Forum Klix.ba

Postoji sigurno netko

Postoji sigurno netko
Tko me jednom ubio
A zatim otisao
Na vrhovima prstiju,
Ne narusivsi svoj savrseni ples

Zaboravio me poloziti u krevet
I ostavio me da stojim
Svezana cvrsto
na putu
Sa srcem zarobljenim kao i prije
S ocima nalik
Na njihov odraz u vodi jos cist

Zaboravio izbrisati ljepotu svijeta
Oko mene
Zaboravio sklopiti moje oci gladne
I dopustio im tu pustu strast

Anne Hébert

Priprema za smrt

To je veći čas od sviju
kad svladamo olujine
i kada nam sred pučine
vjetrovi u krmu biju.

Još je bolje kad satrti
u kraj željen doplovimo
i svoj život zaklonimo
u zaljevu dobre smrti.

Tad nestane straha, bola,
dubine me već ne muče,
nit me smjeru puta uče
Velika i Mala Kola.

Vid mi Sjever već ne ište
nit zvijezde sred neba vedra,
još samo da spustim jedra
i uđem u pristanište.

Agrippa, d' Aubigne

ZA SVE SU KRIVA DJETINJSTVA NAŠA
Vesna Parun

Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predjela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.

Iznikli smo pokraj drumova
i s nama zajedno rastao je strah naš
od divljih kopita koja će nas pregaziti
i od kamena međašnih koji će razdvojiti
našu mladost.

Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
u kojem se nije zaustavio jauk.

Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao naša čela
zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zakašnjelih.

Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjen u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi
oteščale i tužne

TI KOJA IMAŠ NEVINIJE RUKE

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene čitati njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom.Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom.Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom će biti ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda napustome drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zaljevah
svojim suzama.

Ja ne dočekah najljepše doba
njegove muškosti.Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću voditi nikad za ruku
njegovu djecu.I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.

Ti koja imaš nevinije ruke od mojih,
budi blaga u njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga u njegovu snu!

BARBARA
Jacques Prévert

Sjeti se Barbara, bez prestanka je kišilo
nad brestom toga dana, a ti si hodala nasmijana
prokisla, radosna, očarana, pod kiššom
sjeti se Barbara, bez prestanka je kišilo nad brestom
a ja sam te sreo u ulici Sijama
smiješila si se, i ja sam se smiješio
ti koju nisam poznavao,
ti koja me nisi poznavala
sjeti se

sjeti se toga dana
ne zaboravi

neki čovjek je stajao u trijemu i
viknuo tvoje ime, Barbara
a ti si po kiši k njemu potrčala
radosna, prokisla, očarana
u njegov zagrljaj pala

sjeti se toga Barbara,
ne ljuti se što ti govorim ti
ja kažem ti svima koje volim
čak i onima koje sam jednom vidio
ja kažem ti onima koji se vole
čak i onima koje nisam upoznao.

sjeti se Barbara i ne zaboravi
tu kišu mudru i sretnu, na svome licu sretnom
nad ovim gradom sretnim
tu kišu iznad mora i iznad arsenalom
tu kišu što je pala na brod iz Cezana

oh, Barbara
rat je je svinjarija velika i šta je sa sobom sada
pod kišom kanonada ognja, krvi i čelika

a onaj koji te je grlio, zaljubljeno
je li umro, nestao ili još uvijek živi

oh, Barbara
bez prestanka kiši nad Brestom
jednako kao i tada

ali to nije isto, i sve je srušeno
to su porotne kiše, strašne i neutješne
to nije oluja više od ognja, krvi i čelika
to su naprosto oblaci
što kao pseta crkavaju
kao pseta što nestaju u mlazu vode
nad brestom
da trunu negdje daleko, daleko, daleko od bresta
od koga ništa ne osta.

Barbara, Barbara

PJESMA

Koji smo danas dan
Mi smo svi dani
Prijateljice moja
Mi smo čitav život
Ljubavi moja
Mi se volimo i mi živimo
A ne znamo što je to život
I ne znamo što je to dan
I ne znamo što je to ljubav

JA LJUBLJAH VAS...

Ja ljubljah Vas, I možda jošte nije
U duši mojoj nesto svaki trag
Te kobne strasti. Al više neću
Da mutim Vašeg srca pokoj drag.

Ja ljubljah Vas bez riječi i bez nade
I trzah sumnjom strasti srca svog;
Ja ljubljah tako iskreno i nježno
Da drugi tol Vas ljubi, daj Vam Bog!

Aleksandar Puškin

Sojkice, evo se pokušavam iskupiti za davno obećano...biće toga još

NE BIRA SE LJUBAV



Ne bira se ljubav

kao ni smrt.



Sve je u knjigama

duboko pod morem

zapisano.



Jezikom neznanim nama,

nebesnim pismenima.

Niti se odupreti možeš

niti preskočiti dan.



Kao što ne možeš

tuđi san usniti

niti okom drugim

videti.



Voleo bih da nisi ti

ona koju u ovom času

volim.

/Pero Zubac/

Hvala frozen

Moram priznati da su me ganuli izbori vashih pjesmica...
Pogotovo ta od Vesne Parun >Za sve su kriva djetinjstva nasha<

Shmibi ,

"Ne bira se ljubav

kao ni smrt. "

Kako ti gledash na ovo... zar nije nash izbor koga cemo volili, koga sresti i ko ce nas privuci ili koga mi ?

Draga moja šojkice. Bolje da ti ne odgovorim na to pitanje. Uostalom odgovor ti je u pjesmi koju sam posudila od Perice.
Evo još jedne lijepe:

OPOMENA



Čuj, reći ću ti svoju tajnu:

Ne ostavljaj me nikad samu

Kad neko svira.



Mogu mi se učiniti

Duboke i meke

Oči neke

Sasvim obične.



Može mi se učiniti

Da tonem u zvuke,

Pa ću ruke

Svakom pružiti.



Može mi se učiniti

Lepo i lako

Voleti kratko

Za jedan dan.



Ili mogu kom reći u tome

Času čudesno sjajnu

Predragu mi tajnu

Koliko te volim.



O, ne ostavljaj me nikad samu

Kad neko svira.

Učiniće mi se negde u šumi

Ponovo sve moje suze teku

Kroz samonikle neke česme.



Učiniće mi se crn leptir jedan

Po teškoj vodi krilom šara

Što nekad neko reći mi ne sme.



Učiniće mi se negde kroz tamu

Neko peva i gorkim cvetom

U neprebolnu ranu srca dira.

O, ne ostavljaj me nikad samu,

Nikad samu,

Kad neko svira.

/Desanka Maksimović/

ko zna zna

NE DAJ SE INES

Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
drukčijim pokretima i navikama
Jer još ti je soba topla
prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si više ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice
I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu beogradsku padinu
U večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines

Dugo je pripremano naše poznanstvo
I onda slučajno uz vruću rakiju
i sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja
tvoj je način gospođe i obrazi seljanke
prostakušo i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
i moja soba obješena u zraku kao naranča
kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39 kod Prkovića
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
Upotreba zajedničke kupaonice
I "Molim Vas, ako netko traži"

Ne daj se Ines

Evo me ustajem tek da okrenem ploču
Da li je to nepristojno u ovakvom času
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdraži početak
Raspolažem s jos milion nježnih
i bezobraznih podataka naše mladosti
koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta

Ne daj se Ines

Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
odlazeći da se počesljaš u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice

Znam da će još biti mladosti,
ali ne više ovakve - u prosjeku 1938
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta će mi mladost teško pasti
A bit će ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša,
kao što već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Još malo šetnje uz more i gotovo

Ne daj se Ines

OTROVANE SU MI PJESME

Otrovane su mi pjesme.
Da l' drukčije može biti?
U moj život, kad je cvao,
Počela si otrov liti.
Otrovane su mi pjesme.
Da l' drukčije može biti?
Srce mi je puno zmija.
A uz to si u njem i ti.


Heinrich Heine

ines je najbolja imam je na ploci od tries tri obrtaja,svaki put me necim novim iznenadi

Jao Smib, predivna ja ova pjesma "Ne bira se ljubav" !!!

Znas li od Pere "Mostarske Kise" - i ta je divna, divna.

Notturno

Nocas se moje celo zari,
nocas se moje vjedje pote;
i moje misli san ozari,
umrijet cu nocas od ljepote.

Dusa je strasna u dubini,
Ona je zublja u dnu noci;
Placimo, placimo u tisini,
Umrimo, umrimo u samoci.

Tin Ujevic

BAUDELAIREOVA KCI

Ja sam kurva-djevica
na koju ste,
ni ne trepnuvsi,
bacili kamen sa svim svojim
uredno skoncanim
brakovima i djecom
koju podizete vikendima.
Isus bi se zapitao kamo je otisao
onaj svijet koji nam je ostavio u zalog
svojom krvavom mukom.
Ali, za vas je Isus samo jedna,
neprovjerena,
povijesna licnost.
Ja sam kurva-djevica koja vam
dobro sluzi za prljave erotske price
u muskom drustvu
u kojem, jedne veceri, caruju maligani
dok su vase drage jedine
dobro zakljucane u vaša srca
i kod svojih kuca.
Ja sam kurva-djevica koju biste
rado imali,
bar jednom,
a onda ju bacili u zrvanj
sivih ljudi sivog morala
koji i sami zagovarate pod
krinkom uzvisenih ideala i
rijecima natopljenim tezinom
Pravde, Istine, Ljubavi i
jos,
izlizanih do beznacaja,
od upotrebe.
Ali, ja sam kurva-djevica
i tek cekam defloraciju.

Lidija Prpic

francuska poezija...i ja je volim, ali ne usudjem se ovde nesto prevesti

Otkako te ne volim
Vraca mi se okus
Kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim
Kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraca
Neces me prepoznati
Kao na slobodi opet ucim jesti hodati


Otkako te ne volim
Opet nocu kisilo je
Izgubljeni zvuci boje
Ni sa kim ih ne dijelim
Otkako te ne volim
Netko mi iz vlaka mase
Prazno mi je ali lakse
Otkako te ne zelim

Pitao sam ljude
Kolko ce to trajati
Moze li se umrijeti
Hocu li se poslije kajati
Gnjavio sam ljude
Pravio sam paniku
Prejako je svjetlo
Samo da se oci na nju naviknu

Otkako te ne volim
Opet nocu kisilo je
Izgubljeni zvuci boje
Ni sa kim in ne dijelim
Otkako te ne volim
Netko mi iz vlaka mase
Prazno mi je ali lakse
Otkako te ne zelim
Otkako te ne volim

Arsen Dedic

Molba:
Treba mi jedan Petrarcin sonet koji mi se jako svidio, ali mi se sad ne da traziti po knjigama jer mu ne znam naslov, ali znam par stihova (ja mislim da ide ovako)

"Blazen bio dan, mjesec i vrijeme
i predio i mjesto i prostor i doba,
kad su moje usne zadrhtale nijeme,
a njene me oci svezale ko roba."

ako neko zna neka postira citavu pjesmu, unaprijed hvala

OBLETAO JE OKO MENE

Obletao je oko mene
Za vrijeme mnogih mjeseci dana i trenutaka
I stavio je najzad svoju ruku na moje grudi
Nazivajući me svojim malim malim srcem

Istrgao mi je obećanje
Kao što se istrže cvijet iz zemlje
I zadržao ga u svome sjećanju
Kao što se čuva cvijet u zimskom vrtu

A ja
Zaboravila sam na svoje obećanje
I cvijet je brzo uvenuo
Oči je raširio
Pogledao me je poprijeko
I uvrijedio teško

A drugi je došao i nije me ništa tražio
Ali me je cijelu obuhvatio pogledom
U trenu za njega bila sam naga
Od glave do pete

I kad me je svukao
Dopustila sam mu da od mene radi što želi
A nisam znala ni ko je on.
Uvelo lišce

Željela bih da se uvijek sjećam
Sretnih dana naše ljubavi
Tada je život bio puno ljepši
I sunce blistavije bilo no danas

Uvelo lišće slaže se po zemlji
A ja te još nisam zaboravila
Uvelo lišće slaže se po zemlji
Ko naša tuga i uspomene

Hladni vjetar odnosi ih
Zajedno sve u noć zaborava
A vidiš nisam zaboravila
Pesmu koju si mi pjevao

Ta pjesma je bila slična nama
I tebi koji si me volio
I meni koja sam te voljela
Živjeli smo zajedno

Ti koji si me volio
I ja koja sam te voljela
Ali život razdvaja one
One koji su se puno voljeli

O sasvim polako i bez šuma
More briše tragove po pijesku
Koraka razišlih se ljubavnika.



DJECA SE VOLE

Djeca kad se vole ljube stojeći
Po kapijama noći
Dok prolaznici ukazuju prstom na njih
Ali djecu kad se vole
Baš je briga dal ih ko vidi
Jer tu su samo njihove sjenke
Treperave u noći
I koje izazivaju kod prolaznika
Bijes prezir smijeh i zavist
Djeca kad se vole nisu ovde ni za koga
Tada su dalje odavde nego što je noć
I puno dalje nego što je dan
Ona su
U zasljepljujućoj svjetlosti prve ljubavi.

ZA TEBE MOJA LJUBAVI

Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi
Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi
Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi
A zatim sam otišao na trg groblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.

ŽIVI PIJESAK

Demoni i divote
Vjetrovi i oseke
Daleko već povuklo se more
A ti
Kao alga blago milovana vjetrom
U živom pijesku postelje ne miruješ sanjajući
Demone i divote
Vjetrove i oseke
Da daleko povuklo se more
Dok su u tvojim poluotvorenim očima
Zaostala dva mala vala
Demoni i divote
Vjetrovi i oseke
Dva vala mala da me potope







JUTARNJI DORUČAK

Sipao je kavu
U šalicu
Sipao je mlijeko
U šalicu sa kavom
Stavio je šećer
u bijelu kavu
Žličicom je
Promiješao
Popio bijelu kavu
Bez i jedne riječi
Zapalio je
Cigaretu
Pravio kolute
Od dima
Otresao pepeo
U pepeljaru
Bez i jedne riječi
Ustao je
I ne pogledavši me
Stavio je
Šešir na glavu
I uzeo kišni ogrtač
Jer je padala kiša
A onda je otišao
Po kiši
Bez i jedne rijeci
I ne pogledavši me
Tada ja spustih
Glavu u ruke
I zaplakah.

Jacques Prevert

Evo, po želji Vine Apsare:
MOSTARSKE KIŠE




U MOSTARU SAM VOLEO NEKU SVETLANU

JEDNE JESENI

JAO KAD BIH SADA ZNAO SA KIM SADA SPAVA

NE BI JOJ GLAVA NE BI JOJ GLAVA

JAO KAD BIH ZNAO KO JE SADA LJUBI

NE BI MU ZUBI NE BI MU ZUBI

JAO KAD BIH ZNAO KO TO U MENI BERE

KAJSIJE JOS NEDOZRELE

GOVORIO SAM JOJ TI SI DERIŠTE TI SI BALAVICA

SVE SAM JOJ GOVORIO

I PLAKALA JE NA MOJE RUKE NA MOJE REČI

GOVORIO SAM JOJ TI SI ANĐEO TI SI ĐAVO

TELO TI ZRELO ŠTA SE PRAVIŠ SVETICA

A PADALE SU SVU NOĆ NEKE MODRE KIŠE

NAD MOSTAROM

NIJE BILO SUNCA NIJE BILO PTICA

NIČEG NIJE BILO

PITALA ME JE IMAM LI BRATA ŠTA STUDIRAM

JESAM LI HRVAT VOLIM LI RILKEA SVE ME JE PITALA

PITALA ME JE DA LI BI MOGAO SA SVAKOM

TAKO SAČUVAJ BOŽE

DA LI JE VOLIM TIHO JE PITALA

A PADALE SU NAD MOSTAROM NEKE MODRE KIŠE

ONA JE BILA RASKOČNO BELA U SOBNOJ TMINI

AL NIJE HTELA TO DA ČINI NIJE HTELA

IL NIJE SMELA VRAG BI JOJ ZNAO

JESEN JE TA MRTVA JESEN NA OKNIMA

NJENE OČI PTICA NJENA BEDRA SRNA

IMALA JE MLADEŽ MLADEŽ JE IMALA

NE SMEM DA KAZEM

IMALA JE MLADEŽ MALI LJUBIČASTI ILI MI SE ČINI

PITALA ME JE DA LI SAM HRVAT IMAM LI DEVOJKU

VOLIM LI RILKEA SVE ME JE PITALA

A NA OKNU SU KO BOŽIĆNI ZVONČIĆI MOGA

DETINJSTVA ZVONILE KAPI

A NOĆNA PESMA TEKLA TIHANO NIZ DONJU MAHALU

EJ SULEJMANA OTHRANILA MAJKA

ONA JE PROSTRLA SVOJE GODINE PO PARKETU

NJENE SU OČI BILE PUNE KAO ZRELE BRESKVE

NJENE SU DOJKE BILE TOPLE KO MALI PSIĆI

GOVORIO SAM JOJ DA JE GLUPAVA DA SE PRAVI VAŽNA

SVETLANA SVETLANA ZNAŠ LI TI DA JE ATOMSKI VEK

DE GOL, GAGARIN I KOJEŠTARIJE SVE SAM JOJ GOVORIO

ONA JE PLAKALA ONA JE PLAKALA

VODIO SAM JE PO KUJUNDŽILUKU PO AŠČINICAMA

SVUDA SAM JE VODIO

U PEĆINE JE SKRIVAO NA ČARDAK NOSIO

POD MOSTOVIMA SE IGRALI ZMURKE NERETVA ŽDREBICA

POD STARIM MOSTOM CRNJANSKOG JOJ GOVORIO

ŠTO JE DIVAN, ŠAPUTALA JE, ŠTO JE DIVAN

KOLENA JOJ CRTAO U VLAŽNOM PESKU

SMEJALA SE TAKO VEDRO TAKO NEVINO KO PRVI LJILJANI

U DŽAMIJE JE VODIO KARAĐOZ BEG MRTAV, PREMRTAV

POD TEŠKIM TURBETOM

NA GROB ŠANTIĐEV CVEĆE JE ODNELA MALO

PLAKALA KAO I SVE ŽENE

SVUDA SAM JE VODIO

SADA JE OVO LETO

SAD SAM SASVIM DRUGI PIŠEM NEKE PESME

U JEDNOM LISTU POLA STUPCA ZA PERU ZUPCA

I NIŠTA VIŠE

A PADALE SU SVU NOĆ NAD MOSTAROM NEKE

MODRE KIŠE

ONA JE BILA RASKOŠNO BELA U SOBNOJ TMINI

AL NIJE HTELA TO DA ČINI NIJE HTELA

IL NIJE SMELA VRAG BI JOJ ZNAO

NI ONO NEBO NI ONO OBLAČJE NI ONE,KROVOVE

BLEDUNJAVO SUNCE IZGLADNELOG DEČAKA

NAD MOSTAROM

NE UMEM ZABORAVITI

NI NJENU KOSU NJEN MALI JEZIK KAO JAGODU

NJEN SMEH ŠTO JE UMEO ZABOLETI KAO KLETVA

ONU MOLITVU U KAPELI NA BELOM BREGU

BOG JE VELIKI GOVORILA JE NADŽIVECE NAS

NI ONE TEŠKE MODRE KIŠE

O JESEN BESPLODNJA NJENA JESEN

GOVORILA JE O FILMOVIMA O DŽEMSU DINU

SVE JE GOVORILA MALO TUŽNO MALO

PLAČLJIVO O KARENJINI

GOVORILA JE KLOJD GRIFITS NE BI UMEO

NI MRAVA ZGAZITI

SMEJAO SAM SE, TI SI GLUPA, ON JE UBICA

TI SI DETE

NI ONE ULICE ONE PRODAVCE POSLEDNJEG

IZDANJA OSLOBOĐENA

NI ONO GROŽĐE POLUSVELO U IZLOZIMA NE

UMEM ZABORAVITI

ONU BESPLODNU GORKU JESEN NAD MOSTAROM ONE KIŠE

LJUBILA ME JE PO CELE NOĆI GRLILA ME I NIŠTA VIŠE

MAJKE MI NIŠTA DRUGO NISMO

POSLE SU OPET BILA LETA POSLE SU OPET BILE KIŠE

JEDNO JEDINO MALO PISMO IZ LJUBLJANE OTKUD TAMO

NI ONO LIŠĆE PO TROTOARIMA NI ONE DANE

JA VIŠE NE MOGU JA VIŠE NE UMEM IZBRISATI

PIŠE MI, PITA ME ŠTA RADIM, KAKO ŽIVIM

IMAM LI DEVOJKU

DA LI IKAD POMISLIM NA NJU NA ONU NASU JESEN

NA ONE KIŠE

ONA JE I SAD KAŽE ISTA, KUNE SE BOGOM

POTPUNO ISTA

DA JOJ VERUJEM DA SE SMEJEM DAVNO SAM

DAVNO PROKLEO HRISTA

A I DO NJE MI BAŠ NIJE STALO KLELA SE

NE KLELA

MORA SE TAKO NE VREDE LAŽI

GOVORIO SAM JOJ O LJERMONTOVU O SAGALU

SVE SAM JOJ GOVORIO

VUKLA JE SA SOBOM NEKU STARU CVAJGOVU

KNJIGU ČITALA POPODNE

U KOSI JOJ BILO ZAPRETANO LETO ŽUTILO

SUNCA MALO MORA

PRVE JOJ NOĆI I KOŽA BILA POMALO SLANA

RIBE ZASPALE U NJENOJ KRVI

SMEJALI SMO SE DEČACIMA ŠTO SU SKAKALI

SA MOSTOVA ZA CIGARETE

SMEJALI SMO SE JER NIJE LETO A ONI SKAČU BAŠ SU DECA

GOVORILA JE MOGU UMRETI MOGU DOBITI UPALU PLUĆA

ONDA SU DOLAZILE NJENE ĆUTNJE DUGE PREDUGE

MOGAO SAM SLOBODNO MISLITI O SVEMU

RAZBISTRIT SPINOZU

SATE I SATE MOGAO SAM KOMOTNO GLEDATI

DRUGE BACATI OBLUTKE

DOLE NIZ STENJE MOGAO SAM SASVIM OTIĆI

NEKUD OTIĆ DALEKO

MOGAO SAM UMRETI ONAKO SAM U NJENOM

KRILU SAMLJI OD SVIJU

MOGAO SAM SE PRETVORITI U PTICU U VODU

U STENU SVE SAM MOGAO

PRSTE JE IMALA DUGAČKE KRHKE BESKRVNE, A HITRE

IGRALI SMO SE BUBA-MARA I SKRIVALICE

SVETLANA IZAĐI, ETO TE POD STENOM NISAM VALJDA ĆORAV

NISAM JA BLESAV HAJDE ŠTA SE KANIŠ

DOBIĆEŠ BATINE

KAD JE ONA TRAŽILA MOGAO SAM POBEĆI U

U SAMU REKU NAŠLA BI ME

NAMIRIŠE ME, KAŽE, ODMAH POZNA ME DOBRO

NISAM JOJ NIKAD VEROVAO VALJDA JE STALNO

CURILA KROZ PRSTE

VOLELA JE KESTENJE KUPILI SMO GA PO RONDOU

NOSILA GA JE U SOBU VEŠALA O KONČIĆE

VOLELA JE RUŽE ONE JESENJE JA SAM JOJ DONOSIO

KAD SVENU STAVLJALA IH JE U NEKU KUTIJU

PITAO SAM JE ŠTA MISLI O OVOM SVETU VERUJE LI U KOMUNIZAM

DA LI BI SE MENJALA ZA NATAŠU ROSTOVU

SVAŠTA SAM JE PITAO

PONEKAD GLUPO ZNAM JA TO I TE KAKO

PITAO SAM JE DA LI BI VOLELA MALOG SINA

RECIMO PLAVOG

SKAKALA JE OD USHIĆENJA, HOĆE, HOĆE

A ONDA ODJEDNOM PADALA JE U NEKE TUGE KO MRTVO VOĆE

NE SME I NE SME NE BI TO ONA NI ZA ŽIVU GLAVU

VIDI TI NJEGA, MISLI TEK TAKO KAO DA JE ONA PALA S JUPITERA

KO JE TO RECIMO ZUBAC PERA DA BAŠ ON

A NE NEKO DRUGI

TAMAN POSLA KAO DA JE ON U NAJMANJU RUKU

BRANDO IL TAKVI

GOVORIO SAM JOJ TI SI GLUPA, TI SI PAMETNA

TI SI ĐAVO

TI SI ANĐEO SVE SAM JOJ GOVORIO NIŠTA MI

NIJE VEROVALA

VI STE MUŠKARCI ROĐENI LAŽOVI VI STE HULJE

SVAŠTA JE GOVORILA

A PADALE SU NAD MOSTAROM NEKE MODRE KIŠE

STVARNO SAM VOLEO TU SVETLANU JEDNE JESENI

KAD BIH ZNAO SA KIM SADA SPAVA NE BI MU GLAVA

NE BI MU GLAVA, JAO KAD BIH ZNAO KO JE SADA LJUBI

NE BI MU ZUBI NE BI MU ZUBI JAO KAD BIH ZNAO KO TO

U MENI BERE KAJSIJE JOŠ NEDOZRELE.

Moj skromni doprinos:


Uriah Heep

EASY LIVIN'

This is a thing I have
Never known before
It's called easy livin'
This is a place I've
Never seen before
And I've been forgiven

Easy livin? and I've been forgiven
Since you've taken
Your place in my heart

Somewhere along the lonely road
I had tried to find you
Day after day on that windy road
I had walked behind you

Easy livin? and I've been forgiven
Since you've taken
Your place in my heart

Waiting, watching
Wishing my whole life away
Dreaming, thinking
Ready for my happy day
And some easy livin'...

Kako ova smibica "potrefi" svaki put ono shto volim ?...

Hvala Horny

Evo jedne...

STO PUTA PREKO MENE



Ona sjedi

sto puta preko mene

i smješi mi se

ili mi se smije

ta djevojka sa očima koje pripisujem toplini detinjstva

ona pije pivo

i dražesno cijuče beštija mala

promukla od prošle noći

nemarno crnilo topi joj se s oka

uplašena sipa

drhtulja pogana

ona se pridiže i naginje preko šanka

odveć smiono

otpuhuje kolutove dima

ona je parna lokomotiva

tračnice su naši ukršteni pogledi

htio bih je tu pred svima

lijeva oko vrata desna oko pasa

volio bih miris vazelina na njenim usnama

i uopće volio bih

ona miriše na ko junferica

a znam da to nije

već smo se jednom jebali na nekoj kamenoj plaži

pokazivala je tragove na leđima

ona je beštija koja voli polako

poslije se kikoće i kaže da sam najbolji

mora da joj se dopadam

već treći put oblizuje usne

palaca jezikom

pa šapuće nešto mladiću do sebe

slomiću joj kičmu slijedeći put

na plaži

izabrat &aelig;u najoštrije kamenje

kurvica mala

ona to dobro zna

ona je slatka beštija

neman mora

sipa drhtulja

ona u stvari uopće ne postoji

ona je noćas utvara

i dok ispisujem ove riječi

zabrinuto na kraju dodajem i ovo:

pogađa li ova djevojka

sto preko puta mene

ijednu od mojih nemirnih misli

i smiješi li se

ili mi se smije.

Rade Sherbedzija

ja djubre sa vila
na ragi koja je uvjek ista bila
uvjek pila vozila nosila
o ravnom putu sanjala
o putu pravnom
uglavnom
bolidi u modi
i popisana rok era svijetom hoda
a niko da radi
niko da sadi
jadi u rok paradi
oni nisu ono sto sto smo mi juce bili
mi orali
oni sadili
mi vdili oni probali
mi vizu
oni u Parizu
mi na radu oni u gradu
pustili bradu svome jadu