Forum Klix.ba

devedeset treca godina. rana jesen. isuvise mirna noc na hrasnom brdu, sto bi reko tex kauboj u sarajevu. gledali smo neki film u spavaonici a kad se zavrsio ja izadjem ispred i sjednem na klupu. nisam sjedio 3 minute, zazvoni mi nesto u glavi i ja udjem nazad. samo sto sam usao tacno u klupu spuca 82ojka. zvono u glavi spasilo mi dupe.

vjerujete li vi u sesto culo, predosjecanje, haragei i vjerujete li tom osjecanju?

a kolko vjerujem u njega, mogo bi me i bolje slusat

...

Nancy Drew wrote:a jesu vas krenule te ratne reminiscencije, majku mu ... ...

vjerujem, sluša, dobro je

ja sam bio u ratu, rat je bio u meni

Bio ....najviše u tom iskustvu sam vjerovao instinktu no .....čovjek nastoji da odgonetne i nepojmljivo za razum.....jučer, danas, sutra......

manijak1 wrote: Bio ....najviše u tom iskustvu sam vjerovao instinktu no .....čovjek nastoji da odgonetne i nepojmljivo za razum.....jučer, danas, sutra......

King Kikapu wrote:devedeset treca godina. rana jesen. isuvise mirna noc na hrasnom brdu, sto bi reko tex kauboj u sarajevu. gledali smo neki film u spavaonici a kad se zavrsio ja izadjem ispred i sjednem na klupu. nisam sjedio 3 minute, zazvoni mi nesto u glavi i ja udjem nazad. samo sto sam usao tacno u klupu spuca 82ojka. zvono u glavi spasilo mi dupe.

vjerujete li vi u sesto culo, predosjecanje, haragei i vjerujete li tom osjecanju?

hmm..moj slucaj je slican, s tezim posljedicama...bili u jeku napada cetnickih u tri kontejnera, koji su bili smjesteni jedan pored drugog i imali su zajednicki krov, tj. na njima bila zastita od balvana i vreca s pijeskom...
oko podne pade prva maljutka kraj kontejnera, mi se sklonismo u onaj drugi, koji nam se cinio najsigurnijim...ja sam bio do vrata, najblizi trecem kontejneru od kog me dijelilo samo 3 metra...pade i druga maljutka jos blize..par metara od objekta...u to u ovom trecem praznom kontejneru zazvonio telefon...
instiktivno se trgoh i podjoh da ustanem, posto sam bio najblizi...
i neki glas u meni mi rece: "ne idi, uostalom, nije tvoje da se javljas" zazvoni drugi put...i treci..ostanem sjedeci-kad ustade ovaj jedan (bio je jedan od komandanata tog sektora) i rece: "ja cu, mene i zovu"
javio se i rekao ovom sto je zvao da ne zove vise, da nas gadjaju... i samo sto je spustio slusalicu 3 maljutka posred kontejnera...poginuo je, rahmet mu dusi...

taj dan mi je bio jedan od najtezih u ratu...

nemam potresnih ratnih prica ko vas dvojica....
ali vjerujem da ima koristi od slusanja sestog cula ja to vidim kao neki vid podsvjesne percepcije, jer mozak kupi informacije i kad mi toga nismo svjesni....to sto ne kontamo racionalno uvijek sve procese koji nam se desavaju u glavi ne znaci da software iznutra nema svojih tajni... zato trudim se da slusam taj mali glasic, bez obzira sta mu je izvor culo, instinkt, percepcija....uglavnom je za moje dobro

...

rikardoreis wrote:

King Kikapu wrote:devedeset treca godina. rana jesen. isuvise mirna noc na hrasnom brdu, sto bi reko tex kauboj u sarajevu. gledali smo neki film u spavaonici a kad se zavrsio ja izadjem ispred i sjednem na klupu. nisam sjedio 3 minute, zazvoni mi nesto u glavi i ja udjem nazad. samo sto sam usao tacno u klupu spuca 82ojka. zvono u glavi spasilo mi dupe.

vjerujete li vi u sesto culo, predosjecanje, haragei i vjerujete li tom osjecanju?

