Hronologija Edhemovog beščašća
Predsjednik Sabora Islamske zajednice BiH i veliki povratnik na domaću političku scenu svoju karijeru i započeo je u Elektroprivredi BiH, gdje je još prije rata, nakon prvih demokratskih izbora u BiH, zasjeo u fotelju generalnog direktora. Nakon rata, bio je predsjednik Vlade Federacije, potpredsjednik SDA, Avazova ličnost godine, jedan od Izetbegovićevih nasljednika...
Vildana Selimbegović
Edhem Bičakčić, jedan od najposlušnijih kadrova Alije Izetbegovića i njegov sudrug u procesu Mladim muslimanima 1983, potpisnik je osnivačkog akta SDA, a netom po prvim demokratskim izborima dobio je priliku da sebi bira mjesto. EP BiH je (zvanično) napustio zbog mjesta predsjednika Vlade Federacije BiH, no nezvanično je iz svog kabineta i dalje upravljao ovim javnim preduzećem. Nije mu ni bilo teško: u fotelji generalnog direktora ostavio je Mehu Obradovića, o čijim vrhunskim poslovnim rezultatima svjedoče njegove dvije vile usred Sarajeva. No, nakon Obradovića i izvjesnog Seada Spahića (ko se još sjeća njegova direktorovanja EP-om BiH?), Bičakčić je opet zasjeo u primamljivu prvu fotelju EP-a BiH, da bi s funkcije generalnog direktora bio smijenjen 23. februara 2001. odlukom koju je potpisao tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, a u kojoj je stajalo da mu se "zabranjuje obavljanje bilo koje zvanične, izabrane ili imenovane javne funkcije".
No, ni to nije bilo dovoljno: dvije godine kasnije, 13. marta 2003. Paddy Ashdown, u svojstvu visokog predstavnika u BiH, donosi odluku kojom se "gospodin Edhem Bičakčić smjenjuje s dužnosti i isključuje iz svakog daljeg angažiranja u poslovanju JP Elektroprivreda (Sarajevo) i u bilo kojoj, odnosno svim njenim supsidijarima, bez obzira da li je taj angažman direktan ili indirektan, plaćen ili neplaćen. Ovim mu odmah prestaje svako pravo na novčanu naknadu ili pak privilegije ili status, koji proističu iz njegovog sadašnjeg položaja u JP Elektroprivreda. Gospodinu Edhemu Bičakčiću se u potpunosti zabranjuje obavljanje javne dužnosti i ostalih dužnosti iz ranije Odluke od 23. februara 2001. godine i, da se izbjegne svake nejasnoća, takođe mu se zabranjuje obavljanje savjetodavne funkcije ili zaposlenje u bilo kojem javnom preduzeću, bilo da je plaćeno ili ne, a koje mu omogućava ili bi mu moglo omogućiti da ima ili stekne ulogu u donošenju ili vršenju uticaja na odluke rukovodstva." U obrazloženju ove odluke stoje razlozi njezina donošenja, od kojih se najzanimljivijim čini "indirektno upravljanje portfelijem koji se odnosi na kupovinu novih preduzeća, gdje se radi o značajnim sredstvima (približno 22,6 miliona KM izdvojenih u budžetu za 2002. godinu u ovu svrhu)".
Krivične prijave Već u tom trenutku Edhem Bičakčić je bio glavni junak obimne dokumentacije dostavljene Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo i Federalnom tužilaštvu BiH, da bi - nekih mjesec dana kasnije - 26. 3. 2003. njegov dosje bio kompletiran. Gotovo 600 strana opisuje različita nedjela, finansijske i ine zloupotrebe Edhema (Asima) Bičakčića, rođenog 17. januara 1952. u Sarajevu, stalno nastanjenog u Sarajevu, Čekaluša br. 45. Krenimo redom.
Federalnom tužilaštvu u Sarajevu (na pažnju tužitelja Sulje Babića) 23. februara 2001.
