Forum Klix.ba

...

Nevladina organizacija "Žene u crnom "obilježila godišnjicu u Srebrenici
Nevladina organizacija "Žene u crnom" obilježila je u utorak navečer na beogradskom Trgu Republike 12. godišnjicu zločina u Srebrenici.

Okupljeni su nosili plakate s natpisima "Da ne zaboravimo genocid u Srebrenici", "Za sve žrtve rata", a onaj s natpisom "Nikad više" bio je ispisan na više stranih jezika.

Tokom skupa, oko 60 aktivista i simpatizera te organizacije zapalilo je svijeće u spomen žrtvama tog zločina i dijelilo letke prolaznicima u kojima se podsjeća na strašan zločin.
Skup je prošao bez incidenta, a okupljene je osiguravala policija.

Ova je nevladina organizacija u utorak istim povodom pozvala vlasti u Srbiji na izručenje preostale trojice haaških optuženika, optuženih za zločin u Srebrenici.

"Žene u crnom" posjetit će danas Memorijalni centar u Potočarima, gdje su sahranjene 2.442 identificirane žrtve te nazočiti pokopu posmrtnih ostataka 465 novoidentificiranih žrtava
-------------------------------------------

Naklon do zemlje!

[quote="Nancy Drew"]

Nensi, hvala.

Abdulah Sidran: Srebrenica

Bolje da je nema Nego da je ima

Ovakve Kakva danas jeste Naša Srebrenica

Ni mrtvo ni živo U njoj Boraviti ne može

Pod olovnim nebom Od olova zrak Niko još nikada Nije naučio U pluća udisati

Iz nje bježi sve Što ima noga Su kojima može I ima iđe Pobjeći

Iz nje bježi sve I ono što niđe Nego pod zemlju crnu Nema pobjeći

Pravoslavci bježe Pridošli i domaći Muslimani bježe Domaći i pridošli

I koji je bio Živ nekako ostao Otišao pa se vratio Ni jedne zime sa ljetom Nije sastavio Niti jednu jesen Sa proljećem Nego je gledo
Da što prije opet Iz Srebrenice ode

Šta je bilo Komšija nam katolika

A njima je Srebrenica Stotinama godina

Bila milo i prelijepo Stono mjesto Njihove dobre Plemenite udruge

Otišli su odavno

Kano da su U svojoj mudrosti Znali da će doći vrijeme U kom više neće biti Dobre Srebrenice

Govore nam Deset nam godina govore Kako je u Bosni Prestao rat

Uče nas I pisane nam upute o tome šalju Kako je u našoj državi Bosni i Hercegovini Prestao rat I kako više niko Ne smije Gledati u prošlost

Zar oni Uistinu vjeruju Da smo živi mi Koji ovdje stojimo I sa ovog mjesta Govorimo tako

Kako da stvarno jesmo živi Zar misle da se zove zdravlje Zar misle da se zove razum Ono što je u nama preostalo
Od negdašnjeg našeg zdravlja i razuma? Zar ne vide, zar ne čuju Zar ne znaju, da smo mi,
Šta nas je preosalo, mrtviji od svih Naših mrtvih, i da ovdje danas, njihovim glasom,
Glasom naših mrtvih, iz njihovih grla, Vrištimo, i njihovim vriskom - govorimo?

Ne date nam Da u prošlost gledamo! A mi u nju ne gledamo, nego ona u nas gleda!

Vi kažete: U budućnost gledajte!

A mi nju Nikakvu i nigdje I nikako ne vidimo Nit vidimo da ona Ikakvijem okom U nas gleda A kamo li da nas vidi I o nama brine

Mi imamo sadašnjost U koju se ljudskim okom Pogledati ne može

Mi isti Od olova zrak U našoj Srebrenici Koje više nema Dišemo sa onima Čije su oči Čije su ruke Čije su duše U našoj krvi ogrezle

I samo se oni Mogu radovati Vašoj komandi Da u prošlost ne gledamo

A šta mi to drugo osim nje imamo U šta mi to drugo Nego u nju Imamo gledati? Zar možete Materi kazati Da ne gleda sina?
Zar sestri možete Komandu slati Da ne gleda brata?

