KAKVA JE SVRHA DIJALOGA IZMEĐU KRŠĆANA I MUSLIMANA?

[dr.gog]

iZ ZADNJIH PAR PREGLEDANIH TEMA VIDJEH KOLIKO JE TEŽAK I NA MOMENTE MUČAN DIJALOG IZMEĐU VJERNIKA DVIJE KONFESIJE.

SVI IZNOSE SVOJE VIĐENJE,REPLICIRAJU I OBARAJU TEZE POSTAVLJENE U NJIHOVIM UČENJIMA.
NAJČEŠĆE SE IZGUBI NIT RAZGOVORA,I OBJAŠNJENJA LAIKU POSTANU POTPUNO NERAZUMLJIVA,A ČESTO IMA TOLIKO AGRESIVNOSTI I,POSEBNO,NEPOMIRLJIVOSTI.

PITAM VAS,ŠTA JE SVRHA OVAKVIH DIJALOGA?KAKVO DOBRO DONOSE ONIMA ZA KOJE KAO VJERNICI RADIMO,KAKVO DOBRO I PRIMJER PONAŠANJA DAJEMO U NAŠOJ SREDINI?

ŠTA MISLITE O OBIMNOM CITIRANJU LITERATURE?..
ZAŠTO NESTAJE BLAGOST I SKROMNOST U VAŠIM MEĐUSOBNIM RAZGOVORIMA?
JELI BOLJA RASPRAVA O PRAKTIČNIM ASPEKTIMA VJERSKOG RADA NASPRAM NARODA,I RECIMO POMOĆI SIROMAŠNIMA,OD APOLOGETIKE(ODBRANE STAVOVA)?
DA LI MOŽETE IPAK VOLJETI,CJENITI,PRIHVATITI I ZAŠTITI ČOVJEKA DRUGE VJERE BEZ TRAŽENJA DA PROMJENI STAVOVE I IMATI POVJERENJA U NJEGA?

DA LI IMATE ISKRENE PRIJATELJE DRUGE VJERE? POZDRAV,VAŠ DR.GOG!

[wels]

Tema pogadja u sridu.

Samo da su slova josh veca.

[sirotanovic]

DA LI MOŽETE IPAK VOLJETI,CJENITI,PRIHVATITI I ZAŠTITI ČOVJEKA DRUGE VJERE BEZ TRAŽENJA DA PROMJENI STAVOVE I IMATI POVJERENJA U NJEGA?DA LI IMATE ISKRENE PRIJATELJE DRUGE VJERE?

90% mojih prijatelja su muslimani. Nista nije prepreka nasem prijateljstvu pa ni cesti oprecni stavovi po pitanju vjere.

Ukoliko zaista vjerujes u Boga pomoci ces svakome a da ga ne pitas ko je, sta je, odakle je, u sta vjeruje i sl....

Ipak je ovo Bosna brate dr.gog.

A koja je svrha; pokrstavnje zna se

[lady midnight]

To pitanje "dijaloga" je zaista chudna stvar, jer je ochigledno da se ne samo ovdje na forumu, nego i u "stvarnom zhivotu", pa chak i na nivou vjerskih i ostalih institucija koji se bave dijalogom, tome pitanju prilazi sa razlichitih stanovishta.

Neki polaze od toga, pa se toga i drzhe, da je dijalog tu da bi se pobilo uchenje one druge vjere - shto nece nikom poci za rukom, jer su prepiranja oko "ispravnosti" uchenja stara koliko i religije same.
Po mom mishljenju, to nije dijalog - to je polemika. Izmedju ova dva pojma postoji velika razlika. U polemici se brane vlastiti stavovi, uz napadanje tudjih, i nema odstupanja od njih, niti je cilj da se dodje do kompromisa; U dijalogu postoji mogucnost pronalazhenja dodirnih tachaka i 2usaglashavanja.

Po mom mishljenju, o tome bi se i trebalo raditi kod "dijaloga" - ne upirati prstom u doktrinalne "pogreshke" onog drugog, nego slozhiti se oko onoga shto je zajednichko (a toga ima puno) i na to usredsrediti aktivnosti.

Svrha dijaloga bi valjda trebala biti da se umire sukobi nastali na vjerskoj osnovi, time shto ce se naci neka zajednichka platforma u sklopu koje se niti jedni niti drugi ne bi trebali odricati svog vjerovanja... znachi - uz poshtovanje razlichitosti.

Primjer: Ne znam zashto bi na pitanju zajednichkog humanitarnog djelovanja islamskih i krishcanskih institucija recimo, bilo vazhno pitanje "triniteta" ili Muhammedovog poslanstva.

Ovo po meni vazhi i za onu dimenziju vjerskog dijaloga koja se najmanje spominje i nazhalost najmanje praktikuje, a to je pitanje "dijaloga" izmedju vjernika i ateista.

