ce za nasu drzavu biti jos jedan plus jer ce tako u zemlju uci i ogromne svote deviza ili svjezeg kapitala, sto opet znaci, otvaranje novih radnih mjesta, izgradnja, razvoj...
Sve u svemu mislim da su losa vremena prosla i da bolja vremena dolaze za BiH .
Slazete li se sa mnom?

fantom slobode wrote:Meni su super ti pesimisti sto moraju da propagadno podrze svoj izbor prebivalista u zivotu.Naravno da je za psihu emigranta dobro da mu u domovini nije najbolje stanje, a i kapitalizam nekako se uvijek trazi negdje drugo los zivot, da bi gradjani u toj drzavi bili sretni sto nisu negdje drugo(ili samosvjesno shvate da im je u njihovoj odlicno, kako je u tom Iraku, Afganistanu, dalekoj Kirgiziji, a bogami i u Kini-nije bitno, sve je to tako daleko i nepoznato:).
U Bosni, zbog silnih zelja poznatih od ranije, ne vodi se ta standardna propaganda, neki bi voljeli da dokazu da nam drzava nije odrziva.
Naravno da u Bosni neki zive onako, a neki mnogo bolje od toga, dok neki ne zive, ali zato opet pjevaju, jer im je to ceif(ti Romi su vrlo interesantna pojava).Mislim utisak o zivotu u Bosni zavisi od glave pojedinca, njegovog stava, koje stvari se ocjenjuju, sta za nekog znaci dobar zivot i gomile drugih faktora.
Moj komentar na ovu temu bi se sveo da ima i onih koji su se vratili i ostali(ne kao u opisu nerazumnih koji vracaju kontejner iz Rijeke nakon par dana u Bosni - to bi u onoj gornjoj R-K prici).Ti isti koji uzese odlican novac u Americi, dodjose nazad i zive odlicno, kako su uvijek i zivjeli u Sarajevu.Povratka ima, osim onog pod pritiskom iz Njemacke, primjecujem da vecina ljudi koji se vraca dolazi iz U.S.A., zasto, ne bih o tome, oni to bolje znaju.
Znaci povratka ima, sasvim logicno - onih koji su rodjeni do 1975 godine, ostali svakako i nisu nesto zivjeli u Bosni da bi imali nekog velikog razloga da se vrate (naravno uvijek postoje izuzetci, izvinjavam se doticnim).
Zivot u Bosni je kako za koga, no ako pogledam one koje poznajem ili su mi prijatelji, svi lijepo imaju rijeseno stambeno pitanje (vlasnici su otplacenih stanova), imaju posao koji im pruza lijep zivot (maser, frizer, pediker, depilacija, karting, rafting, Turska, Egipat, Spanija,Grcka, skijanje (lijepo je u Austriji) itd...itd...), automobil se podrazumjeva - mislim da u ovom momentu u Sarajevu ima 140000 automobila ( a nisu svi bas iz proslog vijeka:) Bogat kulturni zivot, djecu koja posejcuju igraone, idu u obdaniste i nista se ne razlikuju u svojim interesovanjima od djece iz Francuske npr.U svakom slucaju im je lijepo.
Slazem se da je politicka situacija uzasna, ona se i nije promijenila od 1995 i ista je najveci kocnicar stabilnosti drzave, ali naravno nadajmo se boljem.
Vjerujem da se neki ne slazu sa mojim komentarom.Svi smo nekako drugaciji, ja shvatam da dolazak iz sela Osmace neke 1995 ne stvara preveliku sansu za divan zivot u BiH, pa je naravno Svedska divna i obecana zemlja.A neki su nezadovoljni i po definiciji, nije im dobro, kako god okrenes:)

repeater wrote:imam utisak da je ovaj tekst bio zamisljen kao odgovor na temu "razgovori o bosni" ali autor nije zelio da njegov hvalospjev ostane nazapazen. a ja ne znam do kojeg nivoa se jedna zemlja treba razviti da bi vratila svoje "ptičiće"? ali to i nije pitanje. ja ne razumijem ljude, mlade ljude, koji kroz citav svijet mogu proci a da ne prestanu misliti o povratku. npr, sta reci za mladica koji 15 godina ugodno zivi u cikagu, i u razgozvoru samo svoj rodni kraj u provinciji spominje nikad grad u kojem je fakticki sazreo?