Finansijska policija sektor Sarajevo dostavlja krivičnu prijavu protiv Edhema Bičakčića zbog postojanja "osnova sumnje da je prijavljeni u svojstvu premijera Vlade Federacije BiH počinio krivično djelo zloupotrebe položaja", omogućivši protivpravno sticanje imovinske koristi Stranci demokratske akcije, čiji je potpredsjednik u tom trenutku bio, od 700.000 KM i Bošnjačkoj radioteleviziji od 100.000 DM, te oštetio budžet Federacije BiH za ukupan iznos od 2.499.999,99 KM. U obrazloženju prijave stoji da je Bičakčić sredstva Vlade FBiH, namijenjena za različite projekte od značaja za FBiH, mimo znanja Vlade i Parlamenta FBiH, svojom suglasnošću s računa Banke za obnovu i razvoj (BOR Banka) plasirao Unigradnji, koja je ista sredstva - 700.000 KM - proslijedila Centrali SDA na donatorski račun?! Preko Banke za obnovu i razvoj (čiji je direktor u tom periodu bio Hamid Pršeš), Bičakčić je pogurao i Bošnjačku radioteleviziju: 21. februara 2000. je, na ime klix finansijske pomoći za proširenje područja emitiranja, BRT-u iz BOR Banke, a po nalogu premijera Vlade FBiH, prebačeno 700.000 KM, koja su također zaobišla i Vladu i Parlament BiH i koja su trebala biti potrošena na različite projekte od značaja za FBiH. Prijavljeni Bičakčić također je zloupotrijebio svoj položaj, zaobišao Vladu i Parlament FBiH, i budžet FBiH oštetio za 1,7 miliona KM, koje je preko BOR Banke kanalizirao u kreditnu liniju za stambenu izgradnju.
Finansijski policajci upratili su i tok ukupne svote od 2.499.999,99 KM, za koju terete Bičakčića u ovoj prijavi: sredstva su iz Ambasade BiH u Austriji transferirana u korist računa MVP-a BiH, no umjesto MVP-a, instrukcije o trošenju para dao je Derviš Đurđević, savjetnik Ambasade BiH u Beču, koji je Pršešu poslao obavijest kako je "subjekt nadležan za raspolaganje sredstvima Vlada Federacije BiH, odnosno premijer Edhem Bičakčić".
Istoga dana, 23. februara 2001. godine, Federalnom tužilaštvu i tužitelju Sulji Babiću dostavljena je još jedna krivična prijava, no stigla je iz Finansijske policije iz Zenice. Njome se Edhem Bičakčić, kao prvoprijavljeni i premijer Vlade FBiH, te drugoprijavljeni Dragan Čović, tada zamjenik premijera Federacije BiH i ministar finansija, i trećeprijavljeni Mehmed Alijagić, zamjenik federalnog ministra finansija, terete za zloupotrebu službenog položaja i ovlasti (Bičakčić), odnosno suizvršilaštvo i nesavjestan rad u službi (Čović i Alijagić). Po nalazima Finansijske policije, optužena trojka je oštetila budžet Federacije BiH za 825.000 KM, i to tako što je prvooptuženi Bičakčić potpisao odluke, a Čović i Alijagić dozvolili da se iz proračuna Federacije u više navrata na ime klix novčane pomoći izvrše prenosi iz budžeta Federacije, namijenjeni za tekuće rezerve, na račun Udruženja građana porodica šehida poginulih boraca BiH sa sjedištem u Zenici u ukupnom iznosu od 825.000 KM. Taj je novac, utvrdili su finansijski inspektori, upotrijebljen za kupovinu III emisije dionica Šeh-In banke d.d. Zenica.
U ime Oca i Sina Federalnom tužilaštvu u Sarajevu, na pažnju tužitelja Marinka Jurčevića, 3. augusta 2001. stigla je obimna dokumentacija koja potkrepljuje krivičnu prijavu podnesenu od strane Finansijske policije FBiH. Okrivljeni su: Edhem Bičakčić, premijer Vlade FBiH, Dragan Čović, njegov zamjenik i ministar finansija, Mehmed Alijagić, zamjenik ministra finansija, i Azra Gradinčić, u periodu na koji se prijava odnosi direktorica Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH. Prvooptuženi Bičakčić i četvrtooptužena Gradinčić terete se za zloupotrebu položaja i ovlasti, dok se Čović i Alijagić terete za nesavjesno poslovanje. Prijava se na nešto manje od stotinu strana bavi slučajem koji je u javnosti poznat kao udaranje na obraz Bakira Izetbegovića od strane New York Timesa, a u konačnici taksativno ilustrira kako je proračun Federacije BiH olakšan za skoro milion i po maraka. Bičakčić je, naime, kao premijer Federacije BiH, osmislio projekt plaćanja usluga advokatskoj firmi MC Dermont, Will & Emery iz Bostona i njihovoj domaćoj konsultantici Vasviji Vidović.
Finansijski inspektori su na osnovu činjenica i dokaza nedvojbeno utvrdili da je zloupotrebom položaja, odnosno nesavjesnim poslovanjem, prijavljena četvorka izdvojila 1.408.931,02 KM za advokatske usluge od kojih je do Bostona stiglo 1.351.206,59 KM, a sve za savjet da nema osnova da se protiv New York Timesa podiže tužba što je Izetbegovića mlađeg označio kao jednog od nosilaca korupcije u Federaciji BiH.
