Sura Al_Baqare, ajet 7 i 15: Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima njihovim je koprena; njih čeka patnja golema.ragib wrote:Tifa pusti Kur'an sat vremena sura El-Bekare, lezi i slusaj.
Kad zavrsis ispricaj
kako ti je bilo
Allah njih izvrgava poruzi i podržava ih da u svome nevjerstvu lutaju.
Dakle, on me je ucinio ovakvim (nevjernikom). On se pobrinuo za to da ne vjerujem. Mada, mozemo to i ovako: "Da li je Bog ateista? Ako nije, tko je Njega stvorio? A, ako jeste, zasto da ga ne slijedim u njegovom nevjerovanju?" (John Nicholson)
Sura Al_Baqare, ajet 13: Kad im se kaže: "Vjerujte kao što pravi ljudi vjeruju!" - oni odgovaraju: "Zar da vjerujemo u ono u što bezumni vjeruju?" - A, uistinu, oni su bezumni, ali ne znaju.
Pretpostavimo da u diskusiji je spomenuto da su teisti ljudi sa vecim moralnim kodeksom nego li ateisti. Ili drugacije: Ateisti su ljudi koji nemaju valjana moralna nacela. I kao dokaz toj tvrdnji se navodi jedan "primjerak" ateiste: Staljin.
Formalno prikazan takav argumenat izgleda ovako:
Staljin je ateista.
Staljin je covjek upitnih moralni normi.
----------------------
Ateista je covjek upitnih moralni normi.
Kada bi takav argumenat bio vazeci, onda bi na identican nacin mogli da tvrdimo da su teisti ljudi upitnih moralni normi:
Bin Laden i Hitler su teisti.
Bin Laden i Hitler su ljudi upitnih moralni normi.
----------------------
Teisti su ljudi upitnih moralni normi.
Iako oba primjera nisu logicno valjana, teista ce da tvrdi da prvi primjer, koji je on naveo, to jeste... a, kod drugog primjera ce da navede famoznu recenicu u odbranu svoje ideologije: Oni nisu pravi vjernici!
Gdje je greska u navedenim primjerima argumenata? Greska je u tome sto polazimo od pojedinaca, a zakljucak izvodimo na mnozinu. Ili jednostavnije receno: Od cinjenice da je Staljin ateista, kao i cinjenice da je on covjek upitnih moralni normi, mi zakljucujemo da su svi ateisti takvi. Takodje i u drugom primjeru je ista greska. Od cinjenice da su Bin Laden i Hitler teisti, kao i cinjenice da su obojica ljudi upitnih moralni normi, mi zakljucujemo da su svi teisti takvi.
Ili drugacije: Cinimo izjavu u kojoj se sluzimo primjerom, i smatramo da ja takvo sto tacno i ispravno. No, kada nam se navede na identican nacin izjava koja takodje sadrzi primjer, ali koji nam ne odgovara, onda tvrdimo (ili trazimo "izlaz"/opravdanje) da takav nacin nije ispravan.
Vec sam spomenuo da ce teista prigovoriti sa navodom, da posljednja dvojica nisu pravi vjernici, odnosno da nisu pravi teisti, a da prvi jeste pravi ateista. I sa time ce on smatrati da je on u pravu sa svojim navodom. No, da li je to zaista tako?
Sta su to "pravi" vjernici? Da bi na to pitanje odgovorili, posluzimo se slijedecim primjerom:
A: Svi Bosanci su glupi!
B: Svi? Sta je sa Lovrenovicem? On je profesor u New Havenu, na univerzitetu Yale.
A: Ali, Lovrenovic nije pravi Bosanac.
I? Primjetili li ste stogod? Prvo se koristi ad hoc argumentacija i generaliziranje (Svi Bosanci...), pa se onda jeftinim trikom cini imunizacija kritike, i na taj nacin se dobiva definicija bez ikakvog smisla, tj. uslovljava se nesto da bi se to, sto se tvrdi, dokazalo. Jer iz "Svi Bosanci su glupi" postaje "Svi Bosanci, koji su pravi Bosanci, su glupi".
I po cemu prepoznajemo prave Bosance? Ne po porijeklu, vec - naravno - po tome sto su glupi. Sve u stilu: Pravi Bosanci su glupi, a ako nisu glupi onda nisu ni pravi Bosanci - to je logicno, zar ne? Nije? Naravno da nije. Pokusajmo to formulirati drugacije:
Svi Bosanci, koji su glupi, su glupi (jer, pravi Bosanci su glupi).
Bolje? Izjava je sigurno tacna, samo vise nema smisla. To je obicna tautologija! Ili radikalnije receno: Prazna istina, lamanje slame, koja mozda nekom zvuci ubjedljivo, ali je izjava i navod koja ne sadrzi nikakav dublji smisao kakav se zapravo sugerise. Naime, takvo sto uslovljava ono sto se zeli dokazati. (Pravi Bosanac si kada si glup, a ako nisi glup onda nisi pravi Bosanac.) Takvo sto nazivamo tautologijom.
Sada to primjenimo i na vec pomenuti primjer o "pravim" vjernicima:
A: Vjernici su dobri ljudi!
B: A sta je sa Bin Ladenom, ili Hitlerom ?
A: To nisu pravi vjernici, jer pravi vjernici su uvijek dobri.
Ili drugacije: Vjernici su, ukoliko se radi o pravim vjernicima, dobri ljudi. Po cemu onda prepoznajemo prave vjernike? Po njihovim postupcima, naravno! Stoga su vjernici, koji dobra cine, ljudi koji dobra cine. Bez sumnje, to je istina.
No, takvo sto onda vrijedi za bilo koju grupu ljudi. Cetnici kada dobra cine, su ljudi koji dobra cine. I Hitler je dobra cinio kada je cinio dobra.
Pri ovakvim nastupima i nacinima argumentovanja vidljivo je koliko je nekom stalo do toga da zadrzi pravo. Cak i pod cijenom da tvrdi nesto sto nema smisla, osnove, pa ni sadrzaja.
Sura Al_Baqare, ajet 13: Kad im se kaže: "Vjerujte kao što pravi ljudi vjeruju!..."
Dakle: Kako se to vjeruje kao sto pravi ljudi vjeruju?
P.S: Kasnije cemo nastaviti sa citiranjem ajeta iz sure Al-Baqara (Krava).
