Page 1 of 1

#1 PTSP

Posted: 07/01/2008 11:28
by mamica papucarka
imam nekoliko slucajeva u blizoj okolini koji pate od tzv poslijeratnog sindroma. Znaci, ljudi bili u vojsci, svega se nagledali i sad imaju razne strahove, fobije paranoje:(
Ono sto me interesuje, da li u Bosni (posebno me interesuje Sarajevo) postoje kakve grupe podrske i sl. koji se bave ovom tematikom. Nije moguce da ne postoje :roll:
jel mozemo malo o ovome pricat??? kako pomoci tim ljudima??? jasno mi je da je odlazak ljekaru neminovan (ovi moji su i isli), ali kako bliznji mogu pomoci, olaksati i sl.???

Mislim da je Tempora eksperta za ova pitanja :-D

#2

Posted: 07/01/2008 12:55
by becu
Vjerovatno mislis na PTSP(post traumatski stresni poremecaj). Cisto sumnjam da postoji, zdravstveni sistem nam je takav kakav jeste, a boracke organizacije se vecinom baziraju na sisanje budzeta. Dosta mojih prijatelja i rodbine koij su sad na zapadu, ima dijagnosticirano ovaj sindrom. Daju im Efexor, malo pricaju i to je sve, nekom pomogne, nekom ne...

#3

Posted: 07/01/2008 13:29
by mamica papucarka
PTSP mi nekako preblago zvuci za ove slucajeve koje ja poznajem. Nego, meni zaista nije jasno da ne postoji nekakva grupa podrske koja okuplja ljude koji prolaze kroz ovo. Mislim, opet je lakse kada se susrecu sa ljudima koji imaju isti problem i kada se otvoreno o tome prica. Zar nije Jagoda Savic nekad radila na tome????

#4

Posted: 07/01/2008 13:56
by becu

#5

Posted: 07/01/2008 14:03
by cHupjahalic@
mamica papucarka wrote:PTSP mi nekako preblago zvuci za ove slucajeve koje ja poznajem. Nego, meni zaista nije jasno da ne postoji nekakva grupa podrske koja okuplja ljude koji prolaze kroz ovo. Mislim, opet je lakse kada se susrecu sa ljudima koji imaju isti problem i kada se otvoreno o tome prica. Zar nije Jagoda Savic nekad radila na tome????
ako i postoje grupe (a cisto sumnjam da ih ima puno, jer potreba je veca nego sto smo i svjesni) vjerujem da ima dosta ljudi za koje je - zbog sredine i okruzenja - ovo tabu tema pa lakse stisnuti zube i kontati kako zivot ide dalje umjesto da se trazi neki drugi i bolji izlaz. :roll:

@mamica nisi obrazlozila pa me interesuje zasto te interesuje Sarajevo posebno (bez ljutnje)?
ako postoje grupe prije da se organizuje takvo nesto u Sarajevu nego bilo gdje drugo, ali potreba za takvim grupama je velika po cijeloj BiH-a (nazalost).

#6

Posted: 07/01/2008 14:06
by mamica papucarka
cHupjahalic@ wrote:
mamica papucarka wrote:PTSP mi nekako preblago zvuci za ove slucajeve koje ja poznajem. Nego, meni zaista nije jasno da ne postoji nekakva grupa podrske koja okuplja ljude koji prolaze kroz ovo. Mislim, opet je lakse kada se susrecu sa ljudima koji imaju isti problem i kada se otvoreno o tome prica. Zar nije Jagoda Savic nekad radila na tome????
ako i postoje grupe (a cisto sumnjam da ih ima puno, jer potreba je veca nego sto smo i svjesni) vjerujem da ima dosta ljudi za koje je - zbog sredine i okruzenja - ovo tabu tema pa lakse stisnuti zube i kontati kako zivot ide dalje umjesto da se trazi neki drugi i bolji izlaz. :roll:

@mamica nisi obrazlozila pa me interesuje zasto te interesuje Sarajevo posebno (bez ljutnje)?
ako postoje grupe prije da se organizuje takvo nesto u Sarajevu nego bilo gdje drugo, ali potreba za takvim grupama je velika po cijeloj BiH-a (nazalost).
zato sto jedna od ovih osoba zivi u Sarajevu. Pa ako neko zna da ima, neka poslaje adresu link, broj telefona... ovako ili na pp. Svejedno

