#1 frustracija generacije bez djetinjstva i statusa
Posted: 01/07/2007 23:48
frustracija generacije bez djetinjstva i statusa
http://www.oslobodjenje.ba/index.php?op ... &Itemid=51
Hrvatska: frustracija generacije bez djetinjstva i statusa
Maloljetni dragovoljci: Tužit ćemo državu
Domovini su dali najbolje godine života, ali danas nemaju status branitelja te postavljaju pitanje: Tko će nam vratiti izgubljeno djetinjstvo? “Mnogi maloljetnici nemaju status branitelja jer se vrijeme do ostvarenja punoljetnosti ne broji kao provedeno na bojištu”. Tako je rekao predsjednik zagrebačke podružnice Udruge maloljetnih dragovoljaca Damir Rajković. Udruga je osnovana 2005. i ima 380 registriranih članova.
U Hrvatskoj je još uvijek neriješen problem statusa boraca koji su u Domovinski rat otišli mlađi od 18 godina.
Invalidi na rubu propasti
Rajković je u rat otišao kao 16-godišnjak. Za hrvatske medije ispričao je i detalje. “Na kolodvoru sam za rukav potezao naše borce moleći ih da me povedu na ratište. Smilovao mi se gardist iz Maksimira te sam se isti dan u rujnu 91. našao u Čepinu”, kazao je Rajković. Prema njegovim riječima, budući da su bili gotovo dječarci, njega i njegove prijatelje i vršnjake stariji borci prozvali su ‘ćelavci’. No, borili su se rame uz rame diljem Slavonije. Rajković je bio dvaput ranjavan, trpio je bolove te se, kako stoji u tekstu, navukao i na drogu. No, prevladao je taj problem. A danas, nakon svega, on je 80-postotni invalid i samohrani otac te preživljava s privremenom braniteljskom naknadom od 3,900 kuna.
Slično zvuči i životna priča Karlovčanina Bruna Kiša. On je imao samo 15 godina kada se u rujnu 1991. prijavio u Mjesni odbor Narodne zaštite i zadužio pušku M-48. Na poticaj novinara, ovaj danas 31-godišnjak prisjetio se noćnih dežurstava i snajperskih hitaca koji su u to vrijeme neprestano odzvanjali Karlovcem. “Sa starijim dečkima krenuo sam u osvajanje karlovačke vojarne. Pokraj ureda za obranu pala je granata, poginula je žena. Bilo je šokantno”, riječi su kojima je Kiš opisao svoja prva ratna iskustva. Kasnije je odlikovan visokim odličjima, Spomenicom i Zahvalnicom Domovinskog rata, ali zahtjev za statusom branitelja mu je odbijen zbog činjenice da je u to vrijeme bio maloljetan. U redovnoj vojsci zbog nepažnje eksplozija mu je odnijela obje šake, stoga Kiš danas živi od vrlo skromne mirnodopske vojne invalidnine u visini od 1.500 kuna.
Nikakva braniteljska prava nema ni Stanko Vukas iz Mokošice kod Dubrovnika. Danas je 20-postotni invalid a u rat je otišao sa 17 godina. Živi od 1.890 kuna koliko iznosi njegova vojna invalidnina, te je prisiljen raditi kao zaštitar kako bi prehranio obitelj. “Mnogi dečki odali su se drogi, alkoholu i kriminalu”, kaže Vukas, te pita: “Zašto nas Vlada ne izjednači u pravima s nestalim, zatočenim i poginulim braniteljima u čijem se zakonu 1994. godine spominjemo?”
U Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, pak, kažu da nije moguće utvrditi točan broj maloljetnih branitelja u Domovinskom ratu, jer u vojnoj evidenciji nisu bili zasebno odijeljeni, već su se kartom vojnih obveznika vodili poimenično. Također su ustvrdili da nakon 15. siječnja 1992. nije moguće ostvariti status dragovoljca jer su sve maloljetne osobe trebale biti demobilizirane zbog dosluženja vojnog roka.
Do pravde u Strazbur
U Udruzi maloljetnih dragovoljaca, međutim, smatraju da država sve dragovoljce treba jednako tretirati. Upozoravaju da maloljetni borci zaslužuju biti u Zakonu o hrvatskim braniteljima. Ističu: u tom Zakonu ne piše da branitelj ne može biti maloljetnik. Spremni su tužiti državu ali, ako ustreba, potražiti pravdu i dalje, na Međunarodnom sudu u Strasbourgu. “Zahtijevamo izmjene i dopune Zakona o hrvatskim braniteljima, da se uvrste i maloljetni branitelji. Inače ćemo bosi šetati od Vukovara do Zagreba”, poručio je hrvatskoj javnosti predsjednik Udruge maloljetnih dragovoljaca Damir Besednik.