U pluralistichkim drushtvima to pitanje je neizbjezhno, ma koliko oni koji se chvrsto drzhe nekih dogmatskih stavova to ne htjeli priznati.
Dakle, gdje su dodirne tachke izmedju vjernika i sekularnih humanista, i na koji nachin se mozhe poraditi na tome da i ovdje dodje do potpunog medjusobnog uvazhavanja?... ne na planu vjerovanja (to se ne mozhe ostvariti, toga sam svjesna), ali na planu ljudskog djelovanja u svrhu zajednichkih ciljeva, koji ipak postoje, i bez pokushaja misionarstva i "prevodjenja" onog drugog na svoju stranu.

Da dodam josh jedno: ovaj podforum se po meni odavno pretvorio u cirkus, u kojem prednjache zhalosni klovnovi nesposobni da progovore (a pogotovo da pishu) o bilo chemu shto izlazi iz okvira njihovog vjerovanja, i u kojem i pored jakog lichnog interesovanja za religiju, imam sve manje motivacije da uchestvujem.

Umjesto da ga iskoristimo da neshto nauchimo, bez toga da ulazimo u napad i odbranu vlastitog ubjedjenja, u startu se krene sa prepucavanjima, koji nazhalost u krajnosti vode do vrijedjanja i ponizhavanja onog drugog i drugachijeg.

[dr.gog]

Šta je ovo,nedostatak slova "Š"..ama tastatura 20 maraka ljudi

Elem,pitam jer vidim da se sve pretvori u ničegvrijedno diskutovanje,da oprosti Zumšesetišest,zafali samo još Adil Kulenović pa da foliranje bude potpuno,znate ono čuveno"aaaa,koje znači,eeee,da je činjenica da,eee,da su stavovi tako da kaaaažem,blago rečeno ,ee,nepomirljivi,ali evo riješili smo problem!!"(A:K:"neintervju nedana" ).Ja evo imam prijedlog tehničke prirode: Ostavljajte teme kao inicijative za konkretnu saradnju na polju pomoći narodu.Ne ulazite u rasprave koje druga strana apriori smatra za napad.Šaljite jedni drugima literaturu,sa navedenim izvorom,putem recimo Gmaila,msn-a,u obliku faksimila.Razmislite prvo o temi,pa onda je izrazite u sažetom obliku.Uglavnom,javna rasprava ovog tipa,treba ,je li,da ima neku svrsishodnost,a ne da liči na tipična stranačka ili kvazivjerska prepucavanja.Svrha je pomoć ljudima.dr.Gog.

[4bosnia]

da dodam josh jedno: ovaj podforum se po meni odavno pretvorio u cirkus, u kojem prednjache zhalosni klovnovi nesposobni da progovore (a pogotovo da pishu) o bilo chemu shto izlazi iz okvira njihovog vjerovanja, i u kojem i pored jakog lichnog interesovanja za religiju, imam sve manje motivacije da uchestvujem.
umjesto da ga iskoristimo da neshto nauchimo bez toga da ulazimo u napad i odbranu vlastitog ubjedjenja, u startu se krene sa prepucavanjima, koji nazhalost u krajnosti vode do vrijedjanja i ponizhavanja onog drugog i drugachijeg.

aferim lady!
a najgore je kada se tvoj post uopce i ne procita ili se potpuno ignoriraju argumenti koje navedes.. tako da izgubis svaku volju za normalnom i plodonosnom diskusijom

[Zox]

Muslimansko, krscansko, ateisticko, teisticko, agnosticko, sve su to vidjenja svijeta prepuna rupa, jer svijet je suvise kompleksan da bi se na bilo koji od tih nacina mogao objasniti. Sigurnost ti, izgleda, daje primijecivanje rupa kod tudjih pogleda na stvarnost, a covjek mora biti siguran da je vizija u koju je sprcao citav zivot upravo ona korektna, inace se osjeca kao blecak. S druge strane, kad se na drugom kraju komunikacijske zice pronadje upravo sljedbenik one ideje u kojoj je, igrom slucaja, rupa uocena, normalno je da ce se osjetiti uvrijedjenim do same srzi.
Eto zasto nestaje blagosti.
Eto zasto je svaka diskusija apsolutno suvisna.
Ja sam od takvih diskusija odavno odustao. Volim poslusati ili procitati misljenje koje zastupaju sljedbenici neke od gore navedenih ideja jer su mi ponekad interesanta kao kuriozitet, a u rijetkim slucajevima mi se desilo i da me obogate. Ali diskusija, ni pod razno. Ponekad cak i kad postavim jednostavno pitanje u cilju boljeg razumijevanja, to se uzme kao direktan atak, jer sve gore navedeno moras samo PRIHVATITI, a ne RAZUMIJETI (ukljucujuci i ateizam i agnosticizam, naravno).