#7

Posted: 07/01/2008 14:11
by cHupjahalic@
mamica papucarka wrote:zato sto jedna od ovih osoba zivi u Sarajevu. Pa ako neko zna da ima, neka poslaje adresu link, broj telefona... ovako ili na pp. Svejedno
sretno! :)

#8 Re: tzv. vijetnamski sindrom

Posted: 07/01/2008 15:35
by anais_nin
mamica papucarka wrote:imam nekoliko slucajeva u blizoj okolini koji pate od tzv poslijeratnog sindroma. Znaci, ljudi bili u vojsci, svega se nagledali i sad imaju razne strahove, fobije paranoje:(
Ono sto me interesuje, da li u Bosni (posebno me interesuje Sarajevo) postoje kakve grupe podrske i sl. koji se bave ovom tematikom. Nije moguce da ne postoje :roll:
jel mozemo malo o ovome pricat??? kako pomoci tim ljudima??? jasno mi je da je odlazak ljekaru neminovan (ovi moji su i isli), ali kako bliznji mogu pomoci, olaksati i sl.???

Mislim da je Tempora eksperta za ova pitanja :-D
@mamice ovako samo na brzinu, jer jedva gledam na oci...ali ukratko:

- klinicki ne postoji poslijeratni sindrom. postoji samo ovo sto ti je becu napisao tj PTSP ili na engleskom PTSD....i vjeruj mi nema nikakve blagosti u istom :(
dugo je trebalo da ove kategorije poremecaja uopste udju u DSM IV (dijagnosticka knjiga - jedna od najsire koristenih u svijetu trenutno). Uglavnom vijetnamski sindrom se odnosi samo na vojnike koji su se bili u ratu u Vijetnamu. Takodje postoji i Gulf War syndrome. Izgleda da svi veci ratni okrsaji kao plod imaju specificnu grupu simptoma, tj razvoj nekih novih elemenata u istim.

Na zalost, struktura ORGANIZOVANE pomoci za PTSD (a samo da se razumijemo, znacajnom postotku stanovnistva je pomoc iz ove oblasti potrebna - jer ovo je nesto sto nije "zakacilo" samo vojsku nego i ostale osobe koje su rat pregurale preko ledja) je jako jako slaba. Ono sto bih ja preporucila je klinicki centar Sarajevo, tj njihovu neuropsihijatrijsku kliniku, jer nema tih grupa podrske koje ce biti efikasne bez konkretne strucne pomoci.

Ovaj problem kod nas je vec suvise dugo zapostavljen. Bilo je pokusaja u proteklim godinama da se naprave projekti koji se bavili konkretno ovom tematikom i pokrivali sto vece podrucje BiH. Medjutim, nimalo iznenadjujuce, podrska i interesovanje iz organa vlasti (iako se nije trazio nikakav novac od njih, finansiranje je dolazilo iz drugih izvora) su bili na "ocekivanom nivou" tj "A sta ce nama ovo?" :? Koliko god se psihijatri i psiholozi obrazovali po pitanju PTSPa, jedini efikasan pristup da se pomogne sto vecem dijelu stanovnistva je multidisciplinarni pristup za koji je potrebna implementacija na nacionalnom nivou :roll:

Ono sto mene brine i na sto jako jako malo ljudi obraca paznju je to sto imamo citavu generaciju ratne i poslijeratne djece koja odrastaju u porodicama u kojima oba roditelja imaju PTSP i zbog toga cesto i sami razvijaju simptome sekundarnog PTSPa. Ali koga to u nasoj drzavi zanima :roll:

#9

Posted: 07/01/2008 15:46
by anais_nin
mamica papucarka wrote:PTSP mi nekako preblago zvuci za ove slucajeve koje ja poznajem. Nego, meni zaista nije jasno da ne postoji nekakva grupa podrske koja okuplja ljude koji prolaze kroz ovo. Mislim, opet je lakse kada se susrecu sa ljudima koji imaju isti problem i kada se otvoreno o tome prica. Zar nije Jagoda Savic nekad radila na tome????
koliko znam Jagoda je direktorica SOS telefonske linije u Istocnom Sarajevu :roll:

Uz to termin Vijetnamski sindrom neces cuti medju zdravstvenim radnicima, zato sto je u "sirokoj upotrebi" na kraju prisvojen vise politicki nego zdravstveno, tj termin se odnosi na Americku politiku nakon rata u vijetnamu, a ne na zdravlje vojnika.

