Novinari i ratni zločini: Zaklana istina
RFE
Novinari i ratni zločini. Pitanje o odgovornosti novinara i medija za teške zločine tokom ratova na području bivše Jugoslavije postavi se s vremena na vrijeme, ali se iz Haaškog tribunala svaki put odgovara da optužnica protiv predstavnika “sedme sile” – nema, izuzimajući tužbu za nepoštovanje suda koja je podignuta protiv jednog crnogorskog novinara koji je razotkrio ispočetka zaštićeni identitet svjedoka Milana Babića.
Da li bi serija balkanskih ratova bila manje krvoločna da se u prvim linijama nisu našli neki novinari i njihove medijske kuće? Iako, dakle, nije niti će, po svemu sudeći, optužiti novinare za ratne zločine, potvrdan odgovor ovih je dana stigao iz samog Tribunala.
Slobodan Milošević je imao snažnu kontrolu nad medijima, njihove glavne urednike je čak i lično postavljao, pažljivo je pratio da li novinari izvršavaju zadatke koje im je zadavao – da se među Srbima raširi strah, da se demoniziraju Hrvati, Bošnjaci, Albanci, da se stvori dojam kako je veći dio svijeta uključen u antisrpsku zavjeru, čime bi se Srbi iz nekadašnje Jugoslavije podstakli da krenu u rat protiv svojih nekadašnjih sugrađana. Ovo su glavne postavke svjedočenja jednog medijskog eksperta u procesu koji se u Haaškom tribunalu vodi protiv nekadašnjeg predsjednika Srbije i SRJ Slobodana Miloševića. Renaud de la Brosse, profesor francuskog univerziteta u Reimsu, napravio je analizu propagandnog djelovanja srpskih medija tokom ratova u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. De la Brosse je analizirao nekih 20 hiljada stranica novinskih napisa, te televizijske i radio programe, ali i neke javno objavljene knjige, među kojima je najčešće citirana ona Borisava Jovića, “Posljednji dani SFRJ”.
Tokom de la Brosseovog svjedočenja, Tužilaštvo je u sudnici prikazalo veliki broj priloga koji su emitirani na državnoj televiziji Srbije, a koji su trebali ilustrirati de la Brosseovu studiju. Jedan od njih je televizijski prilog od 17. novembra 1991:
TV PRILOG
- Ovi zubi su vađeni nožem praktično živim ljudima koji su kasnije ubijani.
- Da li imate primera da su nekoga ubili, preklali ili mu nešto uradili, dakle takvih primera zlodela koja su činili?
- Ja sam ranije otišao, ali znam da je bilo itekakvih mučenja. Svašta su radili.
- Čega je bilo?
- Klanja, oči su kopali, prste sekli, nokte čupali. Nalazili smo decu koju su hteli peći. U tepsijama smo ih nalazili na slobodnim teritorijama. Nalazili smo vojnike s odsečenim glavama, rasporene, one koji su bili ranjeni su dokrajčili. Nisu imali milosti ni prema ranjenicima, prema nikome. Ja ne znam da li su to životinje ili šta je to?
RFE
De la Brosse je prezentirao i jedan dokument JNA, u kojem se naređuje da se svi neprijatelji nazivaju “ustašama”, čime se prizivaju strahovi od Pavelićeve nacističke Hrvatske. U tv-prilogu od 9. septembra 1991. ovo uputstvo slijedi i novinar:
TV PRILOG
U strogom centru Kostajnice, odakle nekontrolisano otvaraju vatru, saznajemo također da se danas iz Zagreba na ratište Banije zaputila i jedna satnija koljača Tuđmanove Crne legije. Banda plaćenika i ubica, željnih srpske krvi, zabunkerisanih u Kostajnici, izgleda sve više uviđa da je otpisana.
RFE
Istog mjeseca, TV Srbije emituje sljedeći izvještaj o situaciji u Vukovaru, koji će nekoliko dana kasnije pasti:
TV PRILOG
Do sada je poznato da je od ustaškog noža stadalo nekoliko desetina dece. Pripadnici JNA i srpski teritorijalci nalazili su i još uvek nalaze ubijene čitave srpske porodice. To je grad velikih srpskih stradanja, grad na čijoj je teritoriji ogroman koncentracioni logor.
RFE
Vođa hrvatskih Srba, Jovan Rašković, 25. jula 1991. ponovo podsjeća gledaoce na Pavelićevu ustašku Hrvatsku. TV Srbije to uredno bilježi:
TV PRILOG-RAŠKOVIĆ
Pred Evropom i svijetom oni su ponovo počeli taj pokret i ponovo počeli otvarati koncentracione logore za srpski narod u Hrvatskoj, za Srbe. Samo, siguro je jedno, da Srbi više neće dozvoliti da ih ustaše vode pred jame, da će Srbi pružiti veliki otpor i da će genocidna ideja propasti skupa sa genocidnom državom.
RFE
U martu iste godine Mihajlo Marković govori na jednom mitingu u Beogradu, što naravno takođe prenosi TVS:
TV PRILOG-MARKOVIĆ
Upravo u trenutku kad se neo-ustaški specijalci pripremaju za odlučujući napad na Knin, od Petra I do donas imamo sreću da se na našem čelu nalazi jedan izuzetno sposoban, čestit i hrabar čovek.