Uzmite nam oči - Al ne učite nas više, ne šaljite nam više Takve savjete, upute i komande!

Možda i jeste, kako vi velite, Prestao rat! Ali je nama, u našoj Srebrenici,
Rat prestao malčice, dok se i same, prekodana, Varakamo da je tako, i da jeste prestao!
Ali su unas, i ljeti i zimi - i već je sedamnaest godina Tako! - prekratki dani, a duge i preduge noći.

Čim se sumrak prvi javne, mi svoje kapije Gvožđem mandalimo, da ne dođe i ne uđe
Onaj što je onomad ušao i došao, pa nam sve naše, Milo i drago - od života rastavio!

On nam, danas, Mir u Srebrenici čuva! Kako da spava srebrenička majka? Čim sklopi oči, eto rata na vrata, eto one sekunde
U kojoj je vidjela kako se, pod četničkim nožem, Rastavila, od vlastitog tijela, glava njenog sina!
Samo joj se ponekad, od hiljadu, u nesanici, proučenih Jasina, smiluje Dragi Bog! A san kad joj na oči spusti,
Ona, u snu, sve sastavlja glavu sa tijelom nesahranjenog
Sina!

Kako da živimo sadašnjost? Kako da u prošlost ne gledamo?

Naša sestra jedna ima, među nama ovdje nije, a jest živa! Grob je sebi napravila, od jednoga, ovdje, u Sarajevu,
Stana. Prozora ne otvara, kroz njih pogledati ne smije, a Kamo li na ulicu izić! Četvero je djece izgubila! Ako
Bi na ulici ikakvo momče il djevojče srela, pa joj koje Od njih na koje od njenih zaličilo - srce bi joj prslo, u
Četiri stotine komada!

Je li to Mir? Da li tako prestaje Rat?

Kad zašuti Željezno oružje A do neba vrišti Materino srce?

Kad zlikovac Promijeni košulju Pa u njoj Pod našim kućama I našim pendžerima U našoj Srebrenici Čuva naš mir?

Vama jeste vaša A nama Nikako nije Naša prošlost prošla!

Nit će proći Niti može proći Dok olovno nebo Od srebra Srebrenicu Našu prekriva

Dok pod njenim Od olova nebom Olovni zrak I olovne Od zraka zalogaje Dišemo i gutamo
S onima što jesu Promijenili košulju Al srce pod košuljom I u srcu mržnju Niti su mijenjali Niti misle mijenjat

Vama vaša jeste Nama nije Naša prošlost prošla

Nemojte nas vraćati Nemojte nas vraćati U tu i takvu Od olova Srebrenicu

Nego Barem na tren jedan Pogledajte gdje vam se U dušama Po knjigama Zagubilo zrno Istine i Pravde

Ako u svom srcu Barem jedno Od Pravde i Istine Zrno pronađete

Od dobra i srebra Srebrenu i dobru Ljepoticu Srebrenicu - Srebrenici vratite!

Mrvu Pravde I zrno Istine Pronađite! Srebrenicu - Srebrenici vratite!

A mi ćemo se Uz Božiju pomoć Što žive što mrtve Odmah u nju vratiti

Neka se Uz Božiju pomoć Sastave i smire Sve Od svijeh vremena Srebreničke duše

I Duše ove naše Žalosne i mrtve Sa živim dušama Svih naših mrtvih

pamtiti, da se ne zaboravi...

never forget never forgive

...

Vingo wrote:Nevladina organizacija "Žene u crnom "obilježila godišnjicu u Srebrenici
Nevladina organizacija "Žene u crnom" obilježila je u utorak navečer na beogradskom Trgu Republike 12. godišnjicu zločina u Srebrenici.

Okupljeni su nosili plakate s natpisima "Da ne zaboravimo genocid u Srebrenici", "Za sve žrtve rata", a onaj s natpisom "Nikad više" bio je ispisan na više stranih jezika.