Smartex wrote:Razlog smanjenja emigracije pogotovo mladjeg stanovnistva iz Bosne jeste i taj sto se u Bosni sve bolje zivi i napreduje pa i u ekonomskom pogledu, prosjecna plata u BiH sada vec iznosi oko 2 400 svedskih kruna.
Pocele su vizne olaksice, uskoro sa BH pasosom ce se moci putovati u bilo koju zapadnoevropsku zemlju bez viza, sto je samo do neku godinu prije bio nezamislivi san.
Kupiti stan ili auto prosjecnom bosanskom mladom porodicnom paru vise nisu samo pusti snovi, sada kao i na zapadu siroko su dostupni mnogobrojni i raznovrsni krediti, tako da se naveliko u Bosni kupuju kako novi stanovi tako i auta.
Sada kada bi se provela anketa medju mladima od recimo 20 - 30 god. starosti sa pitanjem "Ukoliko vam se ukaze prilika da li bi napustili BiH?"
vjerujem da bi 90% odgovora bilo NE!
Jedini problem koji Bosnu jos muci jeste politicka situacija, a ako se i to u dogledno vrijeme sredi misljenja sam da ce poceti masovni povratak ljudi koji su trbuhom za kruhom otisli 90-tih iz BIH. To ce za nasu drzavu biti jos jedan plus jer ce tako u zemlju uci i ogromne svote deviza ili svjezeg kapitala, sto opet znaci, otvaranje novih radnih mjesta, izgradnja, razvoj...
Sve u svemu mislim da su losa vremena prosla i da bolja vremena dolaze za BiH .
Slazete li se sa mnom?

Tamo su kuće od čokolade, prozori su od marmelade, tamo svako radi ono šta hoće …

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva

Kao da se sve urotilo protiv poduzetnika u BiH. Da bi pokrenuli biznis, budući poduzetnici se moraju savladati moćnu birokraciju, a na financijsku pomoć banaka uglavnom ne mogu računati. Ako pak stanu na noge, država će im uzeti pola zarade kroz visoke poreze i doprinose. Mali poduzetnici su ključ uspješnosti ekonomije jedne zemlje, no to nije slučaj sa BiH.

Hajrija Arnautović, pedesetjednogodišnja samohrana majka dvoje djece, nerado se sjeća trenutka kada je prije četiri godine odlučila pokrenuti vlastiti biznis.

Krojačka firma u kojoj je radila 15 godina je propala i činilo se da je pravo vrijeme da ona i kolegica otvore krojački salon. Posla je bilo i previše, no nakon tri godine morale su staviti ključ u bravu.

"Radili smo ko robovi od ujutro do navečer i na kraju mjeseca bi zaradili oko 2.000 KM. Pola od toga ode državi. Na kraju smo zatvorile radnju umorne od svega", kaže Arnautović Danas je zaposlena u sarajevskoj fabrici posteljine.

Prema podacima Svjetske banke poduzetnici u Bosni i Hercegovini (BiH) za porez izdvajaju više od 44 posto zarade. Od 175 zemalja, Svjetska banka je BiH rangirala na 90. mjesto po visini poreskih stopa. Usporedbe radi, Hrvatska se nalazi na 34., a Srbija na 53. mjestu.

Porezi su samo jedan od razloga zašto BiH ima manje malih i srednjih poduzeća nego ijedna druga europska zemlja. Situacija je gora samo u nekim državama bivšeg Sovjetskog saveza poput Gruzije i Kirgistana.

U najnovijem godišnjem izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma o globalnoj konkurentnosti BiH je svrstana u društvo sa Bolivijom i Bangladešem. Među 131. zemljom svijeta BiH se nalazi na 106. mjestu, iza svih bivših jugoslavenskih republika. Slovenija se nalazi na 39., Hrvatska na 57., Crna Gora na 82., Srbija na 91., a Makedonija na 94. mjestu.

"Faktori koji predstavljaju najveći problem za poslovanje" u BiH su državna birokracija, politička nestabilnost, korupcija, kriminal i krađe, porezi, te pristup izvorima financiranja, navodi se u izvještaju Foruma. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su otkrili da dodatne prepreke razvoju malog biznisa u BiH predstavljaju i loša naplata potraživanja, te švercana roba.

