Zanimljiva tema! Vozim biciklo relativno često, onako rekreativno i moja iskustva su u većini slučajeva totalno drugačija. Budući da imam i prijatelje koji takođe voze bicikla moram reći da se i oni po tom pitanju slažu sa mnom, a to je da su pješaci uz časne izuzetke bezobrazni do te mjere da to graniči nekad sa čistim ludilom.

Za te morone koji su furali Ferhadijom nemam šta reći, na majmuna uvijek i svugdje možeš naići ali imam nekad osjećaj kao da većina pješaka bicikliste smatra nekakvom nižom sortom, kao da oni nisu uopšte učesnici u saobraćaju. Dešava mi se praktički svakodnevno da ljudi jednostavno neće da se sklone biciklisti koji im ide u susret a nema prostora da ih zaobiđe!

Hajde kad im prilazim s leđa pa ne mogu da me čuju, ali kad nekome prilazim s prednje strane i vidim da su me primijetili ali samo dobijem jedan teleći pogled (kažem teleći jer zaista tako djeluje) ne znam šta bih najradije da uradim!

Tačno vidiš da ne želi da te propusti iako je dovoljan samo jedan njegov/njen korak ustranu i da se oboje mimoiđemo bez problema. Osjećaj za drugog i neka opšta kultura ponašanja su nam na najnižim mogućim granama.
Jedan konkretan primjer, a to mi se dešava svakodnevno! Staza koja bi trebala biti biciklistička na Grbavici kod Energopetrolove pumpe je uvijek prepuna pješaka koji "ne bendaju" ni 5% što je jasno označen znak biciklističke staze i neke gospođe koje tuda šetaju mi neki dan počeše psovati što ne pazim kuda vozim!

Moram priznati da sam ih u afektu poslao u tri hiljade p.... m........!

I onda se čudimo što imamo toliko poginulih u saobraćaju, a ni hodati trotoarima ne znamo!
