Kada bi se vratio gore navedeni Ustav ova država bi se zvala Socijalistička republika Bosna i Hercegovina sa samoupravnim društvenim uređenjem.
Bilo je već dosta tema o tome..
U Dejtonu nije suspendovan Ustav RBiH iz 1991 jer taj Ustav nikada nije ni postojao..
Suspendovan je Ustav SRBiH iz 1974 godine na koji je 1991 godine doneseno samo nekoliko amandmana koji ne mijenjaju njegovu suštinu..
Amandmani LXXXI i LXXXII kojim je SDA predlagala ukidanje naziva Socijalistička Republika BiH nikada nisu prošli parlamentarnu proceduru. Naziv SRBiH je navodno u ratu ukinulo ratno Predsjedništvo..
Eto..
Ne mogu sada pronaći link, gdje je o tome pisao prof Omer Ibrahimagić, ali i ovaj članak koji sam pronašao na Internetu može objasniti neke stvari..
To je izgledalo otprilike ovako..
KAO ŠTO JE POZNATO, U TRENUTKU PRVIH VIŠESTRANAČKIH poslijeratnih izbora 18. studenoga 1990. u Bosni i Hercegovini, tada Socijalističkoj republici Bosni i Hercegovini, na snazi je bio Ustav SR BiH,
koji je proglašen 25. veljače 1974.
U njegovim osnovnim načelima pisalo je “da su radnička klasa, radni ljudi i narodi BiH uspostavili revolucionarnu, narodnu i demokrat-
sku vlast u okviru FRJ i stvorili NR BiH”.
U kasnijim amandmanima dio revolucionarno-partizanske ustavne oblan-
de bio je eliminiran, jer je ustavna srčika postalo samoupravljanje, udruženi rad i društveno vlasništvo. Savez komunista Jugoslavije (SKJ), preko svojih osnovnih jedinica do državnoga vrha, osigurao je politički monopol pod egi-
dom “diktature proleterijata”. Stari socijalistički ustav BiH
bio je u tom trenutku jedan od najduljih u Europi: imao je 422 članka i 80 amandmana donesenih u pet navrata. Naravno, pojavom višestranačja monopol Saveza komunista urušio se. Trebalo je donijeti novi ustav. Međutim, ustavne odredbe i članke zamijenili su ratni bubnjevi, po onoj sta-
roj “Inter arma silent leges”. Ustavno-gordijski čvor u BiH
tek će 1994. u Washingtonu, odnosno 1995. u Daytonu i Parizu, poput Aleksandra Velikoga presjeći William Jefferson (Bill) Clinton.
Četverogodišnje razdoblje u Bosni i Hercegovini 1990. – 1994. splet je zamršenih zbivanja i još neistraženih procesa, kako mirnodopskih tako i ratnih. Od konstituiranja višestranačke Skupštine SR BiH 20. prosinca 1990., pa do potpisivanja Washingtonskoga sporazuma 18. ožujka 1994., ustav i ustavne promjene bile su čestom temom mnogih rasprava za parlamentarnom govornicom, na sastancima stranačkih čelnika, u uredima europskih državnika, te u javnim medijima. Nakon konstituiranja Skupštine SR BiH utemeljena je Komisija za ustavna pitanja Skupštine SR BiH, koju je činio 21 član Skupštine SR BiH i 11 članova iz reda znanstvenih, stručnih i javnih radnika.
Ustavna komisija započela je s radom na nacrtu Ustava RBiH, kojim bi se otpočela tranzicija na gospodarskom i političkom pla nu.
Klub zastupnika Stranke demokratske akcije podnio je na IV. sjednici Skupštine SR BiH “Prijedlog da se pristupi promjeni ustava SR BiH donošenjem Ustavnoga zakona o nazivu i državnim simbolima Republike Bosne i Hercegovine”, što je usvojeno većinom glasova na skupštinskom zasjedanju.
Na zajedničkoj sjednici vijeća Skupštine SR BiH 10. srpnja 1991. na dnevnom redu Skupštine SR BiH našla se točka “Prijedlog zaključka da se pristupi izradi teksta Nacrta ustava Republike Bosne i Hercegovine”. Nakon kraće rasprave Skupština SR BiH donijela je “Zaključak da se
pristupi izradi teksta Nacrta ustava SR BiH”.
Komisija za ustavna pitanja pripremila je za jednu od sjednica Skupštine SR BiH radni materijal “Tekst nacrta amandmana LX-XXI - LXXXII na ustav SR BiH”.
Amandmanom LXXXI. predloženo je brisanje atributa “socijalistička” iz naziva “SR BiH”, a amandmanom LXXXII. utvrđen je tekst svečane izjave koji prigodom stupanja na dužnost daju zastupnici u Skupštini SR BiH i republički dužnosnici. Navedeni materijal nije u 1991. i 1992. dospio na dnevni red Skupštine. Komisija za ustavna pitanja zadnji put sastala se 19.
studenoga 1991., donijevši radni tekst “Nacrta ustava BiH”, što je istodobno bilo i njezino zadnje zasjedanje u tom sastavu.
) cijele Republike, izraženom njihovim predhodnim izjašnjavanjem putem referenduma, ako se za mijenjanje izjasne najmanje dvije trećine ukupnog broja biraća.