#1 Biste li lažirali kvar auto motora?
Posted: 13/10/2007 13:53
Nekidan vidim starijeg gospodina kako trci da stigne na autobusku stanicu. Nosi tesku torbetinu, one koje samo stariji ljudi nosaju sa sobom. Vidim autobus kako skrece iza okuke i mislim "Nema sanse da stigne"...
Prva misao mi je bila, isfoliracu kvar motora svog auta ispred autobusa, tako da on sigurno stigne uci. A onda druga misao, soferi javnog saobracaja, ako su ljuti ili natakareni, nikome ne staju.
Prodjem pooooooolako autobus, i gledam u ogledalu sofera kako ceka zadnjeg putnika, zatvara vrata, daje zmigavac i ne saceka starog gospodina. Bio je toliko blizu autobusa, da ga je mogao dotaci.
Sranje. Srce me podsjeti da cu imati losu karmu na svojoj dusi ostatak vikenda ako nesto ne uradim. I tako napravim polukruzni, gledajuci ciku dok pokusava doci do daha...
Pogledao me iznenadjen sa smjeskom dok sam otvarala prozor, i pozvala ga da udje. U 5 minuta razgovora koliko je trajala nasa voznja da njegove destinacije, saznala sam zivotnu pricu kako mu je radnja nedavno nasilno opljackana, izgubio je ponos i bankrotirao, zavrsavajuci pricu da se zena razvela od njega, da je sad bez obitelji, i zahvaljujuci mi rekao: "Danas ste mi dali malo nade za covjecanstvo, hvala Vam."
Ono sto sam naucila je da nikad ne trebamo lazirati kvar motora. Povezite nekoga ukoliko prosudite da mu treba pomoci i da necete zavrsiti negdje u sumi ili jarku
. Sigurna sam da cete imati neocekivani moment spoznaje bolji od bilo koje knjige ili dobrog filma.
Prva misao mi je bila, isfoliracu kvar motora svog auta ispred autobusa, tako da on sigurno stigne uci. A onda druga misao, soferi javnog saobracaja, ako su ljuti ili natakareni, nikome ne staju.
Prodjem pooooooolako autobus, i gledam u ogledalu sofera kako ceka zadnjeg putnika, zatvara vrata, daje zmigavac i ne saceka starog gospodina. Bio je toliko blizu autobusa, da ga je mogao dotaci.
Sranje. Srce me podsjeti da cu imati losu karmu na svojoj dusi ostatak vikenda ako nesto ne uradim. I tako napravim polukruzni, gledajuci ciku dok pokusava doci do daha...
Pogledao me iznenadjen sa smjeskom dok sam otvarala prozor, i pozvala ga da udje. U 5 minuta razgovora koliko je trajala nasa voznja da njegove destinacije, saznala sam zivotnu pricu kako mu je radnja nedavno nasilno opljackana, izgubio je ponos i bankrotirao, zavrsavajuci pricu da se zena razvela od njega, da je sad bez obitelji, i zahvaljujuci mi rekao: "Danas ste mi dali malo nade za covjecanstvo, hvala Vam."
Ono sto sam naucila je da nikad ne trebamo lazirati kvar motora. Povezite nekoga ukoliko prosudite da mu treba pomoci i da necete zavrsiti negdje u sumi ili jarku
. Sigurna sam da cete imati neocekivani moment spoznaje bolji od bilo koje knjige ili dobrog filma.
Koliko sam samo puta vidio kako pretrčavaju cestu na crveno svjetlo jer tramvaj stoji na stanici! Valjda kontaju da im je zadnji u životu, šta li!? 
Em što su spori, em što su im refleksi na nuli, a svejedno im je kad će stići kući, za 5 minuta ili sat vremena. Ionako nemaju nigdje da žure, pa penzioneri su zaboga! 
Ne mogu zamisliti kako bih se osjećao da mi se tako nešto desi, mislim da zgazim nekoga, a i ne mogu zaboraviti situaciju koja se desila u mom komšiluku (Otoka) kad je tako jedan starac pretrčavao glavnu saobraćajnicu (naravno na crveno) 
Svi su odmah automatski pomislili da je motociklista kriv, ali se ispostavilo da je unesrećeni bukvalno "iskočio" pred motor i da ga momak nikako nije mogao na vrijeme uočiti. Taj stariji čovjek je nažalost podlegao, a nikad neću zaboraviti izraz lica momka na motoru koji se ni kriv ni dužan zbog pretrpljenog šoka i spoznaje da je upravo ubio nekoga jednostavno na sred ceste onesvijestio! 
Čestitam. 