#1 Sujevjerje
Posted: 04/10/2007 21:22
Evo nadjoh ovaj tekst o sujevjerju, pa da vidimo sta nasi dragi forumasi i naravno forumasice misle o tome ili mogu da postave koji interesantan clanak na ovu temu.Licno nisam sujevjeran, nimalo se ne nalazim u tome, ali primjecujem dosta ljudi koji se tako ponasaju.
Strah od broja 13 povezuje sa davnim vikinškim mitom o dvanaestoro bogova koji su priredili večeru u Valhali (ekvivalent hrišćanskom raju u nordijskoj mitologiji), na koju je nepozvan upao 13-ti gost, zlii Loki. Loki je nekako uspio navesti slijepog boga tame, Hodera, da pogodi Baldera, boga veselja i zadovoljstva, strelicom od bijele imele. Balder je umro i cjela zemlja zavijena je u crno; bio je to loš, nesrećan dan. Od tog trenutka, broj 13 smatra se kobnim i zlosutnim.
Također, prema vjerovanjima iz vremena starog Rima, vještice su se uvijek sastajale u skupinama od 12. Trinaesti učesnik okupljanja redovno je bio sam Lucifer. I u Bibliji postoji referenca na nesretni broj 13: Juda, apostol koji je izdao Isusa, bio je trinaesti gost na Posljednjoj večeri.
Strah od broja 13 snažan je i u savremenom svijetu. Prema istraživanjima, više od 80 posto nebodera u svijetu uopšte nema 13-ti sprat. Mnogi aerodromi nemaju 13-tu sletnu stazu. U bolnicama i hotelima često ne postoji soba broj 13. U talijanskoj Firenci, kuće koje se nalaze između kućnih brojeva 12 i 14 označene su brojem 12 i pol. Mnogi triskaidekafobi, upiru prstom i u neuspjelu misiju na Mjesec, "Apollo 13".
Takođe numerolozi smatraju broj 12 savršenim, potpunim brojem,( 12 je mjeseci u godini, 12 znakova zodijaka, 12 bogova na Olimpu, 12 plemena Izraela, 12 apostola… )dok slijedeća trinaeska razara tu harmoniju, i donosi nesreću.
A sada o petku; petak je dan kada je Isus razapet, najtužniji dan u hrišćanstvu. Neki tumači Biblije tvrde da je upravo u petak Eva navela Adama da ubere jabuku sa drveta saznanja i dovela do prve deportacije. U germanskim i romanskim jezicima etimološki gledano, dana šnji nazivi za petak su povezani sa poštivanjem boginja Freje(Germani) i Venere (Romani) što je kao simbol ženskog principa, u srednjem vijeku bilo povod da se, kao u ostalom i 13 kao simbol tog istog principa, etiketira kao „đavolje oruđe“.
Možda povod možemo pronaći u starom Rimu, kada je petak bio dan za egzekucije, poznat kao „Dan za vješanje“.
Petak 13. je definitivno bio baksuzan za Templare. Nakon što su osnovani 1119. g., sa namjenom da štite hodočasnike na put za Svetu zemlju, kopajući u ruševinama Solomonovog hrama, očigledno je da su pronašli nešto što im je omogućilo da postanu najpovlaštenija i najuticajnija grupa u 13. vijeku, prvi ,premordalni,transnacionalni kapitalisti.
Ipak svakoj idili dođe kraj, jer njihovo konstantno gaženje žuljeva pontifexa maximusa i tadašnjih mperatora, navelo je francuskog kralja Fransoa IV (uz blagoslov pape Klementa V), da ih optuži za blasfemiju, i na petak 13.10.1307., sve sa Velikim meštrom Žak de Molejom, javno spali na lomači. Ovaj autodafe je bio dovoljan da fama o ovom nesrećnom danu dostigne neslućene razmjere.
Istraživači svetog pisma navode da je upravo ovog dana počinjeno i prvo bratoubistvo, Kain ubi Avelja.
Nesreća do nesreće.
Kada već razotkrivamo korijene sujevjerja, dotaknimo se malo i crnih cica maca(zar nije upravo čuveni Silvester simbol baksuzne crne mačke?), ljestvi i bubamara.
Crna mačka svoju zlu kob duguje Egipćanima, koji su je obožavali kao boginju Bast ili Bastet. Rano hrišćanstvo je praveći distancu od prethodnih religija, te mačke proglasilo hotelima za demone, a njihove vlasnice su sa svojim ljubimcima spaljene kao vještice.
Ljestve, sa podlogom i uporištem(zidom ili čim već) čine trougao, odnosno simbol svetog Trojstva, zbog toga svaki prolazak ispod njih narušava božansku geometriju i donosi nesreću.
Neko je nekada, naravno danas se ne zna ni kada ni ko, u bubamarama prepoznao simbol djevice Marije, te je naravno i njihovo ubijanje ultimativno svetogrđe.
