Forum Klix.ba

Vatra....nosi toplotu....strast....ali i unistenje....U stanju je, mogucnosti da za tren izbrise veliki dio necijeg zivota, rad, trud, uspomene, sjecanja....

Cesto zivimo u ubjedjenju da uspomene, sjecanja nosimo mi....vjerujemo da su bitni ljudi, osjecanja, ljubav....da su stvari zamjenljive, prolazne, nebitne....ali koliko uspomena, koliko sjecanja zivi u stvarima koje cuvamo, u sitnicama, u formi onog opipljivog van nas samih....

Nebrojeno puta usred noci, kad bi se oglasio protupozarni alarm, dok se onako u pidzami zurilo van, bez obzira da li je opasnost od vatre stvarna ili lazna uzbuna, ili samo momentalna neugodnost koja ce biti dovedena pod kontrolu i biti zaboravljena vec sutra, uvijek mi je prolazilo kroz glavu, onako dok bacam zadnji pogled na sobu, na uspomene, da mogu sta bih od svega toga ponijela sa sobom.....

Koje su stvari koje biste ponijeli sa sobom? Koje uspomene bi vam bile najvaznije? Sta znace i zasto znace.....I koliko onog sto posjedujete uopste nema cijenu jer nije zamjenljivo, ne moze se ponovo kupiti, jer je puno proslosti, jer krije u sebi momente cija vrijednost se ne mjeri novcem.....

Uvijek su mi fotografije u prvom momentu na pameti kad zamislim te ne d'o Bog situacije...

anais_nin wrote:

Vatra....nosi toplotu....strast....ali i unistenje....U stanju je, mogucnosti da za tren izbrise veliki dio necijeg zivota, rad, trud, uspomene, sjecanja....

Cesto zivimo u ubjedjenju da uspomene, sjecanja nosimo mi....vjerujemo da su bitni ljudi, osjecanja, ljubav....da su stvari zamjenljive, prolazne, nebitne....ali koliko uspomena, koliko sjecanja zivi u stvarima koje cuvamo, u sitnicama, u formi onog opipljivog van nas samih....

Nebrojeno puta usred noci, kad bi se oglasio protupozarni alarm, dok se onako u pidzami zurilo van, bez obzira da li je opasnost od vatre stvarna ili lazna uzbuna, ili samo momentalna neugodnost koja ce biti dovedena pod kontrolu i biti zaboravljena vec sutra, uvijek mi je prolazilo kroz glavu, onako dok bacam zadnji pogled na sobu, na uspomene, da mogu sta bih od svega toga ponijela sa sobom.....

Koje su stvari koje biste ponijeli sa sobom? Koje uspomene bi vam bile najvaznije? Sta znace i zasto znace.....I koliko onog sto posjedujete uopste nema cijenu jer nije zamjenljivo, ne moze se ponovo kupiti, jer je puno proslosti, jer krije u sebi momente cija vrijednost se ne mjeri novcem.....

Sobzirom da mi u Sarajevu nije ostalo niti jedno dugme i ovaj put bih ponijela nista.Svako malo pravim cistku, pa nagomilane stvari, za koje se opet vezem, podijelim kud i kamo.Katkada se usudim da i stvari koje su mi strasno prirasle srcu poklonim.
I lagala bih kada bih rekla da mi nista od ovoga oko mene ne znaci.Apsurd.
No, da si ublazim dilemu, uvijek mislim kako su mi drvene stepenice, pa ako ostanem trenutak duze da ponesem nesto iz stana, moze biti kobno.

Kao i tempori, i meni je jednom davno nestalo sve materijalno... Tad, sa 16, zalila sam za knjigama koje sam skupljala cijelo djetinjstvo.

Nakon toga, organizirala sam si zivot na nacin da u svakom trenutku mogu odjuriti prakticno na drugi kraj svijeta i da se ne osvrnem za stvarima.

Ali, evo- smijesno- jedino sto mi pada na pamet: mobitel Tako bih uspjela javiti jedinoj osobi kojoj zelim javiti sto se dogodilo...

ja bih pokusala iznijeti novcanik. i naravno izvuci ziva stvorenja iz vatre... nista mi drugo i ne treba, jer mi je unisteno sve sto mi je bilo drago.

i ja bih prvo novcanik pa onda ziva bica

ja sam smotan, vjerovatno bih izgorio.

