Dok sam razmisljala kako da naslovim ovu temu sjetih se Balaseviceve "Lunje" :
Lunjo, sad cu ti reci i vise nikom i vise nikad:
svako je od nas ponekom slican al' ti si unikat.
Procitas me, znam, od slova do slova.
Precutis to, znam, k'o pametna sova, pa sretna mi nova....
I fakat se naljutih, pa odkud mu ideja da moje misli, rijeci i osjecaje pretoci u pjesmu i jos kaze da je njegova?! Fakat kuda ide ovaj svijet.
Znam da sam neko vece ispala krajnje odvratna kada sam otisla u sred razgovora, ujutro sam ti samo na mail poslala naznake o cemu je rijec (mozda i nisam precizirala?) i obecanje da cu ti uskoro pojasniti sve, ali... visa sila nije dozvolila.
Nema te na msn da bih ti sve potanko pojasnila, a meni ne radi mail, administrator nije ukljucio mogucnost slanja poruka, telefon sam prekrizila u startu, ne zelim slusati tvoje drhtaje u glasu dok pricamo i coolirati da bih sakrila svoje, tako da je preostalo samo ovo.
Helem, D. se igrao malo mojim kompjuterom, na ja, mozda malo i nije bas prigodna rijec, ali ono sto je on zamislio kao malo, ja sam cackajuci i pokusavajuci da ispravim pretvorila u nesto malo vise. Sada mi je ogranicen pristup mailu (citaj: onemogucen), a i obicno surfanje predstavlja poteskoce.
Stoga, dragi moj, trpjeti do boljeg vakta
Ostalima: Ne zamjerite