[fia]

Po mojem mišlenju - ne znam jedini razuman razlog, zašto ne bi bilo moguče normalno i kulturno govoriti o razlozima, dokazima ili pojedinim naukama različitih vjera. I ne mora biti uvijek cilj pobiti učenje tog drugog ili kako tu je jedan rekao „nadjačati tog drugog argumentima“. Ne mora biti razlog nekoga prevesti na „svoje“, premda naravno svatko bi želio da ono što poštuje on, prihvače i ostali. Ja sam ovdje, osim drugog, radi toga da vidim kako misle muslimani, u šta vjeruju, što je njima sveto i tako dalje. I želim čuti njihove stavove.
Meni lično ne smeta razgovor oko ispravnosti nečijeg vjerovanja, u slučaju da govornici predlaže razloge svojeg vjerovanja, ali ne razumijem „razlozima“ kao su prijetnje svim mogučim, lična napadanja i vrijedanja. Kako ja kontam svoju ulogu „svjedočenja“ - predložiti drugima dovoljno informacija i šta oni sa tim informacijama naprave, u stvari je njihova stvar. Svi imamo slobodnu volju.
Isto tako ovdje tražim ja informacije i očekujem, da imam pravo je prihvatiti ili ne.

I kako ja vidim svrhu tog dialoga? - spoznaja mišlenja i razumijevanje drugoga, šta radi i zašto to radi, zašto misli i radi drugačije od mene, zašto njega vrijedja ono što ne vrijedja mene /ako se osjetim uvrijedjen, mogu i to izraziti kulturno, da to taj drugi zna/….bez tog razumijevanja nećemo te bariere nikad ukloniti… i bez dialoga nećemo dobiti razumijevanje…

ne znam, da li sam uspjela izraziti baš ono što sam željela, ali barem sam se potrudila…
----------------
je li utopija ???

[dr.gog]

to pitanje "dijaloga" je zaista chudna stvar, jer je ochigledno da se ne samo ovdje na forumu, nego i u "stvarnom zhivotu", pa chak i na nivou vjerskih i ostalih institucija koji se bave dijalogom, tome pitanju prilazi sa razlichitih stanovishta.

neki polaze od toga, pa se toga i drzhe, da je dijalog tu da bi se pobilo uchenje one druge vjere - shto nece nikom poci za rukom, jer su prepiranja oko "ispravnosti" uchenja stara koliko i religije same. po mom mishljenju, to nije dijalog - to je polemika. izmedju ova dva pojma postoji velika razlika. u polemici se brane vlastiti stavovi, uz napadanje tudjih, i nema odstupanja od njih, niti je cilj da se dodje do kompromisa; u dijalogu postoji mogucnost pronalazhenja dodirnih tachaka i usaglashavanja.

po mom mishljenju, o tome bi se i trebalo raditi kod "dijaloga" - ne upirati prstom u doktrinalne "pogreshke" onog drugog, nego slozhiti se oko onoga shto je zajednichko (a toga ima puno) i na to usredsrediti aktivnosti.
svrha dijaloga bi valjda trebala biti da se umire sukobi nastali na vjerskoj osnovi, time shto ce se naci neka zajednichka platforma u sklopu koje se niti jedni niti drugi ne bi trebali odricati svog vjerovanja... znachi - uz poshtovanje razlichitosti.
primjer: ne znam zashto bi na pitanju zajednichkog humanitarnog djelovanja islamskih i krishcanskih institucija recimo bilo vazhno pitanje triniteta ili muhammedovog poslanstva.

ovo po meni vazhi i za onu dimenziju vjerskog dijaloga koja se najmanje spominje i nazhalost najmanje praktikuje, a to je pitanje "dijaloga" izmedju vjernika i ateista. u pluralistichkim drushtvima to pitanje je neizbjezhno, ma koliko oni koji se chvrsto drzhe nekih dogmatskih stavova to ne htjeli priznati. dakle, gdje su dodirne tachke izmedju vjernika i sekularnih humanista, i na koji nachin se mozhe poraditi na tome da i ovdje dodje do potpunog medjusobnog uvazhavanja, ne na planu vjerovanja (to se ne mozhe ostvariti, toga sam svjesna), ali na planu ljudskog djelovanja u svrhu zajednichkih ciljeva, koji ipak postoje, i bez pokushaja misionarstva i "prevodjenja" onog drugog na svoju stranu.

da dodam josh jedno: ovaj podforum se po meni odavno pretvorio u cirkus, u kojem prednjache zhalosni klovnovi nesposobni da progovore (a pogotovo da pishu) o bilo chemu shto izlazi iz okvira njihovog vjerovanja, i u kojem i pored jakog lichnog interesovanja za religiju, imam sve manje motivacije da uchestvujem.
umjesto da ga iskoristimo da neshto nauchimo bez toga da ulazimo u napad i odbranu vlastitog ubjedjenja, u startu se krene sa prepucavanjima, koji nazhalost u krajnosti vode do vrijedjanja i ponizhavanja onog drugog i drugachijeg.

kratko,promišljeno i zasad,najbolje..