Bonnie-Clydova mala wrote:Uvijek su mi fotografije u prvom momentu na pameti kad zamislim te ne d'o Bog situacije...

i dokumenti.

laptop, mobitel, novcanik

basta sljezove boje wrote:laptop, mobitel, novcanik

vidi se da ti je starbucks drugi dom ..
...
a sta bi sacuvao od vatre ?? najprije pasos i kljuceve od auta. imam osjecaj stagod da izvucem kasnije bi se kajao sto nisam izvukao nesto drugo.

Once more with feeling

da ne ostane neshvacena

znaci, ako zanemarimo spasavanje ljudi, i onih konkretnih materijalnih stvari koje su eto kao bitne....koje USPOMENE, koja SJECANJA, koje STVARI koje sadrze u sebi te iste USPOMENE i SJECANJA biste ponijeli sa sobom

Samo bih se uvjerila da su svi moji dragi bezbjedni....za ostalo, materijalno.., dokumenta i sl..... foock it
Ako me je rat icemu naucio, to je da su materijalne stvari, dokumenti, knjige....nadoknadljivi (postoji li ova rijec u rijecniku ), samo su ljudi nezamjenjljivi.

Osim toga, kuca i sve u njoj, je osigurano

heh sad se sjetih rata...sa sobom sam u skloniste uvijek nosila onu malu torbicu...punu nekih tada meni bitnih sitnica...ali da me ubijes ja se ne mogu sjetiti sta je to bilo slike nisu bile...mozda jedan privjesak sa slikama roditelja...ali nisam sigurna

kad se zapucalo u proslom ratu prvih dana, ja sam namah jedan manji albumcic sa slikama ponijela, dok su moji starci pakovali nesto odjece, dokumenta, stednje knjizice ....

da bi smo se nakon onog primirja (nakon svega tri dana rata u aprilu, nakon sto je priznata nezavisna bih) mi se vratili kuci... i opet pobjegli na vrat na nos... ja ostavim album, jer ko biva, opet cu se ja vratiti domu svom... zao mi je tih slika, jer sam morala slike svog rahmetli oca da trazim kasnije po siroj porodici i moliti ih da mi poklone koju sliku....

neki dan sjedim sa uzom porodicom i pricamo ako bude ne daj boze opet rata, sta ponijeti: svi smo u isti mah rekli slike! one su mi nekako najprece i najvaznije.

ma ne moram nositi nista... dovoljno mi je da u glavi i srcu ponesem uspomene na lijepe dane provedene sa dragim ljudima...
te uspomene i slike u glavi su mi bitnije od onih opipljivih... sjecanje na smijeh, radost pa i tugu...
hvala bogu pa imamo uspomene
nekad se hranim njima... maco

ja_cura_ wrote:kad se zapucalo u proslom ratu prvih dana, ja sam namah jedan manji albumcic sa slikama ponijela, dok su moji starci pakovali nesto odjece, dokumenta, stednje knjizice ....

da bi smo se nakon onog primirja (nakon svega tri dana rata u aprilu, nakon sto je priznata nezavisna bih) mi se vratili kuci... i opet pobjegli na vrat na nos... ja ostavim album, jer ko biva, opet cu se ja vratiti domu svom... zao mi je tih slika, jer sam morala slike svog rahmetli oca da trazim kasnije po siroj porodici i moliti ih da mi poklone koju sliku....

neki dan sjedim sa uzom porodicom i pricamo ako bude ne daj boze opet rata, sta ponijeti: svi smo u isti mah rekli slike! one su mi nekako najprece i najvaznije.

ja sam ih nosila kada god bi se selila. U ratu nekoliko puta.

zena21 wrote:ma ne moram nositi nista... dovoljno mi je da u glavi i srcu ponesem uspomene na lijepe dane provedene sa dragim ljudima...
te uspomene i slike u glavi su mi bitnije od onih opipljivih... sjecanje na smijeh, radost pa i tugu...hvala bogu pa imamo uspomene
nekad se hranim njima... maco

uvijek sam govorila da bi ponijela slike...pisma...fotoaparate...uspomene...i sinoc pozar u zgradi...i ja od svega toga strpam pare u dzep...licnu i studentsku (cak ni pasos)...macka u torbu i na terasu da cekamo sta ce biti...tek kad se sve smirilo pocele mi padati na pamet stvari kojih bi mi zao bilo (na nekima bi mi se srce slomilo )... eh da...i poslala sam roditeljima i dragim ljudima poruke...hmmmm...(drama queen :blushingsmiley:)

Bumbar wrote:uvijek sam govorila da bi ponijela slike...pisma...fotoaparate...uspomene...i sinoc pozar u zgradi...i ja od svega toga strpam pare u dzep...licnu i studentsku (cak ni pasos)...macka u torbu i na terasu da cekamo sta ce biti...tek kad se sve smirilo pocele mi padati na pamet stvari kojih bi mi zao bilo (na nekima bi mi se srce slomilo )... eh da...i poslala sam roditeljima i dragim ljudima poruke...hmmmm...(drama queen :blushingsmiley:)

nek si ti macka u torbu

Lace wrote:

Bumbar wrote:uvijek sam govorila da bi ponijela slike...pisma...fotoaparate...uspomene...i sinoc pozar u zgradi...i ja od svega toga strpam pare u dzep...licnu i studentsku (cak ni pasos)...macka u torbu i na terasu da cekamo sta ce biti...tek kad se sve smirilo pocele mi padati na pamet stvari kojih bi mi zao bilo (na nekima bi mi se srce slomilo )... eh da...i poslala sam roditeljima i dragim ljudima poruke...hmmmm...(drama queen :blushingsmiley:)

nek si ti macka u torbu

haha...trebala si ga vidjeti kako mu je glava virila hahahaha...suti svu me zivu izgrebao :S...ne znam sta da kazem za ogrebotine priupitaju li me

... Slike il fotografije nekad a sad lap-top pod mišku il memoriju onu externu i PS3 pod drugu mišku i goni....

Malo banaliziram ali na pameti su mi scene iz rata il poslije njega... kad su oni padobranci koji su useljavali u stanove ljudi koji su otišli, koji su nestali, koji su poginuli ulazili i bez imalo poštovanja ložili sve i svašta i bacali sve i svašta... meni lično pored krvi i smrti najteže mi je padalo vidjeti fotografije pored kante il razbacane onako unaokolo jer to mi nekako personificira ljudski život, svu njegovu prolaznost i banalnost....

No ma koliko mislili o tome i bili spremni za paljevinu..... onaj trag koji ostaje potisnut duboko u nama je najgori.......

Bumbar wrote:

Lace wrote:

Bumbar wrote:uvijek sam govorila da bi ponijela slike...pisma...fotoaparate...uspomene...i sinoc pozar u zgradi...i ja od svega toga strpam pare u dzep...licnu i studentsku (cak ni pasos)...macka u torbu i na terasu da cekamo sta ce biti...tek kad se sve smirilo pocele mi padati na pamet stvari kojih bi mi zao bilo (na nekima bi mi se srce slomilo )... eh da...i poslala sam roditeljima i dragim ljudima poruke...hmmmm...(drama queen :blushingsmiley:)

nek si ti macka u torbu

haha...trebala si ga vidjeti kako mu je glava virila hahahaha...suti svu me zivu izgrebao :S...ne znam sta da kazem za ogrebotine priupitaju li me

ma mace su cudo..sinoc udjoh u kuhinju..mrak ...upalim svjetlo kad ona moja zuta lutka dofurao lopticu i ganja po kuhinji u mraku...svi spavaju, on se igra onda pocne da se mazi...izvrne se na ledja i prica mi nesto

a sto se tice uspomena...slike...ali toliko ih je da ih ne bih mogla sve ponjeti...5 velikih albuma, 3 mala...i jedno 500-600 na kompu...najlakse bi bilo ono s kompa snimiti i furaj ...al zao bi mi bilo onih starijih...nastalih uglavnom od 95-e naovamo

SLIKE, dokumente i kompjuter (radi nekih slika i dokumenata sto ih nisam jos prebacila na CD ili eksterni harddisc).
Sve ostalo se moze ponovo nabaviti.

@Lace Ja rijesavam svoj problem sto se tice slika. Zakon je skeniranje, prebacivanje na CD i nabavi sef ili da imas sef u banci. Tako sam ja to rijesila i sad ih laganini prebacujem i nosim. Nikad covjek ne zna.

cHupjahalic@ wrote:SLIKE, dokumente i kompjuter (radi nekih slika i dokumenata sto ih nisam jos prebacila na CD ili eksterni harddisc).
Sve ostalo se moze ponovo nabaviti.

@Lace Ja rijesavam svoj problem sto se tice slika. Zakon je skeniranje, prebacivanje na CD i nabavi sef ili da imas sef u banci. Tako sam ja to rijesila i sad ih laganini prebacujem i nosim. Nikad covjek ne zna.

ma imam neke skenirane...al bih trebala uzeti dobar odmor da sve skeniram

Lace wrote:ma imam neke skenirane...al bih trebala uzeti dobar odmor da sve skeniram

isplati se potrositi vremena onoliko koliko je potrebno. makar onda mozes putovati a da ne razmisljas da li ti je neko provalio u stan/ kucu, da li su ti pogasena sva svjetla i slicno.