TVRTKO KOTROMANIĆ I: Bosanski ban i prvi bosanski kralj, vladao je od 1353. do 1391. godine. Za druge polovine Tvrtkove vladavine Bosna je uistinu bila najveća i najmoćnija država na Balkanu i među južnim slavenima. Jedini dio današnje Bosne koji nije bio uključen u Tvrtkovo kraljevstvo jeste pojas zemlje na sjeverozapadu gdje se danas nalazi grad Bihać, sto je tada pripadao hrvatsko-ugarskom teritoriju. U vrijeme Tvrtkove vladavine primjetna je politička stabilnost, značajan kulturni i duhovni napredak. Godine 1377. Tvrtko se krunio za prvog bosanskog kralja u mjestu Mili (današnji Arnautovici) nadomak Visokog. S Tvrtkom u bosansku heraldiku ulazi anžuvinski ljiljan - istinski simbol bošnjaštva i snažne bosanske države. Da bi uzdrmao bosansku državu, ugarski kralj Ludovik je nakon skoro stogodišnjeg zatišja pokrenuo pitanje bosanskih heretika, zahtijevajući njihov progon, posebno u oblasti Usore. Stoga je Ludovik 1363 otpremio na Bosnu dvije kižarske vojske. Međutim, veliki bošnjački vođa - Tvrtko Kotromanić I - do nogu potukao obje Ludovikove vojske - jednu pod gradom Sokolom na Plivi kod Jajca, a drugu kod Srebrenika. Već 1366 dio bošnjačke vlastele se pobunjuje protiv Tvrtka (navodno zbog sirenja katolicizma) i kralj biva prisiljen da potraži pomoć upravo na Ludovikovom dvoru. Punu vlast u Bosni Tvrtko ponovno učvršćuje 1369 godine i u sljedećih dvadeset godina načinjava od Bosne najveću i najmoćniju državu na Balkanu. Nakon što je ponovno zagospodario cijelom Bosnom, Tvrtko I Kotromanić je svoj prvi veliki vanjskopolitički uspjeh postigao na istoku, gdje su mu to omogućavale prilike nastale raspadanjem nekadašnje Dušanove države. Tvrtko I je, u cilju proširenja Bosne, stupio u savez sa knezom Lazarem, te 1373 godine skršio svog prvog istočnog susjeda, Nikolu Altomanovića. Poslije podjele Altomanovićevih posjeda, u granice Bosanske države kralj Tvrtko Kotromanić I je uključio Gornje Podrinje sa Pivom, Tarom, te srednjim i donjim Polimljem. Ubrzo potom Tvrtko je zauzeo primorske župe Trebinje, Konavle i Dračevicu, čime je granicu Bosne pomjerio do Boke Kotorske. Podjelom posjeda Nikole Altomanovića, u sastav Bosne je ušao i današnji Sandžak. Uspješnim osvajačkim pohodima, Tvrtku Kotromaniću je zakonito pripao i "dvogubi vijenac" - dvostruka kraljevstka kruna Bosne i Srbije. U manastiru Mileševo kod Prijepolja, Tvrtko I se vjerovatno oktobra 1377 godine okrunio za kralja "Srbljem i Bosne i Primorju i Zapadnim Stranam" te počeo "s Bogom kraljevati." Istovremeno je svom narodnom imenu, čisto iz državnopravnih razloga, dodao i ime "Stefan", koje su simbolično nosili svi srpski vladari, pa tako i dvostruki vladar Bosne i Srbije. Ime Stefan je značilo "vjenčani," (onaj koji je krunisan). To je i u Bosni postalo tradicijom, pa su ga poslije Tvrtka I svom imenu dodavali svi bosanski kraljevi. Tvrtko se krunisao u Mileševu jer je htjeo da ojača svoj uticaj i na tamošnje Srblje.
Bošnjački katolik, gospodar heretičke Bosne, čiju je crkvu odlučno branio, jednako kao što je štitio katolike i pravoslavne, koji su se teritorijalnim širenjem bosanske države našli u njenim granicama, Tvrtko I je po religijskim i političkim stavovima bio daleko od polusvetačkih likova i manastirske tame pravoslavnih srpskih vladara. Kao držač dvostruke krune, Tvrtko I je bio daleko od pomisli da obnavlja staru srpsku državu. Tvrtko I je 1382 utemeljio grad Novi (Sveti Stefan), na ulazu u Bokokotorski zaljev, a već sljedeće godine podigao je grad Brštenik (Sveti Mihajlo) kod Opuzena kao osnovu za izgradnju brodogradilišta i razvoj bosanske flote. Poslije dužeg otpora kralju Tvrtku su se 1390 predali sljedeći gradovi: Split, Trogir i Šibenik, sa otocima Brač, Korčula i Hvar. Pri kraju Tvrtkove vladavine, na istočnim granicama Bosne već se pojavljuju Turci-Osmanlije, koji polahko upadaju i u samu Bosnu. Prva provala Turaka u Bosnu uknjižena je u jesen 1386, kada je jedan njihov manji odred uspio prodrijeti sve do doline Neretve, gdje su zaustavljeni od strane bosanske vojske pod zapovjedništvom Tvrtkovog vojvode Vlatka Vukovića. 27. VIII. 1388 Bosanska vojska je porazila Turske osvajače i kod Bileće. Do odlučujuće bitke dolazi 28. VI. 1389. na Kosovu, gdje je bosanski vojvoda Vlatko Vuković predvodio bosansku pomoćnu vojsku. Tvrtko je u pismima Trogiru i Firenci, augusta 1389, Kosovsku bitku opisao i predstavio kao svoju pobjedu. Kralj Tvrtko Kotromanić I umire 1391 godine.
Sto se tice slika cisto sumnjam da postoje a za dokumenta ne znam.
