Forum Klix.ba

Mislim da vecina smatra povjerenje i postovanje jako bitnim faktorima za vezu, za ljubav....Ali povjerenje nije staticka stvar. Pricamo o stjecanju istog, gubljenju istog, imamo ga, nemamo ga, vracamo ga itd itd....Koliko je bitan taj osjecaj povjerenja za vas? I kako frcerate po tom pitanju: da li kad zapocinjete nesto s nekim novim sve svedete na nulu pa se povjerenje gradi ili pocnete (u plusu) s povjerenjem dok se "ne dokaze/pokaze suprotno"?

Naravno ovde govorim o povjerenju opcenito, ne mislim ni primarno ni samo na prevare, jer za mene povjerenje podrazumjeva nesto puno vise. Koje su to stvari, dogadjaji, potezi zbog kojih biste izgubili (ili kojima bi bilo naruseno) povjerenje u tu osobu? Da li je moguce isto ponovo izgraditi i ako jeste kako? Koliko vam je bitno imati povjerenje da se mozete osloniti na tu osobu? Da se mozete "otvoriti" (emocionalno, kao i pricom informacijama o sebi)? Koliko razocaranja u odredjenim oblastima, specificnim stvarima uticu na sveukupan osjecaj povjerenja? Jednom kad se izgubi povjerenje, oslonac je li i ljubav izgubljena?

povjerenje kao i iskrenost su meni jako vazni pa samim tim i ljubav se urusi ako dodje do gubljenja istih

znaci da ne mogu oprostiti prevaru

u zahvalnica temi sam trebo zahvalit za to sto me uvijek navedes da razmisljam o temema o kojima nikad prije nisam, jel, razmisljao ..
glede teme same..nisam o tom prije razmisljao ...



pa et, valjda mi je bitno povjerenje ..i negdje instinktivno odredim otprilke kolko ga mogu dodijelit nekoj osobi .. ali tek nakon nekog vremena, jer nisu uvijek osobe onakve kakve se cine na prvi pogled..ali jesu onakve kakve su kad stvari se malo smire, takoreci kad izadjete na cistinu naviknete se jedno na drugo...
takodje vrijedi i opcenito, ne samo za prevare ...

anais_nin wrote:Jednom kad se izgubi povjerenje, oslonac je li i ljubav izgubljena?

za mene -- da

jednom kad je povjerenje izigrano, to je sve umrlo iste sekunde... samo je pitanje vremena kada ce biti dzenaza... ako se ima snage, najbolje je sve odjednom prekinuti... svaki put kad to nisam uradila -- pojela sam govno samo takvo

pokusaji oprosta i davanja 'druge sanse' su zavaravanje samog sebe i ulivanje nade u nesto sto i sami instinktivno znamo da nema nikakve buducnosti... cisto tracenje vremena, oliti exercise in futility sto bi reko nas narod ...

PS cvrsto vjerujem da 'oprost' (ma kako iskren bio) i 'druga sansa' nisu za onoga ko je prokockao nase povjerenje, vec su -- za nas same... tim cinovima ocajnicki pokusavamo da sami sebe uvjerimo kako -- uprkos evidence to the contrary -- ta osoba i dalje zasluzuje nasu ljubav, povjerenje, prijateljstvo, odanost... te oprastamo sami sebi, nadajuci se da cemo nekako prezivjeti takav kolosalni zajeb u procjeni osobe i osjecanja i odnosa... naivno vjerujuci da je on/ona onakav kakvi smo mislili da jeste, i da je 'to' neka greska... pa onda prihvatamo bijedna i jefitina objasnjenja u nadi da su oh samo tako iskrena i tacna -- iako vrlo dobro znamo da nisu...

naravno, sve je to iluzija, koja se prije ili kasnije rasprsne... sto prije, to bolje...

Nek' prica ko sta hoce, ali povjerenje je temelj svake iole iskrene i ozbiljne veze, bez obzira bila ona ljubavna ili ne.

