#1 A da si ost'o "brate"...
Posted: 02/08/2007 06:18
.
Forum Klix.ba
A da si ost'o "brate"...
Page 1 of 3
#2
Posted: 02/08/2007 07:27
Sarajevo je puno ovakvih i slicnih prica.I ja imam svoju i znam kako boli.Mozda bi ja i halalio,al' svaki put kad i pomislim srce mi preskace.Nek mu bog halali ja ne mogu.
#3
Posted: 02/08/2007 08:10
ma ja bi i halalio da sam sreo i jednog da je rekao iskreno 'oprosti prijatelju , ispali smo budale sto se povedosmo za brdjanima'...al jok uvjek nekakva suplja neiskrena prica...pa se covjek u tim momentima sretanja pocne stiditi za 'njega'...
i ono pravljenje ludim ko da se nista nije desilo i navaljivanje da se ponovo kao vidimo mi ide na ...ac
i ono pravljenje ludim ko da se nista nije desilo i navaljivanje da se ponovo kao vidimo mi ide na ...ac
#4
Posted: 02/08/2007 08:33
tužna priča . Ne znam šta da kažem. Kada dođu očekuju da skačemo po njima i da ih grlimo. Nisu svi krivi, ne mogu generalizirati, ali te mogu razumjeti. Koliko sam shvatila supruga ti je poginula . Glavu gore i drži se. Neka si ovo napisao. Sretno#5
Posted: 02/08/2007 08:34
Ma neee....Nisu oni ba.
Oni su čim je zarokalo svi za Srbiju zapalili. Jbt., sad ispada da je svaki od njih im'o neke rodbine tamo. Pitam se, ko je to po mom gradu 4 godine rok'o boforsom, tenkom i pragom s 500 m. zračne linije.
Mora da su bili cajlonci.
Oni su čim je zarokalo svi za Srbiju zapalili. Jbt., sad ispada da je svaki od njih im'o neke rodbine tamo. Pitam se, ko je to po mom gradu 4 godine rok'o boforsom, tenkom i pragom s 500 m. zračne linije.
Mora da su bili cajlonci.
#6
Posted: 02/08/2007 09:34
[
#7
Posted: 02/08/2007 09:39
#8
Posted: 02/08/2007 09:47
#9
Posted: 02/08/2007 10:03
žao mi je. A i teško mi je. Ljudi su svašta prošli i razumljivo je da reaguju kao što si i ti. Nadam se da ti pomogne kad razgovaraš sa drugima. #10
Posted: 02/08/2007 10:09
Priznaćeš, da sad kad o tome razmisliš...da te najviše začudi osjećaj praznine u momentu susreta. Dok je sranje trajalo, i čovjek onako u dugim noćima i pomisli na te ljude, u glavi počne čovjek nabrajati, pa ovo ću mu, pa ono ću mu....i kad dođe do tog momenta....prazno. Fakat si dobro opisao "osjećaja nemam, ni da ga mrzim"...Znam iz vlastitog iskustva....Jednostavno, daleko mu kuća od moje, oprostit i zaboravit NEĆU, a u amanet svojoj djeci, ću ostavit da ispričaju svojim unucima, šta se desilo. Da se nebi ponovilo.
#11
Posted: 02/08/2007 11:11
shana_majka wrote:Nije supruga nego sestra,njen suprug i starija kcer.Ova mladja je prezivjela,moja supruga i ja smo preuzeli brigu o njoj.obuca wrote:
#12
Posted: 02/08/2007 11:26
Razumijem te skroz, taj osjecaj ogorcenosti na neke osobe je jednostavno prevelik. Daleko im kuca od moje, ti samo naprijed a on mjesto Titove nek se Palama sece...
#13
Posted: 02/08/2007 11:27
...
#14
Posted: 02/08/2007 11:30
Nekako je ljudski oprostiti, ali da se nikad ne zaboravi. Nisam kompetentan, da na takve emocije/osjecanja dajem komentare ... ajm out of here!keno@SA wrote:Priznaćeš, da sad kad o tome razmisliš...da te najviše začudi osjećaj praznine u momentu susreta. Dok je sranje trajalo, i čovjek onako u dugim noćima i pomisli na te ljude, u glavi počne čovjek nabrajati, pa ovo ću mu, pa ono ću mu....i kad dođe do tog momenta....prazno. Fakat si dobro opisao "osjećaja nemam, ni da ga mrzim"...Znam iz vlastitog iskustva....Jednostavno, daleko mu kuća od moje, oprostit i zaboravit NEĆU, a u amanet svojoj djeci, ću ostavit da ispričaju svojim unucima, šta se desilo. Da se nebi ponovilo.
