#1 SFF - Placaju ih da Aplaudiraju na crvenom tepihu
Posted: 24/08/2007 18:08
Ma, samo plješći!
Suvišno je ponavljati već utvrđeno: dovoljno se prošetati gradom i vidjeti šta je nama SFF. Ulice su pune, ljudi razdragani, ugostiteljski objekti berićetni - jede se i toči bez prestanka, koncerti zaista kvalitetni, što konačno opravdava i one koji Sarajevo vide kao metropolu - fajronta nema niti u jednom klubu. Da ne govorimo o suštini: filmski program parira Venecijanskom film festivalu - ove sedmice je prikazano preko 150 filmova u svim kategorijama - igrani, dokumentarni, kratkometražni, dječiji, a crveni tepih je više nego prethodnih godina bio pravi Hall of fame: Juliette Binoche, Christian Mungui, Fatih Akin, Jeremy Irons, Michael Moore, Steve Buscemi, Terry George, Sam Riley...
Građanima su ovi elementi dovoljni da s merakom uživaju u jednosedmičnom feštanju, a Miri Purivatri da se vine u oblake. S tih visina, Miri se čini da sav grad živi samo za njega, pardon, za SFF, pa ne bi čudilo ni da konta nešto slično kao faraon Sem o antipiramidašima - ko nije s njim, nije patriota. Možda se čak potajno nada da bi se svi građani trebali žrtvovati za SFF pa čak i pod cijenu da ne jedu i ne spavaju, ako tako Miro zatraži od njih. Kako inače drugačije objasniti činjenicu da 80 mladih ljudi, ne starijih od 20 godina, koje je Miro Purivatra zaposlio na logistici festivala, radi 18 sati bez prestanka, bez barem tri marke za jedan dnevni obrok?! Na festivalu je, doduše, angažirano oko 800 terenaca, ali smo imali priliku da razgovaramo samo sa članovima interventnog tima, onog koji se brine da "crveni tepih" i sve oko njega blješti.
Mladi ljudi, mahom tinejdžeri, zamolili su nas za anonimnost jer im ipak valja nakon izlaska ovog broja odraditi još tri danonoćne dežure. Barem nekolicini onih koji će ostati. "Svakim danom nas je sve manje jer ljudi ne mogu da izdrže. Prva tri dana smo radili od devet do tri ujutro! Iako nam je u početku rečeno da ćemo dobiti novac za topli obrok, nikada nam nisu dali ni marke, a da ne govorimo o tome da se ne pitaju kako ćemo se kući vratiti", jada nam se desetak srednjoškolaca koje smo susreli u blizini paviljona unutar kojih se nalaze štandovi s nazivima Avantgard, Eronet, Reiffesein Banka, Computers Itc...
"Po vazdan smo na nogama, ako neko od nas pokuša da se odmori na nekoj od slobodnih stolica u paviljonu, odmah nas otjeraju, u stilu 'šta sjediš, radi nešto'. Prvi dan su nam rekli da možemo da se poslužimo vodom iz frižidera, međutim sutradan su nam i to zabranili pod objašnjenjem da smo ih previše uzeli! Pa nas je 80, napolju je vruće, radimo bukvalno sve, od dijeljenja letaka do nošenja TV plazmi na leđima po gradu i onda nam još kažu da smo previše pili vode?!", objašnjavaju nam razočarani tinejdžeri. Većina njih se radovala dolasku SFF-a i mogućnosti da zaradi barem malo džeparca tokom ljeta te participira ovako izazovnom projektu.