Izgleda da se sve urotilo ovdje protiv malih poduzetnika i to je loša vijest za sve građane BiH. Mala poduzeća su pokretači inovacija i važni izvori novih radnih mjesta.

Banke ne daju kredite za pokretanje biznisa

Prva prepreka sa kojom se suočava mali poduzetnik jeste kako pronaći novac – uključujući 2.000 KM osnivačkog kapitala – koji će mu pomoći da ideju pretoči u realnost.

Banke su od male pomoći poduzetnicima u BiH i uglavnom ne daju kredite onima koji odluče pokrenuti vlastiti biznis, kaže Davorka Rebić-Kraina, savjetnik za pravna lica u HVB-Central Profit Banci. Kaže da je to "stav uprave" i da se ne radi o odluci zasnovanoj na lošem iskustvu ili provedenim analizama. Većina drugih velikih banaka ima sličnu politiku.

Emir Medanhodžić, vlasnik agencije za poslovno savjetovanje ProBeneFit kaže da je prva godina u poslovanju presudna za opstanak poduzeća, i da je jako bitno da novi poduzetnik tada na raspolaganju ima potrebna novčana sredstva.

"Mala poduzeća se začas zaljuljaju", kaže Medanhodžić. "Neka im ne plate dva tri klijenta, on je mrtav i pada."

Poduzetnici se žale da su kamatne stope previsoke. Oni žele kredite sa kamatama od 4 posto, kao što se nudi njihovim konkurentima iz drugih europskih zemalja. No, kamatne stope u BiH se kreću između 7 i 8 posto, a ponekad su i više, u ovisnosti od roka plaćanja, kreditne povijesti, i iznosa traženog kredita.

U oba entiteta postoje razvojne banke koje bi trebale biti izvor pomoć malim poduzećima. Međutim, banka u Federaciji BiH (FBiH) kredite daje uglavnom većim firmama. Banka u Republici Srpskoj (RS) je otvorena prije četiri mjeseca, i još uvijek nije dala prvi kredit.

U BiH postoje 52 mikrokreditne organizacije, koje bi trebale biti alternativan izvor financiranja poduzetnicima za koje banke nisu zainteresirane, jer nemaju dugu kreditnu povijest, niti mogu osigurati odgovarajuću hipoteku. Jedna poduzetnica iz Sarajeva je nedavno pokušala dobiti kratkoročan kredit od mikrokreditne organizacije LOK kako bi pokrila troškove poslovanja svoje tiskarske radnje. Plan otplate kredita pokazuje da se zapravo radi o efektivnoj kamatnoj stopi od 32 posto za kredit od 15.000 KM sa rokom otplate dvije godine. Novac je potražila na drugom mjestu.

Senija Ratković iz Bosanskog Novog je 2006. godine željela podići 400.000 KM kredita kako bi proširila kapacitete za proizvodnju kozjeg mlijeka koje je kupovala od farmera iz udaljenih dijelova općine Cazin. Planirala je kupiti 3.000 koza za 80 lokalnih farmera. Rasim Begić, također iz Bosanskog Novog je imao 100 koza i nadao se da će uz njenu pomoć dobiti još toliko.

Međutim, komercijalne banke su smatrale da se radi o rizičnom kreditu, a općina Bosanski Novi nije pomogla. Mirjana Pašić, šef Poljoprivrednog odsjeka pri Općini kaže da nisu mogli pronaći donatora koji bi bio zainteresiran za takav vid proizvodnje.

Mljekara je početkom godine zatvorena, a Begić je morao rasprodati svoje koze.

"Što se tiče banaka", kaže Michel Altamura, direktor nevladine agencije Rinascita koja se bavi podrškom razvoju malog i srednjeg biznisa u BiH, "to je jedno leglo kriminala, i to posebno prema malim i srednjim preduzećima."

Ekonomista Pero Ćorić iz Privredne komore RS slaže se sa tvrdnjom da je kreditna politika banaka prepreka uspješnom razvoju male i srednje privrede. Prema njegovoj procjeni moglo bi se dogoditi da u naredne dvije godine bankrotira oko 20 posto malih bh. firmi.

