Forum Klix.ba

Dakle, nesto o cemu odavno s vama zelim progovoriti. Cenzura u umjetnosti.

Potrudit cu se da temu ucinim dostupnom forumasima, te necu previse reci u uvodnom postu, ali cu postaviti neka okvirna razgranicenja.

Recimo da mislim da je, naravno, okosinca rasprave "da" ili "ne" za cenzuru - ipak jos uvijek aktuelna, uprkos slobodi izricaja kojom se nase doba busa u prsa.

Ono na sto bih, sa druge strane, zeljela skrenuti paznju, jeste jedan drugi aspekt cenzure, a u tome neka mi se prikljuce oni koji prepoznaju o cemu govorim.

Za mene, cenzura nije samo eliminiranje po necijem sudu "neprilicnih" sadrzaja, cuvena "beep"-anja u pjesmama, granica izmedju porografije i erotike i zamagljivanje genitalija u video spotovima, naspram od moralnog suda odobrenih seks scena u filmovima, a koje sluze same sebi - samo ukoliko su u blockbusteru i samo ukoliko je glumicino tijelo osigurano na nekoliko miliona dolara.

Dakle, nek tema ne bude samo o cenzuriranju seksualnih sadrzaja i psovki, kaznama muzicarima i radio emisijama zato sto pustaju pjesme sa explicit lyrics u neprilicno doba (i tome da se namece pitanje ko to ima pravo odredjivati kako i kada umjetnost ima pravo da opsuje), ali i o tome.

Cenzura je, i ovo ne mogu dovoljno istaci, i ono o cemu umjetnik namjerno suti - ili o cemu je prisiljen sutiti. Bio to rezim, religija, socijalni problemi, nasilje u porodici, politika. Pa bila to autocenzura - pisac koji je odabrao da suti i pise samo o ljupkim naborima na kozi svoje drage dok negdje bjesni rat, ili cenzura koja mu je nametnuta od strane diktatrskog rezima: koliko govori ono sto nam se ne govori, koliko govori ono sto je usutkano ili pak presuceno?

hvala vam.

love,

Trixie

Sa ovim se odmah nameće i pitanje, gdje su granice "umjetničke slobode"..Ružno je postalo lijepo...Zbog ogromne količine blefera i kojekakvih "umjetnika" koji su iskoristili tu "slobodu", teško je pronaći umjetnika koji može izreći neko suvislo obrazloženje takve situacije i dati odgovore na pitanja. Tipičan odgovor je: "umjetnost je uvijek bila odraz vremena u kojem živimo, pa ako je savremeni svijet u haosu, takva je onda i umjetnost".

eh da i ja jednu

uhhh koje tesko pitanje. Gdje je granica umjetnosti? Ja licno postujem svacije pravo na izrazavanje al neke stvari stvarno ne mogu progutati kao umjetnost. Mislim na neke situacije bacanja izmeta na slike djevice marije, raspece u mokraci, kuran u wc solji i sl. Mislim da ukus treba biti vodic.

e da, kad smo kod ukusa i umjetnicke slobode.

recimo da imam ovakav stav: upravo u odnosu prema "slobodi" moguce je razlikovati umjetnost od kica ili provokacije.

umjetnik je svjestan da, kada je u pitanju tzv. sloboda vrlo ogranicen - sto zbog smislenosti i unutrasnjeg jedinstva koje mora da prozima djelo ma kakva mu bila tematika, ma kakva ideja i ma kakva forma, sto zbog vremena u kojem zivi. tako da je, za pravog umjetnika, ta sloboda vise sizifova nego romanticarska.

onaj ko nije svjestan toga, obicni je pozer.

