Forum Klix.ba

Politika: Povodom Dodikove "demokratske pobune", Deklaracije Narodne skupštine, ukazanja V. V. Putina u RS-u, prijetnje Željka Komšića

Srpska država u Bosni

Gdje u Bosni i Hercegovini stanuje država? Grubo rečeno: najmanje u onomu što inače zovemo "državom", to jest na nivou Bosne i Hercegovine; nešto malo više, ali ne mnogo, u Federaciji BiH, apsolutno najviše - u Republici Srpskoj


Valja primijetiti: sve diskusije na posljednjoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, kao i Deklaracija što je na kraju usvojena, po rječniku i intonaciji bitno se razlikuju od svega što je do sada karakteriziralo rad i stil ovoga parlamenta. Sve je bilo umiveno i ispeglano, nije se ni u jednome trenutku mogao čuti onaj dobro poznati sočni ton i folklorni način, čak je odnekud i tvrda štokavska dikcija kod mnogih postala gipkija i mekša, gotovo umiljata. Dodikovo izlaganje bilo je remek-djelo elaboriranosti, pa je i on sam osjetio da taj stručnjački dorađen tekst ne smije trivijalizirati svojim uobičajenim uličnim upadicama i digresijama. Briga za poštivanje Daytona, za povratak na Dayton, za stabilnost i opstanak Bosne i Hercegovine (naravno: dejtonske) u svim govorima bila je glavni motiv i najčešća zakletva. I Deklaracija je tako intonirana. U njoj se i pritužbe na visokoga predstavnika i na OHR motiviraju tom brigom: "prekoračio svoj mandat", "RS će se obratiti generalnom sekretaru UN-a s upozorenjem da je povrijeđen Dejtonski sporazum", "kršenje Ustava BiH", "ozbiljno narušavanje ravnoteže među konstitutivnim narodima", "ugrožavanje ustavnog poretka i demokratskog uređenja BiH", "neuvažavanje ustavnopravnog sistema u BiH", "parlament je Deklaracijom od Savjeta za implementaciju mira zatražio dodatne garancije za ravnopravnost entiteta i naroda u BiH, što, kako je ocijenjeno, ne može biti narušavano jednostranim odlukama visokog predstavnika", i sve u toj i takvoj napadno konstruktivno-lojalističkoj maniri...

Svoju antilajčakovsku Deklaraciju Narodna skupština Republike Srpske usvojila je sa sedamdeset i sedam glasova za i šest protiv. Svih sedamdeset i sedam, kako su prilježno izvijestili novinari, srpski su glasovi. Taj podatak ujedno govori i sve glavno što treba znati o nacionalnoj strukturi Parlamenta Republike Srpske - on je praktično jednonacionalan. Da bi se prebrojali narodni poslanici nesrpske nacionalnosti, ne trebaju prsti ni s punih dviju šaka. Treba li podsjećati na način na koji je do toga apsolutnog stupnja nacionalne dominacije na prostoru Republike Srpske došlo u slavnome razdoblju 1992 - '95, ili je već postalo politički nepristojno? (Uostalom, taj način je sam Ratko Mladić unaprijed, još 16. maja 1992, upozoravajući Karadžićeve skupštinare na Palama na međunarodne konvencije, nazvao precizno i mjerodavno: genocid.) Stvar bi možda stajala nešto bolje, da Wolfgang Petritsch, uz aktivnu ili pasivnu asistenciju vođa Alijanse poput Lagumdžije i Silajdžića, nije svojim beamterskim modifikacijama svojedobnu odluku Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda prilagodio tako da, ne daj Bože, ne naruši bitniju jednonacionalnu idilu političkoga života i odlučivanja u Republici Srpskoj. Tako je RS formalno stekao multietničku fasadu, a učvrstio i dodatno legalizirao nacionalnu dominaciju kao neupitan politički modus i životni stil. I, eto poante, pretvorio se u uzornu građansku državu (naciju-državu), u kojoj bez ikakvih smetnji funkcionira demokratsko načelo jedan čovjek - jedan glas. K tomu, unutarnje uređenje Republike Srpske je klasično centralističko i unitarno, što omogućuje lagano upravljanje, brzu i tečnu realizaciju odluka... Pa kada danas političari iz Republike Srpske dižu svoj pravednički glas protiv "neustavnih i nedemokratskih nametanja" odluka iz OHR-a a u ime zaštite dostojanstva i prava "građana Republike Srpske", onda se taj njihov iskaz doista može shvatiti kao gotovo idealna izjednačenost pojmova: građansko = nacionalno, građanin = Srbin. Ni u čemu se ova izjednačenost ne očituje tako dobro kao u potpunoj stopljenosti tzv. civilnoga sektora i državnih organa: vidjeli smo ovih dana kako se u ulozi glavnih agitatora i posrednika Dodikove državne politike prema masovnoj javnosti pojavljuju nevladine organizacije, studentska udruženja itd. Lako je svisoka konstatirati da je to karikatura civilnoga društva. Konstatacija je točna, no umjesto toga mnogo bi uputnije bilo pojavu razumjeti iz njezinoga konkretnog socijalnog i političkog konteksta. Ne bi bilo teško pokazati da je ona naš opći obrazac, samo što u ostala dva nacionalna miljea nedostaje okvir (svoja nacionalna država!) za ovakvo njegovo organizirano, masovno i jednodušno manifestiranje. Kad bi postojao način da se zaviri u snove drugim etnopolitičkim liderima, sigurno je da bismo tamo otkrili ovakvu Republiku Srpsku kao uzor i vruću želju.

