filozofija? ili umjetnost zivljenja..danas wrote:religija?
a kod sumiko ide na LJ&Sblack wrote:ili umjetnost zivljenja..danas wrote:religija?
StLouis wrote:Koliko vjerujete ljudima?
Koliko ste odani u ulozi "pravog" prijatelja?
Da li vjerujete ljudima koje smatrate i drzite za najbolje prijatelje ?
Koliko su ljudi danas prijatelji jedni drugima?
nisam znao zelene mi travedanas wrote:a kod sumiko ide na LJ&Sblack wrote:ili umjetnost zivljenja..danas wrote:religija?
.....kad bi upalili sve sijalice na svijetu u isto vrijeme...StLouis wrote: Koliko su ljudi danas prijatelji jedni drugima?
........vjerovatno bi crk'o elektro-energetski sistem... 
.....sto me dovodi do zakljucka da se nikada totalno mraka rijesiti necemo.... 
danas wrote:a kod sumiko ide na LJ&Sblack wrote:ili umjetnost zivljenja..danas wrote:religija?
radi benefits etpinkzelena wrote:Ja sam bila tip prijateljice,koja bi i bubreg dala ako zatreba..
odana u svakom mogucem smislu te rijeci,medjutim nakon nekih razocarenja shvatila sam da u sustini bar u mom zivotu ne postoje najbolji prijatelji...i da je bolje sa svakim biti na nekoj pristojnoj distanci i ne zblizavati se previse,jer se tako neces imati priliku ni razocarati.
Iskreno..jedina osoba,koju pored onog roditelji,brat,sestra..porodica..itd..
smatram izmedju ostalog i najboljim prijateljem je moj momak.
Druge osobe nema... ostali su raja.. za kafenisanje,sijela,kafice..
ali nema tu nekakvog zblizavanja pretjeranog.Za mene se to ispostavilo ko najbolje.. jednostavno me manje glava boli,ako se nesto i iznenadim,znam da sam to ocekivala...a kad ti imas nekoga koga smatras najboljim prijateljem/prijateljicom (pogotovo prijateljice) nije ti bas svejedno kad te necim iznenadi negativno.
I u vezi ovog pitanja..koliko su danas ljudi prijatelji jedni drugima..
Ima ljudi na koje uvijek mozes racunati i oni na tebe..
Nije neophodno da se ti s nekim vidjas svaki dan ili cujes na tel, postoje oni s kojima se ne vidis po pola godine..ali da ih nazoves nakon pola godine u neka doba i zatrazis bilo sta,pomoci ce ti.
Za mene je prijatelj,koji to pokaze djelima,tako bar i ja pokazujem.
i mi se u necemu U POTPUNOSTI slazemo 
:D ili sto Homer rece: "television - teacher, mother, secret lover!" dawn_upon_dawn wrote:etpinkzelena wrote:Ja sam bila tip prijateljice,koja bi i bubreg dala ako zatreba..
odana u svakom mogucem smislu te rijeci,medjutim nakon nekih razocarenja shvatila sam da u sustini bar u mom zivotu ne postoje najbolji prijatelji...i da je bolje sa svakim biti na nekoj pristojnoj distanci i ne zblizavati se previse,jer se tako neces imati priliku ni razocarati.
Iskreno..jedina osoba,koju pored onog roditelji,brat,sestra..porodica..itd..
smatram izmedju ostalog i najboljim prijateljem je moj momak.
Druge osobe nema... ostali su raja.. za kafenisanje,sijela,kafice..
ali nema tu nekakvog zblizavanja pretjeranog.Za mene se to ispostavilo ko najbolje.. jednostavno me manje glava boli,ako se nesto i iznenadim,znam da sam to ocekivala...a kad ti imas nekoga koga smatras najboljim prijateljem/prijateljicom (pogotovo prijateljice) nije ti bas svejedno kad te necim iznenadi negativno.
I u vezi ovog pitanja..koliko su danas ljudi prijatelji jedni drugima..
Ima ljudi na koje uvijek mozes racunati i oni na tebe..