Iako nisam neki expert za umjetnost, men se cini da je tih posera najvise. Skontaju neku provokaciju koja ce im posluziti kao reklama......a nikakve umjetnosti (bar po meni) nema. Problem je sto je ukus subjektivna stvar......sto je za mene umjetnost mozda nije za druge i obratno.

pa, postoje odredjene institucije i kriticarsko tijelo koje je ovlasteno i u stanju ocijeniti nesto kao umjetnost, te je kao takvu vrednovati.

problem nastaje onda kad se nesto sto to nije, vrednuje po umjetnickoj kvaliteti, pa umjetnost, umjesto prostora za one kojima nigdje nema mjesta i utociste za presucene i usutkane, postane haos i zvjerinjak.

u tome i jeste problem. sta je umjetnost? to treba prvo definisati.

evo da imamo koncenzus da je nesto umjetnost, sta onda?

ili... moje najomiljenije pitanje

ako neprimjereni GOVOR kaznjavamo cenzurom, kako kaznjavamo neprimjerenu SUTNJU

eto, bas volim zakuhavati.

mislim da su posljedice te neprimjerene suntnje nekada sasvim dovoljna kazna.

Avangarda je umjetnicima nekoć obećala beskonačnu slobodu. Ta sloboda je sada postala njihova tamnica. U tekstu koji je u Francuskoj izazvao divlju kampanju protiv suvremene umjetnosti i nasljeđa avangarde, novinar Jean-Francis Held je rekao ovo: “Neprestano siljeni da prestižu sebe same, najbolji se suvremeni umjetnici zalijeću u betonski zid u kojemu nema nikakvih vrata...

upravo to black, bravo.

nego, nije to vise pitanje kazne - vidite.

umjetnik nema slobodu govora ako je govor neprimjeren.

ali ima slobodu na sutnju, iako je i ona cesto neprimjerena.

vidite, meni je gora uvreda pisati o tratincicama dok se u redovima knjizevnika kriju zlocinci, ili dok zivis u zemlji koja na najgori moguci nacin unistava drugu zemlju, nego da mi neki umjetnik prozove i ocrni ne znam kakvu svetinju.

u najmanju ruku mi je isto.

pa i umjetnici su ljudi od krvi i mesa i kao takvi podlozni su svim manama i slabostima kao i mi obicni smrtnici.


Nisam ovu knjigu procitao ali me je Ayn Rand jako zainteresovala jos od Atlas Shrugged.

While Ayn Rand retains the traditional classification of art as well as the idea that the arts are essentially mimetic in nature she rejects the traditional view that the primary purpose of art is to afford pleasure and convey value through the creation of beauty, which she does not regard as a defining attribute. In her view, the primary purpose of art is much broader: it is the meaningful objectification of whatever is metaphysically important to man. For Rand, every art work whether of painting, sculpture, literature, music, or dance is a 'selective re-creation of reality' that serves to objectify, in an integrated form, significant aspects of its creator's basic 'sense of life.'

"Further, Rand holds that the distinctive character of each of the major branches of art derives from--is determined by--a specific mode of human perception and cognition. As a consequence, she argues that, technological innovations notwithstanding, no truly new categories of art are possible, only recombinations and variants of the primary forms which have existed since prehistory.

"According to Rand, art serves a vital psychological need that is at once cognitive and emotional. Only through art, in her view, can man summon his values into full conscious focus, with the clarity and emotional immediacy of direct perception. For Rand, then, art is a unique means of integrating the physical and psychological aspects of human existence. Thus she not only identifies what art is, in terms of essential characteristics, she also provides an enriched appreciation of the importance of art in human life. Moreover, in so doing, she makes clear why much of what the artworld has promoted as the art of the past hundred years is, by objective standards, a perversion of the very concept."

Poželjna cenzura kod umjetnika bi se mogla nazvati "moral", da kao neko ko javno iznosi svoju umjetnost, javno i urla kad se pojave nenormalni oblici kršenja svih temeljnih normi nekog društva.

provela sam vise sati u razmisljanju iz kojeg ugla da se oglasim na ovu temu jer uglova je tako mnogo, vec iznesenih interesantnih misljenja takodje....tako da zelim da podjelim nesto s vama....

