LJETO
Sunce u požaru, mjesec blag i hladan;
lokva, čak i plitka, na kupelj poziva;
suton u tišini, ljubav u klonuću,
eto, to je ljeto!
Djevojke u svili, s pojasom na boku,
s grudima u cvijeću, gdje grimiz-bradavice
sándalom odišu, raščešljane kose,
mirisne, podašne.
Kako lako gaze lelujave žene
tabanima rujnim od laka i smole,
tako im grivne k'o labudi klikću,
-pamet mušku mute.
Grudi naprahane skarletnim sándalom,
pod cvijetnim vijencem netaknute rose,
krupni bokovi s kojih pojas klizi
-tko da im odoli?
Zbog znojne rose u dolinama tijela
skidaju se halje teškim zlatom tkane;
sad tanka svila bujnost ženskih grudi
još bujnijom čini.
Na bijeloj terasi djevojke pospale,
a pohotni mjesec pase žute oči;
u zoru kad ga sunce u tome zateče,
poblijedi od srma.
Nek ti ljetni dani prođu u kupelji
mirisnoj od lišća, u škropcu lotos-rose;
noćivao na krovu, mjesecom umiven,
u pjesmi s ljepojkama.
Kalidasa (Indijski pjesnik)