Ako povjerenje raste, raste i bogatstvo i vaznost veze u kojoj se to povjerenje ostvaruje. I slazem se s tobom anais: povjerenje nije nesto staticno, mada mislim da kada se ostvari jedan nivo povjerenje a s njime i intimnosti sa drugom stranom, ono (povjerenje) otprilike ostaje na istom nivou, mozda se samo dimenzije mijenjaju (dodaju-oduzimaju).

Veoma mi je tesko odgovoriti na pitanje, je li i ljubav ode kada ode povjerenje. Mozda zato sto i nije tako jednostavno samo pritisnuti prekidac i sve zavrsiti. Bar nije u mom slucaju. Ja sam se mnogo puta pitala gdje nestane ljubav kada osobe vise nema .
Sta se dogodi sa ljubavlju koju osjecamo prema nekome, kada ta osoba izgubi nase povjerenje i iznevjeri nas?
Ne znam....ali znam da meni treba vremena da se "ohladim". Ne zato sto mislim da tako treba i da je to ispravno, nego zato sto kada nekoga volim, volim ga "skroz do kosti" i razum tu ne igra nikakvu ulogu. Ljubav i jeste kada ti razum govori jedno, a ti uradis suprotno od toga
I znam...hiljadu puta sam sebi rekla "e vala cu biti pametnija sljedeci put, mudrija"....i opet isto. I na kraju sam skontala da je za mene i bolje ovako.

FFK as Lucy01 wrote:Mozda zato sto i nije tako jednostavno samo pritisnuti prekidac i sve zavrsiti.

pa naravno da nije, zato i kazem -- odnos, onakav kakav je postojao, je umro... a dzenaza je cesto mnogo kasnije jer ipak rijetko je moguce da se samo 'iskljucis' iz svega... jer sve i kad hoces, nekad ne mozes da presijeces tek tako... ja ipak smatram da je to bolje (iako je bolnije) -- jer bolje se patiti vise a krace vremena nego kao fol malo manje a duze...

jer uvijek ionako isto zavrsi, pa se makar ranije kutarises bijede

danas wrote:

FFK as Lucy01 wrote:Mozda zato sto i nije tako jednostavno samo pritisnuti prekidac i sve zavrsiti.

pa naravno da nije, zato i kazem -- odnos, onakav kakav je postojao, je umro... a dzenaza je cesto mnogo kasnije jer ipak rijetko je moguce da se samo 'iskljucis' iz svega... jer sve i kad hoces, nekad ne mozes da presijeces tek tako... ja ipak smatram da je to bolje (iako je bolnije) -- jer bolje se patiti vise a krace vremena nego kao fol malo manje a duze...

jer uvijek ionako isto zavrsi, pa se makar ranije kutarises bijede

ja se slazem, to je ono kao odgrizanje repa kad si u zamci

ozbiljno, boli ko vrag, mislis da ces umrijeti, mnogo kasnije nisi jos siguran da li si prezivio, ali duga je patnja mnogo gora.

jesam mozda jeziva sa ovim stavom, ali... ko te jednom iznevjeri, opet ce.

a desava li vam se da s nekim ljudima od samog pocetka neobjasnjivo imate taj osjecaj povjerenja dok drugi bez nekog konkretnog razloga namah bude nepovjerenje u vama?

mislim da se povjerenje vremenom gradi i nadogradjuje, prosiruju zidovi, nekad zna uletiti i neki upitnik ili usklicnik manje ili vece sumnje, al kad je temelj dobar kuca obicno ostane citava ali kod mene obicno ako nema ovog gore navedenog, na samom pocetku te lakoce vjerovanja drugoj osobi od tih prvih pogleda "oko u oko" tesko da ce ga kasnije zadobiti....u minus mozemo otici s te pozitivne nule al puno teze obrnuto

anais_nin wrote:a desava li vam se da s nekim ljudima od samog pocetka neobjasnjivo imate taj osjecaj povjerenja dok drugi bez nekog konkretnog razloga namah bude nepovjerenje u vama?

mislim da se povjerenje vremenom gradi i nadogradjuje, prosiruju zidovi, nekad zna uletiti i neki upitnik ili usklicnik manje ili vece sumnje, al kad je temelj dobar kuca obicno ostane citava ali kod mene obicno ako nema ovog gore navedenog, na samom pocetku te lakoce vjerovanja drugoj osobi od tih prvih pogleda "oko u oko" tesko da ce ga kasnije zadobiti....u minus mozemo otici s te pozitivne nule al puno teze obrnuto

desilo mi se nekoliko puta u zivotu to sto opisujes. doduse, u prijateljstvu.

