#1 Koliko je bitan aferim od roditelja...
Posted: 13/06/2007 17:10
Interesuje me ovako, kad bi se zarucivali, zenili ili udavali - koliko bi vam bitno bilo sta bi vam roditelji imali reci o toj osobi, za koju se planirate vezati?
Evo neki primjeri fiktivne prirode, da nije diskusija na "suho":
Kcerki otac govori - nemoj kceri za njega, od sta ti je to? On je fin i posten, ali nema od njega hajra, nije sposoban. Skolu nije zavrsio, posao ima i sama znas sta radi, da je sitna neka civija, mogu ga sutra nogirati ko kad takvih ko on ima hiljade, zivi s materom i ocem bolesnim, ima i dijete. Zavesce te, vidis da planira ici u Australiju bona, sta ako ode, gdje ces ti sa njim se potucati, bona, ici ces tamo biti sluzavka u kuci, a ovdje si gospodja, cijeli svoj zivot u tebe investiram da te na pravi put, i ti sve to bolan bi rasfuckala, samo da si sa njim. Mene i mater, i sve bi ovdje ostavila, kao da se to tako - leti za nekim, a ja da moram unke po svijetu ici obilaziti. Ti znas njega da voli popiti, da voli potrositi, a ne zna zaraditi, ko ce ti djecu dizati? Hoces ti sama grbaciti i meni dolaziti ovdje, ja ti ne prigovaram vec znam pogledaj svoju prijateljicu X nasla onog klapca, sve je to fino, kad je ovako, ali jedno je to, drugo je ovo. Pa ja sam s tvojom majkom 30 godina bolan, znam neke stvari nisam budala...
Ili mati sinu:
Pa gdje si mi nju mislio, u kucu, sta je tebi? Seljancica bolan, oca babom zove, nemas sta vidjeti. Ni guzice, ni grudi, ni face, nista. Neku ljevu skolu zavrsila a radi posao za srednju strucnu spremu, pa bolan uporedi nju sa (nekom X tvojom curom) gdje je bolan ona - a gdje ova. Niste vi jedno za drugo, bolan prihelbetila ti se, ti i ne znas s kim posla imas, samo da bi se uvalila, nista drugo, pa kako ne shvatas sine - da ti bolju mozes naci? Nije ti to cura, to je bolan za vodanje, malo da se provedes, a ti uzeo za ozbiljno? Ma nema - ti ako nju uzmes sa mnom si zavrsio shvati. Biraj - ili nju ili nas kad ti je toliko stalo, i kad mislis ti da tebi tvoja majka lose zeli...
Ovakvih je prica, kamara i sami znate. Svako sebi vodi, i doduse, svako sebi bira, to je neosporno. Ali - sta uraditi? Ako ne mozes razuvjeriti ni oca ni mater? I ako ono sto ti kazu - ima neko uporiste u realnom svijetu, ali ti to - ne interpretiras tako, i ne gledas tako. Ali probudi u tebi nekog crva. Jede te iznutra. Kontas sve, pa ne znas ni sam vise. Pitas drugog - a on ti kaze, ma znaces ti koji je pravi/prava - to se osjeti, ovo ono. Onda ti - kontas kako si osjetio, i kako sad si dosao u priliku u kojoj, nekako je sve zakocilo i vise ti nista od toga nije vrijedno. Cijeli taj proces u koji si planirao se upustiti sad izgleda samo kao prilika da najebes i sutra ce ti reci neko - e jesi budala vidis da je taj/ta bila prava ili vidis da su ti roditelji bili u pravu. A kud onda? Nebo visoko, a zemlja tvrda...
Evo neki primjeri fiktivne prirode, da nije diskusija na "suho":
Kcerki otac govori - nemoj kceri za njega, od sta ti je to? On je fin i posten, ali nema od njega hajra, nije sposoban. Skolu nije zavrsio, posao ima i sama znas sta radi, da je sitna neka civija, mogu ga sutra nogirati ko kad takvih ko on ima hiljade, zivi s materom i ocem bolesnim, ima i dijete. Zavesce te, vidis da planira ici u Australiju bona, sta ako ode, gdje ces ti sa njim se potucati, bona, ici ces tamo biti sluzavka u kuci, a ovdje si gospodja, cijeli svoj zivot u tebe investiram da te na pravi put, i ti sve to bolan bi rasfuckala, samo da si sa njim. Mene i mater, i sve bi ovdje ostavila, kao da se to tako - leti za nekim, a ja da moram unke po svijetu ici obilaziti. Ti znas njega da voli popiti, da voli potrositi, a ne zna zaraditi, ko ce ti djecu dizati? Hoces ti sama grbaciti i meni dolaziti ovdje, ja ti ne prigovaram vec znam pogledaj svoju prijateljicu X nasla onog klapca, sve je to fino, kad je ovako, ali jedno je to, drugo je ovo. Pa ja sam s tvojom majkom 30 godina bolan, znam neke stvari nisam budala...
Ili mati sinu:
Pa gdje si mi nju mislio, u kucu, sta je tebi? Seljancica bolan, oca babom zove, nemas sta vidjeti. Ni guzice, ni grudi, ni face, nista. Neku ljevu skolu zavrsila a radi posao za srednju strucnu spremu, pa bolan uporedi nju sa (nekom X tvojom curom) gdje je bolan ona - a gdje ova. Niste vi jedno za drugo, bolan prihelbetila ti se, ti i ne znas s kim posla imas, samo da bi se uvalila, nista drugo, pa kako ne shvatas sine - da ti bolju mozes naci? Nije ti to cura, to je bolan za vodanje, malo da se provedes, a ti uzeo za ozbiljno? Ma nema - ti ako nju uzmes sa mnom si zavrsio shvati. Biraj - ili nju ili nas kad ti je toliko stalo, i kad mislis ti da tebi tvoja majka lose zeli...
Ovakvih je prica, kamara i sami znate. Svako sebi vodi, i doduse, svako sebi bira, to je neosporno. Ali - sta uraditi? Ako ne mozes razuvjeriti ni oca ni mater? I ako ono sto ti kazu - ima neko uporiste u realnom svijetu, ali ti to - ne interpretiras tako, i ne gledas tako. Ali probudi u tebi nekog crva. Jede te iznutra. Kontas sve, pa ne znas ni sam vise. Pitas drugog - a on ti kaze, ma znaces ti koji je pravi/prava - to se osjeti, ovo ono. Onda ti - kontas kako si osjetio, i kako sad si dosao u priliku u kojoj, nekako je sve zakocilo i vise ti nista od toga nije vrijedno. Cijeli taj proces u koji si planirao se upustiti sad izgleda samo kao prilika da najebes i sutra ce ti reci neko - e jesi budala vidis da je taj/ta bila prava ili vidis da su ti roditelji bili u pravu. A kud onda? Nebo visoko, a zemlja tvrda...
porodicnih...bitno je da meni odgovara...ali su me tako lukavo ustrojili, da, zapravo, kad meni neko odgovara to se poklapa sa njihovim kriterijima 