Gdje u Bosni i Hercegovini stanuje država? Grubo rečeno: najmanje u onomu što inače zovemo "državom", to jest na nivou Bosne i Hercegovine; nešto malo više, ali ne mnogo, u Federaciji BiH, apsolutno najviše - u Republici Srpskoj. (Distrikt Brčko ostavljam ovdje postrani, on je ionako posebna priča.) To je odavno uočen paradoks: umjesto da se prema površnim prognozama (u kojima su prednjačili političari tipa Harisa Silajdžića, s hipotekom pregovarača u Daytonu) etnička rigidnost i državnost Republike Srpske "istopi" i "iscuri" djelovanjem ekonomije i tržišnih mehanizama ("logike života", kako se govorilo, prazno i nadmeno, kao da bi se imalo podrazumijevati da je ta famozna "logika života" na "našoj" a ne na "njihovoj" strani), događalo se točno obrnuto: Republika Srpska postajala je sve više državom. Kakogod se odnosili prema toj činjenici, ne razumjeti je kao jedan od glavnih pokretača i krupnih uzroka akcije na koju su se odlučili Dodik i društvo, a kakve po ozbiljnosti i mogućim posljedicama nije bilo nikada poslije rata - bilo bi loše i pogrešno. U federalnoj, a osobito sarajevskoj javnosti to je, nažalost, uobičajena manira kada se radi o "srpskim pitanjima". Zato se ona u pravilu i ne razumijevaju; o njima se sudi.

Mitinzi što se ovih dana održavaju diljem RS-a u podršku Dodiku sasvim evidentno jesu smišljeno organizirani - dobro i veoma kontrolirano organizirani. Po tomu oni jesu neka podvrsta "događanja naroda", no prilijepiti im na prvu loptu miloševićevsku etiketu, onako kako je to, nepozvan i neizazvan, uradio hrvatski predsjednik Mesić, znači ići linijom manjega otpora, lijenosti duha. I po cilju i po tipu ovi Dodikovi mitinzi su prilično različiti. Jedan ih detalj, ipak, povezuje. Ako bi se, naime, konačno moglo sa sigurnošću reći da se onomad na jednom od mitinga "antibirokratske revolucije" prizivalo: "Hoćemo Ruse!", a ne: "Hoćemo gusle!", golemi posteri Vladimira Vladimiroviča Putina na mitinzima diljem Republike Srpske bili bi ta simboličko-ideološka poveznica; na trenutak se moglo pričiniti kao da je Republika Srpska nekakva najzapadnija ruska gubernija, iz koje nam dolaze ovakvi prizori. Tako je taj bizarni vizualni podatak, bolje nego hiljadu riječi, posvjedočio aktualnost staroga bosanskog udesa: dijelimo istu zemlju i jedan jezik, a duhovno-politički gravitacijski centri su nam daleko izvan Bosne. Svima "konstitutivnim", bez razlike. Uredu, rusofilstvo je na ovim stranama uvijek dobro stajalo, imalo je svoje različite faze i političke oblike, i nipošto nije bilo rezervirano samo za Srbe i pravoslavce (a otužna dosjetka sarajevskoga i bošnjačkog barda o većoj slasti ruskoga govna od američke torte desetljećima je pronosila slavu ideološke pravovjernosti svoga autora). Napokon, Rusija je danas dio "slobodnoga svijeta", uvaženi i ravnopravni član najužega kluba demokratskih velesila, a lik Georgea W. Busha je ionako jedan od općenito najneomiljenijih, pa bi nosači Putinovih ikona imali stotinu i jedan dobar i legitiman razlog da objasne svoj izbor. A po uzusima političke ikonografije, ovo ukazivanje V. V. Putina nesumnjivo se mora čitati i u aktualnom regionalnom kontekstu Kosovo - Srbija - Republika Srpska, u kojemu Rusija očevidno ponovo igra sve veću ulogu u političkoj imaginaciji srpskoga svijeta od Trebinja do Negotina i od Sombora do Horgoša.

