cyprus wrote:Ne razumim naslov: "šteta ili korist"
da li ce biti kakve koristi ili stete od ove posjete.
s obzirom da su homeinijevci iz Cazina prisustvovali svecanosti.
------------------------------------------------------------------------------
Piše: Piše: Zija Dizdarević
08/06/07
Nezavršeni posao
Zamjenica pomoćnika državnog sekretara SAD Rozmari di Karlo poručila je našoj javnosti da Bosna i Hercegovina nema boljeg prijatelja od Sjedinjenih Američkih Država. O toj tvrdnji dobićete, ako ih potražite, sasma suprotne reakcije, posebice po entitetskoj i nacionalnoj liniji. Di Karlo se obratila apstraktnoj BiH, o čemu govore i njene riječi: “Ljudi u BiH jasno trebaju kazati svojim liderima da je ovo ponašanje vaših političara neprihvatljivo”.
Prvo, ljudi u BiH su izabrali te ljude upravo zbog toga što tako govore. Drugo, čak 73 odsto Amerikanaca smatra da politika koju vodi Džordž Buš ide u krivom smjeru, pa šta? Treće, najbitnije, otkud ta u osnovi ratna i ratnička retorika koja brine Vašington i na koju gospođa Di Karlo skreće pažnju? Odgovor je: zato što ni mirovni dio Dejtonskog sporazuma nije proveden kako se moglo (ratni zločinci, povratak, sigurnost građana...) i zato što taj sporazum sadrži konfliktni i antibosanskohercegovački naboj (postojanje entiteta s imenom samo jednog naroda).
I zaslugom SAD, a ne samo našom, još traje hrvanje između međunarodno priznate države i jednog entiteta (kao oblika unutarnje organizacije države) koji bi da upravlja njenom sudbinom po logici motiva koji su doveli do rata (i agresije, sa svim pratećim posljedicama). Ovdje ni trinaeste godine nakon Dejtona stvarni mir nije uspostavljen, a kamoli sposobna država po osnovu mirovnog sporazuma koji je prvenstveno djelo Vašingtona. SAD su dozvolile da se i dan-danas u političkoj komunikaciji BiH i RS posmatraju u istoj ravni. A to narušava osnovni povod Dejtonskom sporazumu - uspostava mira na bazi potvrđivanja kontinuiteta, suvereniteta i teritorijalnog integriteta države BiH.
Veliku i osnovanu zabrinutost Vašingtona treba prihvatiti kao prijateljsku brigu. Ali je bjelodano da se to susreće sa drugim geopolitičkim okolnostima: s otvorenim pitanjem statusa Kosova u vremenu kad Rusija zaoštrava globalne odnose s težnjom da obnovi svoju planetaranu relevantnost, i dok su SAD zbog Iraka u depresivnoj međunarodnoj poziciji. U vrijeme kada se dešavaju bitna odmjeravanja u trokutu SAD - EU - Rusija, tvrdnja da su SAD najbolji prijatelj BiH, može zazvučati i kao direktna kritika Evropske unije i upozorenje da Rusija nije baš neki prijatelj bh. države.
Kritika EU je sasma na mjestu. Ali i u SAD se moraju odlučiti - je li BiH prostor natjecanja ili udruženog djelovanja kako bi naša zemlja u najkraćem mogućem roku postala članicom NATO-a i EU. Stanje danas govori da i SAD i EU zarad osiguranja nezavisnosti Kosova popuštaju Beogradu i Banjoj Luci do toga da to hrabri prekodrinsko velikosrpsko ushićenje do mjere ugrožavanja mira u regiji.
Što se Rusije tiče, ona je i u posljednje vrijeme pružila otvorenu podršku šešeljevcima u srbijanskoj skupštini i iskazala posebnu političko-ekonomsku sklonost ka jednom dijelu BiH. Ambasador Moskve u Sarajevu je pritom stao uz stavove vladajuće strukture u RS u tumačenju stanja u BiH. SAD jesu i dalje najvažnija država za BiH. Vašington ima problem i ovdje, i to problem koji može eskalirati jednostavno zato što je BiH - nezavršen posao. Tu činjenicu treba dramatizovati spram SAD ne samo po osnovu načelne dejtonske odgovornosti već stoga što i sa stanovišta interesa SAD nije dobro držati Bosnu i Hercegovinu otvorenim pitanjem, a pogotovo dozvoliti trajanje pitanja opstanka kao sasma politički legitimno. Historija poručuje, igra sa BiH je uvijek opasna i uvijek s tragičnim učincima po nas, ali i s ozbiljnim posljedicama po sve koji u toj igri učestvuju.