"Miro Purivatra nam je prvi dan rekao da ćemo dobiti 150 KM. Kaže: 'Vi mene preskupo koštate: vas 80 - 10.000 KM plus PDV - 12. 000 KM, plus topli obrok - 20. 000 KM'. Koji topli obrok?! Čuli smo da nećemo dobiti ni onih stotinjak maraka. Moji roditelji se ljute jer mi svako jutro moraju dati dvadeset maraka da jedem i da se vratim kući taksijem. Ispada na kraju da su mi roditelji platili da radim na SFF-u. Niko od nas nije očekivao ništa specijalno, ali nadali smo se barem zauzvrat da ćemo moći gledati pojedine projekcije. I tu su nas prevarili jer su nam dali žute akreditacije s kojima možemo pratiti samo nebitne filmove. Ali, zato nas odmah zovu čim vide da će projekcije biti prazne. Kada je bila projekcija u okviru Tribute to Ulrich Seidl, Purivatra je lično došao po nas, zabrinuo se. Rekao je 'treba mi sto ljudi'. Nije mu bilo drago kada je skontao da je pola raje zbrisalo. Na kraju je nastala prava panika", objašnjava nam jedan od njih koji je želio da radi na SFF-u radi iskustva - planira da upiše režiju nakon završetka srednje škole.
O iskustvu kaže: "Prvi dan su nas natjerali da se okupimo kod crvenog tepiha prilikom dolaska nekih od filmskih ekipa, kažu 'morate pljeskati'. Doživio sam šok. Dok nisam shvatio da ćemo to raditi svaki dan. Čim nastupi 18 h ili 21h, tjeraju nas ispred tepiha i kažu 'plješćite 1, 2, 3, 4, 5, pa UHUU, 1, 2, 3, 4, 5 pa UHUU'. Kao da smo debili! I na kraju svega toga, jutros nam dolazi naša šefica da nam kaže 'Purivatra nije zadovoljan kako ste sinoć pljeskali'?!"
I to nije sve, pričaju nam, sada već u smijehu, srednjoškolci: "Rekli su nam da donesemo digitalne fotoaparate i slikamo čim se pojavi kakva filmska ekipa. Ali, s upozorenjem da ih ne zanimaju slike već samo blic: 'Što više blica', kažu. Jednom nam je prišao starac i pokazujući prstom neke ljude na crvenom tepihu, upitao 'ko su ovi?' Kažem 'pojma nemam, samo plješći.'" Makar i smiješnom ministru u bijelom odijelu na crvenom tepihu. (B. B.)
(Dani)
Sramotno zar ne.
Suvišno je ponavljati već utvrđeno: dovoljno se prošetati gradom i vidjeti šta je nama SFF. Ulice su pune, ljudi razdragani, ugostiteljski objekti berićetni - jede se i toči bez prestanka, koncerti zaista kvalitetni, što konačno opravdava i one koji Sarajevo vide kao metropolu - fajronta nema niti u jednom klubu. Da ne govorimo o suštini: filmski program parira Venecijanskom film festivalu - ove sedmice je prikazano preko 150 filmova u svim kategorijama - igrani, dokumentarni, kratkometražni, dječiji, a crveni tepih je više nego prethodnih godina bio pravi Hall of fame: Juliette Binoche, Christian Mungui, Fatih Akin, Jeremy Irons, Michael Moore, Steve Buscemi, Terry George, Sam Riley...
Građanima su ovi elementi dovoljni da s merakom uživaju u jednosedmičnom feštanju, a Miri Purivatri da se vine u oblake. S tih visina, Miri se čini da sav grad živi samo za njega, pardon, za SFF, pa ne bi čudilo ni da konta nešto slično kao faraon Sem o antipiramidašima - ko nije s njim, nije patriota. Možda se čak potajno nada da bi se svi građani trebali žrtvovati za SFF pa čak i pod cijenu da ne jedu i ne spavaju, ako tako Miro zatraži od njih. Kako inače drugačije objasniti činjenicu da 80 mladih ljudi, ne starijih od 20 godina, koje je Miro Purivatra zaposlio na logistici festivala, radi 18 sati bez prestanka, bez barem tri marke za jedan dnevni obrok?! Na festivalu je, doduše, angažirano oko 800 terenaca, ali smo imali priliku da razgovaramo samo sa članovima interventnog tima, onog koji se brine da "crveni tepih" i sve oko njega blješti.