povjerenje je za mene jako bitno kako na poslu tako i u kuci

Sta je bitnije:imati povjerenje u nekoga ili ga kod nekoga uzivati To je k'o ono Milicevo:"je l' ljubav da se prima il' da se da"?Srednji,"neutralni" odgovor "i jedno i drugo je podjednako vazno" nije zadovoljavajuce Dugo sam "mudrov'o" oko toga,pa mi na kraju,kakogod okrenem,ispadne sigurnije da je bolje da uzivam povjerenje drugih nego da ga drugima poklanjam,iz prostog razloga sto sebi najvise vjerujem( )pa stoga smatram da ja nikad necu iznevjeriti povjerenje drugih,dok bi se to drugima vrlo lahko moglo desiti.Jah,eto sta ti je jadni insan,uvijek ga nagriza crv sumnje,i vazda je pun tastine i gordosti

Povjerenje je jako važno a to povjerenje mora biti obostrano - to je temelj jedne veze .

mrki62 wrote:Povjerenje je jako važno a to povjerenje mora biti obostrano - to je temelj jedne veze .

slazem se ljubav i povjerenje je najvaznije.
Gledala sam skoro TV emisiju gdje je jedno pravarilo drugo, medjutim kad se sve razotkrilo i kad je shvatio da u stvari gubi voljenu osobu, kad je shvatio sta slijedi, onda su se okrenuli jedno drugom i ponovo nastavili zivjeti sada kazu vise cijene to sto imaju, i imaju bolje odnose nego prije. Znaci ako je bilo ljubavi ona pobjedjuje jer srce je cudna stvar. Ja vjerujem da im je sad super da je jedno oprostilo drugom ali vjerujem i to da treba vremena da se to zaboravi, sve zavisi kakva je ljubav u pitanju.

za mene je povjerenje nesto sto podrazumjeve sveukupnost predavanja , zastite , slicnosti , iskrenosti , dobronamjernosti i tako redom .

kad neko proigra moje povjerenje, pa makar to bila i glupa sitnica , ne vjerujem vise , ne zato sto ne bih htjela ,vec zato sto jednostavno ne mogu , jer se sve u meni bori protiv toga .

Bea_Trix wrote:

anais_nin wrote:a desava li vam se da s nekim ljudima od samog pocetka neobjasnjivo imate taj osjecaj povjerenja dok drugi bez nekog konkretnog razloga namah bude nepovjerenje u vama?

mislim da se povjerenje vremenom gradi i nadogradjuje, prosiruju zidovi, nekad zna uletiti i neki upitnik ili usklicnik manje ili vece sumnje, al kad je temelj dobar kuca obicno ostane citava ali kod mene obicno ako nema ovog gore navedenog, na samom pocetku te lakoce vjerovanja drugoj osobi od tih prvih pogleda "oko u oko" tesko da ce ga kasnije zadobiti....u minus mozemo otici s te pozitivne nule al puno teze obrnuto

desilo mi se nekoliko puta u zivotu to sto opisujes. doduse, u prijateljstvu.

pa meni to nije nista manje vazno ni vrijedno i za prijatelje me veze ljubav....koja isto tako stoji na nogama povjerenja i postovanja....u momentu kad neko izbaci jednu od tih noga, a cesto jedno vuce drugo, htio ne htio covjek se zapita naravno problem nastaje posto svi imamo SVOJA mjerila onog sto je bitno i onog sto smatramo "razocarenjem" tj cime nas druga osoba iznevjeri jer recimo nesto sto je meni od silne vaznosti nekom drugom i ne mora biti.....i obrnuto....zato i rekoh da se ovo ne odnosi samo na (seksulanu/romanticnu) prevaru.....