RFE
Sveštenik Srspke pravoslavne crkve, Filaret 22. septembra 1991. prenosi jednu priču iz hrvatskog rata koju je negdje i od nekoga čuo:
TV PRILOG-FILARET
U srpskom selu uhvatili su malog Iliju i naočigled majke su ga zaklali i odnijeli sa sobom. Majka mu se zove Milica. To je bilo 2. avgusta ove godine, na njegov rođendan. Majka je trčala za njima da joj barem mrtvo dijete daju. Nisu joj dali dijete, odnijeli su ga i poslije su ga spalili. Ostala je samo lobanja.
(strahota da "bozje lice" jos na pocetku sukoba protura takve morbidne izmisljene price (izmisljene jer nigdje poslije nisam procitao da je to potvrdjeno), koliko je ljudi povjerovalo u ovakve nebuloze "siritelja mira i dobra" i krenulo da se obracunava sa "zlotvorima" - op. VM)
RFE
Član Srspke akademije nauka i umjetnosti, Dobrica Ćosić, 26. maja 1992. upozorava gledaoce TVS da je maltene cijeli svijet protiv Srba:
TV PRILOG-ĆOSIĆ
Nad nama se vrši fizički genocid, istrebljenje, duhovni genocid i moralni genocid. Vodi ga vojska, vodi ga politika, vodi ga crkva, vode ga mas-mediji, vodi ga čitav svet koji je zainteresovan da taj rat dobije ili da mi taj rat izgubimo. U tom genocidu nad našim narodom učestvuje cela jedna civilizacija sredstvima takozvanih mas-medija.
RFE
U aprilu 1992. već je započeo rat u Bosni i Hercegovini. Terminologija izvještača iz Mostara je već vrlo zapaljiva:
TV PRILOG
Posle pregovora o miru, a samo pet minuta pre večernjeg klanjanja uoči Bajrama, kasarna Severni logor je razneta najvećom diverzijom u ovom ratu. Po zamisli organizacije pripada ustašama, po metodu džihadu, po svireposti i jednima i drugima. To je prvo predstavljanje džihada na prostoru Evrope.
RFE
Slijedi još jedan izvještaj iz Mostara u ljeto 1992:
TV PRILOG
Ustaše u pojedinim sektorima i dalje nasrću, ali nema sumnje da više nemaju snage za opštu ofanzivu. Naime, prema vojnim izvorima, neprijateljske diverzantske grupe ne odstupaju od pokušaja ubacivanja na oslobođenu teritoriju grada na Neretvi. Posebno zabrinjavaju vesti o sudbini Srba na području Raške Gore i ..., gde je, prema nekim informacijama, također iz vojnih izvora, došlo do stravičnog pokolja 200-300 Srba i uništenja njihove celokupne imovine. Ponovio se, po svemu sudeći, zločin kakav su ustaše učinile daleke 1944. godine.
RFE
Ilustrativni su i izvještaji reportera srpske televizije sa Pala, koje je TVS redovno preuzimala. Jedan se odnosi na uništavanje Univerzitetske biblioteke u Sarajevu, poznate Vijećnice, početkom maja 1992. godine:
TV PRILOG
Sretna je okolnost što je neprocjenjivo blago domaće i svjetske kulturne baštine uklonjeno još prije dva mjeseca. Teško je utvrditi kako je požar izbio. Tačno je da su se noćas u neposrednoj blizini na obroncima Trebevića odvijale jake borbe. Nas više izvještača iz Sarajeva gledali smo danas u zgradu Vijećnice sa najbližeg lokaliteta, ali nismo vidjeli na njoj oštećenja od granata. Posmatrajući zgradu Vijećnice, uočili smo da na njoj nema spoljnih oštećenja, te da su plamenovi požara bili na nekoliko različitih mjesta u unutrašnjosti zgrade. Sve ukazuje da se radi o novoj manipulaciji muslimanskih vlasti, sličnoj onom paljenju guma u Dubrovniku koju smo već nekada gledali.
RFE
Slijedi još jedan sličan izvještaj paljanske televizije:
TV PRILOG
Muslimanski ekstremisti dosjetili su se valjda najstravičnijeg načina mučenja na planeti. Protekle noći srpsku nejač žive su bacali u kaveze lavovima u zoološkom vrtu Pionirska dolina...
RFE
Nakon podsjećanja na ovakve novinarske izvještaje jasan je odgovor na ranije postavljeno pitanje: da li su i predstavnici “sedme sile” doprinijeli teškim i masovnim zločinima koji su pratili krvavi raspad avnojske Jugoslavije. Svjedočenjem de la Brossea Tužilaštvo Carle del Ponte je, vjerovatno, poslalo sljedeću poruku: iako bi bez njih ratovi bili manje svirepi, nas novinari ne zanimaju, jer ne spadaju u kategorije onih kojima mi sudimo, oni nisu “najkrupnije ribe”.
Ako, međutim, neće Tribunal, da li će se jednog dana balkanska novinarska udruženja, možda čak i sudovi, pozabaviti brojnim ratnim bukačima i podstrekačima teških ratnih zločina sa novinarskim iskaznicama u džepu?
http://www.nezavisne.com/dnevne/drus...7062005-01.php