#1 Iz Saveza zovu Spahića, Bajramovića, Papca...
Posted: 27/08/2007 15:41
Iz Saveza zovu Spahića, Bajramovića, Papca...
Dok se Fuad Muzurović nalazi u posjeti u rodnom Bijelom Polju (Crna Gora), čelnici Saveza pozivaju pojedine igrače u reprezentaciju.
U normanom je to svijetu, u najmanju ruku skandalozno. Kod nas je to uobičajena pojava. Nažalost. Kako srajevski San saznaje, postoji mogućnost da se u reprezentaciju vrate potpisnici famoznog pisma. Koji su odbili da igraju za reprezentaciju, dok su u Savezu Milan Jelić, Iljo Dominković, Sulejman Čolaković i Ahmed Pašalić. Teško je prognozirati kolike su šanse za povratak «buntovnika», ali je intrigantno da o povratku pregovaraju čelnici Saveza, a ne selektor.
U situaciji u kojoj se nalazi naša reprezentacija, kada nas tri pobjede mogu odvesti na EP, svaki dobronamjeran, iskreni navijač i ljubitelj nogometa, pozdraviće povratak bivših reprezentativaca. Neki od njih su vrhunski asovi, planetarne zvijezde u odnosu na radeljiće, bajiće, zebe, božiće, šoliće.., koji su spletom okolnosti dobivali priliku. Me|utim, što je sa «Fantikosima» i sa većim dijelom javnosti koji su svoje simpatije usmjerili ka «potpisnicima» zato što su odlučili dići svoj glas.
Kako narodu objasniti «posipanje pepelom», zašto su Berberović i Misimović proglašavani «izdajnicima» zato što su pristali igrati za reprezentaciju.San je saznao kako je došlo do razgovora Milana Jelića, predsjednika Saveza sa jednim reprezentativcem. Navodno je Munib Ušanović uspostavio «vruću liniju» izme|u predsjednika Jelilća i jednog potpisnika pisma. Koji je prethodno tra`io odobrenje ostalih kolega, te ih izvijestio o ishodu razgovora sa čovijekom, čiji su odlazak tra`ili ultimativno.
Nama je stalo do uspjeha reprezentacije. Šanse za odlazak na EP su opipljive. Mi nikad nismo bili protiv selektora, pa ni protiv članova Predsjedništva. Do nas su došli pozitivni signali i mi se želimo staviti na raspolaganje selektoru. Samo zbog reprezentacije i BiH - stav je potpisnika pisma. Kontaktirali smo neke «potpisnike», ali niko od njih ne želi javno iznijet stav. Uglavnom govore u množini...
Dakle, sad nam nije ništa jasno. Oni koji su tražili odlazak članova Predsjedništva, sada govore kako su spremni sve «progutati». Opet, oni drugi, čelnici Saveza, mudro i lukavo koriste novonastalu situaciju i traže «neku vrstu izvinjenja». Očito je ovdje neka velika igra, zamka, lukava strategija, koju nisu prepoznali potpisnici. Iljo Dominković, jedini je spreman o tome javno govoriti. Nije promijenio svoj stav, za razliku od nekih svojih kolega.
Istina je da se vode razgovori i pregovori oko povratka potpisnika pisma. Ja sam o tome nedavno pričao sa Milanom Jelićem. On je razgovarao sa nekim od igrača. Ne znam tačno sa kim. Vi znate da sam ja za svakog kvalitetnog igrača, pogotovo dok ima šanse da ostvarimo podvig. Nikad nisam bio protiv potpisnika pisma, ali se nisam slagao sa načinom na koji su se «udaljili od reprezentacije», te izrazili svoje nezadovoljstvo. Uvijek sam pristalica kompromisa. Pogotovo za opšte dobro. Ako ćemo ih vratiti za godinu, dvije, tri, bolje onda da se to uradi što prije. Naravno, ja se ograđujem od mogućeg pritiska na selektora. Samo Fuad Muzurović može odlučiti da li mu treba neko ili ne. On poziva, sastavlja taktiku, na kraju i odgovara za uspjehe ili neuspjehe. On je najzaslužniji za tri kvalifikacijske pobjede - stav je Dominkovića.