[WizzardFromBOZ]

Tema pogadja u sridu.

Samo da su slova josh veca.

i meni se cini, neki je jos nisu vidjeli.

[WizzardFromBOZ]

stvarno, izgleda da ljudi ne vide svrhu DIJALOGA izmedju krscana i muslimana.

[LSD]

stvarno, izgleda da ljudi ne vide svrhu DIJALOGA izmedju krscana i muslimana

Zaboravio si jos samo napisati STA JE TO SVRHA ili cilj dijaloga...opet pitam sta je svrha tog dijaloga
Vjekovima,ne godinama,vec stoljecima se vode ti dijalozi medjureligijski-ekumenizam a gdje su rezultati toga i dan danas se ratuje u ime vjere sirom svijeta,cine se razni monstruzni zlocini u ime vjere,terorizam i sl.
Dakle,nista od tih dijaloga-pisi propalo...taj ekumenizam je suplja prica,jer ljudi danas ginu zbog necijih drugacijih vjerskih uvjerenja.
Naravno,ovo je moje licno misljenje.

[WizzardFromBOZ]

a kakva je svrha dijaloga izmedju bilo koga? sigurno ne ratovanje vec zblizavanje. za rat dijalog nije potreban.

bolje je voditi dijalog deset godina negoli ratovati deset dana.

[Truba]

dijalog nema smisla

jel svi imaju 100% istinite adute u rukama

[tempora]

iZ ZADNJIH PAR PREGLEDANIH TEMA VIDJEH KOLIKO JE TEŽAK I NA MOMENTE MUČAN DIJALOG IZMEĐU VJERNIKA DVIJE KONFESIJE.SVI IZNOSE SVOJE VIĐENJE,REPLICIRAJU I OBARAJU TEZE POSTAVLJENE U NJIHOVIM UČENJIMA.NAJČEŠĆE SE IZGUBI NIT RAZGOVORA,I OBJAŠNJENJA LAIKU POSTANU POTPUNO NERAZUMLJIVA,A ČESTO IMA TOLIKO AGRESIVNOSTI ,POSEBNO.NEPOMIRLJIVOSTI.PITAM VAS,ŠTA JE SVRHA OVAKVIH DIJALOGA?KAKVO DOBRO DONOSE ONIMA ZA KOJE KAO VJERNICI RADIMO,KAKVO DOBRO I PRIMJER PONAŠANJA DAJEMO U NAŠOJ SREDINI?
ŠTA MISLITE O OBIMNOM CITIRANJU LITERATURE?ZAŠTO NESTAJE BLAGOST I SKROMNOST U VAŠIM MEĐUSOBNIM RAZGOVORIMA?JELI BOLJA RASPRAVA O PRAKTIČNIM ASPEKTIMA VJERSKOG RADA NASPRAM NARODA,I RECIMO POMOĆI SIROMAŠNIMA,OD APOLOGETIKE(ODBRANE STAVOVA)?DA LI MOŽETE IPAK VOLJETI,CJENITI,PRIHVATITI I ZAŠTITI ČOVJEKA DRUGE VJERE BEZ TRAŽENJA DA PROMJENI STAVOVE I IMATI POVJERENJA U NJEGA?DA LI IMATE ISKRENE PRIJATELJE DRUGE VJERE? POZDRAV,VAŠ DR.GOG!

Prvo treba definisati sta je to dijalog i vidjeti koji su to kriteriji dijaloga.Meni se nesto cini, da mi nemamo kulturu dijaloga i da su male sanse da cemo ga i imati.Ne bih se slozila da je pitanje dijaloga vezano samo za religiju, vec i za sve ostale segmente naseg drustva.Dovoljno je pogledati torturu knjizevnog dijaloga,( mislim na sve ucestalija prepucavanja knjizevnika po novinama) koji je itekako popularan kod nas, pa shvatiti da nam je dijalog strani pojam.
Naravno, vecina se slaze, evo i ovdje da je dijalog najstrasniji na podrucju religije te ( kako vidim) i nemoguc-a takva misao je meni po automatizmu vezana za nacionalne osjecaje, u cijim okovima ovdje pocinju i prestaju svi dijalozi.
Dijalog nije nemoguc, ma kako vecina ovdje mislila i itekako je potreban.I dijaloga ima itekako, barem u podneblju gdje ja zivim.
A da objasnjavam kojih nacionalnosti i religija su mi prijatelji, kako bih time pokazala "svoju toleranciju" ili nesto u tom pravcu-ne pada mi na pamet.U toj predrasudi ne zelim da ucestvujem.