Putin se ovih dana, koliko je poznato, nije izjašnjavao ni o Bosni ni o Republici Srpskoj, a za nosanje njegovih postera na mitinzima ne može biti odgovoran. Tako je ostao pošteđen od mrkih pogleda i jakih riječi predsjedavajućega Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića. No Vojislav Koštunica, koji je u ionako prenadraženu bosanskohercegovačku javnost u maniri ovejanog nacionalističkog provokatora plasirao onu izjavu o maksimalnoj podršci Dodiku u očuvanju Republike Srpske (koja je, uz Kosovo, "najpreči cilj naše državne i nacionalne politike"), jako je ograjisao. Poručio mu je Komšić da bi mogao "dobiti po nosu i po prstima", a kada je vrloga državnika i "zastupnika svih građana" voditeljica televizijskoga dnevnika u nevjerici priupitala znači li to, možda, i mogućnost fizičkoga obračuna, odgovorio je mrko: "Ništa nije isključeno!" Nesrazmjer između Komšićevog stvarnog kapaciteta i njegove prijetnje bio je urnebesno komičan, djelomično tužan, ali je, srećom, brzo zaboravljen. Ali o kakvom se političkom nesporazumu sa samim sobom radi kod ovoga čovjeka, najbolje je ilustrirao detalj iz istoga razgovora: Komšić se zaklinje da su Srbi "njegovi i da će se uvijek boriti za njihova prava", na što ga đavolasta voditeljica logično pita: "Zašto vas onda oni ne doživljavaju tako?" "Ne znam" - odgovara državnik iskreno i zabrinuto. Naravno da ne zna.

Post scriptum Ovaj zapis morao je biti predan dok još nije bilo završeno zasjedanje Vijeća za implementaciju mira koje je raspravljalo o Lajčakovim odlukama što su izazvale Dodikovu "pobunu". No, kakve god bile njihove odluke, čak i ako situacija bude smirena, a Srbi ne napuste državne institucije i ne proizvedu blokadu, ono što je Dodik pokrenuo posljednjih dana u Republici Srpskoj, bojat se, dalekosežnije je od toga. U posljednjim zbivanjima predodžba o Republici Srpskoj kao državi kod njezinih "građana" je ojačana, a nacionalna identifikacija s tom "državom" dospjela na nivo na kojemu do sada nikad nije bila. A o općem paranoičnom stanju duhova u Bosni i Hercegovini ništa tako slikovito ne govori kao podatak da je Lajčak još samo prije mjesec i po u bošnjačkoj javnosti bio doživljavan kao opasni antibošnjački i antibosanski "agent pravoslavnoga kruga". Sad je crni antisrpski vrag. Što li ga još čeka?

uvjek dobar gost wrote:Sramota je jedino one koji su imali tala u svemu a prodaju se kao "naši" zaštitnici i bajraktari u "bošnjaka"...

signature wrote:

uvjek dobar gost wrote:Sramota je jedino one koji su imali tala u svemu a prodaju se kao "naši" zaštitnici i bajraktari u "bošnjaka"...

ja, da budem iskren ne vidim nikakve razlike izmedju Bosnjaka i Ovaca.

cak sta vise, Ovce prije prepoznaju odakle dolazi opasnost a Bosnjaci to nisu u stanju a kad je u pitanju borba za goli zivot bespomocne su kao i Bosnjaci.

jedina mala razlika je sto Bosnjaci za razliku od Ovaca ne zapazaju odkud im prijeti opasnost.

Bosnjaka i Ovcu je laHko prevariti na slanu ruku,trce i uvijek misle da je ruka slana.

sep800 wrote:Sa http://www.bhpolitika.com

Srbi sami protiv svih?

Sjećam se jednog vica kojeg sam poodavno čuo po prvi put. U tom vicu glavni akter, Mujo, ide negdje u Njemačku i dok se vozi na autoputu sluša radio. Najednom se prekida muzika i spiker javlja upozorenje vozačima kako na tom i tom autoputu neki sumanuti vozač vozi u suprotnom pravcu. Manevrirajući svoje auto Mujo kroz zube reče: „Ma šta jedan? SVI!“

Maratonsko prepucavanje između premijera Dodika i gosp. Lajčaka se nastavlja i ove sedmice. Posljednja vijest u trenutku pisanja ovog teksta je natpis iz Avaza u kojem premijer Dodik izjavljuje „Ako me i smijene, neću to prihvatiti“. Ponedjeljak je počeo izjavom premijera Koštunice za Reuters da je očuvanje Kosova i Republike Srpske trenutno najvažniji cilj i nacionalna politika Srbije. Predsjednik Tadić je rekao da nasilje nije isključeno ukoliko Kosovo proglasi nezavisnost. Ustavna komisija je iznijela mišljenje da odluke gosp. Lajčaka ne derogiraju Ustav. Die Welt objavljuje jučer ime izvjesnog vlasnika štamparije Branislava Đurića koji izjavljuje da je od njega tražen predračun za štampanje referendumskih listića. Jutros se pola Republike Srpske zaklinje da takav čovjek ne postoji, iako postoji Branislav Đurić (vlasnik ComTrade grupe) on tvrdi da on nema štampariju. Vlada RS negira da je iko tražio predračun, a premijer Dodik tvrdi da neće kriti ako vlada donese odluku u referendumu.