Drago mi je ako su igrači promijenili stav. Zna se kakav kvalitet posjeduju Bajamović, Hasagić, Spahić, Papac, Bešlija. Ovdje je interes bh. nogometa u pitanju. Predsjedništvo se nikad nije bavilo igračima, niti imalo bilo kakav utjecaj na selektore. Prihvatiću njihov povratak i svaki korak koji vodi kao poboljšanju nogometa i uspjehu reprezentacije - iznio je svoje mišljenje Čolaković, koje je, doduše dao našem saradniku u neformalnom razgovoru.
Ko sastavlja tim?
Saznajemo da je Jelić pristao na pregovore, iako nije oduševljen idejom povratka «potpisnika». Jelić nije osvetoljubiv, ali nije ni naivan. Često je prozivan zašto jeste i što nije kriv. Kao predsjednik RS osnažio je svoju poziciju i nije spreman u avanturu. Iako ne sumnjamo u njegove iskrene namjere, međutim, javnost zanima šta je pozadina naglog obrata dviju «zaraćenih» strana. Naime do utakmice sa Mađarskom (8. septembar) jako je malo vremena.
Pozivnice su već trebale biti napisane, pa i poslane na adrese kandidata za predstojeće mečeve. Utakmica sa Ma|arima je presudna. Samo nas pobjeda drži u borbi za plasman. S druge strane, Bajramović, Hasagić, Papac, Bešlija, Spahić su u najboljim godinama, mogu odigrati najmanje još dva ciklusa. Treba biti pošten i priznati kako smo u protekle tri utakmice imali i dosta sreće, te da postava, koja je istrčala protiv Hrvatske, ne daje ni trun optimizma da ćemo pobijediti u Budimpešti.
U svemu ovome, najgore je Fuadu Muzuroviću, koji je u svojoj prvoj izjavi naglasio «kako su vrata svima otvorena». Muzurović je najavio razgovor sa Bajramovićem, Hasagićem, Spahićem, Topićem, ali je dobio «po prstima». Neki su ga grubo odbili. I šta sada? Baš nas zanima kako je tekao razgovor izme|u «potpisnika» i predsjednika. Vraćaju li se potpisnici u paketu ili samo oni koje selektor poželi? Premda svi žele biti selektori, nebih bio u koži časnog i poštenog Muzurovića. Zanima li nekog u cijeloj priči stav Guše, Muslimovića, Nadarevića, Berberovića... Na kraju treba li «ugušiti» jednog Džeku, Muslimovića, Ibričića... Ko god «režirao» ovu priču, izabrao je pogrešan termin. Proteklih mjeseci bilo je previše vremena za razgovore i dogovore. Muzuroviću je sada najpotrebniji mir, a ne da mu čelnici Saveza nameću igrače.
Ko su potpisnici?
Famozno su pismo potpisala trinaestorica nogometaša. Evo kojih: Kenan Hasagić, Almir Tolja, Mladen Bartolović, Džemo Berberović, Zvjezdan Misimović, Emir Spahić, Zlatan Bajramović, Sergej Barbarez, Saša Papac, Mirsad Bešlija, Mirko Hrgović, Ivica Grlić, i Ninoslav Milenković. Kasnije su se od pisma ograđivali jedan po jedan. Najprije Berberović, potom Misimović, Hrgović, Bartolović, koji su «prekršili zakletvu da će istrajati do kraja». U početku je i Musić bio uz potpisnike, ali je i on brzo promijenio ploču. Na «cjedilu» su ostali Bajramović, Spahić, Hasagić, Barbarez, Papac, Bešlija, Tolja i Milenković. Za posljednjim nikad niko nije zažalio, jer je u reprezentaciju ušao na mala vrata.
Idealni tim
Premda «navijamo» za povratak Bajramovića, Spahića, Hasagića, Papca, Bešlije, Tolje, pričeljkujemo ih u timu sa Misimovićem, Muslimovićem, Berberovićem, Rahimićem, Ibiševićem, Džekom.., poznavajući društvo sa «Sramnog ćošeta» ne vjerujemo u pozitivan ishod. Neko tu vara ispod stola. Na kraju, gdje su tu «Fanatikosi», oni pravi navijači, koji su reprezentaciju bodrili od Kopenhagena, preko Brisela do Marakane. Koji su dobili silne batine bodreći i podržavajući reprezentativce. Raduju se pobjedi «ove» reprezentacije, ali su čvrsto uz Barbareza, Bajramovića, Spahića, Hasagića, Bešliju, Papca... Kako istinske heroje vratiti. Oni su najpotrebniji ovoj reprezentaciji. Nisu zaslužili da ih se tretira «nepoželjnom skupinom». Mnogi i danas na sudu po beogradskim hodnicima doživljavaju uvrede i poniženja.