[gospodar kuglastih munja]

iZ ZADNJIH PAR PREGLEDANIH TEMA VIDJEH KOLIKO JE TEŽAK I NA MOMENTE MUČAN DIJALOG IZMEĐU VJERNIKA DVIJE KONFESIJE.SVI IZNOSE SVOJE VIĐENJE,REPLICIRAJU I OBARAJU TEZE POSTAVLJENE U NJIHOVIM UČENJIMA.NAJČEŠĆE SE IZGUBI NIT RAZGOVORA,I OBJAŠNJENJA LAIKU POSTANU POTPUNO NERAZUMLJIVA,A ČESTO IMA TOLIKO AGRESIVNOSTI ,POSEBNO.NEPOMIRLJIVOSTI.PITAM VAS,ŠTA JE SVRHA OVAKVIH DIJALOGA?KAKVO DOBRO DONOSE ONIMA ZA KOJE KAO VJERNICI RADIMO,KAKVO DOBRO I PRIMJER PONAŠANJA DAJEMO U NAŠOJ SREDINI?
ŠTA MISLITE O OBIMNOM CITIRANJU LITERATURE?ZAŠTO NESTAJE BLAGOST I SKROMNOST U VAŠIM MEĐUSOBNIM RAZGOVORIMA?JELI BOLJA RASPRAVA O PRAKTIČNIM ASPEKTIMA VJERSKOG RADA NASPRAM NARODA,I RECIMO POMOĆI SIROMAŠNIMA,OD APOLOGETIKE(ODBRANE STAVOVA)?DA LI MOŽETE IPAK VOLJETI,CJENITI,PRIHVATITI I ZAŠTITI ČOVJEKA DRUGE VJERE BEZ TRAŽENJA DA PROMJENI STAVOVE I IMATI POVJERENJA U NJEGA?DA LI IMATE ISKRENE PRIJATELJE DRUGE VJERE? POZDRAV,VAŠ DR.GOG!

Prvo treba definisati sta je to dijalog i vidjeti koji su to kriteriji dijaloga.Meni se nesto cini, da mi nemamo kulturu dijaloga i da su male sanse da cemo ga i imati.Ne bih se slozila da je pitanje dijaloga vezano samo za religiju, vec i za sve ostale segmente naseg drustva.Dovoljno je pogledati torturu knjizevnog dijaloga,( mislim na sve ucestalija prepucavanja knjizevnika po novinama) koji je itekako popularan kod nas, pa shvatiti da nam je dijalog strani pojam.
Naravno, vecina se slaze, evo i ovdje da je dijalog najstrasniji na podrucju religije te ( kako vidim) i nemoguc-a takva misao je meni po automatizmu vezana za nacionalne osjecaje, u cijim okovima ovdje pocinju i prestaju svi dijalozi.
Dijalog nije nemoguc, ma kako vecina ovdje mislila i itekako je potreban.I dijaloga ima itekako, barem u podneblju gdje ja zivim.
A da objasnjavam kojih nacionalnosti i religija su mi prijatelji, kako bih time pokazala "svoju toleranciju" ili nesto u tom pravcu-ne pada mi na pamet.U toj predrasudi ne zelim da ucestvujem.

Ako smijem primjetiti...

Vjerska osjecanje i religije kroz koju se ona ispoljavaju nisu nacionalizam. Nacionalizam je osjecaj koji covjeka veze za drzavu u kojoj zivi.

[fia]

ako smijem ja primjetiti,

u pravu je tempora, jer na žalost kod vas se to često miješa, barem nama kao strancima se tako čini, da ljudi izjednačuju?/jeli to taj izraz?/ nacionalnost i vjersku pripadnost.... tipično pitanje.... JS? i to je koja nacija?

[FFK as Lucy01]

Kakva je svrha dijaloga uopste
Trebao bi da ima istu svrhu, nebitno koje grupe ga praktikuju. Dijalog bi trebao da ih dovede blize jedne drugima; da nadju ono sto im je zajednicko a ostave po strani ono sto ih razdvaja.

Meni je interesantna jedna stvar: da vjernici moneteistickih religija (u ovom slucaju Islama i Krscanstva) toliko strastveno vjeruju u postojanje istog nadnaravnog bica da istovremeno cine sve da pripadnike ili istomisljenike ovih religija, sto vise udalje od ove druge...propagiranjem lazi, minimaliziranjem, omalovazavanjem i zastrasivanjem......valjda propovjedajuci da jedan te isti Bog bolje i ljepse izgleda gledan sa njihove strane. Wtf

[tempora]

Kakva je svrha dijaloga uopste
Trebao bi da ima istu svrhu, nebitno koje grupe ga praktikuju. Dijalog bi trebao da ih dovede blize jedne drugima; da nadju ono sto im je zajednicko a ostave po strani ono sto ih razdvaja.