Jutros oko 11 sati Hašim Thaqi, predstavnik kosovskih Albanaca na pregovorima u Beču, pritvrdio je medijima da će Kosovo proglasiti nezavisnost odmah iza 10. decembra. To je možda i najbitniji faktor u priči o političkoj krizi u Bosni i Hercegovini.

Kada smo prije par mjeseci gledali i čitali kako premijer Dodik prodaje telekom Republike Srpske srbijanskom m:telu za više para nego što on vrijedi, pa onda rasprodaje energetski sektor ruskim investitorima, pa tim parama pravi zgrade i autoputeve, pa onda te pare vraća sebi preko nekih kompanija iz Laktaša – samo nekolicini ljudi je to bilo alarmantno. Kada se počelo pričati o tim parama premijer Dodik je prozvao „pederom“ direktora Transparency internationala, a sve druge novinare koji su doveli u pitanje sumnjive transakcije, svrstao je uz neku stranku koja je protiv njega radi nečeg drugog. Danas su stvari već jasnije. Jasnije je to da taj novac nije samo otišao u džep premijera Dodika već će biti iskorišten za stvaranje krize i destabilizacije Bosne i Hercegovine, regije i u konačnici cijele Europske unije. Ako se pitate kako će premijer jednog entiteta uzdrmat veliku uniju najjačih zemalja svijeta, predlažem da pogledamo malo sljedeći kontekst.

Čarobna riječ je presedan. Presedan je je pravni slučaj koji uspostavlja princip ili pravilo prema kojem sud ili neko drugo tijelo donosi odluke u rješavanju budućih situacija sa sličnim činjenicama ili pitanjima. Drugim riječima, presedan Kosova i možda Republike Srpske može da izazove probleme u Španiji (Baskija), Belgiji, Švicarskoj tj. u pola Europske unije. A kome to sve može biti u interesu? Onome ko finansira premijera Dodika, novog sokola na prvoj liniji odbrane historijskih prava Srpstva.

Neki mediji spominju cifre od 40 miliona konvertibilnih maraka kada govore o pronevjerama na raznim projektima u Republici Srpskoj. Međutim, nije riječ o običnoj pljački, ne kad je riječ o ovom premijeru. Njemu je dovoljna vila na Dedinju, u koju će se povući kada ga smijene ili istjeraju razni instrumenti međunarodne zajednice, i par miliona tek da se može živjeti. Ništa puno. One desetine miliona koje ostanu nakon što se pokriju troškovi života u Beogradu su infrastruktura za zaštitu ratnih zločinaca u bjekstvu, pravljenje regionalne krize i možda stvaranje novih ratnih zločinaca.

Premijer Dodik, osim podrške u novcu, dobio je ohrabrujući tretman od premijera Koštunice i probudio mesijanske osjećaje koje čuče u svakom pripadniku „nebeskog naroda“. Dok premijer na ego tripu bude provodio korake koji su potrebni da se 11. decembra odgovori i osveti za proglašenje nezavisnosti na Kosovu, ostali politički likovi u BiH se igraju politike. Tako se barem činilo sinoć na emisiji „Porota“ na kanalu javnog RTV servisa. Gosti emisije su bili gospoda Ivanić, Jović, Kalabić, Hadžiahmetović i Izetbegović. Jedini od njih koji je znao o čemu je riječ i šta se dešava u državi je gosp. Ivanić koji je sjedio u studiju u Banja Luci.

Parlamentarci su spominjali zakone i proceduru, reforme i preglasavanje, obećavali jedni drugima da nikad neće dozvoliti da budemo građanska država i osuđivali one druge tamo neke koji ne shvataju situaciju. A ko o čemu – Ivanić o povjerenju. Gosp. Ivanić je uporno loptu vraćao na priču o povjerenju i o tome kako treba da zajedno dogovaramo sve, da vjerujemo jedni drugima, da se svi zajedno distanciramo od međunarodne zajednice i kolektivno postanemo tamni vilajet. Uvlačeći ostale u demagošku zamku koju je nazvao „povjerenje“ gosp. Ivanić je pokušao kao i gosp. Špirić prije njega navući predstavnike ostalih naroda da stanu u odbranu ovog prkosa gosp. Lajčaku. A to je posljednja stvar koja se smije sada uraditi!

Zaboravimo li na trenutak da glas razuma u BiH nosi ime Miroslav Lajčak i počnemo podržavati ovaj otvoreni sukob u koji ide premijer Dodik, gubimo svaku priliku da međunarodna zajednica zaustavi eventualni sukob u BiH. A kome je to od koristi? Tri godine je bilo potrebno da se ubijedi svijet da reaguje na zločine koji se čine u Bosni početkom devedesetih godina. Trebat će nam sto godina da ih ponovo ubijedimo u pomaganje ako zaključe da su svi u Bosni podjednako ludi.

Demagogija kojom se služe gospoda Ivanić, Špirić i Dodik je svakako moćna, pa radi toga nesumnjivo je skrojena negdje u odajama Francuske 7 u Beogradu, gdje stoluju viđeniji akademici srbijanskog naroda.

