#1 Smij'o bi se da ne placem ...
Posted: 20/08/2004 11:01
JUTUTUNSKA JUHAHAHA
U kraljevstvu Jutututu
Kralj trinajsti Balakaha
Obecao svom narodu
Da ce dati juhahaha.
Samo neka budu verni,
Nek vojuju o svom kruhu,
Neka cute i nek žmure,
Nek placaju juhuhuhu.
Poslušni su Jututunci,
Placali su juhuhuhu,
Cutali su, žmurili su,
Vojevali o svom kruhu.
A prolecem svakog goda
Popne s' na breg Balakaha,
Pa povice gromoglasno:
Dobicete juhahaha!
U kralja su jake prsi,
Grlat li je Balakaha,
Kad povice, brda s' ore -
Juhahaha, haha, haha!
Svi se grotom smejat stanu,
Sve se trese brat do brata,
A od smeha, teška smeha,
Za trbuh se i kralj hvata.
A šta im je tako smešno?
Il' je smešan Balakaha?
Il' su smešni Jututunci?
Il' je smešno "juhahaha"?
Sve troje je dosta smešno,
Ponajviše Balakaha,
Kad ozbiljno, milostivo,
Progovori: Juhahaha!
Srecni su ti Jututunci,
Srecan li je Balakaha,
Kad ih tako razveseli
Prazna recca: Juhahaha!
Jovan Jovanovic Zmaj (1865)
VLAST - Branislav Nusic
Arsa: U tome se, vidis, i sastoji vlast: da umes s visine govoriti, da bi ovi dole osetili koliko su nizi.
Miloje: Kako to s visine? To ne razumem!
Arsa: Eto, vidis, nas smo dvojica ravni; ne mozes ti meni ni ja tebi s visine govoriti, ali... (Uzme jednu salmicu i metne je pred Miloja.) Popni se, molim te!
Miloja: Ama...
Arsa: Popni se, kad ti kazem! (Posto se Miloja popeo): Osecas li sad da se visi od mene?
Miloje: Pa osecam.
Arsa: E, vidis, to je, recimo, prvi stepen vlasti: sreski nacelnik ili predsednik opstine u sreskoj varosi, ili tako nesto. Ja ostajem dole, ja sam narod, a ti, ti si visi od mene, ti si, recimo, drzavna vlast. Vidis li preko moje glave?
Miloje: Vidim!
Arsa: E, pa to toliko! Vlast treba da gleda narod preko glave. To ti je, tako reci, prvi stepen; a sad, popni se na ovu stolicu.
Miloje: (brani se) Ama, covece bozje, gde cu ja...?
Arsa: Penji se, molim te, penji se!
Miloje (nevoljno, ali se popne).
Arsa: A sad, je l' osecas da si jos na vecoj visini?
Miloje: Osecam.
Arsa: To je, recimo, visina okruznog nacelnika ili narodnog poslanika. Ja, narod, gledam tebe u trbuh, a ti mene?
Miloje: U teme!
Arsa: Tako je! Ali sad, prijatelju moj, sad tek ima da vidis...
Miloje: Sta sad, pobogu brate?
Arsa: Sad ces tek da vidis sta znaci to s visine govoriti. 'Ajde, 'ajde, popni se na sto.
Miloje: Ama nemoj, pobogu covece!
Arsa: Sve ovo dosad ti ne vredi bez ovoga, jer to je, vidis, ministarska visina; treba da vidis kako se s te visine gleda.
Miloje: Ne treba mi, sta ce mi to?
Arsa: Popni se kad ti kazem! Nije to nista, samo zakoraci, ako hoces pravilno da shvatis. 'Ajde, 'ajde!...
Miloje: O, brate!... (Penje se vrteci glavom.)
Arsa: E prijatelju, sta vidis sad?
Miloje: Ne vidim nista.
Arsa: Tacno, tacno! Vlast s te visine ne vidi nista. A vidis li narod, odnosno mene?
Miloje: Vidim te onako ispod oka i, pravo da ti kazem, izgledas mi mali.
Arsa: I ovako kad uspravno stojim, a kad me ono, sto ti kazes, zacne u kicmu pa se pogrbim? (Sagne se.) Pogledaj!
Miloje: Izgledas mi jos manji.
Arsa: (uspravi se i stane uz njega) A ja, vidis, kad pogledam tebe, ne vidim ti glavu, jer si na velikoj visini; zato, vidis, narodu i izgleda da vlasti nemaju glave, jer je ne vide.