Sega su mi neke situacije kojih se sjetih....kada je druga osoba presutila ili mozda cak i malo slagala nesto, nesto sto meni u opstem poretku stvari nije bas i nesto vazno to su oni pozitivni momenti kad istina oslobadja....kad vam se "priznanje" od strane druge osobe cini simpa i dragim i zblizava vas ali cak i kad to nije slucaj....cak i kad su u pitanju velike stvari, mislim da je cesto najbolniji NACIN tj kako je ta osoba odlucila da se ponese u svemu zbog toga cesto ona prica koja se povlaci o beskicmenjacima koji nisu sposobni da se suoce sa istinom, pa hem sto prevare, hem jos lazu i lazu i lazu u vezi toga, cineci orginalni prestup sve gorim i gorim za mene isto vrijedi i za druge stvari....svi znamo za*ebat stvari ali kako se odlucimo nositi (ili ne nositi) s tim je kljucno za opstanak povjerenja

Povjerenje je bitan faktor veze i treba ga uvijek njegovati i graditi.Naravno svako grijesi, ali ako se izgradi otvoren odnos, sve stvari je moguce prevazici, ako postoji volja i zelja sa obje strane, koja nije lazna, sto naravno zavisi od karaktera osoba u vezi.
Mislim da je bitno da se uspjeh veze ne forsira, ne treba mijenjati karakter druge osobe, jer to donosi frustracije kod iste i odrazava se na nesto drugo, kao reakcija na prisilnu promjenu.
Ravnoteza granice medjusobnog prilagodjenja i medjusobne tolerancije je vrlo bitna da bi veza opstala vremenom i da bi odrzala intenzitet ljepote i odusevljenja partnera sa pocetka veze.O tome mora da razmisli svaki od partnera u vezi.
Neke osobe nemaju nikada povjerenja u drugog po definiciji, pa je i besmisleno pokusavati zadobiti njihovo povjerenje.Takvih se treba kloniti i ostaviti ih da se pate u svom nepovjerenju.

anais_nin wrote:Mislim da vecina smatra povjerenje i postovanje jako bitnim faktorima za vezu, za ljubav....Ali povjerenje nije staticka stvar. Pricamo o stjecanju istog, gubljenju istog, imamo ga, nemamo ga, vracamo ga itd itd....Koliko je bitan taj osjecaj povjerenja za vas? I kako frcerate po tom pitanju: da li kad zapocinjete nesto s nekim novim sve svedete na nulu pa se povjerenje gradi ili pocnete (u plusu) s povjerenjem dok se "ne dokaze/pokaze suprotno"?

Naravno ovde govorim o povjerenju opcenito, ne mislim ni primarno ni samo na prevare, jer za mene povjerenje podrazumjeva nesto puno vise. Koje su to stvari, dogadjaji, potezi zbog kojih biste izgubili (ili kojima bi bilo naruseno) povjerenje u tu osobu? Da li je moguce isto ponovo izgraditi i ako jeste kako? Koliko vam je bitno imati povjerenje da se mozete osloniti na tu osobu? Da se mozete "otvoriti" (emocionalno, kao i pricom informacijama o sebi)? Koliko razocaranja u odredjenim oblastima, specificnim stvarima uticu na sveukupan osjecaj povjerenja? Jednom kad se izgubi povjerenje, oslonac je li i ljubav izgubljena?

Ja sam od onih koji pocinju u plusu, znaci, povjrenje mora postojati od samog pocetka, bez obzira na tip veze. Nemogu reci da se zasniva na nekom konkretnom dogadjaju, prije bih rekla da je ono izgradjenom sticajem vise okolnosti pri zblizavanju sa nekom osobom.
Bliskost izmedju osoba ,razumjevanje, mislim da porcija povjernja zavisi od toga, ako sam ista novo rekla
Desilo mi se to jednom i pored sve moje volje da razumijem jednu osobu, sve ljubavi,nije bilo moguce uspostaviti opet to povjerenje izmedju nas. Ralzog gubitka je klasican, strah od istine, strah od gubika. Priznanje je doslo kasnije, u pogresno vrjeme, kad meni vise nista nije znacilo, a ni toj osobi. Heh, uvjek se rastuzim kad na to pomislim, jer da je imala malo vise hrabrosti, malo vise vjere u to da cu je razumjeti, bilo bi to u tom trenutku samo jedno veliko olaksanje za oboje, vrhunac ukazanog povjerenja, ovako samo je ostala samo laz.