Nije neophodno da se ti s nekim vidjas svaki dan ili cujes na tel, postoje oni s kojima se ne vidis po pola godine..ali da ih nazoves nakon pola godine u neka doba i zatrazis bilo sta,pomoci ce ti.
Za mene je prijatelj,koji to pokaze djelima,tako bar i ja pokazujem.
e baš mi je dragokako ovo realisticno zvuciSogan wrote:Sta ce mi prijatelji kad imam TV
Ljudima vjerujem...StLouis wrote:Koliko vjerujete ljudima?
Koliko ste odani u ulozi "pravog" prijatelja?
Da li vjerujete ljudima koje smatrate i drzite za najbolje prijatelje ?
Koliko su ljudi danas prijatelji jedni drugima?
I feel the same way...pinkzelena wrote:Ja sam bila tip prijateljice,koja bi i bubreg dala ako zatreba..
odana u svakom mogucem smislu te rijeci,medjutim nakon nekih razocarenja shvatila sam da u sustini bar u mom zivotu ne postoje najbolji prijatelji...i da je bolje sa svakim biti na nekoj pristojnoj distanci i ne zblizavati se previse,jer se tako neces imati priliku ni razocarati...
Da! Ali vremenom shvatis kako takvi nikada nisu ni bili vrijedni tog prijateljstva... Show must go on!Lauryn Hill wrote:Neki ljudi jednostavno ne umiju/nece da cijene necije prijateljstvo... ah, i'm over it!
Mnogi su razlozi zašto i treba biti i samokritičan. Prijatelj nije neko ko će biti stalno tu već onda kada ga trebamo...
Jednog dana se probudite i ostavi vas momak za kojeg ste vjerovali da vas nikada ne bi mogao povrijediti, a da i koji vam je bio i prijatelj Sve nestane bukvalno u jednom danu...(lično iskustvo).
i nemaju vremena za vas... 
Znam tacno o cemu govoris...mamba wrote:Nažalost, svaki čovjek u životu prije ili kasnije izgubi osobu koju je smatrao pravim prijateljem
Slažem se da se sve svodi na puki interes. Stari prijatelji odjednom imaju druge životne navike, drugi krug prijatelja, a poneka kafa tu i tamo postaje samo formalnost...jer misaona i vremenska distanca čine svoje...
U životu nam mnogo puta zatreba prijatelj, jer na ovom svijetu ništa nije stalno i sigurno... a prijateljstvo bi trebalo biti...
Svi mi tragamo za sigurnošću i stalnošću, nažalost to naći je nemoguće, jer sutra vas uvijek može dočekati nespremne
Odjednom više niste ni dio svijeta vaših prijatelja...jer više se ne uklapate u njihove 'savršene živote'
Desilo se da sam mnogo puta prijatelju na neki način ili direktno poslala SOS, a on nije bio tu iz razloga...nije vrijedno spomena...
U životu sve bude i prođe...a kad smo najusamljeniji trebali bi biti tu jedni za druge...prijateljstvo ne bi trebalo biti nešto što je prolazno...ali često priajtelji zaboravljaju da budu prijatelji...
)
Eh, eto..sad mi preostaje da upoznam nekog ko ce me u potpunosti razuvjeriti. Pozitivno, naravno! 
Samo da kažem, da sam se naš'o u ovoj rečeniciLauryn Hill wrote:S obzirom da se prebrzo vezem za ljude i PREVISE sam emotivna, osoba sam koja tesko poklanja svoje povjerenje, a naglo pocinjem sumnjati u ljude. Jer i nekim trivijalnim stvarima ("greskama") se moze narusiti moje povjerenje. (Znam, ja sam komplikovan slucaj
Dvije rečenice Layne wrote:Samo da kažem, da sam se naš'o u ovoj rečeniciLauryn Hill wrote:S obzirom da se prebrzo vezem za ljude i PREVISE sam emotivna, osoba sam koja tesko poklanja svoje povjerenje, a naglo pocinjem sumnjati u ljude. Jer i nekim trivijalnim stvarima ("greskama") se moze narusiti moje povjerenje. (Znam, ja sam komplikovan slucaj
Edit: Pardon
Layne, da mozda nisi Rak po horoskopu?! God knows i am I to tipicni predstavnik tog horoskopskog znaka! 