Ako nađete novac, vašem problemu nije kraj

Poduzetnika koji skupi sredstva potrebna za pokretanje biznisa očekuju drugi izazovi. Registracija poduzeća je skupa i može trajati mjesecima.

Potrebna su 54 dana i više od 4.000 KM za registraciju poduzeća u BiH. U ovo nije uračunata kupovina ili zakup poslovnog prostora, niti pribavljanje građevinske i urbanističke dozvole. Usporedbe radi, registracija firme u Makedoniji traje 15, u Srbiji 23, a u Hrvatskoj 40 dana. Registracija poduzeća u Crnoj Gori košta 1 euro.

Srđan Tekić, direktor Privredne komore regije Bijeljina, kaže da komplicirani proces može obeshrabriti potencijalne poduzetnike.

Vaso Gurović, direktor Agencije za razvoj malih i srednjih poduzeća regije Trebinje, kaže da poseban problem predstavlja dobivanje dozvole za izgradnju poslovnog objekta.

"Po godinu dana traje procedura dobivanje tih dozvola", kaže Gurović.

Država koja uzima, a ne daje

Novoosnovano poduzeće može posjetiti oko 50 različitih inspekcija, od financijske, tržišne, sanitarne, inspekcija rada, pa do vatrogasne i ekološke. Inspektori, kaže Aleksandra Bijedić, članica Privredne komore RS, pregledaju i najmanje detalje, poput toga da li firma ima sapune u toaletima.

Doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u FBiH iznose 69 posto, a u RS-u mogu dostići 57 posto.

U privrednoj komori također kažu da su cijene vode i struje koje plaćaju mala poduzeća previsoke. Niko ne spori da bi poslovni subjekti trebali plaćati više nego domaćinstva, ali mali poduzetnici smatraju da nije fer da oni plaćaju visoke cijene kao da su velika poduzeća i industrijski pogoni.

Tarife za odvoz smeća su također nerealne. Ako jedna firma ima 100 metara kvadratnih prostora, dodaje Ćorić, i mjesečno napuni jedan kontejner, svejedno će plaćati 5.000 KM za odvoz smeća kao da je u pitanju fabrika.

Nema interesa za pokretanje biznisa

Razvoj malog biznisa ne koče samo birokratske prepreke i nepovoljni krediti, već i nedostatak znanja o tome kako svoje zamisli pretočiti u djela.

Belmin Agić, službenik ekonomskog odjela općine Brčko, govori o tome koliko novi poduzetnici nemaju viziju, niti znanje o tome što žele da postignu.

"Imam prijatelja koji je uložio novac da napravi zgradu i ja ga pitam šta ćeš ti sa tim", kaže Agić. "On kaže, pojma nemam, nešto ću već smisliti usput."

Pokrenuti biznis je toliko teško da je većina ljudi već u startu obeshrabrena.

Gurović kaže da ljudi iz njegovog grada Trebinja nemaju nikakve želje da pokrenu posao.

"Privatni posao znači više rada i više odgovornosti, a mladi ljudi i nisu zainteresirani za to jer žele posao u kojem nema toliko opterećenja."

Amer Balić je diplomirao na sarajevskom Ekonomskom fakultetu. Trenutno radi kao računovođa u jednoj softverskoj firmi, i sa 25 godina nema drugih ambicija.

"Vi kad završite fakultet puni ste ideja i mislite da je cijeli svijet pred vama", kaže on, "ali nije tako. Tek onda problemi počinju i jednostavno nemate hrabrosti ma kakvi ideju imali da se upustite u svoj vlastiti biznis pod ovakvim uvjetima."

newone wrote:Ma dodjem svake skoro godine u Sarajevo i imam eto kakvu takvu predstavu o zivotu u Bosni a naravno dobro znam kako je i ovdje u Americi. Evo kao dijasporac da vam odmah onako iskreno kazem da je zivot za veliku vecinu Bosanaca mnogo, ne zelim reci bolji, vec laksi u dijaspori. Istina je da nedostaje rodna gruda, familija, neki prijatelji, carsija i kafa, ali ovdje opet ima posla i ko hoce da radi prezivjece i jos ce i nesto ustediti. Oni ambiciozniji mogu zaista u ovakvom sistemu i mnogo znacajnije stvari postici u zivotu.I ovdje i u Bosni kao i svugdje u svijetu sve se na kraju krajeva vrti oko novca htjeli mi to priznati ili ne. Covjek na kraju ostaje tamo gdje ima vece mogucnosti za vecom zaradom. I to je cijela istina.