Prije par sedmica Toronto je iznenadno potresao jedan "umjetnicko-kriminalni" incident....Naime projekat jednog studenta/umjetnika Ontario College of Art and Design je izazvao jako puno i negativne i pozitivne paznje. Thorarinn Jonsson je inace sa Islanda i studira u Toronto. Kreirao je projekat pod nazivom "The fake bombing of the ROM" (u slobodnom prevodu "lazna bomba u muzeju"...ROM je skrecenica za Royal Ontario Museum). Kao dio tog umjetnickog djela snimio je kratki film u kojem zena prolazi kroz muzej koji na kraju eksplodira. Medjutim kao finalni cin te kreacije Thorarinn je ostavio torbu ispred tog istog muzeja u kojem je bila lazna bomba. Na tu torbu je stavio ceduljicu na kojoj pise "ovo nije prava bomba". Medjutim policija i "specijalne snage" su naravno reagovale. Digla se halabuka, trazio se "kreator" djela, itd itd. Umjetnik se dobrovoljno prijavio policiji. Kao rezultat ove kreacije bice krivicno gonjen, a istovremeno ga je skola suspendovala kao i profesore koji su mu predavali predmet, dok se ne provede interna istraga...mada skola tvrdi da profe nisu bile upoznate sa njegovim naumom

Mislim da je ovaj "slucaj" vrlo pogodan i relevantan za diskusiju o "zadatoj temi"....kao sto rekoh ovde su reakcije javnosti bas podjeljene, uveliko pola-pola....sta vi mislite?

Detalji iz medija:

OCAD suspends creator of ROM bomb art

Natalie Alcoba, National Post Published: Friday, November 30, 2007

TORONTO -- Condemnation, and applause, for Thorarinn Jonsson's fake bomb art project continued to mount Friday, as the student was released from jail on $33,000 bail.

The Ontario College of Art and Design student turned himself in to police Thursday night and was charged with common nuisance and mischief that interferes with property after a device, which was made to look like a pipe bomb, was left in a bag at the Royal Ontario Museum on Wednesday.

The museum had to be evacuated and a major fundraiser for AIDS research canceled, as police investigated the suspicious package, that turned out to be a hoax.

Mr. Jonsson says it was the final piece in a class project, that also included a video he called: "The fake bombing of the ROM."

The short video showed a woman walking through the museum, before an apparent explosion.

Mr. Jonsson said he left a note on the fake bomb, which he described as a "sculpture", that said it was not a bomb.

Mr. Jonsson's lawyer, Robert Rotenberg, said his client's release was appropriate.

"There is no evidence that he is any kind of ongoing danger, there is no evidence that he has any psychological problems. He's a young artist," said Mr. Rotenberg.

He said his client hails from a high-profile Icelandic family and is in Canada on a student visa.

Mr. Jonsson has said the project was meant to demonstrate "recontextualization" -- the notion the context in which an item is placed changes its meaning.

However, Toronto Det. Leslie Dunkley on Friday told reporters: "We see it as an individual who planted this device in a museum, in a public place, and it impacted on a lot of police resources and members of the public. It is a big deal."

The Ontario College of Art and Design has suspended Mr. Jonsson and his production class teachers pending an internal investigation. OCAD president Sara Diamond said the teachers had no idea that the class project involved planting something at the ROM. She said the student "crossed the line."

Friends who attended court to support Mr. Jonsson denounced what one described as a "witch hunt".

"It's art because it makes us think," said Daniel Epstein, a U of T student.

National Post

a ovde imate i video uradak

http://www.macleans.ca/education/univer ... 41927_7520

Bea_Trix wrote:evo da imamo koncenzus da je nesto umjetnost, sta onda?

ili... moje najomiljenije pitanje

ako neprimjereni GOVOR kaznjavamo cenzurom, kako kaznjavamo neprimjerenu SUTNJU

eto, bas volim zakuhavati.

Vi kaznjavajte cenzurom te sto govore, a meni i stripiju prepustite sutljivce!
Ima da progovore:

Cenzure u svom uzem znacenju nema, barem u zapadnom drustvu. Dakle umjetnicima je zagarantovana neki vid umjetnicke slobode(naravno neka umjetnicka djela mogu biti razumljiva samo starijem publikumu, tako da je ta vrsta cenzure prihvatljiva i pozeljna). E sad i to je malo relativno, zato sto prikrivena cenzura uvijek postoji, u smislu da postoje kriticari, trend, pravac i na kraju konzumenti svega toga.
U svakom slucaju u svakoj definiciji umjetnosti je inkorporirana i rijec sloboda, a sta je umjetnost je jako diskutabilno i uvijek se mogu naci argumenti da nesto jeste ili nesto nije umjetnost, tako da na osnovu te klasifikacije ne bi smjelo biti cenzure.
Najvise se lome koplja izmedju historicara i filozofa filozofa. Npr. Pisoar za vecinu nije umjetnost, medjutim kad je Marcel Duchamp 1917 godine stavio pisoar u umjetnicku galeriju, tj stavio pisoar u kontekst s umjetnoscu, onda su mnogi bili odusevljeni. Isto i s mnogim djelima Andy Warhola. Mnogi ce reci da uopste nema smisla definirati jer umjetnost nema neophodnog, tako da se i ne moze definirati. Tako proceduralisti smatraju da je bitan nacin na koje je nastalo neko djelo, i nacin na koji ga posmatraju drugi umjetnici. Funkcionalisti ce reci da je najbitnija funkcija koju ima djelo, tako da npr. neki grcki bokal nema umjetnicku vrijednost ako mu je svrha skladistenje vina, ali ako mu je svrha lupam naglasavanje ljepote ljudskog tijela onda jeste umjetnost. Lav Tolstoj ce reci da nema nikakve veze namjera umjetnika, nacin na koji je nastalo to djelo, vec da dozivljaj tog djela od strane publikuma odredjuje jel nesto umjetnost ili ne.

Cenzura? Nekad se uhvatim u misli kako je to dobra stvar...

(oprostite mi na ¹turosti)

sulesavic wrote:Cenzura? Nekad se uhvatim u misli kako je to dobra stvar...

(oprostite mi na šturosti)

ma da... pa onda se cenzurira Dr. Zivago od Pasternaka, Rakova Obratnica od Henrija Milera, hejbet djela od Anais Nin, Ulysses od Joyce-a, 1984 od Orwela, Cica Tomina Koliba...
Ili kad se filmovi poput Malene sijeku do neprepoznativosti u Americi i slicno.

becu wrote:

sulesavic wrote:Cenzura? Nekad se uhvatim u misli kako je to dobra stvar...

(oprostite mi na ¹turosti)

ma da... pa onda se cenzurira Dr. Zivago od Pasternaka, Rakova Obratnica od Henrija Milera, hejbet djela od Anais Nin, Ulysses od Joyce-a, 1984 od Orwela, Cica Tomina Koliba...
Ili kad se filmovi poput Malene sijeku do neprepoznativosti u Americi i slicno.

Nagla¹avam nekad... ©to, opet, vodi do kriterija...

Uh Bea, ovo ti bas poziva na filozofiranje... Sto rekla Anais, nisam jos sigurna s koje strane da pristupim... Sta je uopste umjetnost, sta su tzv klasicne vrijednosti, koliko je cak i ta klasicna umjetnost s jedne strane imala samo jednu ulogu - povlacenje granica izmedju 'nas i njih', a s druge strane radjala zanesenjake tipa "u buducnosti ce roboti raditi a ljudi se baviti umjetnoscu"...

Ti istices dvije stvari, umjetnicku slobodu (nakon rijeci 'sloboda' - u mom rjecniku uvijek slijedi: "freedom's just another word for nothin' left to lose" ) i ono neizreceno (za sta svedjani imaju dobru frazu "lyser med sin frånvaro"), ono sto nam bode oci svojim 'izostankom'...

Naravno da je i sloboda cenzura...i to velika. Vjerovatno i jedina stvarna ... jer je odgovornost iskljucivo vlastita, granice koje sebi postavljamo - jednom izrecene - tjeraju nas na suocavanje sa vlastitim 'ja' . Koliko je lakse svakome od nas imati zacrtane granice, znati sta se smije a sta ne smije, sta je prihvaceno, a sta ne. I najgora diktatura bolja je od anarhije. Cak i za 'avangardiste'. Lako je *ebat mater sistemu i rusit granice kada su granice tu. A kada ih nema? Koga ili sta rusiti? Vlastita moralna (ili bilo kakva druga) ubjedjenja? Da li su bas ti i takvi ona vrsta 'umjetnika' koja vlastitim rukama ubija zecice, pa im reze glave i aranzira u cvijetni buket te fotografise izrazavajuci na taj nacin svoju umjetnicku slobodu?