Tokom skupa, oko 60 aktivista i simpatizera te organizacije zapalilo je svijeće u spomen žrtvama tog zločina i dijelilo letke prolaznicima u kojima se podsjeća na strašan zločin.
Skup je prošao bez incidenta, a okupljene je osiguravala policija.

Ova je nevladina organizacija u utorak istim povodom pozvala vlasti u Srbiji na izručenje preostale trojice haaških optuženika, optuženih za zločin u Srebrenici.

"Žene u crnom" posjetit će danas Memorijalni centar u Potočarima, gdje su sahranjene 2.442 identificirane žrtve te nazočiti pokopu posmrtnih ostataka 465 novoidentificiranih žrtava
-------------------------------------------

Naklon do zemlje!

iz ove zemlje,ovog grada je počelo,zlo što nas je sve zadesilo a tamo 60 aktivista i simpatizera se okupilo

pa više bi se okupilo simpatizera recimo morskih krava ili čega već

naklon do zemlje ni u kom slučaju,nego zahvaliti za gest svakako ali gdje su ostali??
naravno,ostali su simpatizeri koljača što ovo uradiše

never forget Srebrenica

...

Sve dok drzava BiH ne zabode zastavu na mezarja mrtvih i oda im pocast kao rodoljubima koji pase za njenu slobodu, srebrnicke zrtve ce biti hrpa, gomila, muslimanskih kostiju, koji izginuse , a ne zna se zasto.

I koljaci cute, ne javlaju se, a slave svoje "pobjede", proboje koridora, dizu spomenike svojim "oslobodiocima", i to zvanicno, pod okriljem Vlade RS i uz presutno odobravanje Vlade BiH.

Sve dok su srebrnicani "muslimanske zrtve", nema pravde. To su gradjani BiH, zrtve fasizma,i drzava im mora odati pocast kakva im dostoji.

tuzno,tuzno..nema te rijeci koja moze iskazati sta ti ljudi osjecaju i sa cim zive sve ove godine..izgubiti svoje najmilije je gore nego i sam umrijeti

nema se tu sta reci,dovoljno je pogledati snimke ,sta su ti ljudi dozivjeli pa da ti suze same krenu niz lice..stravicno,stvarno monstruozno

noviprimitivac wrote:

Vingo wrote:Nevladina organizacija "Žene u crnom "obilježila godišnjicu u Srebrenici
Nevladina organizacija "Žene u crnom" obilježila je u utorak navečer na beogradskom Trgu Republike 12. godišnjicu zločina u Srebrenici.

Okupljeni su nosili plakate s natpisima "Da ne zaboravimo genocid u Srebrenici", "Za sve žrtve rata", a onaj s natpisom "Nikad više" bio je ispisan na više stranih jezika.

Tokom skupa, oko 60 aktivista i simpatizera te organizacije zapalilo je svijeće u spomen žrtvama tog zločina i dijelilo letke prolaznicima u kojima se podsjeća na strašan zločin.
Skup je prošao bez incidenta, a okupljene je osiguravala policija.

Ova je nevladina organizacija u utorak istim povodom pozvala vlasti u Srbiji na izručenje preostale trojice haaških optuženika, optuženih za zločin u Srebrenici.

"Žene u crnom" posjetit će danas Memorijalni centar u Potočarima, gdje su sahranjene 2.442 identificirane žrtve te nazočiti pokopu posmrtnih ostataka 465 novoidentificiranih žrtava
-------------------------------------------

Naklon do zemlje!

iz ove zemlje,ovog grada je počelo,zlo što nas je sve zadesilo a tamo 60 aktivista i simpatizera se okupilo

pa više bi se okupilo simpatizera recimo morskih krava ili čega već

naklon do zemlje ni u kom slučaju,nego zahvaliti za gest svakako ali gdje su ostali??
naravno,ostali su simpatizeri koljača što ovo uradiše

never forget Srebrenica

Koliko se danas s istim parolama i istim povodom okupilo ljudi u Sarajevu?

da se nikad ne zaboravi......