(ovdje bi i o nazivu tog insekta, u nekim jezicima se veze i sa Isusom, a kod nas sa djevicom Marijom)
Zašto kucamo u drvo, zato što je po animističkom vjerovanju drvo dom zlih duhova, te kucanjem onemogućavamo da čuju o čemu ljudi govore.
Strah od broja 13 povezuje sa davnim vikinškim mitom o dvanaestoro bogova koji su priredili večeru u Valhali (ekvivalent hrišćanskom raju u nordijskoj mitologiji), na koju je nepozvan upao 13-ti gost, zlii Loki. Loki je nekako uspio navesti slijepog boga tame, Hodera, da pogodi Baldera, boga veselja i zadovoljstva, strelicom od bijele imele. Balder je umro i cjela zemlja zavijena je u crno; bio je to loš, nesrećan dan. Od tog trenutka, broj 13 smatra se kobnim i zlosutnim.
Također, prema vjerovanjima iz vremena starog Rima, vještice su se uvijek sastajale u skupinama od 12. Trinaesti učesnik okupljanja redovno je bio sam Lucifer. I u Bibliji postoji referenca na nesretni broj 13: Juda, apostol koji je izdao Isusa, bio je trinaesti gost na Posljednjoj večeri.
Strah od broja 13 snažan je i u savremenom svijetu. Prema istraživanjima, više od 80 posto nebodera u svijetu uopšte nema 13-ti sprat. Mnogi aerodromi nemaju 13-tu sletnu stazu. U bolnicama i hotelima često ne postoji soba broj 13. U talijanskoj Firenci, kuće koje se nalaze između kućnih brojeva 12 i 14 označene su brojem 12 i pol. Mnogi triskaidekafobi, upiru prstom i u neuspjelu misiju na Mjesec, "Apollo 13".
Takođe numerolozi smatraju broj 12 savršenim, potpunim brojem,( 12 je mjeseci u godini, 12 znakova zodijaka, 12 bogova na Olimpu, 12 plemena Izraela, 12 apostola… )dok slijedeća trinaeska razara tu harmoniju, i donosi nesreću.
A sada o petku; petak je dan kada je Isus razapet, najtužniji dan u hrišćanstvu. Neki tumači Biblije tvrde da je upravo u petak Eva navela Adama da ubere jabuku sa drveta saznanja i dovela do prve deportacije. U germanskim i romanskim jezicima etimološki gledano, dana šnji nazivi za petak su povezani sa poštivanjem boginja Freje(Germani) i Venere (Romani) što je kao simbol ženskog principa, u srednjem vijeku bilo povod da se, kao u ostalom i 13 kao simbol tog istog principa, etiketira kao „đavolje oruđe“.
Možda povod možemo pronaći u starom Rimu, kada je petak bio dan za egzekucije, poznat kao „Dan za vješanje“.
Petak 13. je definitivno bio baksuzan za Templare. Nakon što su osnovani 1119. g., sa namjenom da štite hodočasnike na put za Svetu zemlju, kopajući u ruševinama Solomonovog hrama, očigledno je da su pronašli nešto što im je omogućilo da postanu najpovlaštenija i najuticajnija grupa u 13. vijeku, prvi ,premordalni,transnacionalni kapitalisti.
Ipak svakoj idili dođe kraj, jer njihovo konstantno gaženje žuljeva pontifexa maximusa i tadašnjih mperatora, navelo je francuskog kralja Fransoa IV (uz blagoslov pape Klementa V), da ih optuži za blasfemiju, i na petak 13.10.1307., sve sa Velikim meštrom Žak de Molejom, javno spali na lomači. Ovaj autodafe je bio dovoljan da fama o ovom nesrećnom danu dostigne neslućene razmjere.
Istraživači svetog pisma navode da je upravo ovog dana počinjeno i prvo bratoubistvo, Kain ubi Avelja.
Nesreća do nesreće.
Kada već razotkrivamo korijene sujevjerja, dotaknimo se malo i crnih cica maca(zar nije upravo čuveni Silvester simbol baksuzne crne mačke?), ljestvi i bubamara.
Crna mačka svoju zlu kob duguje Egipćanima, koji su je obožavali kao boginju Bast ili Bastet. Rano hrišćanstvo je praveći distancu od prethodnih religija, te mačke proglasilo hotelima za demone, a njihove vlasnice su sa svojim ljubimcima spaljene kao vještice.
Ljestve, sa podlogom i uporištem(zidom ili čim već) čine trougao, odnosno simbol svetog Trojstva, zbog toga svaki prolazak ispod njih narušava božansku geometriju i donosi nesreću.
Neko je nekada, naravno danas se ne zna ni kada ni ko, u bubamarama prepoznao simbol djevice Marije, te je naravno i njihovo ubijanje ultimativno svetogrđe.
(ovdje bi i o nazivu tog insekta, u nekim jezicima se veze i sa Isusom, a kod nas sa djevicom Marijom)
Zašto kucamo u drvo, zato što je po animističkom vjerovanju drvo dom zlih duhova, te kucanjem onemogućavamo da čuju o čemu ljudi govore.