hmm..moj slucaj je slican, s tezim posljedicama...bili u jeku napada cetnickih u tri kontejnera, koji su bili smjesteni jedan pored drugog i imali su zajednicki krov, tj. na njima bila zastita od balvana i vreca s pijeskom...
oko podne pade prva maljutka kraj kontejnera, mi se sklonismo u onaj drugi, koji nam se cinio najsigurnijim...ja sam bio do vrata, najblizi trecem kontejneru od kog me dijelilo samo 3 metra...pade i druga maljutka jos blize..par metara od objekta...u to u ovom trecem praznom kontejneru zazvonio telefon...
instiktivno se trgoh i podjoh da ustanem, posto sam bio najblizi...
i neki glas u meni mi rece: "ne idi, uostalom, nije tvoje da se javljas" zazvoni drugi put...i treci..ostanem sjedeci-kad ustade ovaj jedan (bio je jedan od komandanata tog sektora) i rece: "ja cu, mene i zovu"
javio se i rekao ovom sto je zvao da ne zove vise, da nas gadjaju... i samo sto je spustio slusalicu 3 maljutka posred kontejnera...poginuo je, rahmet mu dusi...

taj dan mi je bio jedan od najtezih u ratu...

slicno i kod mene...citavu noc smo se uvlacili medju chete..i stalno mi je zvonilo..cudan neki osjecaj..mirnoca i hladnoca..znao sam da ce mi se nesto desiti..i desilo se..jedva su me izvukli..

King Kikapu wrote:devedeset treca godina. rana jesen. isuvise mirna noc na hrasnom brdu, sto bi reko tex kauboj u sarajevu. gledali smo neki film u spavaonici a kad se zavrsio ja izadjem ispred i sjednem na klupu. nisam sjedio 3 minute, zazvoni mi nesto u glavi i ja udjem nazad. samo sto sam usao tacno u klupu spuca 82ojka. zvono u glavi spasilo mi dupe.

vjerujete li vi u sesto culo, predosjecanje, haragei i vjerujete li tom osjecanju?

Da toga nije bilo,danas(vjerovatno) ne bih ovo ni pis'o!

King Kikapu wrote:devedeset treca godina. rana jesen. isuvise mirna noc na hrasnom brdu, sto bi reko tex kauboj u sarajevu. gledali smo neki film u spavaonici a kad se zavrsio ja izadjem ispred i sjednem na klupu. nisam sjedio 3 minute, zazvoni mi nesto u glavi i ja udjem nazad. samo sto sam usao tacno u klupu spuca 82ojka. zvono u glavi spasilo mi dupe.

vjerujete li vi u sesto culo, predosjecanje, haragei i vjerujete li tom osjecanju?

Maestro - desavalo mi se da sekund prije nekog dogadjaja taj isti zamislim i desi mi se...

Fala drago Bogu pa ti nije metak zavrsio u zvonu...

Dobra tema nema sta...

Pozdravljam te!

da, uvijek. I pokazalo se jako ispravnim. Barem kada sam morala donijeti velike odluke u svom zivotu. Posebnan instinkt imam kada upoznam nove ljude. Rijetko kad fulam u procjeni karaktera.


ovi muski me skoro rasplakase. Sva sam se najezila

Nemam primjera da se bukvalno radilo o glavi kao što su ove ratne, ali kao što mamica31 reče, kod svih velikih odluka sam dobro odlučio mada je to često išlo protiv logike i savjeta ljudi oko mene ... svi govore jedno a ja po svom ... i ispadne dobro

ja sam u ratu otkrio da haragei nije samo izmisljotina iz ninja romana, a poslije rata sam se poceo oslanjati na njega (ili njegov zametak) iz dana u dan. spasio mi je glavu na jednom od prvih deminerskih zadataka na kojima sam radio, nije bila obicna mina bila je zamka. jednom sam zakocio pred raskrsnicom na kojoj sam imao pravo prvenstva, taman da me ne pokupi lik s boka. jednom sam ponio kisobran po savrseno suncanom vremenu...

Nancy Drew wrote:Najžešće i najnevjerovatnije priče i kod mene su upravo one ratne. Kažu da su u takvim 'adrenalinskim' trenucima sva čula, pa i ono šesto, najizoštrenija.
Nažalost 'produženo adrenalinsko stanje' (4 god bez dana odmora ) dovodi neminovno do stresa ili još gorih stvari ... a tad čula, nažalost, postaju poprilično tupa.
Stoga ...

a sta ces s tolikim parama?

...

