Evo i Hadzovicevog clanka, takodjer iz prethodnog broja Dana.
Književnost: Dani na 7. književnim susretima Cum grano salis u Tuzli
Kome smetaju domaći pisci?
Miljenko Jergović je dobitnik književne nagrade Meša Selimović, kojom su se do sada ovjenčali Marinko Koščec, Irfan Horozović, Ivica Đikić, Ognjen Spahić i Sanja Domazet. Ipak, dodjela najznačajnije književne nagrade u regiji ni ove godine nije prošla bez skandala
Miljenko Jergović je dobitnik mastionice i pera Meše Selimovića na ovogodišnjim književnim susretima Cum grano salis za roman Ruta Tannenbaum. Mnogo prije nego što je knjiga i nominirana za prestižnu književnu nagradu, doživjela je - a preko nje i sam autor - grube kritike u pojedinim zagrebačkim medijima, pa čak i optužbe za antisemitizam.
U tom kontekstu, znakovita je činjenica da Jagna Pogačnik, ovogodišnja selektorica tuzlanskih književnih susreta i oficijelna kritičarka Jutarnjeg lista, nije ni uvrstila Jergovićevu knjigu u svoju selekciju. To bi, naime, bilo prirodno, pošto je Ruta objavljena kod zagrebačkog Durieuxa. Također, ni roman Psi i klaunovi Josipa Mlakića nije se našao na listi hrvatske, već bosanskohercegovačke selektorice. Mlakićev je roman također ušao na vrući spisak od pet, po mišljenju žirija, najboljih romana s našeg govornog područja. Pored spomenute dvojice, u uži krug ušli su Igor Štiks s romanom Elijahova stolica, Srđan Valjarević s romanom Komo i Andrej Nikolaidis s romanom Sin.
Drugim riječima - da Alma Denić-Grabić, asistentica sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu i selektorica za BiH, nije uvrstila Rutu Tannenbaum (odnosno Jergovića kao bosanskohercegovačkog pisca) u ovogodišnju selekciju, stručni žiri o ovoj knjizi ne bi ni raspravljao.
Jagna Pogačnik svoj izbor ovako objašnjava: "Sačinila sam izbor od pet knjiga koje sam predložila za nagradu Jutarnjeg lista i na njoj također nije bilo Jergovića. Ruta Tannenbaum je na mojoj listi bila tek šesta ili sedma po redu. Ne vidim u tome ničega spornoga, jer smatram da kao književni kritičar na to imam apsolutno pravo. A i mislila sam da će Jergovića predložiti bosanska selektorica. Moja odluka je zasnovana na mojem sudu i baš me briga šta će neko o tome misliti, baš me briga što je pisalo u Nacionalu ili drugdje."
Pogačnikova je odbila i svako povezivanje njene odluke s Jergovićevim istupanjem iz Hrvatskog društva pisaca ili s njegovim odbijanjem da primi nagradu Jutarnjeg lista: "Ja sam u tom istom Jutarnjem pisala pozitivno o Ruti Tannenbaum, to zaista nije razlog."
Krvava konjska glava U domaćim medijima, međutim, gorespomenute činjenice nisu izazvale nikakvih talasanja, ali jest jedna kratka opaska koju je u Slobodnoj Bosni potpisao Senad Avdić, glavni i odgovorni urednik te revije, dan prije otvaranja ovogodišnjih, sedmih po redu književnih susreta u Tuzli, insinuirajući navodni sukob interesa između nekih članova žirija i kandidata za nagradu (Mile Stojić, Semezdin Mehmedinović, Miljenko Jergović), te prisvajajući sebi pravo da proglašava ko je bolji a ko lošiji pisac među kandidiranima.
Mile Stojić opisao je to kao "krvavu konjsku glavu u krevetu" (kao u filmu The Godfather), podsjećajući kako Avdić pledira za pisca kojeg plaća, vršeći pritom pritisak na žiri. Dakle, o Andreju Nikolaidisu je riječ, čiji je roman Sin odista i ušao u najuži izbor, čak je bio i razmatran kao mogući izbor jednog od članova žirija. Andrej Nikolaidis je tako postao kolateralna šteta, žrtva Avdićeve nesumnjive ljubavi.
Senad Avdić je, nota bene, i uoči prošlogodišnjih tuzlanskih književnih susreta učinio skoro istovjetnu stvar. Tačno 31. augusta, dakle sedam dana pred otvaranje susreta Cum grano salis, napisao je: "Nekako sam se dočepao smiješno tužnog, ali otužno napisanog romana Feralovog gurua Viktora Ivančića; roman bi bio sjajan samo da imalo valja. A ne valja, za što je isključivo odgovoran izdavač... BiH u utrci za najbolju knjigu napisanu na jezicima 'naroda i narodnosti' ima dvije velike knjige: Vječnika Nedžada Ibrišimovića i Sina Andreja Nikolaidisa." Ono što je tada urednik Slobodne Bosne prenebregnuo jest činjenica da Nikolaidisov roman nije ni mogao biti u konkurenciji za nagradu, jer je objavljen u godini u kojoj se nagrada dodjeljivala. Ove godine je zaboravio nešto drugo: žiri je imenovan mnogo prije nego što je načinjena selekcija, dakle, u decembru prošle ili januaru ove godine, a tek su nekoliko mjeseci kasnije imenovani selektori. Sve se to može provjeriti kod glavnog pokrovitelja Susreta Jasmina Imamovića.
Odluka o nagradi je, ipak, bila jednoglasna, a obrazložio ju je Muhamed Dželilović, predsjednik žirija: "Jergović je napisao nevjerovatno hrabar roman, najljepši u njegovoj neshvatljivo bogatoj produkciji. Zapravo, Miljenko Jergović nam je ovim romanom svima pokazao kakva smo đubrad!" Pored Dželilovića, u žiriju su bili Njemica Renate Lachmann, Poljak Maciej Falski, te Semezdin Mehmedinović i Mile Stojić iz Bosne i Hercegovine.
Balkanska krčma Niski udarci su sasma uobičajena pojava u svim porama javnog bosanskohercegovačkog života - od politike, preko sporta, pa sve do umjetnosti, u ovom našem slučaju - književnosti. Nije više bitna organizacija, u koju građani Tuzle svake godine ulažu sve veća sredstva. Nisu bitne ni promocije, kojih je u Tuzli bilo nekoliko krajem prošle sedmice (predstavljanje knjiga Mile Stojića, Borisa Dežulovića, Tvrtka Kulenovića...). Atmosfera pred samu dodjelu nagrade bila je maltene mučna - ma koliko se raspravljalo o književnosti, o tome koliko su konkurenti dobri ili loši (Svetislav Basara, nesumnjiva književna zvijezda, autor romana Uspon i pad Parkinsonove bolesti i dobitnik NIN-ove nagrade, nije ušao ni u uži izbor), nije se mogla izbjeći priča o "sukobu interesa", kao da je Bosna i Hercegovina produkcijska književna velesila, kao da njeni građani nisu u dobrom, dvocifrenom procentu nepismeni?!
Sjetimo se: nakon što je Sanji Domazet prošle godine dodijeljena nagrada Meša Selimović za roman Ko plače?, u medijima su se oglasili bošnjački intelektualci i književnici Zilhad Ključanin, Nijaz Alispahić i Vedad Spahić, zahtijevajući da se "pod hitno nešto uradi kako bi se zaštitilo djelo Meše Selimovića od grupe ljudi koji su njegovo ime, a i nagradu koja nosi to ime, privatizirali", dok je sam Nijaz Alispahić sebi dozvolio da izjavi kako "ne zna curu koja je dobila nagradu". "Možda je knjiga i dobra, nisam je čitao", ipak je, na koncu, priznao.
Miljenko Jergović, ovogodišnji laureat, neposredno nakon dodjeljivanja nagrade izjavio je kako je sretan zbog nagrade, kako je sretan što je uopće ušao u najuži izbor i kako je sretan što ga je odabrala bosanskohercegovačka selektorica. "Osim toga, ova nagrada mi dođe kao neka moralna satisfakcija, jer je ova knjiga izazvala buru reakcija koje s književnošću nemaju nikakve veze."
Reakcija jest bilo, ali one nekako postaju više pravilo nego izuzetak na književnim susretima u Tuzli. Bez obzira na kredibilitet žirija, bez obzira na činjenicu da Cum grano salis učine Tuzlu centrom književnog univerzuma cijele regije, bez obzira što okupi čak stotinjak prvaka pisane riječi s nama bliskog i svima razumljivog jezičkog područja, balkanska krčma radi svoje: pije, pljuje i razbija kafanski inventar.
Anketa Dana
Književnost nije sportska disciplina da možemo odrediti ko je prvi prošao kroz cilj
Eldin Hadžović
Zamolili smo istaknute književnike, izdavače, kritičare i članove žirija da prokomentiraju ovogodišnju odluku žirija književnih susreta Cum grano salis u Tuzli, kao i insinuacije o sukobu interesa, objavljene u Slobodnoj Bosni
Muhamed Dželilović, književnik i predsjednik žirija
Kao predsjedniku žirija, beskrajno mi je drago što je odluka jednoglasna. I žao mi je što propozicije ne dozvoljavaju da se glasa za više od jednog romana. Naravno, ovako sam se morao opredijeliti za jednu iznimno tešku i ozbiljnu knjigu, i to je jedini razlog, a sve ovo ostalo je smiješno. Koji sukob interesa, koji je to moj interes? Ja nisam ni u Danima, ni u Slobodnoj Bosni, i nisam imao nikakvih razloga da glasam za Jergovića, osim onog nepobitnog - da je on napisao odličan roman.
Andrej Nikolaidis, književnik i novinar
Meni je gotovo jednako drago kao i da sam ja dobio. Prvo, zato što je u Hrvatskoj imao popriličnih problema kad je ova knjiga objavljena i nekako je pravedno da baš za nju dobije ovu nagradu, a drugo, kad god Jergoviću daš nagradu - nisi ništa pogriješio. Obojica smo imali po dvije nominacije i kao dostojnom konkurentu, mogu samo da mu čestitam. Ja sam siguran da su članovi žirija postupali u skladu sa svojim etičkim principima i nijednog trenutka nisam posumnjao da bi posrijedi moglo biti nešto drugo. Siguran sam da su donijeli iskrenu odluku i ona apsolutno odgovara onome kako su oni procijenili naše romane. Mislim da nema potrebe o tome dalje raspravljati.
Miro Petrović, književnik i glavni i odgovorni urednik časopisa Motrišta
Sukob bilo kakvih interesa ne dolazi u obzir, ljudi koji su sjedili u žiriju su naprosto preozbiljni da bi bilo mjesta takvim mahinacijama. Finalista je bilo pet, a nagrada jedna, mislim da ovo ne bi bilo izbjegnuto i da Miljenko nije pobijedio. Svi mi koji se bavimo ovim stvarima znamo kako kod nas stoje stvari, a književnost nije sportska disciplina, pa da možemo tačno odrediti ko je prvi prošao kroz cilj. Sve u svemu, ja sam stekao sasvim korektne utiske i o žiriju i o pobjedničkoj knjizi.
Semezdin Mehmedinović, književnik i član žirija
Jergovićev roman je nagradu zaslužio jer je u pitanju kapitalno djelo koje obilježava, ne godinu, nego epohu. Što se tzv. "konflikta interesa" tiče, to je potpuna besmislica - ja nisam nikakav "ekskluzivni izdavač" nikome, ja sam uredio jednu ediciju koja bi trebala služiti bosanskim piscima, jer izdavačke kuće gotovo da i ne postoje u BiH, zemlji u kojoj se knjige ne kupuju. Ja imam prijateljski odnos s većinom autora čije su knjige dospjele u uži izbor za ovu nagradu i po toj logici bi svaki od mojih izbora bio "konflikt interesa". Avdićev komentar je, prije svega, nepravedan prema vlastitome kolumnisti, izvrsnome autoru Andreju Nikolaidisu, a onda prema svima ostalim koje tamo spominje.
Ahmed Burić, književnik i zamjenik glavnog i odgovornog urednika Oslobođenja
Moglo bi se reći da je u ovom trenutku bitno da je nagrađen jedan takav roman kakav je Ruta Tannenbaum. Ta se knjiga kroz jednu, uvjetno kazano, melodramatsku potku bavi ozbiljnim problemom eksterminacije Jevreja. S druge strane, toj knjizi želim da ne doživi sudbinu prijašnjih dobitnika nagrade Meša Selimović, jer su sve - osim Cirkusa Columbia - nekako, ostale bez recepcije.
Ivan Kordić, književnik
Nagrada koja je ove godine dodijeljena Miljenku Jergoviću za najbolji roman višestruko me raduje, zato što Jergovića pratim još iz dana kad je tek počeo da piše, jer je bio isti i kao mladi interesantni čovjek koji se javljao kolumnama u Oslobođenju, i kao pjesnik. On je jedan izvrstan pisac, bio je to i prije i za vrijeme rata, a takav je i sad. Kod njega se osjeća jedna nevjerovatna energija, književna, duhovna, intelektualna, i uopće se može reći da je jedna ne baš tako tipična pojava, a njegova svestranost je višestruko nagrađivana, a ovo je bila, ništa drugo, do još jedna od potvrda njegovog književnog i intelektualnog rada. U svakom slučaju, ovdje žiri ne može napraviti nikakvu grešku i nije ju ni napravio, jer, iako cijenim sve ostale pisce koji se ovdje pojavljuju, nagrada Miljenku Jergoviću ne može biti i nije greška. O sukobu interesa ja ne znam ništa, znam samo da je apsolutno nemoguće dovesti u pitanje valjanost odluke.
Mile Stojić, književnik i član žirija
Mislim da je totalno apsurdno da se imputira pristrasnost od strane lista čiji je kolumnist također finalist izbora. Osjećam potrebu da naglasim da Nikolaidisa izuzetno cijenim i bio je među favoritima. Žiri je imao individualne stavove i mišljenja i ja u tome ne vidim apsolutno ništa sporno.
Josip Mlakić, književnik
Mislim da bi bilo krajnje neumjesno da ja, kao jedan od finalista, komentiram odluku žirija. Ja sam prezadovoljan što je moj roman ušao u prvih pet, smatram da je to velika stvar i želio bih i ovim putem da čestitam Miljenku i ništa drugo. Prosto je, kod nas je tako mala književna scena da je posve nemoguće sastaviti žiri kom neko ne bi mogao nalijepiti etiketu sukoba interesa.
Enver Kazaz, književni kritičar i teoretičar
Ja sam presretan što je Miljenko Jergović dobio nagradu. Ruta Tannenbaum je roman koji je izazvao određene, vrlo negativne reakcije, s namjerom da se likvidira i pisac i njegovo djelo. Ovdje se radi o piscu koji je u zadnje vrijeme u BiH izložen žestokim napadima na njegovu ličnost i djelo iz raznih političkih, kulturoloških i drugih razloga. Ovaj roman je, čak i u kontekstu svjetske književnosti, na sasvim nov način problematizirao genocid nad Jevrejima, ali ga je problematizirao na način da priča o traumi koja, zapravo, traje cijelo 20. stoljeće. Kad se ima u vidu ta činjenica, Miljenko je, zapravo, napisao roman o BiH; o tome kako BiH može liječiti svoju traumu, jer ponavlja frustracije velikih ideoloških priča. Presretan sam zato što priča o genocidu u BiH postaje ideološka priča, a Miljenko ju je dezideologizirao i pokazao individualnu sudbinu i psihološku dramu. Igra sa sukobom interesa je naprosto kalkulacija. Glavni urednik Slobodne Bosne piše da je Andrej Nikolaidis bolji pisac od Miljenka Jergovića, a sam je Nikolaidis kolumnist Slobodne Bosne. Da li to znači da sam i ja, budući da sam blizak i jednom i drugom krugu, na bilo koji način pristrasan? Ovakva vrsta kalkulacije se naprosto morala pojaviti, poučen iskustvom minulih žirija, mogu samo reći da od Slobodne Bosne ništa drugo nisam ni očekivao.
Irfan Horozović, književnik
Nisam čitao taj tekst o kom govorite, ali u tom kontekstu konflikt interesa postoji, a jedini način da ga, kao takvog, izbjegnemo jeste da prestanemo međusobno komunicirati, da prestanemo čitati pisce koje volimo, ljude koji su nam i inače prijatelji, ali to nema nikakve veze s odlukama žirija koje svako ponaosob potpisuje i kao zalog daje svoj književni kredibilitet. Nagrada je donesena jednoglasno i nema mjesta nikakvoj priči o namještaljci. Miljenko je dobio nagradu i ja mu od srca čestitam.
Tajib Šahinpašić, direktor izdavačke kuće Šahinpašić
Drago mi je da je Jergović dobio nagradu, jer je on to i zaslužio. Mislim da su priče o sukobu interesa obične tlapnje. Vlasnik Ajfelovog mosta nije Semezdin Mehmedinović, on je urednik, a to što je Jergovićeva knjiga tu objavljena nema apsolutne nikakve veze sa sukobom interesa. Budući da sam i ja dio projekta Ajfelov most, vrlo dobro znam kako tu stoje stvari. Osim toga, rijetki su izdavači koji išta znače na ovim prostorima, a da Miljenka nisu objavljivali, to su gluposti i nebuloze i to sam Senadu Avdiću i lično rekao.
Samir Fazlić, direktor izdavačke kuće Zoro
Mislim da je ovo godine bila izuzetno jaka konkurencija i da su nijanse odlučile pobjednika i da je ovo zlatna kruna Jergovićevog stvaralaštva koje traje, evo, već petnaestak godina. Mislim da žiriju ne možemo ništa prigovoriti što se toga tiče. Ti medijski napisi svakako nisu utjecali na odluku, ni pozitivno, ni negativno, i ostat ću pri svojoj da je Miljenko dobio svoju krunu koju je i zaslužio. Žiri je savršeno kompetentan, sastavljen od ljudi koji se bave književnošću i koji su, što se mene tiče, korektno i moralno, čista obraza, dali nagradu u prave ruke i nemam razloga da vjerujem suprotno.
