#1 Podjela, pomoc, licemjerstvo
Posted: 26/10/2007 01:27
U toku Lejletlu Miradza Muhamed a.s. je u dzehenemu vidio ljude sa opekotinama oko usta. Na njegovo pitanje ko su ti ljudi dobio je odgovor od Suajba a.s. da su to oni cija djela nisu pratila njihove rijeci jal ti na nasem-oni koji su samo pricali ali nisu ista poduzimali.
Hz. Omer ibn Hattab r.a. je jedne noci obilazio Medinu. Na ivici grada kroz prozor je ugledao zenu koja laze svoju uplakanu djecu pokusavajuci ih smiriti govoreci im da im sprema veceru. Stavila je nekoliko kamenova u sud, napunila vodom, stavila na vatru i mjesala. Potresen tim primjerom hz. Omer r.a. je opskrbio zenu hranom moleci je da mu kao halifi oprosti jer ce lideri odgovarati za svoje podanike pred Allahom dz.s.
Neki hadisi govore o grijehu da vjernici zaspu dok su im komsije gladne, upucujuci nas na vaznost brige za bliznje.
Isus je dijelio siromasnima tjseci ih da ce oni naslijediti kraljevstvo nebesko.
E nije mi jasno kako neko za sebe moze govoriti da je vjernik i srcem i dusom a ne samo na jeziku a da se ne osvrne na stanje svoga bliznjeg. Kako neko moze filozofirati po internetu o vaznosti i mjestu religije a da ne posjeti podforum o humanitarnim akcijama. Da ne da svoje ucesce i ne pokaze svojim primjerom sta znaci vjerovati u Njega i biti mu pokoran.
Ovu zimu zena sa sestero djece docekuje gladna, gola i bosa. Zivi na brdu sa kojeg se vidi cijelo Sarajevo. I njena se kuca vidi iz cijelog Sarajeva. Kad mladi pametni lavovi podju na poslove, skole i fakultete, napunjeni filozofskim mislima i noseni religijskim zanosom, oni mogu vidjeti istu kucu. U kojoj su gladna djeca na koju niko ne obraca paznju i za cije su molbe svi sem nekolicine gluhi.
Kako je moguce govoriti o religiji a ne doci na dio foruma gdje se praktino pokazuje dobrota? Kako je moguce biti gluh kad dijete trazi pomoc? Kako je moguce trositi na mobitel i internet onoliko toliko para za koliko se nekom djetetu moze kupiti hrana za mjesec? Kako je moguce da ashaba i halifu bilo stid gladne majke, a one nakon njega nije? I kako je reci da je neko vjernik a ne licemjer dok su blizu njega najslabiji gladni?
Hz. Omer ibn Hattab r.a. je jedne noci obilazio Medinu. Na ivici grada kroz prozor je ugledao zenu koja laze svoju uplakanu djecu pokusavajuci ih smiriti govoreci im da im sprema veceru. Stavila je nekoliko kamenova u sud, napunila vodom, stavila na vatru i mjesala. Potresen tim primjerom hz. Omer r.a. je opskrbio zenu hranom moleci je da mu kao halifi oprosti jer ce lideri odgovarati za svoje podanike pred Allahom dz.s.
Neki hadisi govore o grijehu da vjernici zaspu dok su im komsije gladne, upucujuci nas na vaznost brige za bliznje.
Isus je dijelio siromasnima tjseci ih da ce oni naslijediti kraljevstvo nebesko.
E nije mi jasno kako neko za sebe moze govoriti da je vjernik i srcem i dusom a ne samo na jeziku a da se ne osvrne na stanje svoga bliznjeg. Kako neko moze filozofirati po internetu o vaznosti i mjestu religije a da ne posjeti podforum o humanitarnim akcijama. Da ne da svoje ucesce i ne pokaze svojim primjerom sta znaci vjerovati u Njega i biti mu pokoran.
Ovu zimu zena sa sestero djece docekuje gladna, gola i bosa. Zivi na brdu sa kojeg se vidi cijelo Sarajevo. I njena se kuca vidi iz cijelog Sarajeva. Kad mladi pametni lavovi podju na poslove, skole i fakultete, napunjeni filozofskim mislima i noseni religijskim zanosom, oni mogu vidjeti istu kucu. U kojoj su gladna djeca na koju niko ne obraca paznju i za cije su molbe svi sem nekolicine gluhi.
Kako je moguce govoriti o religiji a ne doci na dio foruma gdje se praktino pokazuje dobrota? Kako je moguce biti gluh kad dijete trazi pomoc? Kako je moguce trositi na mobitel i internet onoliko toliko para za koliko se nekom djetetu moze kupiti hrana za mjesec? Kako je moguce da ashaba i halifu bilo stid gladne majke, a one nakon njega nije? I kako je reci da je neko vjernik a ne licemjer dok su blizu njega najslabiji gladni?