U kraljevstvu Jutututu
Kralj trinajsti Balakaha
Obecao svom narodu
Da ce dati juhahaha.
Samo neka budu verni,
Nek vojuju o svom kruhu,
Neka cute i nek žmure,
Nek placaju juhuhuhu.
Poslušni su Jututunci,
Placali su juhuhuhu,
Cutali su, žmurili su,
Vojevali o svom kruhu.
A prolecem svakog goda
Popne s' na breg Balakaha,
Pa povice gromoglasno:
Dobicete juhahaha!
U kralja su jake prsi,
Grlat li je Balakaha,
Kad povice, brda s' ore -
Juhahaha, haha, haha!
Svi se grotom smejat stanu,
Sve se trese brat do brata,
A od smeha, teška smeha,
Za trbuh se i kralj hvata.
A šta im je tako smešno?
Il' je smešan Balakaha?
Il' su smešni Jututunci?
Il' je smešno "juhahaha"?
Sve troje je dosta smešno,
Ponajviše Balakaha,
Kad ozbiljno, milostivo,
Progovori: Juhahaha!
Srecni su ti Jututunci,
Srecan li je Balakaha,
Kad ih tako razveseli
Prazna recca: Juhahaha!
Jovan Jovanovic Zmaj (1865)
VLAST - Branislav Nusic
Arsa: U tome se, vidis, i sastoji vlast: da umes s visine govoriti, da bi ovi dole osetili koliko su nizi.
Miloje: Kako to s visine? To ne razumem!
Arsa: Eto, vidis, nas smo dvojica ravni; ne mozes ti meni ni ja tebi s visine govoriti, ali... (Uzme jednu salmicu i metne je pred Miloja.) Popni se, molim te!
Miloja: Ama...
Arsa: Popni se, kad ti kazem! (Posto se Miloja popeo): Osecas li sad da se visi od mene?
Miloje: Pa osecam.
Arsa: E, vidis, to je, recimo, prvi stepen vlasti: sreski nacelnik ili predsednik opstine u sreskoj varosi, ili tako nesto. Ja ostajem dole, ja sam narod, a ti, ti si visi od mene, ti si, recimo, drzavna vlast. Vidis li preko moje glave?
Miloje: Vidim!
Arsa: E, pa to toliko! Vlast treba da gleda narod preko glave. To ti je, tako reci, prvi stepen; a sad, popni se na ovu stolicu.
Miloje: (brani se) Ama, covece bozje, gde cu ja...?
Arsa: Penji se, molim te, penji se!
Miloje (nevoljno, ali se popne).
Arsa: A sad, je l' osecas da si jos na vecoj visini?
Miloje: Osecam.
Arsa: To je, recimo, visina okruznog nacelnika ili narodnog poslanika. Ja, narod, gledam tebe u trbuh, a ti mene?
Miloje: U teme!
Arsa: Tako je! Ali sad, prijatelju moj, sad tek ima da vidis...
Miloje: Sta sad, pobogu brate?
Arsa: Sad ces tek da vidis sta znaci to s visine govoriti. 'Ajde, 'ajde, popni se na sto.
Miloje: Ama nemoj, pobogu covece!
Arsa: Sve ovo dosad ti ne vredi bez ovoga, jer to je, vidis, ministarska visina; treba da vidis kako se s te visine gleda.
Miloje: Ne treba mi, sta ce mi to?
Arsa: Popni se kad ti kazem! Nije to nista, samo zakoraci, ako hoces pravilno da shvatis. 'Ajde, 'ajde!...
Miloje: O, brate!... (Penje se vrteci glavom.)
Arsa: E prijatelju, sta vidis sad?
Miloje: Ne vidim nista.
Arsa: Tacno, tacno! Vlast s te visine ne vidi nista. A vidis li narod, odnosno mene?
Miloje: Vidim te onako ispod oka i, pravo da ti kazem, izgledas mi mali.
Arsa: I ovako kad uspravno stojim, a kad me ono, sto ti kazes, zacne u kicmu pa se pogrbim? (Sagne se.) Pogledaj!
Miloje: Izgledas mi jos manji.
Arsa: (uspravi se i stane uz njega) A ja, vidis, kad pogledam tebe, ne vidim ti glavu, jer si na velikoj visini; zato, vidis, narodu i izgleda da vlasti nemaju glave, jer je ne vide.