#1 Zemlja siromaštva, poršea i vila
Posted: 24/06/2007 13:42
Zemlja siromaštva, poršea i vila
BiH sve više postaje zemlja izrazitih suprotnosti. Ova ocjena se posebno odnosi na materijalno stanje građana, gde su kontrasti očitiji nego ikad ranije.
U zemlji u kojoj preko milion stanovnika živi na granici siromaštva, što prema međunarodnim standardima znači da nemaju osnovne preduslove za život, dakle ishranu, zdravstvenu zaštitu i školovanje, godišnje se proda skoro devet hiljada novih putničkih automobila.
Samo u februaru ove godine u Sarajevu su prodata tri poršea, koji su sinonim za luksuz u cijelom svetu. U prošloj godini prodata su 53 ovakva automobila, čija je prosječna cijena oko 200.000 konvertibilnih maraka. I to nije sve. Bosanci i Hercegovci, čini se, uživaju u skupim automobilima, tako da je za mesec dana prodato 30 audija. Izvršni direktor za marketing "ASA Prevent grupacije" Janko Gojković kaže:
„Jedan audi drži puno više učešća u tržištu u BiH nego u većini drugih zemalja Evrope.“
U isto vreme prave se skupocjene vile kojih se ne bi postidjele ni holivudske zvijezde, kupuju se ekskluzivni satovi i naručuju se skupocjena krzna. Ipak, rijetki su oni koji se za već napravljenu nekretninu odluče izdvojiti novac.
Postalo je moderno kupiti zemlju, osamiti se van grada i napraviti vilu po sopstvenom ćeifu. Procenjuje se da neke od ovih vila vrijede i preko tri miliona konvertibilnih maraka.
Direktorica Agencije za prodaju nekretnina "AXA" Vera Kršlak kaže da su cijene nekretnina nerealne za bosanskohercegovačke prilike:
„Razmišljajte vi samo o jednoj cijeni za jedan stan, primjera radi, od 100.000 evra. Ko to danas može da plati u normalnim uslovima? Najčešći promet nekretnina bio bi realan između 60 do 100 hiljada maraka.“
U isto vrijeme broj nezaposlenih u BiH raste, a položaj socijalnih kategorija stanovništva sve je teži. I dok se pojedinci bogate i sebi mogu priuštiti sve moguće vrste luksuza, radničko i građansko nezadovoljstvo i protesti bosanskohercegovačka su svakodnevica. Srđan Blagovčanin, iz "Transparensi internešnala" BiH:
„U BiH postoji sloj koji ima izuzetno bogatstvo koje je zaradio nerjetko kriminalnim putem. Dakle, formirane su oligarhijske strukture koje imaju vrlo efikasne mehanizme za uticanje na vlast. S druge strane imamo jako veliki broj siromašnih, skoro 40 posto prema nekim podacima. To je praktično rezultat svih ovih posljeratnih deset godina gde nije bilo ni vizije ekonomskog razvoja, ni vizije borbe protiv siromaštva.“
Dobar dio ljudi koji imaju novac nešto i uloži u oslabljenu bosanskohercegovačku privredu, ali isključivo u profitabilne grane privrede, što nije slučaj s industrijom, tvrdi predsednik Udruženja samostalnih privrednika RS-a Damir Miljević:
„Kod inostranih investicija još uvek postoji nesigurnost. Moje lično mišljenje je, bar iz situacije koju imamo trenutno s inostranim investitorima, da ne bismo baš mogli reći da oni donose blagostanje u ovu zemlju. Istina oni nešto pokreću, istina oni nešto i zapošljavaju, međutim činjenica je da ni oni ne reinvestiraju dobit u zemlju, nego je izvlače napolje.“
Bivši savjetnik direktora nekadašnjeg privrednog giganta „Energoinvesta“ Izudin Filipović kaže da prethodni sistem nije dozvoljavao da se pojedinci obogate preko noći:
„U "Energoinvestu" niko, ali baš niko se nije mogao obogatiti na način da je to skopčano sa tzv. preko noći bogatstvom, kao što se to, nažalost, danas dešava kod tajkuna. Evo, uzeću primjer: Dragutin Braco Kosovac koji je više od 6 godina bio direktor "Energoinvesta", i bio vrlo uspešan direktor, ili Emerik Blum, koji je osnovao "Energoinvest" - oni nisu nikad uspjeli da naprave čak ni svoju vikendicu.“
Bosanskohercegovački tajkuni, posljeratni bogataši, kažu analitičari, do prije deset, petnaest godina bili su anonimni ljudi koji su za veoma kratko vrijeme stekli ogromna bogatstva, čak i za evropske prilike. Njihove poslovne imperije koje vrijede između 150 i 300 miliona evra uglavnom su izgrađene uz podršku političke vlasti u BiH.
