Forum Klix.ba

©esdeset¹estogodi¹nji Bo¾o Suton barem pola vijeka nezobilazna je bio "maskota" nogometnih terena ®eljeznièara, Èelika i Krivaje. Roðen na prvi dan njemaèke okupacije Sarajeva, 6. april 1941., odrastao je u Zavidoviæima, a zbog te¹ke bolesti prohodao tek u 13. godini. Na ¾alost mnogih koji su ga poznavali, preksinoæ je u Domu penzionera u Zenici, u kojem je bio prikovan za kreveveæ nekoliko mjeseci, izgubio svoju posljednju i najte¾u, ¾ivotnu bitku.
Iako se desetine godina te¹ko kretao, Bo¾o je bio redovan na svim bitnijim utakmicama zavidoviækih rukometnog i nogometnog kluba "Krivaja". Lijeèio ga je tada¹nji klupski ljekar, Italijan dr. Cicilijani, a Zavidoviæani se prisjeæaju da je Bo¾o, uz Krivaju, imao i veliku ljubav, ®elju. ®ivio je u parkovima, pod stepeni¹tima, ¾ivio od raje. Kad je kretao na utakmice u Sarajevo stopao je i svi navijaèi su ga voljeli, i¹ao je vozom, autobusom, znao ga je svako od Zavidoviæa do Sarajeva, a tada¹nji sportski radnici nam ka¾u da je, uz ®elju i Krivaju zavolio je i Èelik, u ratu pogotovo, kad nije mogao do Sarajeva. Bilo je nemoguæe zamisliti utakmicu nekog od ovih klubova, a da Bo¾o ne navija na atletskoj stazi ili tik uz liniju. Posljednjih pola godine Bo¾o je prikovan za krevet, smje¹ten u zenièkom Domu penzionera.
Uz osoblje Doma, o njemu svakodnevno, u dvije redovne posjete, brinu aktivistkinje humanitarne organizacije "Ruhama". Juèer su iz menad¾menta Doma obavjestili o Bo¾inoj smrti najbli¾eg roðaka Anto Nakiæ i dopisni¹tvo "Avaza", jer je "Avaz" bio posljednji koji ga je posjetio, prije nepuna dva mjeseca. Kad su se na Bilinom polju u oktobru susrele na Bilinom polju njegove dvije njegove ljubavi, Èelik i ®eljo, Bo¾o je kazao "da bi volio bar gledati, kad me noge ne nose da navijam". Na¾alost, nije mu se ispunila posljednja ¾ivotna ¾elja. Kako smo saznali od njegovih prijatelja, Bo¾o æe, najvjerovatnije danas, biti sahranjen u rodnim Zavidoviæima.