Forum Klix.ba

Prica mi poznanik...

U Bos. Dubici , gradic na Uni u RS ,prije rata je zivjelo oko 6-7000 bosnjaka i 150 hrvata ( citava opstina cc 34000 stanovnika vecinski srpska), da bi ih na kraju rata ostalo kojih 200. Jedan manji dio od ukupnog broja cc. 50 likvidirano, ostali protjerani. Kaze da su se svi , u ono burno vrijeme najzescih tenzija morali prekrstiti u gradskoj pravoslavnoj crkvi...??? Senada je postala Jelena, Merima-Slavica, jedna je cak dobila ime Brljka ??? ( prvi put cujem), Salko-Savo itd. Ovu akciju pokrstavanja su organizovale tadasnje ratne vlasti RS. Kaze da su neki i do danas zadrzali ta imena....barem u sluzbenim knjigama...??? Ima li u tom istine? Ima li slicnih primjera drugdje?

Ima na Ilidzi onaj fotograf kod MUP-a, ja mislim da je bio promijenio ime u Slobodan...Ne znam sta je dalje bilo, odavno tamo ne zalazim. Samo ne znam da li je bilo bas prisilno (ono sa pushkom), ili je covjek samo otisao i promijenio ime...
Bilo je toga, kako da nije...

Cini mi se da se ovo masovno radilo u RS-u i mnogi su tako izvukli zivu glavu ali nisam cuo ni jedan slucaj da je neko zadrzao ime do danas narocito ne ako su izbjegli.

Takodjer neznam da je bilo "pokrstavanja" kako to ovaj naslov insinuira ili da je postojao neki sistematski program za to ali mozda grijesim. Mozda neko ima vise informacija o tome

Malo istine. Pricao sam vise puta o tome sa stanovnicima raznih ociscenih gradova i postoji svega par izdvojenih slucajeva gdje je neko svojevoljno to uradio. A ima tu malo i rekla-kazala poput da je lepa Brena - Jelena, narod preuvelica od usta do usta,.. a covjeku isto ime u knjigama.

Vise je Bosnjaka promjenilo ime zbog religiosnih ubjedjenja. Napr. neko ko se zvao Dino, Armin, Sanel, Denis, Jasmin,... sad je Muhamed, ibn Hasann, Abulah, al' Haqani, ... ja ih lisno znam par i cuo sam za vise.

A znam dosta dubicanaca, i inih prognanika,.. pa sam samo cuo za par sto su uzeli srpsko ime.

Moj prijatelj u Bosanskom Novom je nekad bio Emir , sad je Mi(h)ajlo ..nije bilo prisilno , cak ga je i zadrzao nakon rata...

Zar nije i Emir Kusturica sad Nemanja. Izgleda da nije bilo karakteristicno samo za podrucja u RS-u.

Ne vjerujem da su morali. Znam jedan slucaj.

Kako bilo da bilo, u svakom slucaju te ljude ne treba osudjivati niti omalovazavati. Sudbina se grubo poigrala s njima. Mogu misliti kakav je pritisak bio da se to ucini.
Ako je koga za suditi to je onda SPC koja je pristala na takav cin znajuci pod kakvim se to okolnostima radi. Ja da sam na mjestu pravolavnog popa nikad ne bih ucinio taj gest.

Ne znam. O tome da pokrstavaju na silu sam slusao jos u BL za vrijeme rata.

ja znam par slucajeva i vecinom mjesani brakovi.Moja komsinica Edita sad Jelica ,ali je mi svi zovemo jos uvijek Dina.Mislim da je niko nije tjerao puskom,ali je bila opcija da opstane u tom vremenu.

gospodar kuglastih munja wrote:Kako bilo da bilo, u svakom slucaju te ljude ne treba osudjivati niti omalovazavati. Sudbina se grubo poigrala s njima. Mogu misliti kakav je pritisak bio da se to ucini.
Ako je koga za suditi to je onda SPC koja je pristala na takav cin znajuci pod kakvim se to okolnostima radi. Ja da sam na mjestu pravolavnog popa nikad ne bih ucinio taj gest.

ne rade to samo pravoslavni popovi.Ovdje je jedna familija iz Srilanke
presla na katolicku vjeru iskljucivo da bi dobili papire da ostanu ovdje,a u tome im pomogne i ta vjerska zajednica.I dobili su papire,poslije toga nikada nisu otisli vise u crkvu.Ne znam samo sta je cilj takvih vjerskih poglavara,da dobiju broj vjernika ili prave vjernike

Orbini wrote:Malo istine. Pricao sam vise puta o tome sa stanovnicima raznih ociscenih gradova i postoji svega par izdvojenih slucajeva gdje je neko svojevoljno to uradio. A ima tu malo i rekla-kazala poput da je lepa Brena - Jelena, narod preuvelica od usta do usta,.. a covjeku isto ime u knjigama.

Vise je Bosnjaka promjenilo ime zbog religiosnih ubjedjenja. Napr. neko ko se zvao Dino, Armin, Sanel, Denis, Jasmin,... sad je Muhamed, ibn Hasann, Abulah, al' Haqani, ... ja ih lisno znam par i cuo sam za vise.

A znam dosta dubicanaca, i inih prognanika,.. pa sam samo cuo za par sto su uzeli srpsko ime.

to su velike ljudske drame kada pod prisilom ili pritskom moraš promijeniti ime ili vjeru

96´ sam sreo zenu iz Doboja koja je postala Dragica, starog imena se ne sjecam...