Sta fali malo nevjere sa muske strane. Zene ne smiju da varaju, ali muskarci mogu. Kako odoliti? A onda se i zene vise trude. Tako da to onda nije nevjera, vec osvjezenje

fantom slobode wrote:Povjerenje je bitan faktor veze i treba ga uvijek njegovati i graditi.Naravno svako grijesi, ali ako se izgradi otvoren odnos, sve stvari je moguce prevazici, ako postoji volja i zelja sa obje strane, koja nije lazna, sto naravno zavisi od karaktera osoba u vezi.
Mislim da je bitno da se uspjeh veze ne forsira, ne treba mijenjati karakter druge osobe, jer to donosi frustracije kod iste i odrazava se na nesto drugo, kao reakcija na prisilnu promjenu.
Ravnoteza granice medjusobnog prilagodjenja i medjusobne tolerancije je vrlo bitna da bi veza opstala vremenom i da bi odrzala intenzitet ljepote i odusevljenja partnera sa pocetka veze.O tome mora da razmisli svaki od partnera u vezi.
Neke osobe nemaju nikada povjerenja u drugog po definiciji, pa je i besmisleno pokusavati zadobiti njihovo povjerenje.Takvih se treba kloniti i ostaviti ih da se pate u svom nepovjerenju.

slazem se

Fox Mulder wrote:Sta fali malo nevjere sa muske strane. Zene ne smiju da varaju, ali muskarci mogu. Kako odoliti? A onda se i zene vise trude. Tako da to onda nije nevjera, vec osvjezenje

naraFno, naraFno... how yes no....

patrius wrote:Sta je bitnije:imati povjerenje u nekoga ili ga kod nekoga uzivati To je k'o ono Milicevo:"je l' ljubav da se prima il' da se da"?Srednji,"neutralni" odgovor "i jedno i drugo je podjednako vazno" nije zadovoljavajuce Dugo sam "mudrov'o" oko toga,pa mi na kraju,kakogod okrenem,ispadne sigurnije da je bolje da uzivam povjerenje drugih nego da ga drugima poklanjam,iz prostog razloga sto sebi najvise vjerujem( )pa stoga smatram da ja nikad necu iznevjeriti povjerenje drugih,dok bi se to drugima vrlo lahko moglo desiti.Jah,eto sta ti je jadni insan,uvijek ga nagriza crv sumnje,i vazda je pun tastine i gordosti

po meni nije sustina sto je i jedno i drugo podjednako vazno, nego sto se jedno hrani drugim.... koliko god da UZIVAS povjerenje drugih, kad tad ta neka osoba ce skontati da ti njoj uskracujes isto uzivanje polazim od sebe ako vidim da mi ta osoba ne vjeruje ili da mi nakon nekog vremena uskracuje to zadovoljstvo medjusobnog povjerenja automatski tim mojih shvatanjem stavlja povjerenje koje ja njojo/njemu ukazujem na kocku jer se pocinjem pitati sta ne stima, a samim tim povjerenje postaje klimavo sto zatim vrlo lako moze prerasti u putanju nekim neprijatnim stazama barem kod mene.....

zivota nas stalno iznova uci o krhkosti te rijetke zvjerke zvane povjerenje kako ga je tesko izgraditi, a tako lako narusiti....a najteze zakrpiti...

mnogo forumasa koji se jos nisu oglasili na ovu temu...zanima me sta oni imaju da kazu

Krecem uvijek od stava da je sve pozitivno...odatle valjda i razlog konstantnog razocarenja u ljude...
Sve zavisi od tezine "povjerljivosti" koju odredjeni ljudi pogaze...uglavnom, prastati znam ali ne zaboravljam...ljudi koji mi nisu bitni ne mogu me povrijediti...ali ako osjetim da se moja tolerancija iskoristava...vise ne mozes racunati na moje prijateljstvo. Takodjer mi je jako bitno da li vrijedi neka svadja, prepirka ili trac...osobe do koje mi je na neki nacin stalo...nekad i pregazim preko svoje ja, samo zato da nebi izgubila prijatelja koji se do sada bezbroj puta pokazao dobronamjernim.
Kada se nadjem izmedju dvije zaracene strane...nikada ne biram stranu nego ostanem gdje sam i do tada bila...jednako i tamo i vamo...budem u prilici da saslusam sta imaju da kazu o onoj drugoj strani "u povjerenju" i ne prenosim to...osim ako smatram da prenos moze doprinjeti pomirenju a nikad nebi to uradila da bi samo dodala ulje na vatru...


