#1 ALIJA
Posted: 25/10/2007 13:47
Alija
Alija, Alija, ti u zurlu sviraš,
A svirkom i pesmom u srce me diraš.
Spusti sada zurlu da jeglenišemo,
- ta to valjda smemo!
Necemo o Hristu, o proroku, svecu,
Necemo o krstu, ni o mlad mesecu;
Ni o svetom pismu, ni o Al'koranu,
- Sve što god nas deli, stavimo na stranu.
Ne pitam te šta se u mošeji uci,
Ni kako živuješ u svojojzi kuci.
Necu da te pitam – te me briga nije –
Ni šta ti se jede ni šta ti se pije.
Ne pitam te: Cija j' staza u raj kraca ?
Vec te pitam samo: Znaš li da smo braca ?
A ti cutiš, cutiš, pa misliš duboko,
A uz to ti suza navire na oko,
Ta je suza cista, sa izvora stara,
I ta suza meni jasno odgovara.
Gledaš i ti moju – jedna im je mati -,
Haj, naša ce suza opet da nas zbrati,
Ona ce da zagrli sinke jednog roda,
Mi vec osecamo da „krv nije voda“.
Što su stari jadi ištetili teško,
Sve ce to prebolet srce nam viteško.
Pa kad sine sloga, zvezda naša nova,
Smirice se kosti naših pradedova.
Bice opet srece, ponosa i slave
I snage, i sjaja, i vrline prave.
Pesme naše nece naginjati placu,
- Blagoslov ce stignut zagrljenu bracu.
Uci, dakle, brate, uci decu tvoju,
Ja cu ucit moju,
Da se bratski grle, složnim duhom krepe
Pradedova svojih amanete lepe.
1891.god. Jovan Jovanovic Zmaj
Alija, Alija, ti u zurlu sviraš,
A svirkom i pesmom u srce me diraš.
Spusti sada zurlu da jeglenišemo,
- ta to valjda smemo!
Necemo o Hristu, o proroku, svecu,
Necemo o krstu, ni o mlad mesecu;
Ni o svetom pismu, ni o Al'koranu,
- Sve što god nas deli, stavimo na stranu.
Ne pitam te šta se u mošeji uci,
Ni kako živuješ u svojojzi kuci.
Necu da te pitam – te me briga nije –
Ni šta ti se jede ni šta ti se pije.
Ne pitam te: Cija j' staza u raj kraca ?
Vec te pitam samo: Znaš li da smo braca ?
A ti cutiš, cutiš, pa misliš duboko,
A uz to ti suza navire na oko,
Ta je suza cista, sa izvora stara,
I ta suza meni jasno odgovara.
Gledaš i ti moju – jedna im je mati -,
Haj, naša ce suza opet da nas zbrati,
Ona ce da zagrli sinke jednog roda,
Mi vec osecamo da „krv nije voda“.
Što su stari jadi ištetili teško,
Sve ce to prebolet srce nam viteško.
Pa kad sine sloga, zvezda naša nova,
Smirice se kosti naših pradedova.
Bice opet srece, ponosa i slave
I snage, i sjaja, i vrline prave.
Pesme naše nece naginjati placu,
- Blagoslov ce stignut zagrljenu bracu.
Uci, dakle, brate, uci decu tvoju,
Ja cu ucit moju,
Da se bratski grle, složnim duhom krepe
Pradedova svojih amanete lepe.
1891.god. Jovan Jovanovic Zmaj