Volio bi znati koliki je broj onih koji su se vratili svojim prvobitnim imenima i
vjerovanju? Ne razumijem to da bi neko poslije rata i dalje zadrzao ono na sta
je prisiljen.

Bosanac_21 wrote:Volio bi znati koliki je broj onih koji su se vratili svojim prvobitnim imenima i
vjerovanju? Ne razumijem to da bi neko poslije rata i dalje zadrzao ono na
sta
je prisiljen.

Ja znam za slucaj gdje je covjek zadrzao svoje "novo" (srpsko) ime. Bez obzira na to
sto mu u pasosu pise ja ga zovem starim (muslimanskim) imenom, onako kako sam ga
zvao i prije rata.

Diskutabilna tema,prisila ili "prodaja",he he!
Ja imao komsinicu Nuru i cujem postala Nada,a i covjek joj bolje da nepricam.E bas sam joj se i krvi napio kad je sve stalo,nije mi zao.
Budi ono sto jesi,jer nikad neces biti ono sto nisi.

gnusno... to su ljudi koji nose u sebi najvece taloge zla od kada je vremena... ti popovi drze krst naopako u kuci...

pa culi ste seselja u hagu sta kaze da postoje ni hrvati ni bosnjaci vec da postoje srbi katolici srbi muslimani.da cilj nije bio da se niko protjera i ubije vec nacionalno osvijesti.pored ovakve ideologije me cudi zasto nema vishe takvih slucajeva.

nikakav problem, za jedno 300 godina njeni će potomci s ponosom isticati da su zbog prislile islamskih imama jedva čekali da prigrle vjeru pravoslavnu (nije li ovo već poznato iz povijesti bih-bogumili), samo treba pustiti da vrijeme odradi svoje.

U BL tokom rata nije bilo sistematskog pokrstavanja od strane tadasnjih (crkvenih) vlasti. Nisu mogli doci na red od svih Srba koji su pojurili da se (konacno) krste.

S druge strane, bilo je jako puno slucajeva, najcesce onih koji su se tada nasli u tzv. mijesanim brakovima, u kojima se nesrbin krstio i mijenjao ime, sto su onda cinili i djeci. Ne znam nikog ko je vratio prijeratno ime.

Ko god prica o prisili, laze. Nije morao. Ja nisam morala, niti bilo ko od moje porodice, a svo vrijeme rata smo bili, i sada smo, u Banjaluci. "Moralo" se, ako se htjelo umiliti vlastima i zadrzati pozicija i imanje. Ako je neko prodao sebe, ime i vjeru za materijalno dobro, to je druga prica.

banjaluka078 wrote:U BL tokom rata nije bilo sistematskog pokrstavanja od strane tadasnjih (crkvenih) vlasti. Nisu mogli doci na red od svih Srba koji su pojurili da se (konacno) krste.

S druge strane, bilo je jako puno slucajeva, najcesce onih koji su se tada nasli u tzv. mijesanim brakovima, u kojima se nesrbin krstio i mijenjao ime, sto su onda cinili i djeci. Ne znam nikog ko je vratio prijeratno ime.

Ko god prica o prisili, laze. Nije morao. Ja nisam morala, niti bilo ko od moje porodice, a svo vrijeme rata smo bili, i sada smo, u Banjaluci. "Moralo" se, ako se htjelo umiliti vlastima i zadrzati pozicija i imanje. Ako je neko prodao sebe, ime i vjeru za materijalno dobro, to je druga prica.

nisam li već prije rekao, klasična bajka o bogumilima.

prodali vjeru za veceru

a pokrstavanje gradova?skender vakuf-knezevo

gospodar kuglastih munja wrote:Prica mi poznanik...

U Bos. Dubici , gradic na Uni u RS ,prije rata je zivjelo oko 6-7000 bosnjaka i 150 hrvata ( citava opstina cc 34000 stanovnika vecinski srpska), da bi ih na kraju rata ostalo kojih 200. Jedan manji dio od ukupnog broja cc. 50 likvidirano, ostali protjerani. Kaze da su se svi , u ono burno vrijeme najzescih tenzija morali prekrstiti u gradskoj pravoslavnoj crkvi...??? Senada je postala Jelena, Merima-Slavica, jedna je cak dobila ime Brljka ??? ( prvi put cujem), Salko-Savo itd. Ovu akciju pokrstavanja su organizovale tadasnje ratne vlasti RS. Kaze da su neki i do danas zadrzali ta imena....barem u sluzbenim knjigama...??? Ima li u tom istine? Ima li slicnih primjera drugdje?

Ovo mi fakat zvuci nevjerovatno za danasnje doba. Ali opet ne vjerujem da je neko ko je promijenio vjeru da spasi glavu ostao to i danas. Da li ces ostat musliman se osjeca u srcu i aako oscjecas da neces da budes pravoslavac to neces ni ostat, bez obzira sto je to neko nasilno odradio . . . . . .
. . . .. . i prije je bio taj slucaj u Srbiji za vrijeme Kraljevine SHS,kad su srbi dolazili od vrata do vrata i prisilno krstili tadasnje muslimansko stanovnistvo.Cak su postojali i ljudi koji su kontrolisali da vide da li on i dalje klanja i ne bi li ga zbog toga kaznili (ubili). Ljudi su bez obzira sto im je promijeneno ime i vjera u tajnosti i krijuci se klanjali po muslimankom. Kad je doslo "normalno" vrijeme, mnogi su se vratili onoj vjeri koju su osjecali u srcu. . ..