Nedostatak sposobnosti da se cijeni takav vid izrazavanja je vjerovatno ono sto od mene pravi osobu tipa "umjetnost = nula bodova". Nisam u stanju razumijeti 'prave vrijednosti' ili, mozda, cak suprotno - u stanju sam razumijeti 'razlicitost subjektivnih vrijednosti' - te mi i jedne i druge gube na znacaju stavljene van socijalnog konteksta.

Cutnja... Mislim da cutnju razumijem. I mislim da nije znak protesta, nego znak samoodbrane. To je ono psihicko stanje u kom sami sebe odlicno razumijemo i ta nas autospoznaja izoluje od ovozemaljskih trivijalnosti u koje - u datom trenutku - spada bas sve sto je izvan te autospoznaje... po meni je to ono sto nam dozvoljava da se udobno smjestimo 'iznad situacije' ili, (da izbjegnem pogresnu konotaciju koju rijec 'iznad' ima) - 'izvan situacije'. Neko bi to nazvao 'kukavicluk', neko 'flegmatizam', neko 'dostojanstvo'...

Odo' dalje da se samospoznajem (e bas ti je tema za praznika )...

Shoshana wrote:Uh Bea, ovo ti bas poziva na filozofiranje... Sto rekla Anais, nisam jos sigurna s koje strane da pristupim... Sta je uopste umjetnost, sta su tzv klasicne vrijednosti, koliko je cak i ta klasicna umjetnost s jedne strane imala samo jednu ulogu - povlacenje granica izmedju 'nas i njih', a s druge strane radjala zanesenjake tipa "u buducnosti ce roboti raditi a ljudi se baviti umjetnoscu"...

Ti istices dvije stvari, umjetnicku slobodu (nakon rijeci 'sloboda' - u mom rjecniku uvijek slijedi: "freedom's just another word for nothin' left to lose" ) i ono neizreceno (za sta svedjani imaju dobru frazu "lyser med sin frånvaro"), ono sto nam bode oci svojim 'izostankom'...

Naravno da je i sloboda cenzura...i to velika. Vjerovatno i jedina stvarna ... jer je odgovornost iskljucivo vlastita, granice koje sebi postavljamo - jednom izrecene - tjeraju nas na suocavanje sa vlastitim 'ja' . Koliko je lakse svakome od nas imati zacrtane granice, znati sta se smije a sta ne smije, sta je prihvaceno, a sta ne. I najgora diktatura bolja je od anarhije. Cak i za 'avangardiste'. Lako je *ebat mater sistemu i rusit granice kada su granice tu. A kada ih nema? Koga ili sta rusiti? Vlastita moralna (ili bilo kakva druga) ubjedjenja? Da li su bas ti i takvi ona vrsta 'umjetnika' koja vlastitim rukama ubija zecice, pa im reze glave i aranzira u cvijetni buket te fotografise izrazavajuci na taj nacin svoju umjetnicku slobodu?

Nedostatak sposobnosti da se cijeni takav vid izrazavanja je vjerovatno ono sto od mene pravi osobu tipa "umjetnost = nula bodova". Nisam u stanju razumijeti 'prave vrijednosti' ili, mozda, cak suprotno - u stanju sam razumijeti 'razlicitost subjektivnih vrijednosti' - te mi i jedne i druge gube na znacaju stavljene van socijalnog konteksta.

Cutnja... Mislim da cutnju razumijem. I mislim da nije znak protesta, nego znak samoodbrane. To je ono psihicko stanje u kom sami sebe odlicno razumijemo i ta nas autospoznaja izoluje od ovozemaljskih trivijalnosti u koje - u datom trenutku - spada bas sve sto je izvan te autospoznaje... po meni je to ono sto nam dozvoljava da se udobno smjestimo 'iznad situacije' ili, (da izbjegnem pogresnu konotaciju koju rijec 'iznad' ima) - 'izvan situacije'. Neko bi to nazvao 'kukavicluk', neko 'flegmatizam', neko 'dostojanstvo'...

Odo' dalje da se samospoznajem (e bas ti je tema za praznika )...