Sretno.
#15
Posted: 02/08/2007 11:52
Meni je 1999.godine na vrata pozvonio moj "brat"...koji je u januaru 1992.godine otisao na skijanje i cudnim cudom se sa Jahorine teleportirao u London...
i pustim ga da udje u stan...
i tako on meni s vrata "sestro mila, prozivio sam svoj san radio sam kao barmen dok sam se skolovao, isto Tom Kruz ocam"....
Sutim gledam i kontam da mu kazem da odjebe...
al njemu je bilo 14, meni 13 kad je rat poceo... on nije sam otisao, vec ga je otac poslao...i kontam ja to sve, ali fakat se osjeti ta praznina...
I vise nije pitanje ko je koga izgubio, ta praznina je velika...jaz predubok...
ja mu napravim CDvitu...i pozovem ga da odemo u kafic na kafu... fakat me zabolilo njegovo prisustvo u mom stanu...
naravno, vise se nikad javio nije...
a on je sin gospodje kojoj je moja mama u sred rata preko Adre slala one klipse, plasticne nausnice...
Mislim da ce nam u takvim situacijama trebati prevodioci, jer ja fakat nisam imala sta pricati sa njim...
a bili smo haman nerazdvojni....
i pustim ga da udje u stan...
i tako on meni s vrata "sestro mila, prozivio sam svoj san radio sam kao barmen dok sam se skolovao, isto Tom Kruz ocam"....
Sutim gledam i kontam da mu kazem da odjebe...
al njemu je bilo 14, meni 13 kad je rat poceo... on nije sam otisao, vec ga je otac poslao...i kontam ja to sve, ali fakat se osjeti ta praznina...
I vise nije pitanje ko je koga izgubio, ta praznina je velika...jaz predubok...
ja mu napravim CDvitu...i pozovem ga da odemo u kafic na kafu... fakat me zabolilo njegovo prisustvo u mom stanu...
naravno, vise se nikad javio nije...
a on je sin gospodje kojoj je moja mama u sred rata preko Adre slala one klipse, plasticne nausnice...
Mislim da ce nam u takvim situacijama trebati prevodioci, jer ja fakat nisam imala sta pricati sa njim...
a bili smo haman nerazdvojni....
#16 Re: A da si ost'o "brate"...
Posted: 02/08/2007 11:55
Iskreno krajnje bolno ali jeste baš je tako... praznina me obuzme, a kao da mi se plače.. u tim situacijama... al čekam opet onda da budem sam sa sobom i tek tad pokleknem i tad mi i suze krenu jer pitam se zašto.... za koga i opet zašto... jer gdje su sad sva ona raja koja su izginula... koja nisu više tu... i onda poslije kraće pauze.. opet jedno veliko zašto... možda zbog toga i pušim zeleniš... hodam sam i slikam... pišem postove i kratke priče... jer definitivno ne znam odgovor na zašto....shana_majka wrote:Citao,slushao,razmishljao o ovom i sad mi se desilo...
Ne zelim da generalizujem,okrivljujem,oprashtam...
Imam dovoljno godina i iskustva,ali je uvijek korisno cuti i druge.Pishem ovo, da mi bude lakshe,da izbacim iz sebe,olaksham dushu...Kazu,da se covjek poslije toga osjeca bolje.
Dezurne kriticare,lingviste,lektore,razno-razne koreografe...,lijepo MOLIM da "proshetaju'.Nisam "jezicar"tako da o gramatiki ....Nisam neshto dobar u opisima pa probajte bolju sliku sami zamisliti(a mrsko mi i po slovima lupat').
Nakon 15-est god. naletim na nekog koga sam zvao "brat'.Rodjenog,nemam pa njega zvao.Zajedno srednju,fakultet zavrshili,druzili se i nakon toga.Zajedno nekih 20-tak god. trenirali,radovali,tugovali,"trebe' muntali...
sve do 92god.
Sinoc (sa djecom) lagano "trckaram",U susret dolazi par sa djecom.Hod mi neshto "poznat",pokreti isto.Cujem:"Brate, jesi l' to ti?"Shok,nevjerica,gledam u njega,udeblj'o se, posijedio...Ljudi prolaze,vrti mi se u glavi...ON je!!!
Pokushava da me zagrli,osjecaja nemam,ni da ga mrzim.