Dok se Fuad Muzurović nalazi u posjeti u rodnom Bijelom Polju (Crna Gora), čelnici Saveza pozivaju pojedine igrače u reprezentaciju.
U normanom je to svijetu, u najmanju ruku skandalozno. Kod nas je to uobičajena pojava. Nažalost. Kako srajevski San saznaje, postoji mogućnost da se u reprezentaciju vrate potpisnici famoznog pisma. Koji su odbili da igraju za reprezentaciju, dok su u Savezu Milan Jelić, Iljo Dominković, Sulejman Čolaković i Ahmed Pašalić. Teško je prognozirati kolike su šanse za povratak «buntovnika», ali je intrigantno da o povratku pregovaraju čelnici Saveza, a ne selektor.
U situaciji u kojoj se nalazi naša reprezentacija, kada nas tri pobjede mogu odvesti na EP, svaki dobronamjeran, iskreni navijač i ljubitelj nogometa, pozdraviće povratak bivših reprezentativaca. Neki od njih su vrhunski asovi, planetarne zvijezde u odnosu na radeljiće, bajiće, zebe, božiće, šoliće.., koji su spletom okolnosti dobivali priliku. Me|utim, što je sa «Fantikosima» i sa većim dijelom javnosti koji su svoje simpatije usmjerili ka «potpisnicima» zato što su odlučili dići svoj glas.
Kako narodu objasniti «posipanje pepelom», zašto su Berberović i Misimović proglašavani «izdajnicima» zato što su pristali igrati za reprezentaciju.San je saznao kako je došlo do razgovora Milana Jelića, predsjednika Saveza sa jednim reprezentativcem. Navodno je Munib Ušanović uspostavio «vruću liniju» izme|u predsjednika Jelilća i jednog potpisnika pisma. Koji je prethodno tra`io odobrenje ostalih kolega, te ih izvijestio o ishodu razgovora sa čovijekom, čiji su odlazak tra`ili ultimativno.
Nama je stalo do uspjeha reprezentacije. Šanse za odlazak na EP su opipljive. Mi nikad nismo bili protiv selektora, pa ni protiv članova Predsjedništva. Do nas su došli pozitivni signali i mi se želimo staviti na raspolaganje selektoru. Samo zbog reprezentacije i BiH - stav je potpisnika pisma. Kontaktirali smo neke «potpisnike», ali niko od njih ne želi javno iznijet stav. Uglavnom govore u množini...
Dakle, sad nam nije ništa jasno. Oni koji su tražili odlazak članova Predsjedništva, sada govore kako su spremni sve «progutati». Opet, oni drugi, čelnici Saveza, mudro i lukavo koriste novonastalu situaciju i traže «neku vrstu izvinjenja». Očito je ovdje neka velika igra, zamka, lukava strategija, koju nisu prepoznali potpisnici. Iljo Dominković, jedini je spreman o tome javno govoriti. Nije promijenio svoj stav, za razliku od nekih svojih kolega.
Istina je da se vode razgovori i pregovori oko povratka potpisnika pisma. Ja sam o tome nedavno pričao sa Milanom Jelićem. On je razgovarao sa nekim od igrača. Ne znam tačno sa kim. Vi znate da sam ja za svakog kvalitetnog igrača, pogotovo dok ima šanse da ostvarimo podvig. Nikad nisam bio protiv potpisnika pisma, ali se nisam slagao sa načinom na koji su se «udaljili od reprezentacije», te izrazili svoje nezadovoljstvo. Uvijek sam pristalica kompromisa. Pogotovo za opšte dobro. Ako ćemo ih vratiti za godinu, dvije, tri, bolje onda da se to uradi što prije. Naravno, ja se ograđujem od mogućeg pritiska na selektora. Samo Fuad Muzurović može odlučiti da li mu treba neko ili ne. On poziva, sastavlja taktiku, na kraju i odgovara za uspjehe ili neuspjehe. On je najzaslužniji za tri kvalifikacijske pobjede - stav je Dominkovića.
Drago mi je ako su igrači promijenili stav. Zna se kakav kvalitet posjeduju Bajamović, Hasagić, Spahić, Papac, Bešlija. Ovdje je interes bh. nogometa u pitanju. Predsjedništvo se nikad nije bavilo igračima, niti imalo bilo kakav utjecaj na selektore. Prihvatiću njihov povratak i svaki korak koji vodi kao poboljšanju nogometa i uspjehu reprezentacije - iznio je svoje mišljenje Čolaković, koje je, doduše dao našem saradniku u neformalnom razgovoru.