Nancy Drew wrote:

Lace wrote:

Nancy Drew wrote:Najžešće i najnevjerovatnije priče i kod mene su upravo one ratne. Kažu da su u takvim 'adrenalinskim' trenucima sva čula, pa i ono šesto, najizoštrenija.
Nažalost 'produženo adrenalinsko stanje' (4 god rata bez dana odmora ) dovodi neminovno do stresa ili još gorih stvari ... a tad čula, nažalost, postaju poprilično tupa.
Stoga ...

a sta ces s tolikim parama?

rat - 4 god i to , nejma para

btw uđoh sad preko naslovnice Sa-xa na posljednje teme na dnu, preko foruma ni lijevo ni dole ne može cijeli dan pa eto ... i zadnjih dana tako
pozz

aaa rat...ok u ratu sam isla u skolu

...

King Kikapu wrote:ja sam u ratu otkrio da haragei nije samo izmisljotina iz ninja romana, a poslije rata sam se poceo oslanjati na njega (ili njegov zametak) iz dana u dan. spasio mi je glavu na jednom od prvih deminerskih zadataka na kojima sam radio, nije bila obicna mina bila je zamka. jednom sam zakocio pred raskrsnicom na kojoj sam imao pravo prvenstva, taman da me ne pokupi lik s boka. jednom sam ponio kisobran po savrseno suncanom vremenu...

Moj "dozivljaj" sestog cula iz rata je bila snajperska vatra po noci???...
Iduci uz Kovace kontam bi l' me mogao sad "naci" optikom po noci i sekund dvije osipa se fasada sa ulice vise "Bakija" a ljudi se deru da se sklanjam - ja ne kontam - ono tiho bilo, nista se ne cuje, kao da je nestvarno da puca a zid se osipa i osipa, i pomislim "ma nije vrijeme" da puca! Zapravo jeste bilo...

Sto je najgore vise sam bio iznenadjen svojim mislima i slijedom dogadjaja nego samim dogadjajem!

Jednom sam se u rano jutro vracao iz SA autoputem dok je jos bila 1 traka izmedju Ilijasa i VIsokog... Magla bila - i ispred mene lik pretice kamion u glavi kontam sad ce ga nesto opalit' sprijeda - i fakat ga opali frajer - samo sreca je bila da su se dobro ocesali po strani - kako i sta se desilo da nije bio frontalni samo dragi Allah zna...Uglavnom - dobro se zavrsilo!

rikardoreis wrote:

King Kikapu wrote:devedeset treca godina. rana jesen. isuvise mirna noc na hrasnom brdu, sto bi reko tex kauboj u sarajevu. gledali smo neki film u spavaonici a kad se zavrsio ja izadjem ispred i sjednem na klupu. nisam sjedio 3 minute, zazvoni mi nesto u glavi i ja udjem nazad. samo sto sam usao tacno u klupu spuca 82ojka. zvono u glavi spasilo mi dupe.

vjerujete li vi u sesto culo, predosjecanje, haragei i vjerujete li tom osjecanju?

hmm..moj slucaj je slican, s tezim posljedicama...bili u jeku napada cetnickih u tri kontejnera, koji su bili smjesteni jedan pored drugog i imali su zajednicki krov, tj. na njima bila zastita od balvana i vreca s pijeskom...
oko podne pade prva maljutka kraj kontejnera, mi se sklonismo u onaj drugi, koji nam se cinio najsigurnijim...ja sam bio do vrata, najblizi trecem kontejneru od kog me dijelilo samo 3 metra...pade i druga maljutka jos blize..par metara od objekta...u to u ovom trecem praznom kontejneru zazvonio telefon...
instiktivno se trgoh i podjoh da ustanem, posto sam bio najblizi...
i neki glas u meni mi rece: "ne idi, uostalom, nije tvoje da se javljas" zazvoni drugi put...i treci..ostanem sjedeci-kad ustade ovaj jedan (bio je jedan od komandanata tog sektora) i rece: "ja cu, mene i zovu"
javio se i rekao ovom sto je zvao da ne zove vise, da nas gadjaju... i samo sto je spustio slusalicu 3 maljutka posred kontejnera...poginuo je, rahmet mu dusi...

taj dan mi je bio jedan od najtezih u ratu...

kako se zvao covjek?

Valjda u tim momentima kada se covjek bavi pukim prezivljavanjem i borbom za goli zivot- prorade nam ti iskonski "zivotinjski" instinkti...
Inace se uljuljkamo u svojoj sigurnosti pa zanemarimo onaj mali glas u glavi koji nam, kao sto se vidi iz prilezenog, moze spasiti zivot.