Šta se sve može kupiti sa 40ak miliona KM? Kako će međunarodna zajednica reagirati na ludilo u koje srlja Republika Srpska na čelo sa premijerom Dodikom? Da li je slučajnost što je gosp. Silajdžić u Washingtonu baš sad i u isto vrijeme sa premijerom Erdoganom? Hoće li Bošnjake zadesiti još jedan krvavi bajram 21.12.2007?

To su pitanja koja su na pameti ljudi koji se imalo zanimaju za aktuelnu situaciju – a takvih je svakim danom sve više. A imam osjećaj da će nam se do kraja godine sve samo kazati.

sarlo wrote:

sep800 wrote:Sa http://www.bhpolitika.com

Srbi sami protiv svih?

Sjećam se jednog vica kojeg sam poodavno čuo po prvi put. U tom vicu glavni akter, Mujo, ide negdje u Njemačku i dok se vozi na autoputu sluša radio. Najednom se prekida muzika i spiker javlja upozorenje vozačima kako na tom i tom autoputu neki sumanuti vozač vozi u suprotnom pravcu. Manevrirajući svoje auto Mujo kroz zube reče: „Ma šta jedan? SVI!“

Maratonsko prepucavanje između premijera Dodika i gosp. Lajčaka se nastavlja i ove sedmice. Posljednja vijest u trenutku pisanja ovog teksta je natpis iz Avaza u kojem premijer Dodik izjavljuje „Ako me i smijene, neću to prihvatiti“. Ponedjeljak je počeo izjavom premijera Koštunice za Reuters da je očuvanje Kosova i Republike Srpske trenutno najvažniji cilj i nacionalna politika Srbije. Predsjednik Tadić je rekao da nasilje nije isključeno ukoliko Kosovo proglasi nezavisnost. Ustavna komisija je iznijela mišljenje da odluke gosp. Lajčaka ne derogiraju Ustav. Die Welt objavljuje jučer ime izvjesnog vlasnika štamparije Branislava Đurića koji izjavljuje da je od njega tražen predračun za štampanje referendumskih listića. Jutros se pola Republike Srpske zaklinje da takav čovjek ne postoji, iako postoji Branislav Đurić (vlasnik ComTrade grupe) on tvrdi da on nema štampariju. Vlada RS negira da je iko tražio predračun, a premijer Dodik tvrdi da neće kriti ako vlada donese odluku u referendumu.

Jutros oko 11 sati Hašim Thaqi, predstavnik kosovskih Albanaca na pregovorima u Beču, pritvrdio je medijima da će Kosovo proglasiti nezavisnost odmah iza 10. decembra. To je možda i najbitniji faktor u priči o političkoj krizi u Bosni i Hercegovini.

Kada smo prije par mjeseci gledali i čitali kako premijer Dodik prodaje telekom Republike Srpske srbijanskom m:telu za više para nego što on vrijedi, pa onda rasprodaje energetski sektor ruskim investitorima, pa tim parama pravi zgrade i autoputeve, pa onda te pare vraća sebi preko nekih kompanija iz Laktaša – samo nekolicini ljudi je to bilo alarmantno. Kada se počelo pričati o tim parama premijer Dodik je prozvao „pederom“ direktora Transparency internationala, a sve druge novinare koji su doveli u pitanje sumnjive transakcije, svrstao je uz neku stranku koja je protiv njega radi nečeg drugog. Danas su stvari već jasnije. Jasnije je to da taj novac nije samo otišao u džep premijera Dodika već će biti iskorišten za stvaranje krize i destabilizacije Bosne i Hercegovine, regije i u konačnici cijele Europske unije. Ako se pitate kako će premijer jednog entiteta uzdrmat veliku uniju najjačih zemalja svijeta, predlažem da pogledamo malo sljedeći kontekst.

Čarobna riječ je presedan. Presedan je je pravni slučaj koji uspostavlja princip ili pravilo prema kojem sud ili neko drugo tijelo donosi odluke u rješavanju budućih situacija sa sličnim činjenicama ili pitanjima. Drugim riječima, presedan Kosova i možda Republike Srpske može da izazove probleme u Španiji (Baskija), Belgiji, Švicarskoj tj. u pola Europske unije. A kome to sve može biti u interesu? Onome ko finansira premijera Dodika, novog sokola na prvoj liniji odbrane historijskih prava Srpstva.

Neki mediji spominju cifre od 40 miliona konvertibilnih maraka kada govore o pronevjerama na raznim projektima u Republici Srpskoj. Međutim, nije riječ o običnoj pljački, ne kad je riječ o ovom premijeru. Njemu je dovoljna vila na Dedinju, u koju će se povući kada ga smijene ili istjeraju razni instrumenti međunarodne zajednice, i par miliona tek da se može živjeti. Ništa puno. One desetine miliona koje ostanu nakon što se pokriju troškovi života u Beogradu su infrastruktura za zaštitu ratnih zločinaca u bjekstvu, pravljenje regionalne krize i možda stvaranje novih ratnih zločinaca.