Meni je interesantna jedna stvar: da vjernici moneteistickih religija (u ovom slucaju Islama i Krscanstva) toliko strastveno vjeruju u postojanje istog nadnaravnog bica da istovremeno cine sve da pripadnike ili istomisljenike ovih religija, sto vise udalje od ove druge...propagiranjem lazi, minimaliziranjem, omalovazavanjem i zastrasivanjem......valjda propovjedajuci da jedan te isti Bog bolje i ljepse izgleda gledan sa njihove strane. Wtf

Moguce, no kako se ne slazem ni sa vecinom muslimana, vrlo je moguce da se necu sloziti ni sa vecinom kriscana.Mislim da u tom pogledu slaganja, presudnu ulogu igra interpretacija vjere i upraznjavanje institucionalne religije.Stoga ne vidim problem za dijalog i dalje.
Sto se tice moga dijaloga, sa bilo kim, on prestaje u momentu verbalne ili fizicke agresije a nikada u momentu razlicitih misljenja.
Na koncu, pocnimo od onog banalnog dijaloga u posluzi: Ja placam a prodavacica mi kaze : "Lutkooo"

[FFK as Lucy01]

Kakva je svrha dijaloga uopste
Trebao bi da ima istu svrhu, nebitno koje grupe ga praktikuju. Dijalog bi trebao da ih dovede blize jedne drugima; da nadju ono sto im je zajednicko a ostave po strani ono sto ih razdvaja.

Meni je interesantna jedna stvar: da vjernici moneteistickih religija (u ovom slucaju Islama i Krscanstva) toliko strastveno vjeruju u postojanje istog nadnaravnog bica da istovremeno cine sve da pripadnike ili istomisljenike ovih religija, sto vise udalje od ove druge...propagiranjem lazi, minimaliziranjem, omalovazavanjem i zastrasivanjem......valjda propovjedajuci da jedan te isti Bog bolje i ljepse izgleda gledan sa njihove strane. Wtf

Moguce, no kako se ne slazem ni sa vecinom muslimana, vrlo je moguce da se necu sloziti ni sa vecinom kriscana.Mislim da u tom pogledu slaganja, presudnu ulogu igra interpretacija vjere i upraznjavanje institucionalne religije.Stoga ne vidim problem za dijalog i dalje.
Sto se tice moga dijaloga, sa bilo kim, on prestaje u momentu verbalne ili fizicke agresije a nikada u momentu razlicitih misljenja.
Na koncu, pocnimo od onog banalnog dijaloga u posluzi: Ja placam a prodavacica mi kaze : "Lutkooo"

Mislim da nije u pitanju slaganje ili neslaganje sa jednima i drugima, u pitanju je kultura dijaloga i da nakon razgovora ne mora da bude pobjednik...a za nase prostore je to necuveno....cuj razgovarati s nekim s kim se ne slazes, a ne popljuvati mu sve drago i sveto i razviti barjak pobjede....

Kontam, kada je nas mentalitet takav da se pocnemo vrijedjati kad je sport u pitanju i ne slazemo se u ocjenama tima ili igre, mozes zamisliti kako pokazemo "true colors" kad je u pitanju nesto fundamentalno kao sto je religijsko ili politicko uvjerenje

Ipak mislim da je kljuc uspjesnog dijaloga medju razlicitim konfesijama, upoznavanje drugog i drugacijeg.
Apriori odbijanje da ikada ista naucis i saznas o onom drugom ustvari i dovodi do neke slijepe i neobjasnjive mrznje (cije su se posljedice osjetile i te kako u ovom zadnjem ratu) gdje je svaka vrsta dijaloga ustvari rat za prestiz.

[tempora]

Kakva je svrha dijaloga uopste
Trebao bi da ima istu svrhu, nebitno koje grupe ga praktikuju. Dijalog bi trebao da ih dovede blize jedne drugima; da nadju ono sto im je zajednicko a ostave po strani ono sto ih razdvaja.

Meni je interesantna jedna stvar: da vjernici moneteistickih religija (u ovom slucaju Islama i Krscanstva) toliko strastveno vjeruju u postojanje istog nadnaravnog bica da istovremeno cine sve da pripadnike ili istomisljenike ovih religija, sto vise udalje od ove druge...propagiranjem lazi, minimaliziranjem, omalovazavanjem i zastrasivanjem......valjda propovjedajuci da jedan te isti Bog bolje i ljepse izgleda gledan sa njihove strane. Wtf

Moguce, no kako se ne slazem ni sa vecinom muslimana, vrlo je moguce da se necu sloziti ni sa vecinom kriscana.Mislim da u tom pogledu slaganja, presudnu ulogu igra interpretacija vjere i upraznjavanje institucionalne religije.Stoga ne vidim problem za dijalog i dalje.
Sto se tice moga dijaloga, sa bilo kim, on prestaje u momentu verbalne ili fizicke agresije a nikada u momentu razlicitih misljenja.
Na koncu, pocnimo od onog banalnog dijaloga u posluzi: Ja placam a prodavacica mi kaze : "Lutkooo"