Mladi ljudi, mahom tinejdžeri, zamolili su nas za anonimnost jer im ipak valja nakon izlaska ovog broja odraditi još tri danonoćne dežure. Barem nekolicini onih koji će ostati. "Svakim danom nas je sve manje jer ljudi ne mogu da izdrže. Prva tri dana smo radili od devet do tri ujutro! Iako nam je u početku rečeno da ćemo dobiti novac za topli obrok, nikada nam nisu dali ni marke, a da ne govorimo o tome da se ne pitaju kako ćemo se kući vratiti", jada nam se desetak srednjoškolaca koje smo susreli u blizini paviljona unutar kojih se nalaze štandovi s nazivima Avantgard, Eronet, Reiffesein Banka, Computers Itc...
"Po vazdan smo na nogama, ako neko od nas pokuša da se odmori na nekoj od slobodnih stolica u paviljonu, odmah nas otjeraju, u stilu 'šta sjediš, radi nešto'. Prvi dan su nam rekli da možemo da se poslužimo vodom iz frižidera, međutim sutradan su nam i to zabranili pod objašnjenjem da smo ih previše uzeli! Pa nas je 80, napolju je vruće, radimo bukvalno sve, od dijeljenja letaka do nošenja TV plazmi na leđima po gradu i onda nam još kažu da smo previše pili vode?!", objašnjavaju nam razočarani tinejdžeri. Većina njih se radovala dolasku SFF-a i mogućnosti da zaradi barem malo džeparca tokom ljeta te participira ovako izazovnom projektu.
"Miro Purivatra nam je prvi dan rekao da ćemo dobiti 150 KM. Kaže: 'Vi mene preskupo koštate: vas 80 - 10.000 KM plus PDV - 12. 000 KM, plus topli obrok - 20. 000 KM'. Koji topli obrok?! Čuli smo da nećemo dobiti ni onih stotinjak maraka. Moji roditelji se ljute jer mi svako jutro moraju dati dvadeset maraka da jedem i da se vratim kući taksijem. Ispada na kraju da su mi roditelji platili da radim na SFF-u. Niko od nas nije očekivao ništa specijalno, ali nadali smo se barem zauzvrat da ćemo moći gledati pojedine projekcije. I tu su nas prevarili jer su nam dali žute akreditacije s kojima možemo pratiti samo nebitne filmove. Ali, zato nas odmah zovu čim vide da će projekcije biti prazne. Kada je bila projekcija u okviru Tribute to Ulrich Seidl, Purivatra je lično došao po nas, zabrinuo se. Rekao je 'treba mi sto ljudi'. Nije mu bilo drago kada je skontao da je pola raje zbrisalo. Na kraju je nastala prava panika", objašnjava nam jedan od njih koji je želio da radi na SFF-u radi iskustva - planira da upiše režiju nakon završetka srednje škole.
O iskustvu kaže: "Prvi dan su nas natjerali da se okupimo kod crvenog tepiha prilikom dolaska nekih od filmskih ekipa, kažu 'morate pljeskati'. Doživio sam šok. Dok nisam shvatio da ćemo to raditi svaki dan. Čim nastupi 18 h ili 21h, tjeraju nas ispred tepiha i kažu 'plješćite 1, 2, 3, 4, 5, pa UHUU, 1, 2, 3, 4, 5 pa UHUU'. Kao da smo debili! I na kraju svega toga, jutros nam dolazi naša šefica da nam kaže 'Purivatra nije zadovoljan kako ste sinoć pljeskali'?!"
I to nije sve, pričaju nam, sada već u smijehu, srednjoškolci: "Rekli su nam da donesemo digitalne fotoaparate i slikamo čim se pojavi kakva filmska ekipa. Ali, s upozorenjem da ih ne zanimaju slike već samo blic: 'Što više blica', kažu. Jednom nam je prišao starac i pokazujući prstom neke ljude na crvenom tepihu, upitao 'ko su ovi?' Kažem 'pojma nemam, samo plješći.'" Makar i smiješnom ministru u bijelom odijelu na crvenom tepihu. (B. B.)
(Dani)
Sramotno zar ne.