Orbini wrote:

newone wrote:Ma dodjem svake skoro godine u Sarajevo i imam eto kakvu takvu predstavu o zivotu u Bosni a naravno dobro znam kako je i ovdje u Americi. Evo kao dijasporac da vam odmah onako iskreno kazem da je zivot za veliku vecinu Bosanaca mnogo, ne zelim reci bolji, vec laksi u dijaspori. Istina je da nedostaje rodna gruda, familija, neki prijatelji, carsija i kafa, ali ovdje opet ima posla i ko hoce da radi prezivjece i jos ce i nesto ustediti. Oni ambiciozniji mogu zaista u ovakvom sistemu i mnogo znacajnije stvari postici u zivotu.I ovdje i u Bosni kao i svugdje u svijetu sve se na kraju krajeva vrti oko novca htjeli mi to priznati ili ne. Covjek na kraju ostaje tamo gdje ima vece mogucnosti za vecom zaradom. I to je cijela istina.

Ma dobro, u pravu si sto se tice novca - naravno da covjek leti za parom,.. ali pogledaj malo kvalitet zivota jednog prosjecnog dijasporca.

-Koliko sati dnevno radi, tj. crnci od jutra do mraka?
-U sta potrosi ono malo sati kad dodje kuci umoran, osim sto se svali?
-Koliko sati dnevno prosjecan dijasporac vidi svoju djecu, i koliko ima energije se posvetiti njima?
- Kad smo kod djece, koliko smije pustiti djecu malo same van da se poigraju, i koliko mu djeca vise na playsteisnu, TV-u, sa brdom igracaka koje brzo izgustiraju?
-Koliko cesto dijasporac izadje van da samo proseta i pozdravi kojeg poznatog, a tek restorani, pozorista, kina,...?
- Koliko cesto se dijasporac vidi sa prijateljima, ode u goste ili primi,.. osim sto se te stvari planiraju par sedmica unaprijed i te Subote ti redovno nije nidocega.
- Koliko cesto dijasporac zapali rostilj, ide na teferic, janje necu spominjati.
- Koliko dijasporaca zivi u kuci sa okucnicom, gdje poznaje komsiluk?
- Koliko cesto dijasporac vidi rodbinu koja pomogne kad zatreba, spontano naleti,..?
- Koliko dijasporac stvari moze stici za jedan dan kad je slobodan, poslije posla necu spominjati?


Da ne nabrajam dalje,.. pare su dobra stvar, socijalna sigurnost,... ali zivot dijasporca se uglavnom svodi na rintanje, socijalni zivot - nula, zivi izolovano u betonskom getu punom problema gdje nezeli nikoga znati i djecu pustiti van, prijatelje vidi kad se naruci, ne izlazi u grad, i zivi za godisnji gdje ce pored silnih obaveza imati par dana da se odmori i hajd sve ponovo. Ode godina dok si reko keks, sta si radio, gdje si bio,..?

U Bosni je los standard, neizvjesna buducnost, socijalna nesigurnost, politika kao bure baruta, korupcija, kriminal,.. ali se sa manje bolje zivi. Al treba napraviti iskorak - sto je teze.

ladyblue18 wrote:Jarane na cemu si? Nesto dobro pravo izgleda
Ne znam fakat odakle izvuce ove zakljucke al de ziv i bio vracaj se odma vamo kad je tako super...sta je ba San Diego naspram Sarajeva...provincija
Sto se tice toga da omladina vise ne zeli da ide iz BiH tu fulas pogotovu...mi smo prosle godine u sklopu nekih debata u srednjoj radili ove teme i sproveli anketu medju ucenicima trecih i cetvrtih razreda gdje je vjerovao ili ne cini mi se 87% odgovorilo da bi kada bi im se tog trena pruzila priliku da odu iz BiH otisli bi, najvise jer ovdje ne vide bolju buducnost, obrazovanje isl...
Tako ziv i bio ne lupaj, i ne zajebaji ovaj jadni napaceni narod!