eugen-magic wrote: Postoji li Bog, kakav je On, kakvi su Njegovi zakoni, tko je stvorio ovaj svijet. Kako je zlo došlo i može li se čovjek spasiti od smrti i vratiti se u stanje vječnog blaženstva i sreće.
Mislim da tradicionalne religije ne daju pravi odgovor na sve ovo a pogotovo nisu dosljedne u onome što propagiraju. Čovjek treba smoći snage i sam tražiti istinu. To nije lako, lakše je biti ovca i pripadati nekom stadu.
Da li Bog postoji,to je pitanje VJERE.. jednostavno neki ljudi vjeruju da postoji,neki ne..neki vjeruju da postoji neka viša sila,pritom ne znaju da definišu kakva,a neki svoj bitak na zemlji pripisuju nekom savršenom krugu,konstantnom ponavljanju,majci prirodi i tako redom.
Znači,ovo s postojanjem Boga je tema,o kojoj se uvijek diskutuje..svako ima svoje viđenje po tom pitanju,svako Ga drugačije doživljava..neko kao savršenog kreatora,neko kao sadistu i opet redom.Znači,najbolje da ovo spoznaš sam..to je nešto tvoje intimno i nemaš ništa od toga,što će te neko drugi ubjeđivati postoji li Bog,ili ne postoji.U to se sam moraš uvjeriti.
Dalje..kakav je..oni koji vjeruju u Njega,znaju..jer se predstavio na najbolji mogući način u svetim knjigama i poručio nam ono što je smatrao da je dovoljno da znamo o Njemu.O Njegovim zakonima nas je također uputio kroz svete knjige..a problem je što mi nikad masu tih zakona nećemo shvatiti kako bi trebali,niti primjeniti kako bi trebali.
Zato kažem..svako na svoj način doživljava Boga..višu silu..ili kako kažu
"ima neko gore"..
Kako je zlo došlo?... Pa ja lično vjerujem da nije slučajnost što čovjek nije savršen..i što zlo postoji..i to zlo je (sad govorim svoj lični stav) stvorio taj Bog..da bismo se mi stalno testirali,vječita borba,a s kojim ciljem..ne znam..
ja vjerujem da je ovaj život tako prolazan i kratak,prepun iskušenja,upravo iz razloga da bismo na neki način se malo i žrtvovali,odricali,trudili..i borili..i na kraju zaslužili taj neki super vječni život "gore"..gdje će sve biti savršeno..
Ne znam..niko se još nije vratio..da nam ispriča kako je..i smrt ne možemo izbjeći,svima nam je mrijeti..jedino je smrt pouzdana,a iako mnogima religije,vjera uopšte zvuči primitivno..ili kao bajka..glupost..meni je na jedan način utjeha,jer nema mi smisla da se rodiš,živiš relativno kratko (kad skontamo),u životu te može snaći svašta,sve je do tebe...i da onda jednostavno umreš,postaneš slavlje za crve..i da te nema..da se negdje tvoj život ne nastavlja.
Druga strana svega toga je što se vjerujem rijetko ko miri sa smrću onih,koje voli..pa te onda i to tješi da ćeš ih opet negdje vidjeti..biti s njima.
Eto,to bi bio moj odgovor