Nepunu godinu kasnije, 17. juna 2002, Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu otišle su dvije prijave Finansijske policije u kojima se opet spominje Edhem Bičakčić, ali ovaj put kao trećeoptuženi. Prijave tretiraju nabavku 700 vozila za ratne vojne invalide. Prva krivična prijava podnesena je protiv Fuada Puriševića, za period u kome je obavljao dužnost federalnog ministra za pitanja boraca i invalida rata, Halila Polimca, savjetnika u spomenutom ministarstvu, Edhema Bičakčića, kao premijera Vlade FBiH, i Ramiza Džaferovića, kao direktora Porezne uprave FBiH, zbog osnovane sumnje da su "prilikom nabavke vozila za ratne vojne invalide u kolicima izborom ASA Auta ostale dobavljače stavili u neravnopravan položaj, i to tako što su prednost dali domaćem proizvođaču, ne navodeći pritom ostale parametre". U pitanju je kupovina 422 Škode Felicije, za koje Federalna uprava za pitanja boraca, po nalazima inspektora, nije - prilikom isporuke vozila - od invalida zahtijevala da predoče potvrde da li su iskoristili povlastice, jedan automobil je doniran Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti bez odluke o donaciji, a inspektori su ustanovili i da su zbog neobračunatog i neplaćenog poreza na promet putničkim automobilima, proračuni kantona oštećeni za 264.762,05 KM. Druga prijava tretira Puriševića, Polimca, Bičakčića te Mehmeda Alijagića i Dragana Čovića, a zbog toga što su izborom firme Eurobus Soko d.o.o. Mostar za nabavku namjenskih minibusa za prevoz invalidnih osoba u cilju razvoja i unapređenja invalidskog sporta ostale ponuđače doveli u neravnopravan položaj, te što su svjesno i planirano iskoristili službeni položaj i ovlaštenja i omogućili pribavljanje koristi Eurobusu Soko d.o.o. Mostar u iznosu od 2.192.000,00 KM. U ovom slučaju, Purišević se tereti i za nanošenje štete Federalnoj upravi za pitanja boraca za iznos penala zbog neisporučenih minibusa u iznosu od 529.250,00 KM.
Novi ataci na budžet Najesen slijedi nova krivična prijava: 13. septembra 2002. godine Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu Finansijska policija dostavila je krivičnu prijavu protiv Edhema Bičakčića, premijera Vlade FBiH, Dragana Čovića, njegovog zamjenika i ministra finansija, i Mehmeda Alijagića, zamjenika ministra finansija. Prvoprijavljeni je zloupotrijebio svoj službeni položaj te naložio realizaciju 153 odluke o isplati sredstava iz tekuće rezerve proračuna FBiH tokom 2000. raznim korisnicima budžeta, udruženjima i pojedincima u ukupnom iznosu od 11.079.857,25 KM, za koji su oštećeni ostali budžetski korisnici. Među dokazima finansijskih inspektora su i nalozi za isplatu: tako je, npr., propala izdavačka kuća Ljiljan iz ovih sredstava dobila 330.000 KM, dok je Odbojkaški klub Fantom izdašno nagrađen sa 3.000 KM; sredstva su iz nekog razloga uplaćivana i Džematu Pofalići (dva puta po 10.000), što je u ukupnom iznosu četiri puta više nego što je pripalo Sportskom društvu invalida Sarajevo (dobili su 5.000 KM) i beskrajno manje nego li sume koje su pripale Bošnjačkom RTV-u u Sarajevu i Uredu muftije tuzlanskog - svakom po 100.000 KM?! Inspektori su se posebno interesirali za isplatu firmi Breco Ljubljana, u iznosu od 67.500 KM.
U decembru 2002. Edhem Bičakčić je u krivičnoj prijavi Finansijske policije tretiran kao četvrtooptuženi: inspektori ga terete da je, kao premijer Vlade FBiH, zloupotrijebio službeni položaj i nenamjenski utrošio budžetska sredstva pribavljajući materijalnu korist drugome. U pitanju je 178.396 KM usmjerenih za kupovinu stana koji je dodijeljen Draganu Prusini, tadašnjem zamjeniku generalnog direktora porezne uprave FBiH.
Edhem Bičakčić je četvrtooptuženi i u obimnoj krivičnoj prijavi (179 strana), koja suštinski demontira način rada visokih dužnosnika Federacije - preusmjeravanje budžetskih sredstava, nenamjensko trošenje, kupovina stanova za odabrane, odluke po svojoj a ne zakonskoj volji... I niti jedna od ovih prijava još uvijek nije okončana.
http://www.bhdani.com/default.asp?kat=t ... tekst_rb=7