Marija Arnautović
BiH sve više postaje zemlja izrazitih suprotnosti. Ova ocjena se posebno odnosi na materijalno stanje građana, gde su kontrasti očitiji nego ikad ranije.
U zemlji u kojoj preko milion stanovnika živi na granici siromaštva, što prema međunarodnim standardima znači da nemaju osnovne preduslove za život, dakle ishranu, zdravstvenu zaštitu i školovanje, godišnje se proda skoro devet hiljada novih putničkih automobila.
Samo u februaru ove godine u Sarajevu su prodata tri poršea, koji su sinonim za luksuz u cijelom svetu. U prošloj godini prodata su 53 ovakva automobila, čija je prosječna cijena oko 200.000 konvertibilnih maraka. I to nije sve. Bosanci i Hercegovci, čini se, uživaju u skupim automobilima, tako da je za mesec dana prodato 30 audija. Izvršni direktor za marketing "ASA Prevent grupacije" Janko Gojković kaže:
„Jedan audi drži puno više učešća u tržištu u BiH nego u većini drugih zemalja Evrope.“
U isto vreme prave se skupocjene vile kojih se ne bi postidjele ni holivudske zvijezde, kupuju se ekskluzivni satovi i naručuju se skupocjena krzna. Ipak, rijetki su oni koji se za već napravljenu nekretninu odluče izdvojiti novac.
Postalo je moderno kupiti zemlju, osamiti se van grada i napraviti vilu po sopstvenom ćeifu. Procenjuje se da neke od ovih vila vrijede i preko tri miliona konvertibilnih maraka.
Direktorica Agencije za prodaju nekretnina "AXA" Vera Kršlak kaže da su cijene nekretnina nerealne za bosanskohercegovačke prilike:
„Razmišljajte vi samo o jednoj cijeni za jedan stan, primjera radi, od 100.000 evra. Ko to danas može da plati u normalnim uslovima? Najčešći promet nekretnina bio bi realan između 60 do 100 hiljada maraka.“
U isto vrijeme broj nezaposlenih u BiH raste, a položaj socijalnih kategorija stanovništva sve je teži. I dok se pojedinci bogate i sebi mogu priuštiti sve moguće vrste luksuza, radničko i građansko nezadovoljstvo i protesti bosanskohercegovačka su svakodnevica. Srđan Blagovčanin, iz "Transparensi internešnala" BiH:
„U BiH postoji sloj koji ima izuzetno bogatstvo koje je zaradio nerjetko kriminalnim putem. Dakle, formirane su oligarhijske strukture koje imaju vrlo efikasne mehanizme za uticanje na vlast. S druge strane imamo jako veliki broj siromašnih, skoro 40 posto prema nekim podacima. To je praktično rezultat svih ovih posljeratnih deset godina gde nije bilo ni vizije ekonomskog razvoja, ni vizije borbe protiv siromaštva.“
Dobar dio ljudi koji imaju novac nešto i uloži u oslabljenu bosanskohercegovačku privredu, ali isključivo u profitabilne grane privrede, što nije slučaj s industrijom, tvrdi predsednik Udruženja samostalnih privrednika RS-a Damir Miljević:
„Kod inostranih investicija još uvek postoji nesigurnost. Moje lično mišljenje je, bar iz situacije koju imamo trenutno s inostranim investitorima, da ne bismo baš mogli reći da oni donose blagostanje u ovu zemlju. Istina oni nešto pokreću, istina oni nešto i zapošljavaju, međutim činjenica je da ni oni ne reinvestiraju dobit u zemlju, nego je izvlače napolje.“
Bivši savjetnik direktora nekadašnjeg privrednog giganta „Energoinvesta“ Izudin Filipović kaže da prethodni sistem nije dozvoljavao da se pojedinci obogate preko noći:
„U "Energoinvestu" niko, ali baš niko se nije mogao obogatiti na način da je to skopčano sa tzv. preko noći bogatstvom, kao što se to, nažalost, danas dešava kod tajkuna. Evo, uzeću primjer: Dragutin Braco Kosovac koji je više od 6 godina bio direktor "Energoinvesta", i bio vrlo uspešan direktor, ili Emerik Blum, koji je osnovao "Energoinvest" - oni nisu nikad uspjeli da naprave čak ni svoju vikendicu.“
Bosanskohercegovački tajkuni, posljeratni bogataši, kažu analitičari, do prije deset, petnaest godina bili su anonimni ljudi koji su za veoma kratko vrijeme stekli ogromna bogatstva, čak i za evropske prilike. Njihove poslovne imperije koje vrijede između 150 i 300 miliona evra uglavnom su izgrađene uz podršku političke vlasti u BiH.
Marija Arnautović
Sto bi rekao reis!
....800 eura dok sam danas postavio novi.... 