Mislim da nije u pitanju slaganje ili neslaganje sa jednima i drugima, u pitanju je kultura dijaloga i da nakon razgovora ne mora da bude pobjednik...a za nase prostore je to necuveno....cuj razgovarati s nekim s kim se ne slazes, a ne popljuvati mu sve drago i sveto i razviti barjak pobjede....
Kontam, kada je nas mentalitet takav da se pocnemo vrijedjati kad je sport u pitanju i ne slazemo se u ocjenama tima ili igre, mozes zamisliti kako pokazemo "true colors" kad je u pitanju nesto fundamentalno kao sto je religijsko ili politicko uvjerenje

Ipak mislim da je kljuc uspjesnog dijaloga medju razlicitim konfesijama, upoznavanje drugog i drugacijeg.
Apriori odbijanje da ikada ista naucis i saznas o onom drugom ustvari i dovodi do neke slijepe i neobjasnjive mrznje (cije su se posljedice osjetile i te kako u ovom zadnjem ratu) gdje je svaka vrsta dijaloga ustvari rat za prestiz.

U svemu se slazem, samo jos da se neko dosjeti i pocne nas uciti o kulturi dijaloga.No trenutno, vidim, takvih inicijativa nema.

[leonard]

Moguce, no kako se ne slazem ni sa vecinom muslimana, vrlo je moguce da se necu sloziti ni sa vecinom kriscana.Mislim da u tom pogledu slaganja, presudnu ulogu igra interpretacija vjere i upraznjavanje institucionalne religije.Stoga ne vidim problem za dijalog i dalje.
Sto se tice moga dijaloga, sa bilo kim, on prestaje u momentu verbalne ili fizicke agresije a nikada u momentu razlicitih misljenja.
Na koncu, pocnimo od onog banalnog dijaloga u posluzi: Ja placam a prodavacica mi kaze : "Lutkooo"

Mislim da nije u pitanju slaganje ili neslaganje sa jednima i drugima, u pitanju je kultura dijaloga i da nakon razgovora ne mora da bude pobjednik...a za nase prostore je to necuveno....cuj razgovarati s nekim s kim se ne slazes, a ne popljuvati mu sve drago i sveto i razviti barjak pobjede....
Kontam, kada je nas mentalitet takav da se pocnemo vrijedjati kad je sport u pitanju i ne slazemo se u ocjenama tima ili igre, mozes zamisliti kako pokazemo "true colors" kad je u pitanju nesto fundamentalno kao sto je religijsko ili politicko uvjerenje

Ipak mislim da je kljuc uspjesnog dijaloga medju razlicitim konfesijama, upoznavanje drugog i drugacijeg.
Apriori odbijanje da ikada ista naucis i saznas o onom drugom ustvari i dovodi do neke slijepe i neobjasnjive mrznje (cije su se posljedice osjetile i te kako u ovom zadnjem ratu) gdje je svaka vrsta dijaloga ustvari rat za prestiz.

U svemu se slazem, samo jos da se neko dosjeti i pocne nas uciti o kulturi dijaloga.No trenutno, vidim, takvih inicijativa nema. [/quote

U mom misljenju, ja smatram da nije poenta u dijalogu, vec prihvatanju razlicitosti. Zapadna civilizacija je dalje od ostalih, i mada je krscanstvo prevalentna religija, druge vjere imaju mogucnost izrastanja i opstanka. Ako se neko pozove na Maslow-u hijerarhiju ljudskih potreba, najvisa stepenica se odnosi na samo-aktualizaciju, a to je--po meni--generalno gledano--nivo do kojega narodi bivse YU se nisu uzdigli.

[kao novi]

DA LI MOŽETE IPAK VOLJETI,CJENITI,PRIHVATITI I ZAŠTITI ČOVJEKA DRUGE VJERE BEZ TRAŽENJA DA PROMJENI STAVOVE I IMATI POVJERENJA U NJEGA?DA LI IMATE ISKRENE PRIJATELJE DRUGE VJERE?

90% mojih prijatelja su muslimani. Nista nije prepreka nasem prijateljstvu pa ni cesti oprecni stavovi po pitanju vjere.

Ukoliko zaista vjerujes u Boga pomoci ces svakome a da ga ne pitas ko je, sta je, odakle je, u sta vjeruje i sl....

Ipak je ovo Bosna brate dr.gog.