Ko sastavlja tim?
Saznajemo da je Jelić pristao na pregovore, iako nije oduševljen idejom povratka «potpisnika». Jelić nije osvetoljubiv, ali nije ni naivan. Često je prozivan zašto jeste i što nije kriv. Kao predsjednik RS osnažio je svoju poziciju i nije spreman u avanturu. Iako ne sumnjamo u njegove iskrene namjere, međutim, javnost zanima šta je pozadina naglog obrata dviju «zaraćenih» strana. Naime do utakmice sa Mađarskom (8. septembar) jako je malo vremena.
Pozivnice su već trebale biti napisane, pa i poslane na adrese kandidata za predstojeće mečeve. Utakmica sa Ma|arima je presudna. Samo nas pobjeda drži u borbi za plasman. S druge strane, Bajramović, Hasagić, Papac, Bešlija, Spahić su u najboljim godinama, mogu odigrati najmanje još dva ciklusa. Treba biti pošten i priznati kako smo u protekle tri utakmice imali i dosta sreće, te da postava, koja je istrčala protiv Hrvatske, ne daje ni trun optimizma da ćemo pobijediti u Budimpešti.
U svemu ovome, najgore je Fuadu Muzuroviću, koji je u svojoj prvoj izjavi naglasio «kako su vrata svima otvorena». Muzurović je najavio razgovor sa Bajramovićem, Hasagićem, Spahićem, Topićem, ali je dobio «po prstima». Neki su ga grubo odbili. I šta sada? Baš nas zanima kako je tekao razgovor izme|u «potpisnika» i predsjednika. Vraćaju li se potpisnici u paketu ili samo oni koje selektor poželi? Premda svi žele biti selektori, nebih bio u koži časnog i poštenog Muzurovića. Zanima li nekog u cijeloj priči stav Guše, Muslimovića, Nadarevića, Berberovića... Na kraju treba li «ugušiti» jednog Džeku, Muslimovića, Ibričića... Ko god «režirao» ovu priču, izabrao je pogrešan termin. Proteklih mjeseci bilo je previše vremena za razgovore i dogovore. Muzuroviću je sada najpotrebniji mir, a ne da mu čelnici Saveza nameću igrače.
Ko su potpisnici?
Famozno su pismo potpisala trinaestorica nogometaša. Evo kojih: Kenan Hasagić, Almir Tolja, Mladen Bartolović, Džemo Berberović, Zvjezdan Misimović, Emir Spahić, Zlatan Bajramović, Sergej Barbarez, Saša Papac, Mirsad Bešlija, Mirko Hrgović, Ivica Grlić, i Ninoslav Milenković. Kasnije su se od pisma ograđivali jedan po jedan. Najprije Berberović, potom Misimović, Hrgović, Bartolović, koji su «prekršili zakletvu da će istrajati do kraja». U početku je i Musić bio uz potpisnike, ali je i on brzo promijenio ploču. Na «cjedilu» su ostali Bajramović, Spahić, Hasagić, Barbarez, Papac, Bešlija, Tolja i Milenković. Za posljednjim nikad niko nije zažalio, jer je u reprezentaciju ušao na mala vrata.
Idealni tim
Premda «navijamo» za povratak Bajramovića, Spahića, Hasagića, Papca, Bešlije, Tolje, pričeljkujemo ih u timu sa Misimovićem, Muslimovićem, Berberovićem, Rahimićem, Ibiševićem, Džekom.., poznavajući društvo sa «Sramnog ćošeta» ne vjerujemo u pozitivan ishod. Neko tu vara ispod stola. Na kraju, gdje su tu «Fanatikosi», oni pravi navijači, koji su reprezentaciju bodrili od Kopenhagena, preko Brisela do Marakane. Koji su dobili silne batine bodreći i podržavajući reprezentativce. Raduju se pobjedi «ove» reprezentacije, ali su čvrsto uz Barbareza, Bajramovića, Spahića, Hasagića, Bešliju, Papca... Kako istinske heroje vratiti. Oni su najpotrebniji ovoj reprezentaciji. Nisu zaslužili da ih se tretira «nepoželjnom skupinom». Mnogi i danas na sudu po beogradskim hodnicima doživljavaju uvrede i poniženja.