Pogledajte kisu danas...

A kisa pada i pada
Ne dzabe...
A ja gledam cnn sve kontam hocel sta rec, ma nista jos nisam cula o srebrenici nek se stide...
Nek je rahmet i lahka zemlja svakom od 465 ukopanih danas

.

Baby Blue wrote:'A ti, o dušo smirena,
vrati se svome Gospodaru zadovoljna
a i On tobom zadovoljan,
pa uđi među robove Moje
i uđi u Džennet Moj'

'I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli mrtvi su
ne, oni su živi
samo vi ne znate...'

El Fatiha

...

„Nama majkama, i lično meni, presuđeno je 11. jula 1995. godine. Od tog dana ja izdržavam kaznu. Moj život nije život, moj je život kazna. Djeca se rađaju iz ljubavi, ne iz mržnje. Ali, eto, neki zli ljudi im presjekoše put i mladost. I ako već nisu imali pravo na život, onda bar da se dostojanstveno pokopaju, da im bar nađemo kosti. Još se šuti, još se ne znaju tačne istine o grobnicama, još se manipuliše i tim mrtvima. Život je život, ne može biti jedan skuplji, drugi jeftiniji. Svaki život je skup, svaki je dragocjen. I nije taj život kriv što se zove ovako ili onako. Svi smo mi naslijedili vjere, nismo ih oteli, niti kupili, nego ih samo naslijedili. I ako ja poštujem svoju vjeru, trebam cijeniti i tuđu. Moramo se uvažavati, ako se ne budemo uvažavali i poštovali, nema ni pomirenja, ni istine, nema ništa. Da bi nam bila zdrava budućnost, da bi nam bilo sutra bolje, za to je potrebna istina. Niko ne treba zavaravati svoje dijete, već svako svom djetetu istinu treba da kaže. Meni je žao što 30. avgusta na Crnom vrhu nisu bili i Muslimani i Srbi i Hrvati i neki četvrti narodi. Djeca treba da dođu da vide istinu, treba da znaju, da im se to ne bi ponovilo. Jer, moja je priča završena, meni se nema šta ponoviti, ali meni je žao djece. Dijete je dijete, ono će biti onakvo kako ga vaspitaš. Moja djeca su odrasla, a da nisu znala kako se ko zove. Pa ih je to možda i koštalo. Nikad nismo vjerovali da može doći do toga do čega je došlo. Treba djecu odvesti tamo i kazati im istinu, da djeca znaju, da se više ne ponovi. Jer, ono je sramota, ono je bruka čitavog svijeta. Ali meni je žao što 30. avgusta nije bilo nikog od tih drugih nacija. Moramo raditi na tome da idemo i na jednu i na drugu i na treću grobnicu, bilo koju. Ja ne opravdavam nijedan zločin, ni jedan, ni drugi, ni treći. Za mene zločin nema ni vjeru, ni ime, ni prezime. Za mene je zločinac svaki zločinac. Zločincu treba suditi. Da je moj babo rahmetli zločinac, rekla bih mu – idi, babo, gdje ti je mjesto, a pusti narod da živi. Pitaju me s kim živim. A odgovor je težak. Živim sama. Ja sam sama svugdje. O tome što mi se desilo ne mogu šutjeti, o tome ću pričati. Pa neka kažu da lažem, ali neka mi onda dovedu moju djecu, mog muža, moju braću, moja dva bratića, moja dva sestrića.“

By Hatidža Mehmedović, Srebrenicka majka, supruga, sestra....

Zalosno je sto se svi Srebrenice sjetimo samo na ovu godisnjicu, a ni tada svi....
A zvijeri jos uvijek zemljom hodaju....

Neka him Dragi Allah podari lijepi Dzennet !!

da se ne zaboravi... neka im je laka zemlja...

@Dena, svake godine 11.7. kisa lije.. :(

Neka im Allah dž.š. podari vjecni rahmet

El-Fatiha