Prilazi gospodja sa djecom.'Ovo je moj "brat" o kojem ti stalno pricam', dalje ga ne cujem.Pruza ruku,ne prihvatam."Ne svidja" mi se njen osmijeh.Djeca,k'o djeca,gledaju se i smjeshkaju...Shutim,shokiran,molim sve bogove da mi daju snage....On se nije zbunio.Dize sina u narucje i pruza da ga uzmem.Ne mogu,pred ocima mi hiljadu slicne djece i djecijih tabuta.Film se odmotava...Vidim i moju djecu zbunjenu mojim ponashanjem,nisu navikli da tako postupam...
"Pobijedi nam Saraj'vo",rece dok "mjeri' moje pokrete,znam da smo blizu "pravog' monologa.Tu je vec nekih 7 god,zna da sam i ja tu,al'eto...nije se imalo "vremena".Cuo je za tragediju u mojoj porodici,zao mu je al'nije on kriv.Znam na shta ide,pa kolektivnu tragediju pretvara u licnu,da se "opere".Ne prolazi to "buraz" kod mene,znamo se.Znash,kaze,kad si bio zarobljen da sam se "zauzeo" za tebe i starcima sam ti par paketa posl'o !?Poshto je velika vjerovatnoca da cesh ovo procitat(znam da patish za Sarajevom i da vjerovatno listash sve moguce u vezi sa SA),da ti odgovorim na "socijalu":Pakete starci nikad nisu podigli,a ja bih i pored tvoje "paznje' bio razmijenjen.Valjda ti znash da sam "skup" i da me nebi tek tako "roknuli".Kao i uvijek "u rukavicama" radish i nisi pomogao radi mene, nego radi sebe i opravdanja.Stara "fora" i prica vec ispricana.
Samo mi je drago,sto ovo siroce koje sada zivi sa mnom,a ciju si majku sestrom zvao,sinoc nije bila sa mnom.Ne znam,kako i shta bih joj rekao,objasnio?Kako bi ona reagovala?I lijepa je sportski tip,vitka, visoka kao i njena a.r. mati,koju si uvijek munto da ti "nabaci" jaranice.
"Tvoja majka"(kako si je zvao) ne zivi vishe u Sarajevu.Nema snage svaki dan na mezare ici.Ista ona koja te gledala kao i mene,koja ti je hiljadu puta(kao i meni) napisala opravdanje za shkolu,fax,pos'o,u cijoj si kuci i jeo i spav'o.Nije joj do zivota,ti si je "ubio".Nisu nas "ubili" oni sa strane shto dodjoshe,nego "braca' kao ti.
I nikad ti halalit NECU ,ne samo zbog mene i moje tragedije nego zbog tragedije svih nas!!!Drugi put, BOLJE DA ME ZAOBIDjESH!!!
A,da si ost'o 'brate"...
Hvala svima koji ce imati razumijevanja za ovo moje emotivno praznjenje.
#17
Posted: 02/08/2007 12:14
.
#18
Posted: 02/08/2007 12:16
Šta je trebao. Možda da svojoj sestrični objasni kako ovaj čiko nije kriv što je otišao među one koji su joj ubili mamu i tatu i sestru.tataratira wrote:vala baš, ne liči na "četnika iz kataloga"
ako je njegova krivica u tome što je otišao onda stvarno nema veze s vezom
Teško je biti "pametan" s takvim teretom na plećima.
#19
Posted: 02/08/2007 12:19
Od svih mojih prijatelja nisam u kontaktu sa mojim bivsim najboljim. Ja se naljutio na njega sto je gledao BG dnevnik ( da vidi sta se to desava u Sarajevu), a on na mene sto sam jebo majku JNA i SDS. Prode 15 godina, a da se nismo culi. Znam gdje zivi, br. tel, e-mail adressu, a siguransam da i on zna sve o meni. Nikad ga nenazvah, a ni on mene. Covjek zbrisao iz Sarajeva pocetkom rata i to sam mu zamjerio (pravo), sada vise ne. Voli Srpstvo, i to mu nezamjerim, njegova stvar. Cesto razmisljam o njemu, o nasem susretu i reakcijama. Volio bi da se vidimo i da jedan drugome kazemo sve sto nam je na dusi.Volio bi da ga vidim i da mu izjavim saucesce za preminule roditelje, da mu cestitam na curici... Sada kad sam stariji i zreliji neke stvari vidim drugacije nego sto sam ih vidio "92, a nadam se i on.
Ljudi su '92 pobjegli od nevolje, nisu bas svi bili cetnici. To moramo imati na umu, kao sto moramo imati na umu i nase greske. Vezali smo zastave sa Hrvatima, a ocekivali od Srba da se bore za nasu stvar. Nije bas sve crno-bijelo. Da je vise dijaloga manje bi mrznje bilo medu nama.