Da upravu si kada kazes da je povjerenje jako bitno, pogotovo kada provodiš vrijeme s nekim i od te osobe imaš velika očekivanja. Ali, kao u predhodnom postu, trka za životom te otuđi skroz od prijatelja i od stvari koje su zapravo bitne...Lauryn Hill wrote:Znam tacno o cemu govoris...mamba wrote:Nažalost, svaki čovjek u životu prije ili kasnije izgubi osobu koju je smatrao pravim prijateljem
Slažem se da se sve svodi na puki interes. Stari prijatelji odjednom imaju druge životne navike, drugi krug prijatelja, a poneka kafa tu i tamo postaje samo formalnost...jer misaona i vremenska distanca čine svoje...
U životu nam mnogo puta zatreba prijatelj, jer na ovom svijetu ništa nije stalno i sigurno... a prijateljstvo bi trebalo biti...
Svi mi tragamo za sigurnošću i stalnošću, nažalost to naći je nemoguće, jer sutra vas uvijek može dočekati nespremne
Odjednom više niste ni dio svijeta vaših prijatelja...jer više se ne uklapate u njihove 'savršene živote'
Desilo se da sam mnogo puta prijatelju na neki način ili direktno poslala SOS, a on nije bio tu iz razloga...nije vrijedno spomena...
U životu sve bude i prođe...a kad smo najusamljeniji trebali bi biti tu jedni za druge...prijateljstvo ne bi trebalo biti nešto što je prolazno...ali često priajtelji zaboravljaju da budu prijatelji...
Hm, ja smatram da je povjerenje najvaznije. Ako nema povjerenja - nema ni pravog prijateljstva. Isto vazi i za ljubav.
Meni mnogo u zivotu znaci prijateljsto, i trudim se da budem tu za ljude koji mi znace puno u zivotu.
S obzirom da se prebrzo vezem za ljude i PREVISE sam emotivna, osoba sam koja tesko poklanja svoje povjerenje, a naglo pocinjem sumnjati u ljude. Jer i nekim trivijalnim stvarima ("greskama") se moze narusiti moje povjerenje. (Znam, ja sam komplikovan slucaj
Naucila sam da u podsvijesti uvijek imam koliko govorim, sta govorim, i kojim ljudima dajem pristup u zivotu. Tako da sam na neki nacin spremna i gardirana u slucaju da mi se desi da me neko iznevjeri ili povrijedi nekim cinom ili svojim ponasanjem. A iz svog zivotnog iskustva sam naucila da uvijek budem spremna na najgore! Because, ako nesto ocekujes, ne moze te iznenaditi.
Opet, s druge strane, I've got me, myself and my alter ego. Nema sanse da sama sebe iznevjerim
i sve one stvari koje jedno drugom zamjerate, ostavljaš samo za sebe 
jer više ne postoji dobra volja ni sa jedne ni sa druge strane da se uspostavi onakav odnos kakav ste nekad imali...u tom slucaju povjerenje postaje nebitno , uvijek se iznenadim Iskreno vjerujem da ce naici neko u tvome zivotu ko ce te u to razuvjeriti pa makar to bilo i na kratko Hej, ako se smijem ubacitiLayne wrote:Nisam, riba sam
Ne vjerujem u horoskop.
Al' fkt sam se naš'o u onom postu. Meni, nekad, možeš učinit nešto veliko (u negativnom smislu) i da ne zamjerim, ali defintivno padaš na nekim sitnicama.
Ako si mislila nešto tako
... slažem se ali zavisi o kojim sitnicama se radi, ne treba biti cjepidlaka 
, jer ljudi i kada rade nešto što tebi ne odgovara nisu zlonamjerni i često ne shvataju da tebi to bas toliko smeta, pa cak i kad im to kazes, a pogotovo ako su ti ljudi tvoji prijatelji..., ja sam bila teška na sitnicama ali sam shvatila da krive drine ne možeš ispravljati, (niko od nas nije savršen)...na kraju samo sebe iznerviram 
...