howyesno wrote:Cudno je sta sve covjeku pada na um kada stupi u namaz, sjeti stvari kojih se inace nikada nebi sjetio, od jednom sinu, sjetis se nekog propustenog sastanka, obecao si nekoga nazvati ali si zaboravio, izgubio si nesta pa ti od jednom na um palo gdje se nalazi, planiras sutrasnji radni dan i obaveze itd... milion nekih stvari koje ti inace nebi pale na pamet i cudno da bas sve od jednom dolaze...jedna za drugom...a ti se zapravo samo na namaz zeslis skoncentrisati...
Da li se vama ovo desava i kako se vi borite sa datim problemom? da li se koncentrisete na nesta, da li zamisljate nesta ili se maximalno "udubite" u ono sto ucite na namazu?
pomalo me hvata strah - cini mi se da iblis ima puno prostora?!
Srz molitve je khushu tj. koncentracija.
Mada se s vremenom dodalo mnogo vise rekata nego je odredjeno (FARDZ, obavezno) cinjenica je da je Bog odredio BALANSIRAN broj rekata koji prozima dan i koje je moguce obaviti sa zadovoljavajucom koncentracijom.
Bolje je obaviti 4 rekata sa koncentracijom i zanesenoscu, zahvalnoscu i iskrenoscu nego 12 "automatski" - nerealno je ocekivati (za vjernika koji balansira duhovno i matrijalno) toliko dugo duboku koncentraciju - zato nas Bog nije ni obavezao time.
Sejtan, alejhi lanet, od svih svojih mahinacija i negativnih uticaja, najvise voli da ukrade ono jedino sto zaista posjedujemo - VRIJEME, - a od vremena koje nam je odredjeno, "najsladje" mu je poremetiti ono kada smo u svjesnom kontaktu sa Gospodarom (nasim i njegovim).
Meditacija u namazu zapocinje TJELESNIM opustanjem. Dubokim disanjem, opustanjem ramena i narocito misica lica (koji su nesvjesno cesto u grcu). Opustenost tijela utice direktno na elektronske signale koje nas mozak "ispaljuje" konstantno, a ciji su najusporeniji valovi u snu (kada ne sanjamo).
Usporavanjem mozdanih valova dovodimo se u stanje opustenosti koje ne dozvoljava nametanje svih onih misli koje zahtijevaju intenzivniju frekvenciju i aktivnost mozdanih signala.
PREVOD arapskih fraza je neophodno znati i
znacenje prevedenog (koje je visestruko i viseslojno) tako da sve fraze izrecene imaju osjecaj nasih rijeci i odraz nasih misli.
Takodje, svakom namazu treba prilaziti kao da nam je posljednji - kada bi znali za sigurno (npr. doktor nam rekao da imamo neku bolest/povredu i da necemo dozivjeti jutro) kakvo bi bilo stanje naseg uma?
Da li bi bilo sta, proslo, sadasnje ili buduce imalo ikakve vaznosti? - Ne, nasli bismo se u stanju utopljenosti u realnost prelaska u novu dimenziju i povratka Izvoru Svjetlosti od kojeg je nasa dusa samo jedna zraka...
Sva nasa osjetila su u stanju jedinstvenosti, odgradjenosti od materijalnog koje u tom momentu nema nikakve vrijednosti, stojimo pocasceni da se obracamo Gospodaru svjetova DIREKTNO, ne preko nekoga ili necega (pokusajmo dobiti samo jedan termin sa pretsjednikom drzave koji je samo obicno ljudsko bice - male sanse), i imamo Njegovu nepodijeljenu paznju...
Nakon kratkog vremena, povracamo se u ovu, fizicku, dimenziju, osvjezeni, osvijesceni i potsjeceni o stvarnim vrijednostima sebe i svega oko nas, - trazeci oprost prastamo drugima, vracamo se u svakodnevnicu za koju znamo da je dio puta koji trebamo proci, i da se od nas ne ocekuje da provedemo cijeli dan u stanju takve produhovljenosti nego da odrzavamo ravnotezu duhovno-materijalno, i kada nismo utopljeni u Njegovom Bicu - zauzeti smo dobrim djelima, potrebnim zivotnim obavezama i najpohvalnije, koristenjem Njegovim stvorenjima...
Do slijedeceg sastanka...
Osam rekata i haj zdravo