Odlicno...Posebno mi se svidja ovo boldirano

p.s. Kako li se samospoznajes kad nisu praznici

Cenzura – moralna granica za prihvatljivo u jednoj zajednici.

Dok god ne diras puno u mene i menemi podanike od kojih zivim (eto, neko i to mora ) i koje upravljam, bit ces trpni objekt sadasnji . Josh ako mi zabavljas mase pa su (svi) sretni, ma i slatkisi ce da padnu prvom prilikom .
Da bi naucijo druge.
Da bidnu.
Isti.

Ali ako to puno predje u punije i ja i mojimi podanici smo (dovoljno) uzbihuzureni, saljem ti kulturnu policiju (sto vitlaju pendrecima, lisicama, zatvorima, zabranama rada/izrazavanja, “delete” dugmicima, nastavitedaljesami...) pa ces da bidnes trpni objekt prosli .
Da bi naucijo druge.
Da nebidnu.
Isti.



-------

Kemica doletijo , vidijo Shoshanin post o samospoznaji i kaje dobijo inspiraciju. Cak i u vrijeme ovije praznicnije dana odlucijo je da ne dangubi i da pocne pisat knjigu “Samospoznavanje Kemice (tojes mene) i smiso zivota”.
Otkrijo nam je kako knjiga pocinje:
“Sjedim sam u cosku, u potaji
i dumam o samospoznaji,
otkad sam se rodijo
to sam sebi postavijo
Jesam li ja Kemica – ja,
ko sto znam od rodjenja
treba pronac imal dublje, sire, vishe
treba samospoznat, lakshe se dishe...”

super, zanimljivih stvari ima, samo nisam sigurna da bas berem otkud vam samospoznaja pade na pamet

pricam o vrlo jednostavnoj stvari: kaznjavamo umjetnike koji progovaraju, ukoliko nam se to sto govore ne svidja ili nas vrijedja, kao da umjetnost postoji da bismo se mi uvrijedili ili osjecali sjajno (za to postoje novine, wellness centri, itd.)

no, koliko nas vrijedja i kako kaznjavamo SUTNJU umjetnosti o bilo kojem problemu u svijetu? nikako.

eto, prosto to

Bea_Trix wrote: no, koliko nas vrijedja i kako kaznjavamo SUTNJU umjetnosti o bilo kojem problemu u svijetu? nikako.

eto, prosto to

Svijet je veliki, jedan je ali zive ljudi u razlicitim, ljudi je puno, problema je puno. Fotoreporteri ne sute, ima fenomenalnih umjetnickih djela u njihovim fotografijama. A kazna, mozda na onom svijetu.

Govoreci o cenzuri u umjetnosti, ne mogu a da ne spomenem i ukus kao cenzuru.
Jer, nije li i to jedan od razloga zasto mislimo da je nesto "prosto", "neumjetnicki" i "prelazi granice dobrog ukusa".
Cijeg ukusa????
Drustvo nam namece odredjene norme, ali da li to znaci da su te norme dobre, validne, nesputavajuce za umjetnicki izricaj?
Za mene NE.
I licna promocija je neka vrsta umjetnosti....koliko dobre, svako za sebe ocjenjuje. Ali i ta ocjena zavisi od mnogo faktora, kao sto zavisi i cenzura u odredjenom drustvu. Medjutim, dok god cenzura postoji, postojat ce i sutnja o kojoj govoris u drugom dijelu svog posta....ili autocenzura.
Jer ako nema cunzure (uopste) zasto to automatski znaci da nema ni morala u drustvu? Evo sada imamo cenzuru...ona je cak i veca bila sto idemo dalje u proslost.....da li to znaci da je drustvo bilo moralnije? Po meni ne, bilo je samo kontrolisanije, stegnutije.....
Kontrola (cenzura) znaci manje "incidenata", ali i manje umjetnosti....nesto kao ako nikada ne napustis svoj stan (kucu) i nikada ne ostvaris vezu sa drugim ljudskim bicem, neces biti povrijedjen.
Ali neces ni zivot osjetiti, jer u zivotu kao i u umjetnosti, rizik je ono sto donosi napredak.