Premijer Dodik, osim podrške u novcu, dobio je ohrabrujući tretman od premijera Koštunice i probudio mesijanske osjećaje koje čuče u svakom pripadniku „nebeskog naroda“. Dok premijer na ego tripu bude provodio korake koji su potrebni da se 11. decembra odgovori i osveti za proglašenje nezavisnosti na Kosovu, ostali politički likovi u BiH se igraju politike. Tako se barem činilo sinoć na emisiji „Porota“ na kanalu javnog RTV servisa. Gosti emisije su bili gospoda Ivanić, Jović, Kalabić, Hadžiahmetović i Izetbegović. Jedini od njih koji je znao o čemu je riječ i šta se dešava u državi je gosp. Ivanić koji je sjedio u studiju u Banja Luci.

Parlamentarci su spominjali zakone i proceduru, reforme i preglasavanje, obećavali jedni drugima da nikad neće dozvoliti da budemo građanska država i osuđivali one druge tamo neke koji ne shvataju situaciju. A ko o čemu – Ivanić o povjerenju. Gosp. Ivanić je uporno loptu vraćao na priču o povjerenju i o tome kako treba da zajedno dogovaramo sve, da vjerujemo jedni drugima, da se svi zajedno distanciramo od međunarodne zajednice i kolektivno postanemo tamni vilajet. Uvlačeći ostale u demagošku zamku koju je nazvao „povjerenje“ gosp. Ivanić je pokušao kao i gosp. Špirić prije njega navući predstavnike ostalih naroda da stanu u odbranu ovog prkosa gosp. Lajčaku. A to je posljednja stvar koja se smije sada uraditi!

Zaboravimo li na trenutak da glas razuma u BiH nosi ime Miroslav Lajčak i počnemo podržavati ovaj otvoreni sukob u koji ide premijer Dodik, gubimo svaku priliku da međunarodna zajednica zaustavi eventualni sukob u BiH. A kome je to od koristi? Tri godine je bilo potrebno da se ubijedi svijet da reaguje na zločine koji se čine u Bosni početkom devedesetih godina. Trebat će nam sto godina da ih ponovo ubijedimo u pomaganje ako zaključe da su svi u Bosni podjednako ludi.

Demagogija kojom se služe gospoda Ivanić, Špirić i Dodik je svakako moćna, pa radi toga nesumnjivo je skrojena negdje u odajama Francuske 7 u Beogradu, gdje stoluju viđeniji akademici srbijanskog naroda.

Šta se sve može kupiti sa 40ak miliona KM? Kako će međunarodna zajednica reagirati na ludilo u koje srlja Republika Srpska na čelo sa premijerom Dodikom? Da li je slučajnost što je gosp. Silajdžić u Washingtonu baš sad i u isto vrijeme sa premijerom Erdoganom? Hoće li Bošnjake zadesiti još jedan krvavi bajram 21.12.2007?

To su pitanja koja su na pameti ljudi koji se imalo zanimaju za aktuelnu situaciju – a takvih je svakim danom sve više. A imam osjećaj da će nam se do kraja godine sve samo kazati.

Naravno da nisu slucajno skupa u USA. Srbi imaju mocnog zastitnika u Rusima, sada ekonomski mocnima, i od kojih je veci dio evrope energetski ovisan. Dodik je uspio da direktno vodi pregovare sa MZ i da uz suport komunjara i crvenih sda-ovaca srusi ovo malo drzave koja se zove BiH. Pitanje je koji je srpski cilj? Nisu slucajno Milorad Ekmecic i Kosta Cavoski ljetos obilazili Pale i Banja Luku. Kod Srba su prosli rat poveli akademici-"mudre srpske glave". No nista jos nije gotovo.
Amerika je mocnija od Rusa i oni su "gazde". Turska vec dugo trpi zbog neulaska u EU, pitanje Jermena su direktno iz istorije aktuelizirali! a sad svijet tolerise terorizam PKK. Amerika Turskoj mora dati nesto zauzvrat. Kao kolaterl Amerika moze dati podrsku Bosni. Amerika sada realno nije zainteresovana za ovaj dio svijeta.
Sta ce biti kad Demokrate dodju na vlast? Kad Silajdzicev prijatelj Holbruk bude Drzavni sekretar (ovo drzavni se u principu odnosi na citav sve drzave).
Ako jos uvijek budu aktuelne ustavne promjene i reforma policije (i ako se PC ne odvoji) svasta se se moze dogoditi. Ovu frku Srbi moraju zavrsiti u nekom roku ili ce se odnos snaga promjeniti.
Iako sada nemamo vojske, sto je zasluga crvenih, nadam se da nece ponoviti krvavi Bajrami.

zavrzlama wrote:Sve zavisi od MZ-e...novi otvoreni rat nije moguc jer nema nacionalnog naboja

TVRTKO_Bosanski wrote:

zavrzlama wrote:Sve zavisi od MZ-e...novi otvoreni rat nije moguc jer nema nacionalnog naboja

stvarno????????????????????