Nakon rata '91, taj sindrom je dobio svoje ime Gulf War Syndrome, medjutim on je opet specifican zato sto mislim da nikad necemo imati pune informacije o posebnim vrstama naoruzanja koje su koristene tokom tok rata i izlozenost kojim bi vjerovatno objasnila velik dio simptoma (posebno fizickih) kod vojnika nakon tog rata.

#10

Posted: 07/01/2008 17:10
by mamica papucarka
ja recimo ovdje u Austriji imam prijateljicu koja radi na PSP-u. Ona je po zanimanju medicinska sestra, s tim da stalno mora ici na neko doskolavanje.
Radi tako sto svaki dan ima odredjene klijente koje posjecuje i pravi im drustvo. Jako mnogo razgovara sa njima, vodi racuna o njihovim obavezama, voda ih ljekarima i sl. Takvo nesto nema kod nas :?

trenutno sam u frci pa cu poslije opsirnije

#11

Posted: 07/01/2008 17:14
by and
cuo sam da su nekim nasim ljudima u svedskoj placali putovanja u egzoticne zemlje kao dio terapije posttraumatskog sindroma.
da li je to tacno?

#12

Posted: 07/01/2008 18:05
by anais_nin
mamica papucarka wrote:ja recimo ovdje u Austriji imam prijateljicu koja radi na PSP-u. Ona je po zanimanju medicinska sestra, s tim da stalno mora ici na neko doskolavanje.
Radi tako sto svaki dan ima odredjene klijente koje posjecuje i pravi im drustvo. Jako mnogo razgovara sa njima, vodi racuna o njihovim obavezama, voda ih ljekarima i sl. Takvo nesto nema kod nas :?

trenutno sam u frci pa cu poslije opsirnije

na zalost nema :( to je taj multidisciplinarni pristup koji sam spominjala :roll: po meni je to jedino efikasno rijesenje :roll:

#13

Posted: 07/01/2008 23:25
by mema mo
eh mamice kod nas ti nema takvih ustanova :sad: nazalost.. u BiH je doslo do toga da ljudi ne smiju reci da su branili domovinu, i oni koji su je branili nemaju ni posla, ni stana :sad: samo su donekle zbrinute porodice poginulih boraca :roll:

#14

Posted: 08/01/2008 03:45
by anais_nin
evo pronadjoh osnovne informacije o PTSPu na nasem jeziku, pa eto ne moram sve da kuckam :D sa stranice JU Doma Zdravlja Kantona Sarajevo:

http://www.judzks.ba/Default.aspx?tabid=482


POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ-sažete informacije za pacijente


Nakon što osoba preživi neki veoma stresan događaj, on/ona često može osjetiti da treba sam/a naći snagu da nastavi živjeti i “samo izaći na kraj s tim” ili “prijeći preko toga”. Međutim, neka iskustva su tako traumatična da se pojedinac suočava sa ozbiljnim problemima prevazilaženja tog iskustva i normalnog funkcionisanja u životu poslije njega. Moguće je da te osobe imaju posttraumatski stresni poremećaj.

ŠTA JE TO POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ (PTSP)?

Posttraumatski stresni poremećaj podrazumijeva razvoj karakterističnih simptoma koji traju duže od jednog mjeseca, zajedno sa poteškoćama po pitanju normalnog življenja i funkcionisanja nakon suočavanja sa ugrožavajućim i traumatičnim iskustvom.

SIMPTOMI


* Flashbacks —sjećanja na traumu ili “iznenadne slike” traume koje se pojavljuju neočekivano; to može uključivati i noćne more ili fizičke reakcije poput ubrzanog rada srca
* Izbjegavanje—izbjegavanje ljudi, mjesta, misli ili aktivnosti koji vraćaju sjećanja na traumatično iskustvo; može uključivati i osjećaj tuposti i stanje bezosjećajnosti, udaljavanje od porodice i prijatelja, ili “samo-liječenje” zloupotrebom alkohola i droga
* Hiperuzbuđenost—osjećaj “stanja pripravnosti” i iritabilnosti, problemi sa spavanjem, problemi sa koncentriranjem, osjećaj pretjerane budnosti i lahkog zastrašivanja, iznenadni izljevi bijesa.