Ljudi su '92 pobjegli od nevolje, nisu bas svi bili cetnici. To moramo imati na umu, kao sto moramo imati na umu i nase greske. Vezali smo zastave sa Hrvatima, a ocekivali od Srba da se bore za nasu stvar. Nije bas sve crno-bijelo. Da je vise dijaloga manje bi mrznje bilo medu nama.
#20
Posted: 02/08/2007 12:21
shana_majka wrote:Da me je ignorisao,il'onako s' ledja i na foru "zavalio",lakshe bih podnio.
Dao bi mi priliku.... Pruza mi dijete u ruke, zna da ne bih mogao..Covjek sam.Opet na "hinjaka"..Nije tezina samo na meni nego i na nekom koga gledam svaki dan.Neko ko me potsjeca i likom i ponashanjem na onog koga vishe nema.Zbog "brata" i njemu slicnih.Odgajam je u duhu ljubavi i tolerancije,ali ne dozvoljavam da zaboravi zashto je ostala bez majke,oca, sestre.Znam da je jaka i stabilna,ali ako bi reagovala da je bila tu i da sam morao da joj objashnjavam za "brata"?
Brat je dakle cetnik 1/1.....
Nisi mi jasan shana....sto se ti sad sekiras i preispitujes....
Valjda si s bratom raskrstio 92.
#21
Posted: 02/08/2007 12:28
[
#22 Re: A da si ost'o "brate"...
Posted: 02/08/2007 12:40
Sa zadovoljstvom.shana_majka wrote:sofist wrote:Izvini ali ova tvoja prica je puna nelogicnosti koje se daju utvrditi i povrsnim citanjem.shana_majka wrote:Citao,slushao,razmishljao o ovom i sad mi se desilo...
Ne zelim da generalizujem,okrivljujem,oprashtam...
Imam dovoljno godina i iskustva,ali je uvijek korisno cuti i druge.Pishem ovo, da mi bude lakshe,da izbacim iz sebe,olaksham dushu...Kazu,da se covjek poslije toga osjeca bolje.
Dezurne kriticare,lingviste,lektore,razno-razne koreografe...,lijepo MOLIM da "proshetaju'.Nisam "jezicar"tako da o gramatiki ....Nisam neshto dobar u opisima pa probajte bolju sliku sami zamisliti(a mrsko mi i po slovima lupat').
Nakon 15-est god. naletim na nekog koga sam zvao "brat'.Rodjenog,nemam pa njega zvao.Zajedno srednju,fakultet zavrshili,druzili se i nakon toga.Zajedno nekih 20-tak god. trenirali,radovali,tugovali,"trebe' muntali...
sve do 92god.
Sinoc (sa djecom) lagano "trckaram",U susret dolazi par sa djecom.Hod mi neshto "poznat",pokreti isto.Cujem:"Brate, jesi l' to ti?"Shok,nevjerica,gledam u njega,udeblj'o se, posijedio...Ljudi prolaze,vrti mi se u glavi...ON je!!!
Pokushava da me zagrli,osjecaja nemam,ni da ga mrzim.
Prilazi gospodja sa djecom.'Ovo je moj "brat" o kojem ti stalno pricam', dalje ga ne cujem.Pruza ruku,ne prihvatam."Ne svidja" mi se njen osmijeh.Djeca,k'o djeca,gledaju se i smjeshkaju...Shutim,shokiran,molim sve bogove da mi daju snage....On se nije zbunio.Dize sina u narucje i pruza da ga uzmem.Ne mogu,pred ocima mi hiljadu slicne djece i djecijih tabuta.Film se odmotava...Vidim i moju djecu zbunjenu mojim ponashanjem,nisu navikli da tako postupam...
"Pobijedi nam Saraj'vo",rece dok "mjeri' moje pokrete,znam da smo blizu "pravog' monologa.Tu je vec nekih 7 god,zna da sam i ja tu,al'eto...nije se imalo "vremena".Cuo je za tragediju u mojoj porodici,zao mu je al'nije on kriv.Znam na shta ide,pa kolektivnu tragediju pretvara u licnu,da se "opere".Ne prolazi to "buraz" kod mene,znamo se.Znash,kaze,kad si bio zarobljen da sam se "zauzeo" za tebe i starcima sam ti par paketa posl'o !?Poshto je velika vjerovatnoca da cesh ovo procitat(znam da patish za Sarajevom i da vjerovatno listash sve moguce u vezi sa SA),da ti odgovorim na "socijalu":Pakete starci nikad nisu podigli,a ja bih i pored tvoje "paznje' bio razmijenjen.Valjda ti znash da sam "skup" i da me nebi tek tako "roknuli".Kao i uvijek "u rukavicama" radish i nisi pomogao radi mene, nego radi sebe i opravdanja.Stara "fora" i prica vec ispricana.