A koja je svrha; pokrstavnje zna se

a 90% mojih prijatelja su ljudi, i ja zaista ne vjerujem u Boga a pomazem svakome

[Cryptoman]

iZ ZADNJIH PAR PREGLEDANIH TEMA VIDJEH KOLIKO JE TEŽAK I NA MOMENTE MUČAN DIJALOG IZMEĐU VJERNIKA DVIJE KONFESIJE.SVI IZNOSE SVOJE VIĐENJE,REPLICIRAJU I OBARAJU TEZE POSTAVLJENE U NJIHOVIM UČENJIMA.NAJČEŠĆE SE IZGUBI NIT RAZGOVORA,I OBJAŠNJENJA LAIKU POSTANU POTPUNO NERAZUMLJIVA,A ČESTO IMA TOLIKO AGRESIVNOSTI ,POSEBNO.NEPOMIRLJIVOSTI.PITAM VAS,ŠTA JE SVRHA OVAKVIH DIJALOGA?KAKVO DOBRO DONOSE ONIMA ZA KOJE KAO VJERNICI RADIMO,KAKVO DOBRO I PRIMJER PONAŠANJA DAJEMO U NAŠOJ SREDINI?
ŠTA MISLITE O OBIMNOM CITIRANJU LITERATURE?ZAŠTO NESTAJE BLAGOST I SKROMNOST U VAŠIM MEĐUSOBNIM RAZGOVORIMA?JELI BOLJA RASPRAVA O PRAKTIČNIM ASPEKTIMA VJERSKOG RADA NASPRAM NARODA,I RECIMO POMOĆI SIROMAŠNIMA,OD APOLOGETIKE(ODBRANE STAVOVA)?DA LI MOŽETE IPAK VOLJETI,CJENITI,PRIHVATITI I ZAŠTITI ČOVJEKA DRUGE VJERE BEZ TRAŽENJA DA PROMJENI STAVOVE I IMATI POVJERENJA U NJEGA?DA LI IMATE ISKRENE PRIJATELJE DRUGE VJERE? POZDRAV,VAŠ DR.GOG!

Odlicno napisano!

I u vjeri se isto moze mlatiti prazna slama, kao i u politici. Kad bi pravi ljudi dosli na prava mjesta toga bi bilo puno manje. Ali ocito nesto sprecava takve likove da dodju tamo gdje bi trebali...

[black]

U dijalogu mogu biti Musliman, Kršćanin i Jevrej bez obzira na to koji i kakvi su u širokom rasponu svojih mogućnosti.

Taj dijalog može biti pokrenut ravnodušnošću prema razlici, političkim realizmom ili egzistencijalnom nužnošću ili počelnom potrebom i prvog i drugog i trećeg da očuvaju i osnaže, shvate i prodube to što jesu, te da jedan drugome u tome pomognu.

Bilo kako bilo s uobličenjem njihovih pojedinačnih jastava, nije sporna nemogućnost cjeline njihovih posebnosti bez Kur’ana i Muhammeda, Evanđelja i Isusa, te Tore i Mojsija.

U srijedi svake od te tri tradicije jeste zamisao duga kao odnosa Potpunosti i čovjeka.

Zamisao ili zbilja veze ili saveza u sve tri tradicije usvaja da je Bog darivatelj, a čovjek primatelj.
Kao primatelj čovjek ima dug prema darivatelju. Taj dug proistječe iz voljno prihvaćene Božije ponude. Taj darivatelj su Potpunost i Istina. A nisu moguće dvije Potpunosti.

U Učenju je o tom rečeno:

Mi vjerujemo u to što je spušteno nama, i to što je spušteno vama; naš Bog i vaš Bog jest Jedan, i Njemu smo se pokorili.(29:46) Taj Jedan i Isti Bog Muslimana, Kršćana i Jevreja može imati različita imena – Njegova imena su najljepša(7:179) a da ta mnoštvenost imena nije ništa do potvrda Njegove Jednosti.
A ta Jednost nije ništa do prva potvrda Neizrecivosti.
Ta jednost je u uzajamnosti s ukupnim postojanjem i čovjekom kao njegovim dijelom. Povezanost je moguće prikazati trojinama Bog-Kozmos-Čovjek, Istina-Put-Vrlina i Nauk-Obred-Vrlina.

Ako su Bog i Istina jedno, nužno je postojanje perenijalnog nauka koji je neizmjenjiva bit svakog puta i obreda.

Uobličenje Nauka, Puta i Obreda može biti različito, a da ne bude iznevjerena mogućnost ljudske vrline i savršenosti, koja je vazda pokornost tom Jednom i Istom Bogu ili ispunjavanje duga prema Njemu.

To što se danas, u svoj pometenosti i s njom povezanim strahom, naziva islamom/kršćanstvom uglavnom je udaljeno od perenijalnog sadržaja odnosa Bog-Kosmos-Čovjek o kakvom kazuje Učenje.
Imenom islam/kršćanstvo danas se uobličava krivica drugog za pravdanje oholog i nasilnog ponašanja moćnijeg.