KO JE NA RIZIKU DA OBOLI OD PTSP-A

* Pripadnici vojnih snaga koji su bili na bojištu i civili koji su pretrpjeli traume u ratu
* Osobe koje su silovane, seksualno ili fizički zlostavljane
* Osobe koje su preživjele ili bile svjedoci događaja opasnih po život
* Osobe koje su preživjele prirodne katastrofe, poput tornada i zemljotresa


LIJEČENJE PTSP-a


* Kognitivno-bihejvioralna terapija sa obučenim psihijatrom, psihologom ili drugim stručnjakom može pomoći da se izmijene emocije, misli i ponašanja koja su povezana sa PTSP-om, te može pomoći pri obuzdavanju osjećaja panike, bijesa i anksioznosti
* Određeni lijekovi mogu smanjiti simptome poput anksioznosti, impulsivnosti, depresije i nesanice, te smanjiti potrebu za alkoholom i drugim drogama.
* Grupna terapija može pomoći pacijentima da izraze svoja osjećanja u vezi sa traumom i da oforme mrežu uzajamne podrške.
* Informiranje o PTSP-u i dijeljenje tih informacija sa porodicom i prijateljima može poboljšati razumijevanje i osigurati podršku u periodu oporavka.

Više informacija na engleskom jeziku možete naći na stranicama:

* Američko psihijatrijsko udruženje (American Psychiatric Association)
http://www.psych.org/public_info
* Američko udruženje za anksiozne poremećaje (Anxiety Disorders Association of America)
http://www.adaa.org
* Državni centar za PTSP (National Center for Posttraumatic Stress Disorder)
http://www.ncptsd.org

Autor: Lise M. Stevens

Izvor: JAMA. 2007;298:588., Vol. 298 No. 5, avgust 2007., JAMA Patient Page, http://jama.ama-assn.org/cgi/content/full/298/5/588


P.S. ne znam da li se na nasem jeziku zaista kaze "ko je NA riziku" pretpostavljam da je doslovan prevod engleskog WHO'S AT RISK :D nije do mene svega mi :D

#15

Posted: 08/01/2008 10:48
by mamica papucarka
Samo da vam kazem da sam saznala da u Sarajevu POSTOJE ove grupe podrske koje smo pominjali (zajedno sa psihijatrom). Ne znam detalje, ali ovi moji su saznali. Cak postoji i pomoc socijalnih radnika koji su kako mi rekose, zaista efikasni i zaista se trude. :-D Eto, barem nesto pozitivno. :)

#16 Re: PTSP

Posted: 10/11/2017 02:24
by BISTRIK100
Ima jedan Ruski doktor koji lijeci od PTSP tako sto na rengenu na vratu nadje gdje su zapetljani nervi zbog trauma i ubrizga sa iglom anestetikom.Odmah se osjeca poboljsanje,80% uspjeh.Ovaj sam klip stavio na you tube ako ukucate Lijek za PTSD.Rus se zove Eugene Lipov.
https://www.youtube.com/watch?v=X4XlcWT-lDk

https://www.youtube.com/watch?v=4ZH-2DV9sCA
https://www.youtube.com/watch?v=2VhcpIrpUCQ

https://www.youtube.com/watch?v=uPjTrV5-Zew

#17 Re: PTSP

Posted: 04/12/2017 05:14
by BISTRIK100
LIJEK ZA PTSP
Ima jedan Ruski doktor koji lijeci od PTSP tako sto na rengenu na vratu nadje gdje su zapetljani nervi zbog trauma i ubrizga sa iglom anestetikom.Odmah se osjeca poboljsanje,80% uspjeh.Ovaj sam klip stavio na you tube ako ukucate Lijek za PTSD.Rus se zove Eugene Lipov.
https://www.youtube.com/watch?v=X4XlcWT-lDk

https://www.youtube.com/watch?v=4ZH-2DV9sCA
https://www.youtube.com/watch?v=2VhcpIrpUCQ

https://www.youtube.com/watch?v=uPjTrV5-Zew

#18 Re: PTSP

Posted: 04/12/2017 05:45
by triconja
BISTRIK100 wrote:LIJEK ZA PTSP
Ima jedan Ruski doktor koji lijeci od PTSP tako sto na rengenu na vratu nadje gdje su zapetljani nervi zbog trauma i ubrizga sa iglom anestetikom.Odmah se osjeca poboljsanje,80% uspjeh.Ovaj sam klip stavio na you tube ako ukucate Lijek za PTSD.Rus se zove Eugene Lipov.
https://www.youtube.com/watch?v=X4XlcWT-lDk

https://www.youtube.com/watch?v=4ZH-2DV9sCA
https://www.youtube.com/watch?v=2VhcpIrpUCQ

https://www.youtube.com/watch?v=uPjTrV5-Zew
Sta rece, to nebi ni pas s maslom pojeo :lol: :lol: :lol: