Forum Klix.ba

Dvadeset i pet godina od masakra u Sabri i Šatili
Foto: AP
Ariel Sharon smatra se odgovornim za masakr
BEJRUT - Prije dvadeset i pet godina svijet je s užasom i nevjericom promatrao stravične slike stotina tijela žena, djece i staraca ubijenih i masakriranih u palestinskim izbjegličkim logorima Sabra i Šatila, u južnom predgrađu Bejruta.

Pitanje zaštite palestinskih izbjegličkih logora, u koje libanonska vojska nije ulazila, ponovno se pojavilo tijekom nedavnih sukoba u logoru Nahr al-Bared, na sjeveru Libanona.

Ali vratimo se u 1982. godinu. Tadašnji libanonski predsjednik Bešir Gemajel, bivši šef Libanonskih snaga (FL) kršćanske desničarske milicije, je ubijen. Izabran na čelo države u kolovozu te godine zahvaljujući pritiscima Izraela, koji je dva mjeseca ranije okupirao Libanon, Gemajel je ubijen u atentatu za koji je odgovornost preuzela prosirijska stranka.

Izraelska vojska iskoristila je taj atentat kako bi ušla u zapadni Bejrut, što nije bilo u skladu s dogovorom o evakuaciji (potpisanom krajem kolovoza, pod američkim pokroviteljstvom) boraca Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) Jasera Arafata.

Izrael tvrdi da je želio "spriječiti prolijevanje krvi i osvetu" te riješiti pitanje "2000 terorista" koji su se navodno skrivali u logoru.

U lipnju 2001. godine 23 Palestinaca, koji su preživjeli masakr u Sabri i Šatili, podnijeli su u Belgiji tužbu protiv Ariela Sharona, koji je tada bio izraelski premijer. Belgijsko pravosuđe odbacilo je te tužbe zbog promjene zakona 2003. godine.
Ali 16. rujna navečer, pro-izraelska kršćanska milijcija, uz pomoć izraelske vojska koja je ispaljivala svjetleće rakete, ušla je u Sabru i Šatilu.

Tijekom tri dana, oni su masakrirali ljude, a izraelska vojska koja je bila razmještena oko logora, u kojima je tada živjelo oko 8000 izbjeglica, nije reagirala. 19. rujna slike masakriranih tijela i ubijene djece, potresle su svijet. U masakru je ubijeno između 800 i 2000 civila, prema procjenama, od čega stotinjak Libanonaca.

Danas je Sabra siromašna četvrt u kojoj žive tisuće stranih radnika i libanonski šijiti. U Šatili još živi oko 8300 izbjeglica, prema podacima Unrwe, Agencije UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama.

Službena istraga Izraela zaključila je 1983. godine da je tadašnji ministar obrane Ariel Sharon imao "osobnu i indirektnu odgovornost" za masakre, predbacujući mu da nije učinio ništa da predvidi ili spriječi ubojstva. Sharon je u veljači 1983. bio prisiljen dati ostavku, ali se ubrzo vratio u vladu kao ministar bez lisnice.

Prema istoj istrazi, direktna odgovornost za masakre prebačena je na šefa obavještajne službe FL-a Eliu Hobeiku, koji je ubijen u siječnju 2002. godine.

Brojni očevici svjedočili su da su u logoru tijekom masakra viđeni i pripadnici Vojske slobodnog Libanona, milicije koju je u južnom Libanonu osnovao Izrael.

U lipnju 2001. godine 23 Palestinaca, koji su preživjeli masakr u Sabri i Šatili, podnijeli su u Belgiji tužbu protiv Ariela Sharona, koji je tada bio izraelski premijer, zbog ratnog zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, prema zakonu koji belgijskim sudovima daje "univerzalnu kompetentnost" za te zločine. Belgijsko pravosuđe odbacilo je te tužbe zbog promjene zakona 2003. godine.

Ariel Sharon, kojeg mnogi Palestinci i danas smatraju glavnim krivcem za te masakre od 4. siječnja 2006. godine nalazi se u dubokoj komi. (Hina)