Srpska država u Bosni

...Nesrazmjer između Komšićevog stvarnog kapaciteta i njegove prijetnje bio je urnebesno komičan, djelomično tužan, ali je, srećom, brzo zaboravljen. Ali o kakvom se političkom nesporazumu sa samim sobom radi kod ovoga čovjeka, najbolje je ilustrirao detalj iz istoga razgovora: Komšić se zaklinje da su Srbi "njegovi i da će se uvijek boriti za njihova prava", na što ga đavolasta voditeljica logično pita: "Zašto vas onda oni ne doživljavaju tako?" "Ne znam" - odgovara državnik iskreno i zabrinuto. Naravno da ne zna...

klif wrote:

Srpska država u Bosni

...Nesrazmjer između Komšićevog stvarnog kapaciteta i njegove prijetnje bio je urnebesno komičan, djelomično tužan, ali je, srećom, brzo zaboravljen. Ali o kakvom se političkom nesporazumu sa samim sobom radi kod ovoga čovjeka, najbolje je ilustrirao detalj iz istoga razgovora: Komšić se zaklinje da su Srbi "njegovi i da će se uvijek boriti za njihova prava", na što ga đavolasta voditeljica logično pita: "Zašto vas onda oni ne doživljavaju tako?" "Ne znam" - odgovara državnik iskreno i zabrinuto. Naravno da ne zna...

Gospodin Lovrenović očigledno gaji visoko poštovanje prema kriminalnoj BH udruzi sastavljenoj od nacionalističkih marioneta Beograda i Zagreba, te sitnih bošnjačkih kriminalnih pripravnika koji maštaju o tome da jednom postanu veliki. Pri tome ismijava nekoga ko u mećavi pokušava da sačuva makar jedan žižak Bosne i Hercegovine. Da se ne ugasi.

Neočekivano od nekoga ko je pisao o Jukiću i njegovoj borbi za Bosnu.

zavrzlama wrote:Sve zavisi od MZ-e...novi otvoreni rat nije moguc jer nema nacionalnog naboja i odnos u snazi suprostavljenih snaga je izjednacen tako da niko nebi
umislio da moze nekaznjeno i sa sigurnoscu ostvariti svoje ciljeve....sta bi moglo biti u buducnosti..

Medjunarodna zajednica zeli da odrzi BIH u mirnom stanju dok se ne slegne prasina oko Kosova....poslije ce se sva paznja usmjeriti ka BIH gdje likovi poput Dodika ce biti sklonjeni a na njegovo mjesto ce doci oni koji danas kao sluge klimaju glavom i odobravaju sve ono sto Dodik radi i govori ,to su Dodikovi bliski saradnici,koji se zaklinju u velikosrpstvo i Dodika a sutra ce mu pljunuti u lice i izdati ga....ovdje se radi o problemu Srbije a ne politicara u manjem entitetu,jer oni samo ko papagaji ponavljaju i sprovode ono sto u datom trenutku Srbiji odgovara...a Srbiji sad trenutno odgovara nestabilnost i napetost na Balkanu u zelji da MZ-a prolongira odluku o nezavisnosti za Kosovo..Srbija je vojno i politicki slaba da bi izazvala siri sukob na Balkanu..ono sto moze da uradi je da uz pomoc Rusije produzi agoniju nas u BIH i okruzenju....Ako se prate istupi Dodika uocljivo je njegovo ponasanje koje odlikuje osobu koja namjerno srlja u probleme,jer njemu je potreban izgovor da ga smijene ili u najboljem slucaju za njega da srpski narod u BIH jos jednom se nasanka na veliksrpsku podvalu i izazovo sranje.....tenzije ce sve vise rasti kako se bude blizio dan nezavisnosti Kosova... za ocekivat je mini revoluciju i slom separatistickih inicijatrora i vodja od Strane EUFOR-a,Nato-a i OSBIH...

Dodik nije svercer cigarama i foteljas on je posljednji srpski mohikanac koji zeli da ozivi zombija zvani "velika srbija" nazalost ovaj puta sa drugacije podijeljenim kartama i snagama na terenu.....

Ne mora doci do rata, samo PC moze proglasiti nezavisnost i uspostaviti konfederalne odnose sa Srbijom.

zavrzlama wrote:

Ne mora doci do rata, samo PC moze proglasiti nezavisnost i uspostaviti konfederalne odnose sa Srbijom.