ako neko nema povjerenje u mene a druzi se samnom....vise bi voljela da nase vrijeme iskoristimo pametnije i korisnije...mozda za neke druge ljude koji su vrijedni nase paznje...ili kome cemo mi biti drazi

Krenut ću jednom poznatom rečenicom.
Star čovjek u sve vjeruje, sredovječan čovjek u sve sumnja, a mlad - sve zna. O.Wilde

Kod mene to stoji nekako vako....Preveslan sam u životu puno puta. Bez obzira na prvi dojam koji moji senzori odašilju kad upoznajem nove ljude, ja svima dajem istu šansu. Ostavljam period opuštene rezerve... za upoznavanje i izgradnju povjerenja. A onda kad taj odnos s drugim ljudima (bez obzira o kojem se području radi) ispiše svoje prve rezultate, ja mogu dati ocjenju širine mog povjerenja, tj. doze opreza ili sumnjičavosti.ko su osobe koje uživaju moje najveće povjerenje? Na prvom mjestu je moja majka. Ta žena me voli kako me nitko nikada nije volio i kako me nitko nikada neće voljeti. Ta žena je u stanju umrijeti za mene i moje dobro.
Puno, puno je još ljudi u koje imam povjerenja... na onim područjima... gdje nam se životni putevi susreću. Povjerenje je strašno, strašno važno.... u porodici, prijateljstvu, poslu.... daje nam sigurnost i mir.
Koje osobine kod ljudi kod mene bude sumnju i ugrožavaju povjerenje? Sebičnost, laganje (od onog sitnog i besmislenog, pa do onog pravog i teškog), neiskrenost, ne gledanje u oči, razna petljanja i muljaže, prevelika potreba za uspoređivanjem s drugima i prevelika kritičnost prema drugima, a isticanje sebe i samo sebe.
Često mi se desi da darujem previše povjerenja. To mi je feler
strašno volim ekipnu borbu, ekipni rad.... volim dijeliti ideje, ciljeve i napore s drugim ljudima. Zbog svog idealizma... i te potrebe za ekipom znam se zanijeti i zaraditi ožiljke. U tim situacijama nisu krivi oni od kojih nosim ožiljke... kriv sam sam. Kriva su moja prevelika očekivanja.
Djelujem naivno.... jer ne reagiram odmah. Ako vidim da netko mulja. I još ako mulja tako prozirno i glupo... to me vrijeđa..
Najbolnija iskustva u životu... upravo su izgubljena povjerenja.... koja možemo izgubiti potpuno... ili djelomično.
Strašno volim ljude, život i svijet oko sebe. Ali sve sam više sumnjičaviji.. sve sam oprezniji...
Temu ću završiti predivnim Jesenjinovim stihovima.... mislim da me je dosta bilo
„Ako dirneš strast u čovjekovu biću,
Istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.“ Pozdrav svima

anais_nin wrote: po meni nije sustina sto je i jedno i drugo podjednako vazno, nego sto se jedno hrani drugim.... koliko god da UZIVAS povjerenje drugih, kad tad ta neka osoba ce skontati da ti njoj uskracujes isto uzivanje polazim od sebe ako vidim da mi ta osoba ne vjeruje ili da mi nakon nekog vremena uskracuje to zadovoljstvo medjusobnog povjerenja automatski tim mojih shvatanjem stavlja povjerenje koje ja njojo/njemu ukazujem na kocku jer se pocinjem pitati sta ne stima, a samim tim povjerenje postaje klimavo sto zatim vrlo lako moze prerasti u putanju nekim neprijatnim stazama barem kod mene.....

samo da potpisem