Samo mi je drago,sto ovo siroce koje sada zivi sa mnom,a ciju si majku sestrom zvao,sinoc nije bila sa mnom.Ne znam,kako i shta bih joj rekao,objasnio?Kako bi ona reagovala?I lijepa je sportski tip,vitka, visoka kao i njena a.r. mati,koju si uvijek munto da ti "nabaci" jaranice.
"Tvoja majka"(kako si je zvao) ne zivi vishe u Sarajevu.Nema snage svaki dan na mezare ici.Ista ona koja te gledala kao i mene,koja ti je hiljadu puta(kao i meni) napisala opravdanje za shkolu,fax,pos'o,u cijoj si kuci i jeo i spav'o.Nije joj do zivota,ti si je "ubio".Nisu nas "ubili" oni sa strane shto dodjoshe,nego "braca' kao ti.
I nikad ti halalit NECU ,ne samo zbog mene i moje tragedije nego zbog tragedije svih nas!!!Drugi put, BOLJE DA ME ZAOBIDjESH!!!
A,da si ost'o 'brate"...
Hvala svima koji ce imati razumijevanja za ovo moje emotivno praznjenje.
Poshtedi me svoje logike,a ako neshto nije jasno pitaj.
Prvo, kazes da je brat vec 7 godina tu. A i ti si tu vec 7 godina. Pitanje je, gdje je to tu? Pretpostavljam da se brat nije vratio u Sarajevo i da taj susret nije bio u Sarajevu, jer, kako kazes, "pati za Sarajevom i lista sve moguce sto je vezano za SA". Drugo pitanje je, ako obojica zivite vani, zasto si ti otisao i zasto njemu zamjeras sto je otisao a i ti si to isto uradio, ocigledno kad ti se pruzila prilika? Trece kazes da ste bili "braca" a onda izgovoris jednu recenicu iz koje je jasno da je ljubavi medju vama bilo jako malo, bratske ponajmanje: "Kao i uvijek "u rukavicama" radish i nisi pomogao radi mene, nego radi sebe i opravdanja.Stara "fora" i prica vec ispricana." Iz ovog se vidi da si UVIJEK znao da je brat, sto bi se narodski reklo, smrad. Cemu onda patetika tipa "brat" i slicno? I na kraju, kad si ispravan i uvjeren u svoju dobrotu, postenje, hrabrost ....Zasto mu to sve ne rece u lice?
#23
Posted: 02/08/2007 13:03
u pravu si, shana, na muci se poznaju junaci. Muka je bila 19.05.92 kad je rodica pred porod zaustavljena u onom konvoju na Ilidzi, pa nam niko nije mogao, htio, zelio ... pomoci. I onda me ta jedna koju stanje moje rodice u cetnickim rukama nije puno tangiralo zove 1996 ... 1997 ne sjecam se vise, da joj sredim bh pasos u Sarajevu, pa ne pukni
#24
Posted: 02/08/2007 14:42
Tema ociscena.
Shana, javilo se dosta raje kojima je potrebna ovakva diskusija, ako se ponovo bude potezala logicnost ili gramatika il sta li vec, javi se nekome od dezurnih admina (nickovi smedje boje) da temu opet zatvore i halale.
Shana, javilo se dosta raje kojima je potrebna ovakva diskusija, ako se ponovo bude potezala logicnost ili gramatika il sta li vec, javi se nekome od dezurnih admina (nickovi smedje boje) da temu opet zatvore i halale.
#25
Posted: 02/08/2007 14:51
hvala sto je tema opet otkljuCata. moze se i normalno razgovarati. Svaka tebi cast shana na snazi koju imas i koju si pokazao kad ti je pruzio svoje djete. djete malo nije krivo. Nek nisi sprasio njemu nista u lice. Citace on ovo pa nek se raspada. Moram reci da su misljenja razlicita kao i nacini na koji se djeca odgajaju. Neko odgaja "malo radikalnije", a neko u duhu mira i tolerancije. Ipak bitno je ne praviti od djece neljude. Onaj ko zaboravi postaje saucesnik u zlocinu. Djeci treba reci. Treba pamtiti i ne zaboraviti. Glavu gore i drzi se. Zelim ti sve najbolje i da nades mir sa svojom porodicom.