Jest kad bi zivjeli u kamenom dobu ili ranom srednjem vijeku...

to sto navodis je separatisticki cin i izdaja drzave..znaci nema vise Dejtona..nema vise rs-a....sta sa Brcko distriktom sta sa preko sto hiljada i vise nesrba u rs-u..ko ce pokriti liniju entiteta u duzini od 1200 Km...gdje je pravni legalitet te pobune i separtizma.....Mz i radi da isprovocira velikosrbe da ucine taj pogresan korak i da na kulturan nacin isprave Dejtonsku gresku...rs je teritorija gdje su nesrbi bili skoro 50%..Da velikosrbi i cetnici imaju tu silu da pokriju granice entiteta...okupiraju ponovo Brcko u kojem su nesrbi/bosnjaci opet vecina i gdje je koridor sirok sest metara/jedna ulica koja prolazi kroz grad u kojem dijelu su bosnjaci vecina...gdje ti vidis predpostavke za neki izlazak velikosrba i stvaranje samouprave u tom entitetu....Brcko je ostavljeno bas za ovakve situacije ako neko pokusa da izigra Dejton i planove MZ(citaj Amerike)..sve lijeze na rudu..samo polako i pozuri

sarlo wrote:

zavrzlama wrote:

Ne mora doci do rata, samo PC moze proglasiti nezavisnost i uspostaviti konfederalne odnose sa Srbijom.

Jest kad bi zivjeli u kamenom dobu ili ranom srednjem vijeku...

to sto navodis je separatisticki cin i izdaja drzave..znaci nema vise Dejtona..nema vise rs-a....sta sa Brcko distriktom sta sa preko sto hiljada i vise nesrba u rs-u..ko ce pokriti liniju entiteta u duzini od 1200 Km...gdje je pravni legalitet te pobune i separtizma.....Mz i radi da isprovocira velikosrbe da ucine taj pogresan korak i da na kulturan nacin isprave Dejtonsku gresku...rs je teritorija gdje su nesrbi bili skoro 50%..Da velikosrbi i cetnici imaju tu silu da pokriju granice entiteta...okupiraju ponovo Brcko u kojem su nesrbi/bosnjaci opet vecina i gdje je koridor sirok sest metara/jedna ulica koja prolazi kroz grad u kojem dijelu su bosnjaci vecina...gdje ti vidis predpostavke za neki izlazak velikosrba i stvaranje samouprave u tom entitetu....Brcko je ostavljeno bas za ovakve situacije ako neko pokusa da izigra Dejton i planove MZ(citaj Amerike)..sve lijeze na rudu..samo polako i pozuri

-Ustav i drzavu brane vojska i policija i to na poziv Predsjednistva (Radmanovic) Vlada (Spiric), Skupstina,...Gdje ti vidis vojsku ovdje i koja policija? PC-ija?
-Snage Eufora 2 500 vojnika-turista bi nesto uradile? Holandski bataljon u Srebrenici je djelovao mnogo ozbiljnije.
-U PC-iju zivi nekoliko desetaka hiljada nesrba, staraca i starica. Da ima i mladjih-Fadil Banjanovic koji je zaduzen da govori o sjemenima i sjetvi.
-MZ zajednica je blagonaklona prema cetnicima. Evo primili su i Srbiju u svoje drustvo, nas nece,...
-U gradu Brckom Srbi su apsolutna vecina i kontrolisu sve bitne pozicije u vlasti...
-Bosnjaci koji su nekad zivjeli tamo sad su u USA ili Skandinaviji, Hrvati zive u Hrvatskoj.
-Ko je to "zalegao na rudu" U PC-iju. Da nije ona Tihiceva "ukidam PC svakog dana". A ona je svakog dana jaca.
p.s.
Postoje drzavne insitucije koje bi mogle ekonomski blokirati PC. Centralna Banka, uprava za inirektno oporezivanj, granicna sluzba,...
Mislim da je medjunarodan zajednica blagonaklona prema ideji secesije PC-ija.
Vidjecemo. Drustvo je stohastican sistem, ne moze se nista pouzdano pretpostaviti..

Mahalac wrote:pc je genocidna tvorevina i treba je ukinuti.
Za pc je trenutno 95% njenog stanovnistva i samo silom se moze ukinuti, to ne mozemo a i ne bi nam se dalo (a nece ni Hare u tenk pa pravac Pale.)
pc ne treba ukinuti silom nego nadugo diplomatski i milom.
Bosnjaci su pojavom Hareta Careta na pol. sceni unazadili proces etabliranja drzave barem 15gd. Covjek se vadi a u stvari tone sve dublje i vuce nas s njim.
pc je cinjenica i faktor/realnost i vec je prihvacena u Dejtonu zato je sada nista novo ako se prihvati u sklopu Apr.amandmana ili bilo kako, sve drugo je 100%suplja.
pc cemo ugasiti tako sto ce mo povratiti povjerenje medju ljude praviti politicke koncenzuse, graditi ekonomiju grabiti naprijed gdje ce se u neka doba ljudi i institucije u pc sami od sebe upitati o potrebi postojanja istih. Dug proces ali pametan i za dobrobit svih nas.
pc cemo ugasiti tako sto cemo stvoriti ambijent gdje ce se vratiti vecina izbjeglica u istocnu BIH koji ce uneka doba ciniti faktor u nspc.
pc cemo ukinuti kad vise i ne budemo htjeli da je ukinemo, bice totalno ne vazna.samo ovako i nikako drugacije.